REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-113/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2092/2024 od 15. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025., u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika Zorana Horvatića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti državnog odvjetnika,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi ŠT je proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 za svako kazneno djelo prijetnje su optuženiku utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ŠT osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo i ako ne izvrši sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve iz članka 73. KZ/11. Ujedno je optuženiku izrečena sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11 obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena, ali ne dulje od tri godine, kao što je na temelju članka 73. KZ/11 određena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvama ŠTP i BT, u trajanju od tri godine koji rok počinje teći od izvršnosti presude. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 je određeno da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženi ŠT u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnim mjerama iz članka 69. i članka 73. KZ/11.
1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude se optuženiku u jedinstvenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme lišenja slobode od 19. studenog 2024. pa do 15. siječnja 2025.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) optuženi ŠT je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
3. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Zoranu Horvatiću, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Na sjednicu vijeća su pozvani državni odvjetnik, kao i optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali u odgovoru na žalbu. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, dok su pristupili optuženik i branitelj optuženika.
8. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, posebno okolnost da se optuženik na raspravi ispričao oštećenicama i da je oštećenica dr. ŠTP, bivša liječnica optuženika, izjavila da je optuženik opet miran, čist i ureda. Žalitelj smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenilo da prema iskazima obje oštećenice proizlazi da je optuženik bio njihov dugogodišnji pacijent koji je dolazio u ambulantu po terapiju koja se sastojala od tableta heptanona i apaurina, da nije bio zadovoljan propisanim dozama već je htio veće doze očito radi zlouporabe ili prodaje i da je agresivno ponašanje optuženika trajalo par mjeseci. Po žalitelju je optuženik na raspravi bio uredan jer je dva mjeseca bio u istražnom zatvoru i pod nadzorom liječnika pa se to ne može cijeniti kao olakotna okolnost. Žalitelj smatra da prije podvrgavanja kontinuiranom liječenju optuženik neće shvatiti značaj izrečene kaznene sankcije. Stoga smatra da su po mjeri pojedinačne kazne zatvora prenisko odmjerene i da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja.
9. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim cijenjeno da je optuženik kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, da je priznao počinjenje oba kaznena djela i izrazio je kajanje i žaljenje te se na raspravi ispričao oštećenicama, što ukazuje da žaljenje nije puka verbalizacija i da je na taj način pokazao samokritičnost prema vlastitom ponašanju. Osim toga, oštećenica dr. ŠTP je na raspravi iskazala da je došlo do velikih promjena kod optuženika u odnosu na njegov stanje u vrijeme počinjenja kaznenih djela, iz čega sud pravilno zaključuje da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru imalo pozitivan učinak na optuženika. Posebno se cijenilo da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Otegotnim je sud cijenio da se radi o dva kaznena djela, što je povećana kriminalna količina. I po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora, a imajući u vidu da se radi o neosuđivanoj osobi i da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, pravilno je izrečena uvjetna osuda s opravdano duljim rokom provjeravanja kako bi se pružila prilika optuženiku da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Nadalje, ovako izrečena kaznena sankcija, uz primjenu sigurnosnih mjera iz članka 69. i članka 73. KZ/11, čije pridržavanje je daljnji uvjet vezano za opoziv uvjetne osude, će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije, pri čemu je razvidno iz medicinske dokumentacije koju je optuženik priložio na sjednici vijeća, da se podvrgnuo liječenju i prije pravomoćnosti presude. Stoga je neosnovan zahtjev državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
