Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-78/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZGVI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao nasljednika iza ranije tužiteljice pok. ZG iz [adresa]), 2. tužitelja ZGV iz [adresa], [afresa] 1431, Jidelburg 20118 i 3. tužiteljice CGV iz [adresa] NR, koje zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženika Combis, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., Zagreb, Baštijanova 52/a, OIB: 91678676896, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo i Maja Smrke iz Splita, 2. tuženika Combis nekretnine d.o.o., Zagreb, Ulica Matka Baštijana 52, OIB: 55477974103, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda, Lovro Zovko, Slavica Butigan Boras, i Antonija Šimunković, iz Zagreba i 3. tuženika Dubrovačko Primorje d.o.o. Dubrovnik, Od Sv. Mihajla 12, OIB: 40888070807, kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja ništavosti i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-935/2008 od 12. srpnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-935/2008 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja ZGVI, 2. tužitelja ZGV te 3. tužiteljice CGV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-935/2008 od 12. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-935/2008 od 20. studenog 2024. pod stavkom I. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda pod stavkom II., III. i IV. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tužiteljima da 1. tuženiku Combis, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1. tužitelj CGVI u iznosu od 3.265,62 EUR-a, a 2. tužitelj VGV i 3. tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 1.632,81 EUR-a, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljima da 2. tuženiku Combis nekretnine d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1. tužitelj CGVI u iznosu od 6.468,75 EUR-a, a 2. tužitelj VGV i 3.tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 3.234,37 EUR-a, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužiteljima da 3. tuženiku Dubrovačko Primorje d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1. tužitelj CGVI u iznosu od 6.218,75 EUR-a, a 2. tužitelj VGV i 3. tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 3.109,37 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se 1. tužitelj CGVI, 2. tužitelj VGV te 3. tužiteljica TGV sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvoga stupnja ispravljenom rješenjem od 20. studenog 2024.odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su tuženici kao graditelji na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dužni tužiteljima, kao nosiocima prava na naturalnu restituciju istih nekretnina konfisciranih njihovom predniku u postupku povrata, koje pravo ostvaruju u postupku povrata, a priznatog presudom Upravnog suda RHUS-10757/2002 od 28. IV 2011. g. naknaditi tržnu vrijednost zemljišta obuhvaćenog gradnjom u površini od 1748 m2 u iznosu od 6.467.600,00 kn sa zateznim kamatama kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke), te se nalaže se tužiteljima da 1. tuženiku Combis, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1.tužitelj CGVI u iznosu od 27.640,38 EUR-a, a 2.tužitelj VGV i 3.tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 13.820,19 EUR-a (stavak II. izreke).

1.1. Nadalje, nalaže se tužiteljima da 2. tuženiku Combis Nekretnine d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1. tužitelj CGVI u iznosu od 64.635,10 EUR-a, a 2. tužitelj VGV i 3. tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 32.317,55 EUR-a (stavak III. izreke) te se nalaže tužiteljima da 3. tuženiku Dubrovačko primorje d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka i to 1.tužitelj CGVI u iznosu od 51.244,98 EUR-a, a 2. tužitelj VGV iz [adresa] i 3.tužiteljica TGV, svaki u iznosu od 26.622,49 EUR-a (stavak IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su tuženici kao graditelji na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dužni tužiteljima, kao nosiocima prava na naturalnu restituciju navedenih nekretnina konfisciranih njihovom predniku, koje pravo povrata im je priznato presudom Upravnog suda RHUS-10757/2002 od 28. travnja 2011. naknaditi štetu u visini tržišne vrijednosti zemljišta obuhvaćenog gradnjom u površini od 1748 m2 u iznosu od 6.467.600,00 kn sa zateznim kamatama.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari bilo i utvrđenje ništavim Ugovora o kupoprodaji kojega su 22. travnja 1991. sklopili pravni prednik 3.tuženika Dubrovačko primorje, hotelsko i trgovačko poduzeće p.o. Slano-Dubrovnik, kao prodavatelj i pravni prednik 1. i 2. tuženika Combis, poduzeće za trgovinu i usluge s.p.o. Dubrovnik, kao kupac, predmetom kojega su bile nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2040 m2.

7. Međutim, tijekom postupka taj zahtjev tužitelja je odbijen presudom ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. (list 635- 639 spisa), pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu štete.

