REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-54/2025-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Šutalo i Miri Glavašu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, OIB 36514183925, zastupani po Tomislavu Buliću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 19. prosinca 2024., poslovni broj: P-208/2021-36., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Porche Mobiliti d.o.o. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. prosinca 2024., poslovni broj: P-208/2021-36.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim odredbe članka 6.2. i članka 9.1., Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, u dijelu u kojem se navodi (kamatna stopa promjenjiva) da je: ..." Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta.. .." ..." Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit..." bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 15.898,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, na dan korištenja i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba odlomak III. i čl. 5.1. istog Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke. III. Utvrđuje se ništetnom odredba stavka
III. Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ Troškovi zaključenja Ugovora – uključujući 22% PDV-a 896,02 CHF“.
IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.383,73 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
0,26 eura počevši od 30.06.2008. do isplate
0,04 eura počevši od 30.09.2008. do isplate
12,61 eura počevši od 31.10.2008. do isplate
6,44 eura počevši od 30.11.2008. do isplate
13,98 eura počevši od 31.12.2008. do isplate
15,84 eura počevši od 31.01.2009. do isplate
1,28 eura počevši od 28.02.2009. do isplate
17,81 eura počevši od 31.03.2009. do isplate
14,19 eura počevši od 30.04.2009. do isplate
12,03 eura počevši od 30.05.2009. do isplate
9,41 eura počevši od 30.06.2009. do isplate
10,29 eura počevši od 31.07.2009. do isplate
11,93 eura počevši od 31.08.2009. do isplate
10,56 eura počevši od 30.09.2009. do isplate
9.58 eura počevši od 31.10.2009. do isplate
11,90 eura počevši od 30.11.2009. do isplate
13,48 eura počevši od 31.12.2009. do isplate
16,03 eura počevši od 31.01.2010. do isplate
15,38 eura počevši od 28.02.2010. do isplate
18,89 eura počevši od 31.03.2010. do isplate
18,17 eura počevši od 30.04.2010. do isplate
19,68 eura počevši od 31.05.2010. do isplate
30,73 eura počevši od 30.06.2010. do isplate
28,18 eura počevši od 31.07.2010. do isplate
35,55 eura počevši od 31.08.2010. do isplate
32,95 eura počevši od 30.09.2010. do isplate
32,99 eura počevši od 31.10.2010. do isplate
37,39 eura počevši od 30.11.2010. do isplate
47,49 eura počevši od 31.12.2010. do isplate
40,98 eura počevši od 31.01.2011. do isplate
42,94 eura počevši od 28.02.2011. do isplate
38,66 eura počevši od 31.03.2011. do isplate
39,77 eura počevši od 30.04.2011. do isplate
53,09 eura počevši od 31.05.2011. do isplate
53,52 eura počevši od 30.06.2011. do isplate
66,72 eura počevši od 31.07.2011. do isplate
61,41 eura počevši od 31.08.2011. do isplate
53,94 eura počevši od 30.09.2011. do isplate
54,04 eura počevši od 31.10.2011. do isplate
53,16 eura počevši od 30.11.2011. do isplate
56,79 eura počevši od 31.12.2011. do isplate
59,24 eura počevši od 31.01.2012. do isplate
59,00 eura počevši od 29.02.2012. do isplate
57,37 eura počevši od 31.03.2012. do isplate
58,00 eura počevši od 30.04.2012. do isplate
59,35 eura počevši od 31.05.2012. do isplate
57,83 eura počevši od 30.06.2012. do isplate
58,60 eura počevši od 31.07.2012. do isplate
56,64 eura počevši od 31.08.2012. do isplate
54,54 eura počevši od 30.09.2012. do isplate
57,29 eura počevši od 31.10.2012. do isplate
57,94 eura počevši od 31.12.2012. do isplate
55,55 eura počevši od 30.04.2013. do isplate
51,62 eura počevši od 31.05.2013. do isplate
51,40 eura počevši od 30.06.2013. do isplate
52,78 eura počevši od 31.07.2013. do isplate
54,57 eura počevši od 31.08.2013. do isplate
56,80 eura počevši od 30.09.2013. do isplate
55,26 eura počevši od 31.10.2013. do isplate
56,51 eura počevši od 30.11.2013. do isplate
57,10 eura počevši od 31.12.2013. do isplate
56,37 eura počevši od 31.01.2014. do isplate
57,41 eura počevši od 28.02.2014. do isplate
56,86 eura počevši od 31.03.2014. do isplate
55,62 eura počevši od 30.04.2014. do isplate
55,03 eura počevši od 31.05.2014. do isplate
55,26 eura počevši od 30.06.2014. do isplate
56,99 eura počevši od 31.07.2014. do isplate
58,54 eura počevši od 31.08.2014. do isplate
58,53 eura počevši od 30.09.2014. do isplate
59,21 eura počevši od 31.10.2014. do isplate
60,26 eura počevši od 30.11.2014. do isplate
59,76 eura počevši od 31.12.2014. do isplate
93,33 eura počevši od 31.01.2015. do isplate
86,74 eura počevši od 28.02.2015. do isplate
89,66 eura počevši od 31.03.2015. do isplate
87,00 eura počevši od 30.04.2015. do isplate
89,85 eura počevši od 31.05.2015. do isplate
sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju LČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 538,71 eur, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena koja teče od 07.05.2008. godine do 31.07.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izvrši isplatu parničnih troškova u iznosu od 2.318,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od 19. prosinca 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, tvrdeći da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi presude proturječe provedenim dokazima. Tvrdi da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Tvrdi da iz Ugovor o kreditu ne proizlazi da se radi o potrošačkom kreditu. Nadalje navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se o odredbama predmetnog Ugovora nije moglo pregovarati, jer iz iskaza svjedoka proizlazi suprotno. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio i o prigovoru zastare. Tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka u cijelosti. Ističe da tužitelju nije bilo potrebno priznati trošak za sastav podneska od 13. svibnja 2022. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, izreka presude nije u suprotnosti sa razlozima presude, nadalje razlozi presude nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a prilikom donošenja pobijane presude, na koju se ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
7. Suprotno navodima žalbe, iz sadržaja Ugovora o kreditu broj 02262 proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, jer je tužitelj fizička osoba, a ugovor je sklopljen radi kupnje osobnog vozila, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor aktivne legitimacije kao neosnovan.
7.1. Naime, prema načelu zaštite potrošača, smatra se da je potrošač slabija strana u odnosu na poslovni subjekt i stoga uživa posebnu pravnu zaštitu. To implicira da je na strani davatelja kredita (trgovačkog društva) teret dokazivanja da ugovor o kreditu nije potrošački.
7.2. Tuženik nije predlagao dokaze kojima bi dokazao da tužitelj nije potrošač.
8. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi djelomično ništetnom odredba članka 6.2. i članka 9.1. Ugovora o kreditu od 5. svibnja 2008. broj 02262. vezano za promjenjivu kamatnu stopu, te odlomka III. i članka 5.1. vezano za valutnu klauzulu u CHF kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i stavka III. Ugovora vezano za naknadu za obradu kredita i da mu se radi ništetnosti tih odredba Ugovora o kredit vrati preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 3.383,73 eura i 538,71 eura s kamatom.
10. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su parnične stranke 5. svibnja 2008 sklopile Ugovor o kreditu i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor na iznos od 15.989,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti;
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 8,13%, s tim da se kamata obračunava u CHF, te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima, kao i da je rok otplate iznosio 84 mjeseca;
- da je kredit podignut zbog kupnje osobnog vozila za osobne potrebe;
- da više uplaćeni iznos tužiteljeve obveze prema tuženiku po osnovi tečajne razlike iznosi 3.383,73 eura, a po osnovi naknade za isplatu kredita iznos od 538,71 euro;
- da je tuženik u Republici Hrvatskoj registriran kao pravna osoba za obavljanje djelatnosti potrošačkog kreditiranja;
- da tuženik nije bio stranka kolektivnog postupka za zaštitu potrošača u postupku koje je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu
- da je Ugovor o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika bio tipski ugovor;
- da svjedok kojeg je predložio tuženik ĐČ na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu se ne sjeća tužitelja kao korisnika kredita, ali je priznao da potrošači ne mogu utjecati na sadržaj ugovora o kreditu, već da prodavač koji je tzv. produljena ruka prezentira uvjete korisniku kredita, u konkretnom slučaju tužitelju.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te naknade za obradu kredita.
12. Naime, u konkretnom slučaju, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj kao potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti tuženiku, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a tuženik kao predmet poslovanja obavlja između ostalog plasiranje novaca potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“, pa je dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
13. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
14. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u vezi naknade za obradu kredita, očito je u pitanju ništetna ugovorna odredba, budući da načelo savjesnosti i poštenja općenito, znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, a odredba o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane tuženika, na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, niti mu je bila obrazložena strukturu troškova koji se time pokrivaju, pa navedena odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
15. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade. Već sama činjenica da je trošak naknada za obradu zahtjeva određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.
16. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te naknade za obradu kredita i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 3.383,73 eura s kamatom i iznos od 538,71 euro, sukladno članku 1111. i članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).
17. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
18. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a kako presuda u konkretnom slučaju nije donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi, već u ovom postupku prigovor zastare za vraćanje preplaćenih iznosa nije osnovan, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.
19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.
20. Kako je dakle prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
21. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.
Slavonski Brod, 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
