REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-12/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika ZAGREBTRANS d.o.o. Zagreb, Lončareva 1/I, OIB: 18250638100 , radi naknade štete, zaključio je glavnu raspravu 1. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja HC i punomoćnika tuženika TC, te objavio 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBTRANS d.o.o., Zagreb, Lončareva 1/I, OIB: 18250638100 platiti tužitelju HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995 iznos od 6.105,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od osam dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. kolovoza 2019. u 07 sati i 26 minuta došlo je do štetnog događaja na željezničkom kolodvoru Hrvatski Leskovac. Vlak broj 82300, koji je prevozio izvanrednu pošiljku transformator težine 195 tona, čekao je otpremu prema brzojavci HŽ CARGA d.o.o. broj 18 f od 20. kolovoza 2019. godine. Pratitelj izvanredne pošiljke obavijestio je dežurnog prometnika vlakova da je predmetni vlak spreman za polazak kada to dozvoli prometno stanje. U 07.25 sati prometnik vlakova otpremio je vlak, a u 07.26 sati pratitelj izvanredne pošiljke obavještava prometnika vlakova da je vagon Hz broj 33 78 9964 900-4 na kojem se nalazi transformator zapeo za izlazni signal D3 u kilometru 435+318, čime je HŽ INFRASTRUKTURI d.o.o. nastala materijalna šteta. Istražno povjerenstvo HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. provelo je istragu te je na osnovu istražnih činjenica i okolnosti ustanovljenih tijekom očevida utvrdilo odgovornost tvrtke ZAGREBTRANS d.o.o. (osobni propust zaposlenika ugovaratelja prijevoza - radnika pratnje vlaka). Radnici ZAGREBTRANSA d.o.o. su pogrešnom procjenom (nesmotrenim djelovanjem) kod pratnje i pomicanja tereta postupili suprotno čl. 121. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (zabrana oštećivanja željezničke infrastrukture). U predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta u ukupnom iznosu od 46.002,03 kn. Troškovi sanacije nastale štete temelje se na: 1. Računu HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o., PRJ za održavanje SS i TK sustava EEP i KM Zapad; održavanje SS i TK Centar broj: 41006-1-20085 u iznosu od 2.045,00 kn koji iznos predstavlja trošak radne snage , 2. Računu Pružnih građevina broj: 342-PS1-48050 (Interni račun broj 547/PS1/IJ) u iznosu od 43.957,03 kn koji iznos predstavlja trošak materijala, radne snage i transportne troškove. Odštetnim zahtjevom od 9. srpnja 2021. zatraženo je plaćanje ukupnih troškova štete od tuženika u iznosu od 46.002,03 kn, koji do danas nije plaćen.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je na dan štetnog događaja i tužitelj bio u ugovornom odnosu sa spomenutim trgovačkim društvom HŽ Cargo na način da je tužitelj omogućio HŽ Cargu korištenje njegove željezničke infrastrukture za poslovne potrebe obavljanja prijevozničkih usluga koje vrši HŽ Cargo. Na dan štetnog događaja tuženik s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom niti ugovornom odnosu. Naime, tuženik je toga dana koristio usluge prijevoza trgovačkog društva HŽ Cargo d.o.o., Heinzelova 51, MB: 2163788, OIB: 08720210702 (dalje u tekstu: „HŽ Cargo“) sukladno Ugovoru o uvjetima prijevoza pošiljaka željeznicom broj 194-D/19. od 21.02.2019. i brzojavu broj 18 F, de HŽ- Cargo, 3.1. IP, Zagreb, 22. siječnja 2019. Tuženik ističe da je na dan štetnog događaja i tužitelj bio u ugovornom odnosu sa spomenutim trgovačkim društvom HŽ Cargo na način da je tužitelj omogućio HŽ Cargu korištenje njegove željezničke infrastrukture za poslovne potrebe obavljanja prijevozničkih usluga koje vrši HŽ Cargo. Jedno od temeljnih načela obveznih odnosa je dužnost ispunjenja obveze i odgovornost za njezino ispunjenje (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Uzevši u obzir naprijed navedeno, tuženik ističe da u parnicama radi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze štetnik može biti samo ona osoba, ovdje HŽ Cargo, koja je s oštećenim, ovdje tužiteljem, sklopila neki ugovor koji nije ispunila onako kako je ugovoreno, ili ne u svemu kako je ugovoreno, ili je zakasnila s ispunjenjem zbog čega je nastala šteta. Slijedom navedenoga, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ukoliko sud ne bi prihvatio gore stav tuženika, tuženik ističe da bi tužitelj uspio u svom zahtjevu za naknadu štete, tuženik mora biti odgovoran za štetu. Tuženik ustraje da nije odgovoran za nastalu štetu zbog toga što ne postoji veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice na strani tuženika. Naime, bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete nema ni štetnikove odgovornosti za štetu. Tuženik naglašava da prilikom štetnog događaja nipošto nije došlo do propusta radnika tuženika, odnosno da su radnici tuženika KC i T ZC putem radioveze savjesno i pravovremeno obavijestili gore navedene djelatnike tužitelja i HŽ Carga da se vlak zaustavi kako bi se izbjegao nastanak štete. Naprotiv, tuženik naglašava da je do štetnog događaja došlo isključivo propustom radnika tužitelja – pratitelja izvanredne pošiljke RC koji je propustio, odmah po primitku obavijesti od strane radnika tuženika, obavijestiti radnika HŽ Carga (Sektor za održavanje nadzorna grupa Karlovac) da vlak promptno zaustavi, a podredno je šteta i posljedica propusta radnika HŽ Carga da vlak zaustavi. Uz navedeno, tuženik predlaže da se odbije prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŠC i ČC na okolnost nastanka i uzroka štete iz razloga što predloženi svjedoci nisu sposobni dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, a što je pretpostavka za saslušanje svjedoka sukladno čl. 235. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno zato što nisu bili niti sudionici, niti svjedoci štetnog događaja, već član povjerenstva prilikom sastavljanja Istražnog izvješća (ŠC) i član komisije prilikom sastavljanja Komisijskog zapisnika (ČC), a što proizlazi iz sadržaja Istražnog izvješća i Komisijskog zapisnika. Nadalje, tužitelj je uz tužbu priložio istražno izvješće od dana 20.09.2019. godine prilikom izrade kojega je, kao i tijekom vođenja postupka o utvrđivanju odgovornosti za štetu, počinjen čitav niz proceduralnih i materijalnih propusta što je rezultiralo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Tuženik osobito ističe da su počinjene bitne povrede propisanih pravila postupka, kao i da su u navedenoj ispravi neistinito utvrđene činjenice i da je isprava nepravilno sastavljena. Naime, predmetno istražno izvješće se sastavlja sukladno Pravilniku o postupanju slučaju izvanrednog događaja (Pravilnik HŽI-631) [dalje u tekstu: Pravilnik] i Sporazumu o imenovanju i radu zajedničkih Istražnih povjerenstava za istragu izvanrednih događaja u željezničkom prometu (HŽ Infrastruktura d.o.o. - HŽ Cargo d.o.o.) [dalje u tekstu: “Sporazum”] s obzirom na to da su sudionici štetnog događaja bili i djelatnici tužitelja i HŽ Carga. Tužitelj je postupio u potpunosti protivno odredbama čl. 15. Pravilnika kojim je propisano da je rad i imenovanje predsjednika i članova zajedničkog istražnog povjerenstva propisano Sporazumom i čl. 3. Sporazuma kojim se ugovorne strane obvezuju da se u za jedničko istražno povjerenstvo imenuju predstavnici potpisnika Sporazuma, dakle i tužitelja i tuženika. Naime, u povjerenstvo nije imenovan predstavnik HŽ Carga jer su sva tri člana Povjerenstva djelatnici tužitelja što je vidljivo podataka o istražnom povjerenstvu. Dakle, počinjena je povreda postupka postoji jer tijelo koje je provodilo očevid i istraživanje nisu bili zakonitog, propisanog i legitimnog sastava. Prema tome,propust da primijeni naprijed navedene odredbe Pravilnika i Sporazuma bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne isprave kojom se utvrdila odgovornost tuženika. Ukoliko je predmetno Povjerenstvo