8. Tijekom postupka utvrđeno je, a što među strankama i nije sporno:

- da je pravomoćnom presudom Okružnog suda u Dubrovniku, broj Stup 100/46 od 24. rujna 1946. pravni prednik tužitelja, njihov djed dr. CG, proglašen krivim zbog krivičnog djela pravljenja lažnih javnih isprava te uništenja javnih isprava zbog čega je osuđen na kaznu lišenja slobode prisilnim radom u trajanju od sedam godina i konfiskacijom cjelokupne imovine;

-da je na temelju navedene presude i zaključka Kotarskog suda u Dubrovniku broj Kf- 86/46 od 28. studenog 1946. provedena konfiskacija te je na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] upisano državno vlasništvo;

- da se 15. studenog 1948. u zemljišnim knjigama navedene nekretnine upisuju kao „općenarodna imovina“;

- da se 1978. u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja upisuje trgovačko poduzeće Rudine, pravni prednik Dubrovačkog primorja, hotelskog i trgovačkog poduzeća p.o. Slano-Dubrovnik;

- da su pravni prednik 3.tuženika Dubrovačko primorje, hotelsko i trgovačko poduzeće p.o. Slano-Dubrovnik, kao prodavatelj i pravni prednik 1. i 2. tuženika Combis, poduzeće za trgovinu i usluge s.p.o. Dubrovnik, kao kupac, sklopili 22. travnja 1991. Ugovor o kupoprodaji predmetom kojega su bile nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2040 m2;

- da su 19. svibnja 1998. kod Javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod brojem OV-2574/98 istinitost svojih potpisa na predmetnom ugovoru potvrdili VG kao direktor prodavatelja i TG kao direktor kupca;

- da se temeljem navedenog Ugovora kao vlasnik čest. zem. 1317/1 i 1317/2 8. srpnja 2003. upisao pravni prednik 1. i 2. tuženika Combis, poduzeće za trgovinu i usluge s.p.o.;

- da je rješenjem Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove klasa:

UP/I-943-01/97-01/1954, ur.broj:2117-04/4-07-73 od 21. ožujka 2007. nasljednicama dr. CG, njegovim kćerkama ĆG i ĆGV, pravnim prednicama tužitelja, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to u iznosu od 57.396,94 kn svakoj;

- da su predmetne nekretnine sada u naravi izgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojima se nalaze parkiralište, ulica te četiri stambena objekta.

9. Presudom ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. utvrđeno je da je Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 53/90 i 61/91, dalje u tekstu: Zakon o zabrani) u čl. 1. bilo propisano da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovna), između ostalog i na temelju Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. ("Službeni list FNRJ", broj 61/46), na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, time da zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama iz prethodnog stavka.

10. Međutim, u konkretnom slučaju, konfiskacija sporne nekretnine ranijeg vlasnika dr. CG, kako je to naprijed navedeno, bila je određena na temelju pravomoćne kaznene presude kao posljedica osude za krivično djelo za koje je kao jedna od kazni izrečena i kazna konfiskacije imovine a ne na temelju Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. ("Službeni list FNRJ", broj 61/46), slijedom čega je zaključeno da predmetni Ugovor nije ništav po Zakonu o zabrani.

11. Kako, dakle, u vrijeme sklapanja osporenog Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. travnja 1991. nije postojala prethodno citirana zabrana to nije postojao niti razlog za ništavost predmetnog Ugovora, a niti drugi razlozi za utvrđenje ništavosti predviđeni odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO).

12. Tek je 20. srpnja 1993. i to Zakonom o dopuni Zakona o zabrani dodan novi stavak 2. u čl. 1. koji propisuje da se zabrana odnosi na sve odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donijeta i izvršena.

13. Kako Zakon o zabrani u čl. 1. st. 1. taksativno navodi samo Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945., koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1946., te kako su sporne nekretnine oduzete konfiskacijom kaznenom presudom od 24. rujna 1946. iste nisu bile pod zabranom raspolaganja u vrijeme sklapanja spornog Ugovora 22. travnja 1991., što znači da je Ugovor o kupoprodaji u trenutku sklapanja bio valjan, jer je zabrana raspolaganja za sporne nekretnine uvedena tek 20. srpnja 1993. stupanjem na snagu Zakona o dopuni Zakona o zabrani i ne primjenjuje se retroaktivno na pravne poslove raspolaganja nekretninama koja su učinjene prije 20. srpnja 1993. (tako i Ustavni sud RH u odluci U- III- 918/2004 i U-III-926/2007 od 7. svibnja 2009. te Vrhovni sud RH u više svojih odluka (Rev-1470/1999, Rev-663/2007, Rev- 2205/2011).

14. Imajući u vidu sve navedeno sud prvoga stupnja utvrdio je da tužitelji u konkretnom slučaju nisu dokazali element protupravnosti, odnosno, da bi predmetni Ugovor bio ništav, slijedom čega zaključuje da tuženi nisu odgovorni tužiteljima za naknadu štete te odbija njihov tužbeni zahtjev.

15. Takav zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

16. Naime, u žalbenim navodima tužitelji prije svega ukazuju da su protiv drugostupanjske presude ovoga suda poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te su sudu prvoga stupnja predložili prekid postupka do odlučivanja o navedenom prijedlogu, koji prijedlog sud prvoga stupnja nije prihvatio, pa smatraju da je time odlučeno na štetu tužitelja te je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne konkretiziraju o kojoj bi se to bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radilo.

17. Međutim, u situaciji kada je o ništavosti Ugovora o kupoprodaji od 22. travnja 1991. odlučeno drugostupanjskom presudom ovoga suda poslovni broj Gž-683/2022- 3 od 24. listopada 2023. to se u smislu odredbe čl. 213. ZPP nisu ispunili uvjeti za prekid postupka, pa time nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. ZPP.

18. Osim toga, valja istaći da je prije donošenja pobijane prvostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-2274/2024-3 od 21. svibnja 2024. odbacio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. (list 800- 802 spisa) pa su stoga suprotni žalbeni navodi posve neosnovani.

19. Daljnji iscrpni žalbeni navodi tužitelja odnose se u suštini na njihova pravna stajališta vezana za ništavost predmetnog Ugovora te polemiku vezanu za obrazloženju presude ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. zbog čega te žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.

20. Osim toga, posebno valja istaći da su tužitelji ostvarili pravo na naknadu za oduzeto zemljište jer je rješenjem Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove klasa: UP/I-943-01/97-01/1954, ur.broj: 2117-04/4-07-73 od 21. ožujka 2007. nasljednicama dr. CG, njegovim kćerkama ĆG i ĆGV, pravnim prednicama tužitelja, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to u iznosu od 57.396,94 kn svakoj.

21. Međutim, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 6.467,600 kn odnosno 858.398,03 EUR-a.

22. Naime, tužitelji su prvotno tužbenim zahtjevom tražili utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. travnja 1991. te su u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od 100.100,00 kn, odnosno iznos od 13.285,55 EUR-a, koju vrijednost predmeta spora tuženi nisu osporili.

23. Podneskom od 20. lipnja 2011. tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev tako da su uz zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji zahtijevali od tuženika naknadu štetu u iznosu od 6.467,600 kn odnosno iznos 858.398,03 EUR-a (list 49 spisa).

24. Međutim, iz sadržaja provedenog postupka proizlazi da se o tome dijelu tužbenog zahtjeva uopće nije raspravljalo niti su provođeni bilo kakvi dokazi, obzirom da je tijekom postupka pravomoćno utvrđeno da sporni Ugovor o kupoprodaji nije ništav, a na kojoj ništavosti je temeljen zahtjev tužitelja za naknadu štete.

25. Stoga u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ovaj drugostupanjski sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo onaj zahtjev o kojem se raspravljalo i o kojem je u konačnici donesena pravomoćna presuda, a to je iznos od 100.100,00 kn, odnosno iznos od 13.285,55 EUR-a.

26. Obzirom da su tuženi u cijelosti uspjeli u sporu to im je valjalo dosuditi trošak parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa).

27. Tako je 1. tuženiku Combis usluge valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima: 24. siječnja 2018. 250 bodova (Tbr.9/1 u vezi s Tbr. 7/1), 19. travnja 2018. 250 bodova, 2. kolovoza 2018. 250 bodova, 23. listopada 2020. 250 bodova, 25. veljače 2021. 250 bodova, 6. listopada 2021. 250 bodova, 3. prosinca 2021. 250 bodova, 3. ožujka 2022. 250 bodova, 14. svibnja 2024. 250 bodova, te ročišta 9. rujna 2013. 50 bodova (Tbr.9/5), za sastav žalbe 28. kolovoza 2018. 312,50 bodova (Tbr. 10/1), što ukupno iznosi 2.612,50 bodova, a cijeneći da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR-a, iznosi 5.225,00 EUR-a uvećanih za 25% PDV-a na taj iznos ili 1.306,25 EUR-a ukupno iznosi 6.531,25 EUR-a.

28. Kako je 1. tužitelj VGVI nasljednik pravnog prednika tužitelja u ½ dijela, to je razmjerno tome dijelu dužan 1.tuženiku nadoknaditi ½ dijela toga iznosa ili 3.265,62 EUR-a dok su 2.tužitelj BGV te 3. tužiteljica CGV nasljednici svaki u ¼ dijela to su dužni 1.tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka razmjerno tome dijelu svaki u iznosu od 1.632,81 EUR-a.

29. Nadalje, 2. tuženiku Combis Nekretnine d.o.o. valjalo je priznati trošak zastupanja na ročištima: 12. ožujka 2011. 250 bodova, 5. svibnja 2011. 250 bodova, 16. studenog 2011. 250 bodova, 4. lipnja 2014. 250 bodova, 2. studenog 2017. 250 bodova, 24. siječnja 2018. 250 bodova, 19. travnja 2018. 250 bodova, 2. kolovoza 2018. 250 bodova, 23. listopada 2020. 250 bodova, 25. veljače 2021. 250 bodova, 6. listopada 2021. 250 bodova, 3. prosinca 2021. 250 bodova, 3. ožujka 2022. 250 bodova, 14. svibnja 2024. 250 bodova, te ročišta 9. rujna 2013. 50 bodova (Tbr. 9/5), za sastav žalbe 28. kolovoza 2018. 312,50 bodova (Tbr. 10/1), te žalbe 26. travnja 2022. 312,50 bodova, za sastav podnesaka od 1. kolovoza 2008. 250 bodova, 14. svibnja 2009. 250 bodova, 7. svibnja 2014. 250 bodova te 14. listopada 2020. 250 bodova što ukupno iznosi 5.175 bodova, a cijeneći da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR-a, iznosi 10.350,00 EUR-a uvećanih za 25% PDV-a na taj iznos ili 2.587,50 EUR-a ukupno iznosi 12.937,50 EUR-a.

30. Slijedom navedenog 1. tužitelj VGVI je razmjerno svome nasljednom dijelu od ½ dužan 2. tuženiku nadoknaditi ½ dijela toga iznosa ili 6.468,75 EUR-a dok su 2. tužitelj BGV te 3. tužiteljica CGV razmjerno svojim nasljednim dijelovima dužni nadoknaditi ¼ dijela toga iznosa ili svaki iznos od 3.234,37 EUR-a.

31. Također, valjalo je 3. tuženiku Dubrovačko primorje d.o.o. priznati trošak zastupanja na ročištima 16. studenog 2011. 250 bodova, 4. lipnja 2014. 250 bodova, 2. studenog 2017. 250 bodova, 24. siječnja 2018. 250 bodova, 19. travnja 2018. 250 bodova, 2. kolovoza 2018. 250 bodova, 23. listopada 2020. 250 bodova, 25. veljače 2021. 250 bodova, 6. listopada 2021. 250 bodova, 3. prosinca 2021. 250 bodova, 3. ožujka 2022. 250 bodova, te ročišta 9. rujna 2013. 50 bodova (Tbr. 9/5), ročišta 27. lipnja 2018. 50 bodova (Tbr. 9/5), za sastav žalbe 20. kolovoza 2018. 312,50 (Tbr. 10/1), žalbe 27. travnja 2022. 312,50 bodova, te za sastav podnesaka 1. kolovoza 2008. 250 bodova, 14. svibnja 2009. 250 bodova, 17. svibnja 2014. 250 bodova, 6. svibnja 2014. 250 bodova, 31. listopada 2017. 250 bodova, te podneska 18. studenog 2020. 250 bodova, što ukupno iznosi 4.975 bodova, a cijeneći da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR-a, iznosi 9.950,00 EUR-a uvećanih za 25% PDV-a na taj iznos ili 2.487,50 EUR-a ukupno iznosi 12.437,50 EUR-a.

32. Slijedom navedenog 1. tužitelj VGVI je razmjerno svome nasljednom dijelu od ½ dužan 3.tuženiku nadoknaditi ½ dijela toga iznosa ili 6.218,75 EUR-a dok su 2. tužitelj BGV te 3.tužiteljica CGV razmjerno svojim nasljednim dijelovima dužni nadoknaditi ¼ dijela toga iznosa ili svaki iznos od 3.109,37 EUR-a.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke, a djelomično je uvažiti kao osnovanu i sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom II., III. te IV. izreke i odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

34. Kako su tužitelji žalbom uspjeli samo glede dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka