Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-626/2024.-14.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Ana Posavčić iz Kutine, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 22. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice odvjetnice Ane Posavčić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Galovića, na temelju članka335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 30.r ujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, u razdoblju nakon 6.9.2005. povrijedio interese i prava tužiteljice ĆO iz [adresa], kao korisnika kredita, tako što je u Ugovoru o kreditu broj: 9010709196 od 6.9.2005. u članku 4. koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužiteljici ĆO iz [adresa] isplati iznos od1.983,31€ (jedna tisuća devetsto osamdeset i tri eur i trideset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom počev od1.6.2006. do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 0,90 € od 1.6.2006.,
- na iznos od 0,99 € od 1.7.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.8.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.9.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.10.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.11.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.12.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.12.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.12.2006.,
- na iznos od 0,01 € od 1.1.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.2.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.3.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.4.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.5.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.6.2007.,
- na iznos od 0,01 € od 1.7.2007.,
- na iznos od 17,26 € od 1.9.2007.,
- na iznos od 16,93 € od 1.10.2007.,
- na iznos od 16,89 € od 1.11.2007.,
- na iznos od 17,11 € od 1.12.2007.,
- na iznos od 16,96 € od 1.1.2008.,
- na iznos od 17,23 € od 1.2.2008.,
- na iznos od 31,09 € od 1.3.2008.,
- na iznos od 31,59 € od 1.4.2008.,
- na iznos od 30,67 € od 1.5.2008.,
- na iznos od 30,43 € od 1.6.2008.,
- na iznos od 30,68 € od 1.7.2008.,
- na iznos od 30,06 € od 1.8.2008.,
- na iznos od 30,06 € od 1.9.2008.,
- na iznos od 30,35 € od 1.10.2008.,
- na iznos od 33,11 € od 1.11.2008.,
- na iznos od 31,18 € od 1.12.2008.,
- na iznos od 33,14 € od 1.1.2009.,
- na iznos od 33,40 € od 1.2.2009.,
- na iznos od 33,49 € od 1.3.2009.,
- na iznos od 33,02 € od 1.4.2009.,
- na iznos od 33,03 € od 1.5.2009.,
- na iznos od 32,44 € od 1.6.2009.,
- na iznos od 31,91 € od 1.7.2009.,
- na iznos od 31,97 € od 1.8.2009.,
- na iznos od 32,18 € od 1.9.2009.,
- na iznos od 32,10 € od 1.10.2009.,
- na iznos od 31,79 € od 1.11.2009.,
- na iznos od 32,21 € od 1.12.2009.,
- na iznos od 32,51 € od 1.1.2010.,
- na iznos od 33,00 € od 1.2.2010.,
- na iznos od 32,81 € od 1.3.2010.,
- na iznos od 33,46 € od 1.4.2010.,
- na iznos od 33,24 € od 1.5.2010.,
- na iznos od 33,51 € od 1.6.2010.,
- na iznos od 35,60 € od 1.7.2010.,
- na iznos od 35,08 € od 1.8.2010.,
- na iznos od 36,25 € od 1.9.2010.,
- na iznos od 35,78 € od 1.10.2010.,
- na iznos od 34,87 € od 1.11.2010.,
- na iznos od 29,28 € od 1.12.2010.,
- na iznos od 30,83 € od 1.1.2011.,
- na iznos od 29,66 € od 1.2.2011.,
- na iznos od 29,99 € od 1.3.2011.,
- na iznos od 29,38 € od 1.4.2011.,
- na iznos od 29,39 € od 1.5.2011.,
- na iznos od 26,03 € od 1.6.2011.,
- na iznos od 26,08 € od 1.7.2011.,
- na iznos od 26,39 € od 1.8.2011.,
- na iznos od 20,06 € od 1.9.2011.,
- na iznos od 19,39 € od 1.10.2011.,
- na iznos od 19,27 € od 1.11.2011.,
- na iznos od 19,16 € od 1.12.2011.,
- na iznos od 19,36 € od 1.1.2012.,
- na iznos od 19,59 € od 1.2.2012.,
- na iznos od 19,56 € od 1.3.2012.,
- na iznos od 19,32 € od 1.4.2012.,
- na iznos od 19,35 € od 1.5.2012.,
- na iznos od 19,38 € od 1.6.2012.,
- na iznos od 19,19 € od 1.7.2012.,
- na iznos od 19,18 € od 1.8.2012.,
- na iznos od 19,05 € od 1.9.2012.,
- na iznos od 18,80 € od 1.10.2012.,
- na iznos od 18,94 € od 1.11.2012.,
- na iznos od 19,00 € od 1.12.2012.,
- na iznos od 18,89 € od 1.1.2013.,
- na iznos od 18,40 € od 1.2.2013.,
- na iznos od 18,71 € od 1.3.2013.,
- na iznos od 18,66 € od 1.4.2013.,
- na iznos od 18,45 € od 1.5.2013.,
- na iznos od 17,98 € od 1.6.2013.,
- na iznos os 17,91 € od 1.7.2013.,
- na iznos od 17,93 € od 1.8.2013.,
- na iznos od 18,03 € od 1.9.2013.,
- na iznos od 18,22 € od 1.10.2013.,
- na iznos od 18,02 € od 1.11.2013.,
- na iznos od 18,03 € od 1.12.2013.,
- na iznos od 18,05 € od 1.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
III Za iznos od 7,53 € tužbeni zahtjev se odbija.
IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.799,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 30.9.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 6.9.2005. Ugovor o kreditu broj 9010709196, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.
Isto tako su stranke 16.12.2015. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da je tuženik u razdoblju nakon 6.9.2005. povrijedio interese i prava tužiteljice ĆO iz [adresa], kao korisnika kredita, tako što je u Ugovoru o kreditu broj: 9010709196 od 6.9.2005. u članku 4. koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna i da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplatiti tužiteljici iznos od 15.000,00 kn.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 1.983,31 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u bitnome navodi da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti nejasan i nedefiniran u dijelu koji se odnosi na isplatu, obzirom da takav zahtjev nije potkrijepljen materijalnim dokazima i potrebnom relevantnom dokumentacijom.
Nadalje tuženik navodi da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita nakon čega je tužiteljica potpisala Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istog.
Iz tužbe i načina na koji je postavljen tužbeni zahtjev razvidno je da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda uz presude VTS broj Pž-7129/13 je pravno irelevantno u smislu odredbi članka 138.a i 502.c, čime su prema tuženiku postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini neosnovani i neuredni.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka.
Tužiteljica pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je istom ustanovljena fiksna kamatna stopa, te tuženik napominje da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojoj odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi.
Tuženik ističe da prema odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati ''nezakonitom''.
Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan.
Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljicom u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 6.9.2005., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010709196 od 16.12.2015., nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom i saslušana je tužiteljica.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. .
5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili6.9.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 39.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,65 % godišnje.
7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama nego da joj je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor. U banci joj je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najpovoljnija opcija.
Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužiteljica također nije mogla pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi nego je bilo ''želiš ili ne želiš''
Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljicom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.
8. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
16. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
18. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19 Kako je odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna i stoga je valjalo utvrditi njenu ništetnost.
20. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
21. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.
Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 HO protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
22. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
23. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.
24. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika prema otplatnim planovima do konverzije iznosi 2.231,24 CHF ili 11.159,69 kn prema srednjem tečaju PBZ-a na dan dospijeća odnosno 2.832,19 CHF ili 14.967,13 kn promatra li se period od početka otplate do 31.12.2013.
25. U dopunskom nalazu i mišljenju od 20.5.2025. vještakinja navodi da razlika iznosa neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije promatraju li se usporedno početni otplatni plan i neotplaćena glavnica kredita u EUR iznosi 10.033,87 kn.
Ukupno uplaćeni iznos glavnice i redovne kamate do 30.9.2015. iznosi 23.324,86 €, a ukupno dospjelo glavnice i redovne kamate u EUR po novom planu otplate je 22.001,99 €, te je prilikom konverzije iskazan iznos preplate od 1.322,87 € odnosno 10.103,42 kn. Nakon prijeboja neotplaćene glavnice sa preplatom preostao je iznos od 69,55 kn za daljnji prijeboj.
Nakon prijeboja sa preplatom iskazanom po konverziji i dalje ostaje potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.983,31 €.
26. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, vještakinja je i dopunski obrazložila svoj nalaz i mišljenje, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su uglavnom pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
27. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužiteljica konverzijom nije obeštećena u cijelosti i da nakon prijeboja sa preplatom iskazanom po konverziji i dalje ostaje potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.983,31 €, tužiteljici je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 1.983,31 €.
O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.
Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.
28. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
30. Prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 15.00,00 kn odnosno 1.990,84 € je smanjen za 7,53 € budući je tužbeni zahtjev konačno postavljen na iznos od 1.983,31 €.
Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, te je stoga za iznos od 7,53 € valjalo odbiti tužbeni zahtjev.
31. Parnični trošak je dosuđen tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 6.12.2019. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 20.1.2020. 200,00 €, sastava podneska od 16.9.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 12.11.2020. 200,00 €, sastava podneska od 16.6.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 22.9.2025. 200,00 €, na ročištu od 30.9.2025. 100,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 299,08 €.
1 0
32. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 30. rujna 2025.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina
2.Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb
