Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-230/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi priznanja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 29. rujna 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik:

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA GORIĆI površine 1009 čhv. i

- kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK GORIĆI površine 951 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja temeljem ove Presude.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.730,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 131,03 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi priznanja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. Navodi se da je stvarni posjednik i vlasnik navedenih parcela tužitelj, a da je to pravo stekao putem svojih prednika i to sada pok. oca ĐR koji je rođen 1952., a umro 2019., djeda ŠR, rođenog 1926., a umrlog 2007. te pok. bake E umrle 2003. godine. Nekretnine da su u naravi bile oranice na kojima su se sadile razne poljoprivredne kulture, a sada da su košanice te dijelom gaj. Predlaže se donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi da tužitelj ne dostavlja sve nužne isprave, izjave svih sunasljednika te se osporava aktivna legitimacija tužitelja. Ističe se da je zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] osnovana poslije II. svjetskog rata te su sastavljani zapisnici u postupku osnivanja. Osobe koje su označile čestice kao svoje, da su se upisivale u zemljišnu knjigu kao vlasnici, a pri osnivanju su uzimani za podatke u vlastovnici upravo podaci s terena. Stoga da su pravni prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih čestica u postupku osnivanja, da bi tada bili upisani u zemljišnoj knjizi. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 – 6 spisa, Posjedovni list, list 7 spisa, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠR ERM, list 9 – 11 spisa, u Zapisnik od 28.10.1993. godine sačinjen kod Zavoda za katastara i geodetske poslove Otočac, list 13 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci ĆR i GR te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 40 – 42 spisa, uvid u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 52 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da se do prijepora dolazi od županijske [adresa] – [adresa] makadamskim putem prema lovačkom domu, do samog ulaza na posjed Lovačkog društva Gacka. Od ulaza u dvorište lovačkog doma poljski put vodi u smjeru sjeverozapada gdje tužitelj pokazuje početak prijepora, s desne strane puta bjelogorična šuma koja je vrlo mlada, a što je vidljivo na licu mjesta s obzirom da je prijepor prije bio pašnjak odnosno livada. Vještak je na spis dostavio opisanu skicu te još navodi da prijepor sa sjeverne strane međi sa posjedom SR, ovdje svjedoka, a sa istočne strane sa posjedom BR iz [adresa].

13. Svjedok ĆR, koji navodi da mu je tužitelj bratićev sin, iskazuje da je bio saslušan u sudskoj zgradi te da je tada kazao da ne može sa sigurnošću iskazivati, no, nakon identifikacije prijepora i pokazivanja tužitelja, da mu je sada jasno što tužitelj potražuje te da je to zemlja koju mještani nazivaju "borik", a što da dobro zna jer da ima svoj posjed i vlasništvo koje međi sa ovom zemljom te navodi da je njegova zemlja čkbr. [katastarska čestica]. Pamti iz djetinjstva da ovo što potražuje tužitelj, da je uživao još tužiteljev pradjed, a njegov djed HR koji je umro kad je on imao 19 godina. Pojašnjava da je najvećim dijelom djed ERM to orao i sadio krumpir, sijao žitarice, a na rubovima je bilo malo šume koju je djed ERM pazio i okresivao. Navodi da mu je poznato da je to djed HR naslijedio od svoga oca. Misli da se zvao ŠR te navodi da se prijepor prenosio "s koljena na koljeno". Tako da je nakon tužiteljevog pradjeda ĐR nastavio uživati tužiteljev djed ŠR, nakon njega tužiteljev otac HR i sada sam tužitelj. Također svjedok opisuje da je tužiteljev otac ERM preminuo 2019., naslijedila ga je supruga LR koja je još živa, no, da je dala suglasnost da tužitelj vodi ovaj postupak i da postane vlasnik. Nadalje, da je njegov djed, a tužiteljev pradjed HR rođen 1905., a preminuo 1984. godine, a da mu se supruga zvala Đ ili Š. Tužiteljev djed, a svjedokov stric ŠR da je rođen 1926. godine, a preminuo je 2007. godine. Svjedok naglašava da su se njegovi i tužiteljevi prednici davno podijelili te je svaka "grana" dobila svoje tako da se zna tko što uživa, znaju se međe i nitko nikada nije smetao posjedovanje. Nije mu poznato da bi šumarija odnosno Hrvatske šume imale u blizini neki svoj odjel, lugar da nije zalazio u ove njihove posjede niti je čuo da bi tužena svojatala ovu zemlju te svjedok pojašnjava da zapravo unatrag par godina nije ni bilo značajnije šume već da je "sada malo izrasla". Naposljetku navodi da on međi sa ovom tužiteljevom zemljom sa sjeverne strane, a PR iz [adresa] koji je njihov daljnji rod, da međi sa tužiteljevom zemljom sa istočne i jugoistočne strane. Također, da sada zna da su u pitanju dvije čestice iako je na terenu sve to jedna cjelina.

14. Svjedok GR iskazuje podudarno prethodno saslušanom svjedoku te još nadodaje da mu je poznato iz pričanja majke koja je sestra od tužiteljevog sada pok. oca ĐR, da je to pok. ERM dobio u posjed nasljeđivanjem te navodi da je to oduvijek "bilo Rubčićevo". Isto tako, da cijelo mjesto [adresa] zna da je prijepor od obitelji ĐR, tj. tužiteljeve obitelji, da je tužiteljev otac, a svjedokov ujak na ovoj zemlji sadio krumpir, blitvu, sijao žito i grah, a šume da je bilo jako malo te da je ujak znao odsjeći ako bi mu zatrebalo, no, da je to bilo sitno. Naposljetku navodi da nitko nije smetao u posjedu niti tužitelja niti njegove pretke te da nitko nije dolazio iz šumarije na ove čestice budući nije bilo razloga jer tu i nema prave šume. Prvi šumarijski odjel da se nalazi iza lovačke kuće tj. cca 200 m od pokazane zemlje.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi da ono što sređuje da je to zemlja zvana "borik", a koja da je, od kad on pamti, u posjedu njegove obitelji. Prije njega da je to uživala njegova majka koja je prijepor naslijedila od svoga supruga, a tužiteljevog oca ERM koji je umro 2019. godine. Otac HR da je to naslijedio od svoga oca ŠR kojeg tužitelj pamti jer je umro 2007. godine. Djed ŠR da je pričao da je on ovo naslijedio od svoga oca, tj. tužiteljevog pradjeda ERM te tužitelj zaključuje da je to od njegove obitelji "od pamtivijeka".Sjeća se iz dječje dobi da se tu sadio krumpir, a da je šume bilo jako malo te je bila riječ o niskom raslinju. Potvrđuje da prijepor međaši s jedne strane s zemljom od BR iz [adresa], a sa jedne strane da mu je međaš polu stric ĆR, saslušani svjedok. Zaključuje da djelatnici šumarije nikada nisu zalazili na ovaj dio jer da nemaju interesa, a i znaju da je to njegovo, kao što to zna cijelo Kranjsko selo (zaseok [adresa]). Majka da je živa, no, da je zbog dobi prepustila da on vodi ovaj postupak.

16. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proistječe da su utužene nekretnine osnivanjem knjižnog dijela katastarskog operata od 1954. godine za k. o. [katastarska općina] upisane na ime ERM, [adresa] 184/14, a koji je prema navodima iz tužbe te saslušanih svjedoka tužiteljev pradjed. Nakon pradjeda Rješenjem iz 1966. godine, a temeljem darovanja posjed se upisuje na ime ĐRM, tužiteljevog djeda. Konačno, Zapisnikom Ureda iz 1993. prijepor je upisan kao posjed tužiteljevog oca HR, [adresa], a što je razvidno i iz preslike Zapisnika tadašnjeg Zavoda za katastar i geodetske poslove u Otočcu od 28.10.1993. godine, list 13 spisa.

17. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. HR ERM, oca ŠR, posl. broj: O-426/2019 razvidno je da ga je u cijelosti naslijedila supruga LR, tužiteljeva majka, no, koja je na spis dostavila Izjavu iz koje proistječe da je suglasna da njezin sin, ovdje tužitelj, vodi predmetni postupak po završetku kojeg da se u cijelosti upiše kao vlasnik u zemljišnoj knjizi (list 12 spisa), iz čega proistječe da je nesporna aktivna legitimacija tužitelja.

18. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" te je još posjednikom prijepora bio upisan tužiteljev pradjed HR, koji je rođen 1905. godine, a koji je prijepor naslijedio izvjesno od svojih prednika.

19. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

20. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a osim toga, prijepor međi sa ostalim privatnim posjedima, a isto tako, prijepor je izvan šumarijskog odjela.

21. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina (imajući u vidu da je prijepor uživan još od strane tužiteljevog pradjeda), to je izvjesno da su još pravni prednici tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe iznos od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 3.2.2025., 29.4.2025. te 2.9.2025. u iznosu od po 200,00 eura. Također je priznat trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta i povratak u iznosu od 25,00 eura. Također je priznat i trošak pribave Povijesnog posjedovnog lista iznos od 50,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 875,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 218,75 eura, daje iznos od 1.093,75 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, također je priznat i trošak uplaćenog predujma za ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, a radi identifikacije prijepora u iznosu od 549,48 eura. Sud drži da je ovaj trošak bio nužan za vođenje ove parnice te ga Sud stoga i priznaje. Također je priznat trošak upotrebe osobnog automobila na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] radi održavanja ročišta na licu mjesta u iznosu od 8,10 eura (9 km x 0,45 eur x 2). Proistječe stoga da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos od 1.730,97 eura.

24. Sud nije priznao zatraženi trošak za zastupanje na ročištu radi objave i uručenja presude budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice. Također, nije priznat niti trošak naknade radi pribave Povijesnog posjedovnog lista budući iz takve isprave nije vidljiva visina eventualne naknade.

25. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 131,03 eura, kao neosnovanim.

26. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

27. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 29. rujna 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti