REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-66/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice NV, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1655/2021 od 14. listopada 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženice i branitelja Josipa Reljića, odvjetnika iz Zagreba,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženice NV odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-1655/2021 od 7. ožujka 2022., nakon čega je optuženica NV proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama
1. do 5. ZKP/08 optuženica je dužna podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na trošak sudskomedicinskog i prometnog vještačenja, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
3. Pravodobnu žalbu je uložila optuženica putem branitelja Josipa Reljića, odvjetnika u Zagrebu, iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda i optuženicu oslobodi krivnje. Podredno je predloženo presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba optuženice nije osnovana.
7. Na sjednicu vijeća su pozvani državni odvjetnik kao i optuženica i branitelj optuženice jer su to zahtijevali u žalbi. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i branitelj Josip Reljić, odvjetnik iz Zagreba, kao niti optuženica za koju dostava poziva nije uredno iskazana. Telefonskim putem je branitelj optuženice opravdao izostanak zbog službene spriječenosti, navodeći da je optuženica upoznata s danom i satom održavanja javne sjednice.
8. U žalbi se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer da je pobijanom presudom u činjeničnom opisu izreke navedeno „…desnom trakom Boškovićeve ulice u smjeru zapada te dolaskom do raskrižja Boškovićeve ulice s istočnim kolnikom Strossmayerovog trga...“, dok je optužnicom stavljeno na teret kretanje srednjom trakom pa smatra da je na taj način došlo do prekoračenja optužbe jer se optuženici stavlja na teret veća kriminalna količina. Osim toga, sud nije dao razloge za takvu izmjenu, nedostaju razlozi u odnosu na odlučne činjenice, a oni koji su dani su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer sud nije analizirao pojedine dokaze, čime se ističe i počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08
8.1. Protivno prigovorima žalitelja, time što je prvostupanjski sud usuglasio činjenični opis u odnosu na način kretanja optuženice s utvrđenim činjeničnim stanjem, nije prekoračio optužnicu niti je optuženica proglašena krivom za veću kriminalnu količinu i nije povrijeđen identitet optužbe. Također, nije točno da prvostupanjski sud nije dao razloge za takvu izmjenu jer su u točki 4. obrazloženja pobijane presude navedeni razlozi za takvu izmjenu. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08, kao niti ona iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge u odnosu na postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a druga je stvar što žalitelj nije zadovoljan tim razlozima.
8.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja duga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.
9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žaliteljica osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, upirući posebno na pogrešno tumačenje nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Tako se ističe da prvostupanjski sud smatra utvrđenim da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je biciklist bio znatno brži od vozila optuženice, iako je vještak o tome mogao samo posredno zaključivati na temelju video-zapisa nadzorne kamere, pa je i pogrešan zaključak suda da s obzirom na navedeno biciklista nije ništa trebao poduzeti u odnosu na pravo prednosti prolaska. Žaliteljica se poziva i na odredbu članka 112. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da vozač bicikla koji se kreće biciklističkom stazom je dužan prije prelaska kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način. Oštećenik nije postupio sukladno navedenoj odredbi, već se kretao brzinom bitno većom od brzine vozila optuženice te je poduzeo radnju kočenja isključivo svojom krivnjom, pri čemu je kočio prednjim, a ne stražnjim kočnicama, što je rezultiralo padom preko volana i zadobivanja ozljeda. Smatra da je do ove nesreće došlo isključivo krivnjom oštećenika, a ne optuženice.
10. Protivno prigovorima žaliteljice, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene je tvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženice ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
10.1. Naime, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, optuženica ne osporava da se kretala iz krajnje desne trake preko srednje i lijeve trake i skrenula je u lijevo, a zna da je na lijevoj traci biciklistička staza, no osporava da bi pritom vidjela biciklista i da je prije skretanja pogledala u retrovizor i u lijevo i da joj biciklist nije bio u vidnom polju. Suprotno tome je iskazao oštećeni UV, koji je iskazao da se kretao biciklističkom stazom i da je vidio jedno vozilo desno od sebe i odjednom je ispred toga vozila došlo drugo vozilo koje se prestrojavalo na mjestu gdje se ne smije prestrojavati, to vozilo mu je presjeklo put i morao je naglo zakočiti i potom je pao i nije bilo kontakta s tim vozilom. U odnosu na ove različite verzije događaja pregledana je snimka video-nadzora iz koje je razvidno kretanje biciklista i optuženice, koja je iz krajnje desne trake prešla srednju traku do lijeve trake na mjestu gdje je puna linija. Prvostupanjski sud je pravilno gore navedeno povezao s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka inž. Srećka Hlišća, koji se pri izradi nalaza također koristio navedenom snimkom i ostalom dokumentacijom u spisu predmeta i prihvaćen je kao stručan. Naime, prometni vještak je opisao o kakvom se kolniku radi i da je lijeva traka ujedno i traka za skretanje u lijevo i uz nju se nalazi biciklistička staza. Nadalje, pregledom snimke je vještak utvrdio da se optuženica kretala desnim prometnim trakom, a u srednjoj traci su se usporedno kretala vozila, da je u 16:37:24 sata optuženica upalila lijevi pokazivač smjera i prešla u srednju traku na mjestu početka pune razdjelne linije, a onda preko pune razdjelne linije je prešla na lijevu traku i nastavila skretati u lijevo dok se u biciklističkoj stazi vidi biciklist koji se pojavljuje u trenutku kada je optuženica skretala preko pune razdjelne linije s krajnje desne strane. Ono što je osobito važno i zbog čega su svi prigovori žaliteljice neosnovani je dio nalaza i mišljenja u kojem se navodi da je neposredno prije križanja vozilo u lijevoj traci zakočilo dok je kraj njega prolazio biciklist i vidi se osobno vozilo optuženice koje je tom vozilu presjeklo put i njeno je vozilo ušlo u putanju kretanja biciklista.
10.2. Neosnovan je i prigovor da se pogrešno utvrđuje da biciklist nije trebao ništa posebno poduzimati u odnosu na prednost prolaza. Naime, prometni vještak je pojasnio u dopunskom saslušanju da vozeći se biciklističkom stazom oštećenik nije mogao predvidjeti da će netko mijenjati trake u vožnji na način koji nije predviđen propisima odnosno gdje je puna linija, pojasnio je da i za biciklista vrijedi opće pravilo ograničenja brzine 50 km/h, ali je jednako tako naglasio da u slučaju da je optuženica skretala iz lijeve trake, koja je i namijenjena za skretanje u lijevo, tada je mogla uočiti biciklista koji se kretao biciklističkom stazom u vanjskom lijevom retrovizoru, propustiti ga i ne bi bilo potrebe za naglim kočenjem biciklista. Vještak je pojasnio način kočenja oštećenika, što ne potkrjepljuje prigovore žaliteljice jer je to povezao s masom i usporenjem kod kočenja prednjih i stražnjih kotača.
10.3. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovani su prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
11. U odnosu na odluku o kazni pobijana je presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.
12. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
12.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim cijenjeno da je optuženica kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, da je majka dvoje punoljetne djece, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Slijedom navedenog pravilno je po mjeri određena kazna zatvora i izrečena je uvjetna osuda s primjerenim rokom provjeravanja te će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
