Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1540/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. JJ iz [adresa], 6524 JK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. JJD iz [adresa], 6566 WD Milingen aan de Rijn, Burg. J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4. SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 5. BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 6. CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025., u nazočnosti tužiteljica ad. 2. i ad. 5., punomoćnice tužitelja ad. 1. do ad. 6., te nakon objave presude dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji i to tužiteljica ad. 1. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljica ad. 2. DIONIZIJA ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Burg. [adresa], 6566 IJ aan Đ, tužiteljica ad. 3. ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelj ad. 4. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljica ad. 5. BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužiteljica ad. 6. CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnici nekretnina čest 2921 i čest. 2925 obje k. o. [katastarska općina], za cijelo, odnosno za preostalu 1/5 dijela, koji predstavlja cijeli suvlasnički udio od tuženice Republike Hrvatske i to na način da je tužiteljica ad. 1. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za 1/15 dijela, tužiteljica ad. 2. ĐJD, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/45 dijela, tužiteljica ad. 3. ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/45 dijela, tužitelj ad. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/45 dijela, tužiteljica ad. 5. BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/30 dijela i tužiteljica ad. 6. CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/30 dijela, što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelji utvrde vlasnicima na 1/5 dijela nekretnina čest. 2921 i čest. 2925 obje k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika sve po pravomoćnosti ove presude, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima ad. 1. – 6. parnični trošak od 1.856,18 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 16. lipnja 2023. zaprimljena tužba u kojoj tužitelji ad. 1. JJ, ad. 2. UJ, ad. 3. ĐJ, ad. 4. SJ, ad. 5. BJ i ad. 6. CJ navode da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina oznake čest. 2921 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. 2925 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] obje kao [adresa], za cijelo, pojašnjavajući da je na dijelu utuženih nekretnina oznake čest. 2921 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. 2925 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] tužena Republika Hrvatska, a koja se kao vlasnik upisala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na obje nekretnine za 1/5 dijela, dok su na preostale 4/5 dijela kao vlasnici upisani tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici. Tužitelji potom navode da je nekretnina oznake čest. 2921 k. o. [katastarska općina] nove izmjere nastala od dijela čest. s.i. 670/1, čest. 772 i čest. 773 sve k. o. [katastarska općina], dok je nekretnina oznake čest. 2925 k. o. [katastarska općina] nove izmjere nastala od dijela čest. s.i. 670/1, čest. 774/3 i čest. 775 sve k. o. [katastarska općina], s tim da je uvidom u zapisnike sastavljene povodom obnove zemljišne knjige i to: Z-784/2007/5439 i Z-784/2007/5440 oba od 11. srpnja 2012. godine nesporno da se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik temeljem odredbi čl. 198. st. 3. ZZK (Ako postupak iz stavka 2. ovoga članka nije moguće provesti, zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti provodi postupak obnove za sve katastarske čestice upisane u tom ulošku po pravilima propisanim za obnovu zemljišne knjige). Dakle, po tužiteljima, ranija nekretnina čest. 670/1 bila je izvorno upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Obćinskog odlomka [adresa], a kasnije je upisana kao Društveno vlasništvo, te naposljetku kao vlasništvo Republike Hrvatske. Međutim, po tužiteljima, obje predmetne nekretnine nove oznake čest. 2921 i 2925 k. o. [katastarska općina] su nekretnine u naravi pašnjaci, koje su u privatnom vlasništvu obitelji CJ iz [adresa], pa tako iz uvida u aviosnimak iz 1968. nesporno proizlazi da su obje nekretnine ograđene starim suhozidom, a na čest. 2925 vidljivo je postojane stare kamene kućice (štale) koja je služila za privremeni smještaj domaćih životinja i vlasnika, a ostaci stare kamene kućice vidljivi su na terenu i danas. Tužitelji tvrde da su predmetne nekretnine bile vlasništvo i posjed pravnog prednika tužitelja ŠJ koji je poginuo u II. Svjetskom ratu, a koji je imao ženu ĆJ koja je umrla 1968., a oni su imali četvero djece i to kćeri ČJ i LJ i sinove GJ i VJ. Tužitelji pojašnjavaju da se sada pok. ČJ nije udavala i nije imala djece te je njena imovina raspoređena na preostalu braću i sestru, sada pok. LJ majka je tužiteljice ad. 1. JJ, sada pok. GJ otac je tužitelja ad. 2. JJD, ad. 2. ĐJ i ad. 4. SJ, dok je pokojni VJ suprug tužiteljice ad.

5. BJ i otac tužiteljice ad. 6. CJ. U privitku tužitelji dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iza pok. AJ udove JJD, rođene 1906. godine, a umrle 1968. iz kojeg je vidljivo da istu nasljeđuju njena djeca (pravni prednici tužitelja) na jednake dijelove te dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iza pok. FJ pok. JJD kojeg nasljeđuju ovdje tužitelji pod ad. 2., ad. 3. i ad. 4., kao i rješenje o nasljeđivanju iza pok. SJD (imena VJ) kojeg nasljeđuju tužitelji pod ad. 5. i ad. 6. Dakle, po tužiteljima, obje predmetne nekretnine oduvijek su se obrađivale, a nakon smrti majke ĆJ njena djeca su nastavila koristiti predmetne nekretnine za ispašu te ih koriste i danas te nitko nikada nije tužitelje, niti njihove pravne prednike ometao u vršenju njihovih vlasničkopravnih i posjedovnih ovlaštenja na predmetnim nekretninama. Budući je riječ o nekretninama koje su ograđene starim suhozidom, a nekretnina čest. 2925 k. o. [katastarska općina] danas je omeđena putevima, dok je nekretnina čest. 2921 u cijelosti okružena nekretninama u vlasništvu fizičkih osoba nije, po tužiteljima, jasno kako je došlo do upisa Republike Hrvatske za 1/5 dijela, odnosno obzirom su nekretnine omeđene, očito je da je omeđena dio stare čest. 670/1 k. o. [katastarska općina] koji dio je omeđen suhozidom unutar posljednjih stotinu godina. U privitku tužitelji dostavljaju i povijest promjena na katastarskim česticama, iz koje je vidljivo da su čestice oznake čest. 2921 i čest. 2925 formirane Aerofotogrametrijskim snimanjem 1971. godine te su iste upisane u ABC registar 180, odnosno PL 899, u kojem posjedovnom listu su za cijelo upisani upravo tužitelji i njihovi pravni prednici. Tužitelji nadalje navode da su došli u posjed pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-1351/2020, potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-Zk-1003/2021 od 13. siječnja 2022., kojom presudom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice Republike Hrvatske za ispravkom upisa prava vlasništva na nekretnini oznake čest. 2923 k. o. [katastarska općina], naime, riječ je o susjednoj nekretnini, odnosno nekretnini koja se nalazi između nekretnina koje su predmet ove tužbe.

1.2. Tužitelji ad. 1. – 6. su na ročištu od 9. travnja 2025. isticali da je dana 23. studenog 2024., a nakon održanog pripremnog ročišta u ovoj pravnoj stvari zakazano ročište povodom ispravka za k. o. [katastarska općina], odnosno prigovora Grada Biograda na Moru na upis prava vlasništva Republike Hrvatske u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], a tom prilikom je punomoćnik tužitelja zaprimio preslik rješenja Ministarstva poljoprivrede potpisano od strane državnog tajnika, u kojem se navodi da se čestica 2925 k. o. [katastarska općina] ne smatra šumom niti šumskim zemljištem, s tim da također prileži i očitovanje Hrvatskih šuma iz kojeg proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja. Budući se radi o očitovanju Ministarstva poljoprivrede koje punomoćnik tužitelja nije mogao zaprimiti na neki drugi način, a tuženik nije smatrao potrebnim isti dostaviti, to tužitelji predaju predmetno rješenje u spis uz nadu da će se isto prihvatiti kao dokaz u ovom parničnom postupku.

2.1. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 21. rujna 2023. ista se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja u cijelosti kao neosnovane, pritom ističući da iz zapisnika sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za predmetne nekretnine jasno proizlazi da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige te su nakon zatvaranja stare zemljišne knjige i otvaranja nove zemljišne knjige trebali u za to određenom roku uložiti prigovor, a ukoliko bi im prigovor bio odbijen, podnijeti tužbu za ispravak. Iz stanja spisa, po tuženoj, jasno proizlazi da tužitelji nisu uložili prigovor na upis prava vlasništva tužene u roku koji je ostavljen nakon otvaranja nove zemljišne knjige, a to da je od značaja jer Vrhovni sud zauzima stav da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Dakle, po tuženoj, sukladno gore navedenom stavu Vrhovnog suda tužitelji ne mogu podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva te njihov tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Nadalje tužena navodi kako tužitelji nisu dokazali da li su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno dokazali da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a, pa je tijekom postupka potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, te na koji način su prednici tužitelja koristili predmetne nekretnine da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Tuženica nadalje, ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetnih nekretnina kroz dugi niz godina, te se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a, odnosno iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva.

2.2. Tužena je kao privitak podneska zaprimljenog u spis 2. listopada 2023., dostavila potvrdu Hrvatskih šuma KLASA: ST/23-01/528 od 26. rujna 2023., a u kojem podnesku se navodi da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je, po tuženoj, da dosjelošću tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu jer je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-1003/2021-2 od 13. siječnja 2022. (ls 5-10), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica], obje n.i. k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprava, Područnog ureda za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 17. veljače 2023. (ls 18-31), zapisnik Općinskog suda u Zadru-Stalne službe u Biogradu na Moru, Zemljišno- knjižnog odjela poslovni broj Z-784/2007/5439 od 11. srpnja 2012. (ls 32-33), zapisnik Općinskog suda u Zadru-Stalne službe u Biogradu na Moru, Zemljišno- knjižnog odjela poslovni broj Z-784/2007/5440 od 11. srpnja 2012. (ls 34-35), prvu stranicu preslike rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 413/69 (ls 36), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Dragi Burezeru u [adresa] pod poslovnim brojem O-1687/21, UPP/OS- 138/21 od 15. studenog 2021. (ls 37-38), prve dvije stranice pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču u [adresa] pod poslovnim brojem O-490/2011, UPP/OS-117/2011(ls 39-40), izvršio je uvid u preslik katastarskog plana Državne geodetske uprava, Područnog ureda za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 18. siječnja 2023. (ls 41), preslik DOF snimke iz zraka Državne geodetske uprava, Područnog ureda za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 18. siječnja 2023. (ls 42), pročitao je dopis Općinskog državnog odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, [adresa] poslovni broj N-DO-25/2023-8 od 19. travnja 2023. (ls 43), arhivski izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 20. listopada 2022. (ls 61-138), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije ing.geod. KJ od 21. siječnja 2025. s prilogom u vidu skice sudskog očevida i fotografija sudskog očevida (ls 155-166), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MJ (ls 172-173), EJ (ls 173-174), pročitano je rješenje Ministarstva poljoprivrede broj Klasa: UP/I-946-02/17-01/46, Urbroj: 525-11/1071-17-3 od 15. ožujka 2018. (ls 175-177), potvrda Hrvatskih šuma d.o.o. od 4. svibnja 2016. (ls 178-179), potvrda Zadarske županije, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru od 28. veljače 2017. (ls 180), saslušana je svjedokinja TJ (ls 186) te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice ad. 2. JJD (ls 187) i ad. 5. BJ (ls 187-188).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji ad. 1. – 6. oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost njihovih navoda glede načina stjecanja vlasništva na dvije utužene čestice.

5. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

10.2. Da je u odnosu na zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja koji je u formi sudskog izlaganja započeo 2007. te je pod poslovnim brojem Z-784/2007 vođen slijedećih nekoliko godina,

10.3. Da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige dana 11. srpnja 2012. sastavljen zapisnik broj Z-784/2007/5439 predmet kojeg je bio upis novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], u mjestu, pašnjak, površine 2001 m2 i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a iz kojeg zapisnika proizlazi da je prije navedena novoformirana čestica nastala od čestica stare izmjere 670/1, 772 i 773, da je ista upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem čl. 181. st. 1. u svezi s čl. 198. st. 3. ZZK i to u B Vlasničkom listu kao suvlasništvo Republike Hrvatske za 1/5 dijela, BJ CJ, VJ, za 1/5 dijela, BJ, S, za 1/5 dijela, GJ, JJD, za 1/5 dijela te LJ, JJD, za 1/5 dijela,

10.4. Da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige dana 11. srpnja 2012. sastavljen zapisnik broj Z-784/2007/5440 predmet kojeg je bio upis novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], D. Poškaljina, pašnjak, površine 2198 m2 i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a iz kojeg zapisnika proizlazi da je prije navedena novoformirana čestica nastala od čestica stare izmjere 670/1, 774/3 i 775, da je ista upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem čl. 181. st. 1. u svezi s čl. 198. st. 3. ZZK i to u B Vlasničkom listu kao suvlasništvo Republike Hrvatske za 1/5 dijela, LJ GJ, JJD, za 1/5 dijela, LJ CJ, VJ, za 1/5 dijela, BJ, S, za 1/5 dijela, te LJ, JJD, za 1/5 dijela,

10.5. Da je Općinski sud u Zadru donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-413/69 (koje u preslici samo u prvoj stranici prileži na ls 36, pa nije vidljiv datum donošenja toga rješenja) iza umrle AJ, ud. JJD, rođene **.**.1906., a umrle **.**.1968., koju na njenoj ostavinskoj imovini nasljeđuju temeljem zakona sin AJ GJ pok. JJD, kći AJ B. JJD, kći AJ C i sin AJ VJ pok. JJD, svaki za ¼ dijela,

10.6. Da je po javnom bilježniku Dragi Burazeru iz [adresa] kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, dana 15. studenog 2021. doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1687/21 iza pok. FJ pok. JJD, rođenog **.**.1936., a umrlog **.**.2021., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koju između ostalog čine i nekretnine čest. br. 2925, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je ostavitelj upisan kao suvlasnik za 1/5 dijela i čest. br. 2921, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je ostavitelj upisan kao suvlasnik za 1/5 dijela, a kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini temeljem zakona i ustupa nasljeđuju kćeri UJ i ĐJ te sin SJ, svaki za 1/3 dijela,

10.7. Da je po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-490/2011, koje da je pravomoćno dana 19. listopada 2011., iza pok. BJD (imena i " VJ" prema osobnoj iskaznici izdanoj od PP Biograd 27. veljače 2004.), rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2011., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koju između ostalog čine i nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], kao ¼ dijela izvanknjižnog vlasništva nekretnina upisanih u popisnom listu broj 1522 u k. o. [katastarska općina], kao i na 1/3 dijela nekretnina prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru broj O-34/08 od 8. kolovoza 2008. donesenom iza pok. CJD (sestre ostavitelja), a kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini temeljem zakona nasljeđuju supruga BJ i kćerka CJ

BJ, svaka za 1/2 dijela,

10.8. Da iz priležeće povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] proizlazi:

- da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na čestice zemlje stare izmjere 672 dio, 670/1 dio i 673 dio, k. o. [katastarska općina],

- da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na čestice zemlje stare izmjere 670/1 dio, 774/3 i 775, k. o. [katastarska općina],

- da je pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina] kojima se raspolaže, a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955/56. godine, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar broja domaćinstva 216, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar broj 409, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar broj 263 i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar broj 73 (napomena suda u potonjem registru je kao posjednik za cijelo evidentirana AJ),

- da su aerofotogrametrijskim snimanjem iz 1971. kat. čest. [katastarska čestica] upisane u ABC registar broj 180, odnosno posjedovni list 899 sa površinama od 2001 m2, odnosno 2154 m2, sa upisanim posjednicima GJ, VJ, HJ. JJD i ZJ. JJD,

- da je rješenjem Katastara od 28. veljače 2003. u posjedovnom listu 899 k. o. [katastarska općina] (u kojem su upisane čest. zem. [katastarska čestica]) umjesto upisanog suposjednika GJ na njegovom udjelu od ¼ dijela upisana NJ ud. KJ,

- da je rješenjem Katastara od 15. rujna 2004. u posjedovnom listu 899 k. o. [katastarska općina] (u kojem su upisane čest. zem. [katastarska čestica]) umjesto upisanog suposjednika NJ. KJ na njenom udjelu od ¼ dijela upisan GJ. JJD,

- da je u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] (snimanje izvršeno 2005., izlaganje započeto 2007.) završetkom izlaganja katastarskih podataka i obnove zk izvršen upis na k. č. [katastarska čestica] na način kako je to navedeno pod točkama 10.3. i 10.4. obrazloženja.

11. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

12. Također prije osvrta na meritum tužbenog zahtjeva sud želi ukazati na razloge zbog kojih on smatra da u ovom postupku nije na nedvojben način utvrđeno da su ovdje tužitelji ad. 1. – 6. sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i to konkretno glede zemljišnoknjižnih uložaka [broj ZK uloška]. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer je tužena još u odgovoru na tužbu isticala da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige, da nisu uložili prigovor na ovdje predmetni upisa prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] niti su podnosilI tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, pa obzirom na zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovdje predmetni tužbeni zahtjev treba odbiti jer da se temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je isticano i u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Razvidno je ovome sudu da se tužena u ovome dijelu poziva na Zaključak 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskog odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku, a sve pod brojem Su-IV- 246/2015, a koji Zaključak je svoju praktičnu manifestaciju imao u kasnije uslijedjelim odlukama toga suda, kao npr. u presudi broj Rev 919/2018-2 od 1. veljače 2023. Međutim, sud u ovom dijelu ipak prihvaća stav tužitelja po kojem su ona dva zapisnika sastavljena povodom preoblikovanja zemljišne knjige na koje je sud ukazao pod točkama 10.3. i 10.4. obrazloženja sačinjena na način da iz istih ne proizlazi da su po pozivu suda tada pristupijeli na sudsko ročište bilo koji od ovdje tužitelja, a što je razvidno i iz činjenice da niti jedan od tih zapisnika sa ls 32-33 i ls 34-35 nije potpisan od bilo koje od stranaka, pa kraj činjenice da se sudski savjetnik koji je sačinio ta dva zapisnika pozvao na odredbe čl. 181. st. 1. u svezi čl. 198. st. 3. ZZK (napomena suda: radi se o "starom" Zakonu o zemljišnim knjigama, Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK), ovaj sud prihvaća stajalište tužitelja po kojemu su dva prije navedena zemljišnoknjižna uloška sastavljena od strane suda po službenoj dužnosti, odnosno bez izravnog sudjelovanja onih u čiju je korist izvršen taj upis.

13. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da su tužitelji ad. 1. – 6. uspjeli dokazati da se isti putem svojih pravnih prednika, a misli se prvenstveno na FJ pok. JJD (izravni prednik- otac ovdje tužitelja ad. 2., ad. 3. i ad. 4.), VJ (izravni prednik-suprug, odnosno otac ovdje tužitelja ad. 5. i 6.), C (Marije) Draškovića pok. Dionizija (za koju sud zaključuje da je umrla neudana i bez djece) i B (Anke) Drašković pok. JJD (izravni prednik – majka ovdje tužiteljice ad. 1.) koji su svi djeca AJ (Šinke) Drašković ud. JJD (umrle 1968.), odnosno ŠJ (preminulog tijekom II. Svjetskog rata, kojeg kao posjednica na predmetu spora nasljeđuje supruga AJ (ĆJ) Drašković), prema tuženoj mogu pozivati na to da su stekli pravo vlasništva na ovdje predmetnim čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za cijelo, dakle i na suvlasničkom udjelu tužene na tim česticama od 1/5 dijela, i to temeljem dosjelosti. Naime, ukazuje se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se prije navedeni prednici tužitelja ad. 1. – 6., a misli se na GJ, VJ, C (Mariju) i B (Anku) Drašković, svi pok. ŠJ, nalazili u posjedu predmeta spora u najmanju ruku od 1971., kada su u katastru evidentirani kao posjednici, a prije toga preko majke četvero prije navedenih AJ (Šinke) Drašković ud. ŠJ, odnosno njihova oca ŠJ, gledajući negdje od sredine prošlog stojeća, ovaj sud, osim iz u bitnome dijelu reproducirane povijesti promjena pod 10.8. točkom obrazloženja, zaključuje i iz drugih provedenih dokaza, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka MJ (rođenog 1947.), EJ (rođenog 1939.) i TJ (rođene 1953.), a iz čijih iskaza u bitnome proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da se radi o dvije čestice zemlje koje se nalaze u [adresa] i koje s gornje strane graniče sa javnim putem, s tim da se radi o česticama koje su odvojene jedna od druge,

- da su dvije čestice starina od obitelji tužitelja, pritom se misli na prednika stranaka ŠJ koji je od djece imao dva sina i dvije kćeri te suprugu ĆJ,

- da tužiteljima niti njihovim prednicima nitko nije smetao u korištenju i obrađivanju tih dviju čestica, a svjedoci nikada nisu čuli da bi ŠJ i ĆJ, odnosno njihova djeca, s trećim osobama imali sporova oko ovih čestica,

- da od kada svjedoci znaju za sebe da na te dvije čestice nikada nije bila šuma, odnosno da je to uvijek bila po kulturi oranica (s tim da se te dvije parcele više ne obrađuju), a da pritom svjedoci nikada nisu čuli da bi netko u ime Grada Biograda ili nekadašnje općine, odnosno šumarije, dolazio na tu lokaciju i prigovarao tužiteljima ili njihovim prednicima oko vlasništva ili posjeda.

14. Za istaći je da je sud iskazima troje prije navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koji su ili rođeni ili imaju prebivalište u gradu [adresa] gdje se nalaze sporne čestice, odnosno da svo troje svjedoka i njihove obitelji imaju vlastitu zemlju na predmetnoj lokaciji, a uz sve to da je saslušani svjedok MJ bio sudski povjerenik u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o česticama koje su predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka čiji je sukus iskaza u bitnome istaknut pod točkom 13. obrazloženja ove presude, da se tužitelji ad. 1. – 6. preko svojih prednika na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude u posjedu predmeta spora nalaze u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća.

15. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima Ž i dr. protiv [adresa] i I protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

16. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su tužitelji ad. 1. – 6., odnosno njihovi prednici GJ, VJ, C (Marija) Drašković pok. Dionizija i B (Anka) Drašković pok. Dionizija, a prije njih majka četvero prije navedenih ĆJ (Šimica) Drašković i to negdje od II. Svjetskog rata u kojem umire njen suprug UJ do 1968. godine kada je ista umrla, bili samostalni posjednici ovdje predmetnih čestica zemlje u kontinuitetu gledajući vremenski barem od sredine prošlog stoljeća, pa da su temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV ex lege tužitelji ad. 1. – 6., odnosno njihovi prednici postali vlasnici tih dviju čestica. Drugim riječima, smatrajući upravo prednike tužitelja ad. 1. – 6. s jedne strane samostalnim posjednicima predmeta spora u periodu od četrdeset godina koji je prethodio danu 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana), a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženim česticama u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), proizlazi konačni zaključak ovog suda da su tužitelji ad. 1. – 6. uspjeli dokazati da su do onog datuma 17. studenog 1999. bili ispunjeni uvjeti temeljem kojih se može smatrati da su njihovi prednici stekli pravo vlasništva nekretnina koje sada imaju oznaku čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i to za cijelo, tj. uključujući i na suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela Republike Hrvatske, a sve to u smislu odredbe iz čl. 159. st. 4. u svezi čl. 388. st. 4. ZV, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja, odnosno sami tužitelji ad. 1. – 6., mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka MJ, EJ i TJ iz kojih u bitnome proizlazi da su čestice koje su predmet ovog postupka starina od obitelji tužitelja, odnosno od ŠJ i kasnije njegove supruge AJ (Šinke) Drašković, čiji su pravni sljednici upravo šest ovdje tužitelja, posljedično čemu ovaj sud smatra da niti unutar obitelji tužitelja nema spora o tome tko se ima sve smatrati (su)vlasnikom dviju ovdje predmetnih čestica, kao što među njima nema niti spora oko toga koliko bi čiji trebao biti suvlasnički udio. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017. i poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 27. kolovoza 2020.

18. Prihvaćajući iz prethodno elaboriranih razloga tužbeni zahtjev tužitelja ad.

1. – 6. u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] razvidno je da sud nije cijenio osnovanom argumentaciju isticanu od strane tužene u odgovoru na tužbu, a koja se svodi na to da tužitelji dosjelošću nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer da iste predstavljaju šumsko zemljište u vlasništvu tužene i na kojem je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. bio zastoj dosjedanja. Naime, kraj činjenice da su onih svo troje saslušanih svjedoka suglasno naveli da na području na kojem se nalaze predmetne nekretnine otkad znaju za sebe nije bilo šume, potom kraj činjenice da je na samom licu mjesta kada je proveden dokaz uviđajem vještak geodet, nakon što ju je identificirao predmet spora, naveo da čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja pašnjak na kojem se nalazi jedno stablo starog hrasta, a da i čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja pašnjak na kojem se nalazi jedno stablo smokve, te na koncu kraj činjenice da iz rješenja Ministarstva poljoprivrede od 15. ožujka 2018. (ls 175-177) proizlazi da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne smatra šumom niti šumskim zemljištem, što je sve doprinijelo tome da sud kao nedokazanu otkloni tvrdnju tužene po kojoj tužitelji nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer da iste u naravi predstavlju šumu ili šumsko zemljište.

19. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja ad. 1. – 6. prema tuženoj temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužiteljima ad. 1. – 6. prema njihovom popisu troška sa ročišta održanog 26. svibnja 2025., pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.327,22 EUR, a zbog činjenice da su isti u ovoj pravnoj stvari bili zastupani po punomoćnici iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i to sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok im je sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife priznato daljnjih 100 bodova za sastav tužbe. U odnosu na popisane stavke za pristup njihovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužiteljima sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao zatraženih 100 bodova za svako od četiri ročišta održana 8. studenog 2023., 27. veljače 2024. (uviđaj na licu mjesta), 9. travnja 2025. i 26. svibnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljima dođe se do ukupno 600 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.200,00 EUR. Potonji iznos od 1.200,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg su tužitelji platili na ime provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu od 53,09 EUR koji su tužitelji platili i dostavili dokaz u spis, kao i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom su upravo tužitelji pristojbeni obveznici plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 1.856,18 EUR kojeg sud priznaje tužiteljima ad. 1. – 6. kao parnični trošak koji će im morati podmiriti tužena, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 30. rujna 2025.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. do 6. po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-123/2023).