i bilo propisno sastavljeno, tuženik ističe da je neosnovano, neprirodno i pretenciozno očekivati da će radnici tužitelja, izvršavajući obveze iz ugovora o radu i postupajući u neprirodnom svojstvu arbitra kojem je zadatak utvrditi odgovornost za štetu potencijalno na strani vlastitog poslodavca, odlučiti objektivno, stručno i nepristrano kako proizlazi iz čl. 15. st. 12. Pravilnika. Da je tome tako, svjedoči i rezultat očevida i istraživanja iz kojega nesporno proizlazi odgovornost tuženika za nastalu štetu te da je takav pristrani, neobjektivni i nestručni sastav povjerenstva imao utjecaja na donošenje pravilne i pravične odluke. Nadalje, komisijskim zapisnikom je, protivno utvrđenju Povjerenstva iz Istražnog izvješća, utvrđena odgovornost ne samo tuženika, već i HŽ Carga čime je nesporno dovedeno u pitanje stručnost i nepristranost Povjerenstva sastavljenog isključivo od radnika tužitelja. Da bi stvar bila apsurdnija, član Komisije i član Povjerenstva bila je ista osoba – AC. Tuženik naglašava da su u predmetnom postupku utvrđivanja odgovornosti za štetu grubo povrijeđena načela saslušanja stranaka, raspravnog načela, načela kontradiktornosti, načelo jednakosti oružja, načelo procesnih sredstava, načelo utvrđivanja materijalne istine, pravo na pravni lijek, pravo na pošteno suđenje i dr. Osim navedenoga, u predmetnom istražnom izvješću spominju se izjave sudionika tuženika koje se ne imaju smatrati izjavama s obzirom na to da nema potpisa davatelja izjava. Osim navedenoga, tuženik ističe da je prilikom očevida i istraživanja navedeno povjerenstvo povrijedilo obvezu iz čl. 19. st. 2. Pravilnika time što su propustili alkotestirati sve sudionike kritičnog događaja. Zaključno, indikativno je i simptomatično da tužitelj u Povjerenstvo nije pozvao predstavnike tuženika niti HŽ Carga, što je inače bila ustaljena međusobna praksa te „modus operandi“ zajedničke suradnje prilikom štetnih događaja. Naime, čl. 12. Zakona o obveznim odnosima propisana je primjena običaja i prakse na način da: „U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. U obveznim odnosima iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.“ Slijedom navedenoga, nesporno je da je tužitelj, povodom štetnog događaja prilikom imenovanja Povjerenstva i sastavljanja Istražnog izvješća prekršio dosadašnju međusobnu praksu imenovanja predstavnika tuženika i HŽ Carga te time grubo povrijedio naprijed navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na to da iz materijalne foto - dokumentacije proizlazi da nije bilo potpunog oštećenja i da je signal bio reparabilan te da nije bilo potrebe za cjelovitom zamjenom i izvršenim radovima u opsegu koji je izvršen, posljedično i za angažmanom ljudstva i opreme u opsegu koji je izvršen. Nadalje, procjena visine štete i potrebnih radova učinjena je od strane radnika tužitelja što osnovano dovodi u sumnju pristranost i objektivnost procjenitelja. S tim u vezi, o pouzdanosti i ozbiljnosti procijenjene visine štete dovoljno govori činjenica da je tužitelj, nakon osporavanja i nepriznavanja računa od strane tuženika, umanjio račun za čak 50%, odnosno na iznos od 23.001,02 kn što je vidljivo iz računa 105/DIR2/13 i dopisa tuženika. Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelja obvezati na naknadu prouzročenih troškova tuženiku.

3. U podnesku od 21. travnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. U odnosu na navode tuženika da na dan štetnog događaja s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom niti ugovornom odnosu, tužitelj se očituje da su svi navodi vezani za isto paušalni i proizvoljni. Činjenica je da je tužitelju štetu prouzročio tuženik, a ne HŽ CARGO d.o.o. kako to tuženik pokušava nametnuti, sukladno čemu je tužitelj i podnio tužbu protiv tuženika, obzirom da je isti odbio u mirnom postupku podmiriti ono za što je dogovoran. Nastavno, na navode tuženika da nije odgovoran za nastalu štetu zbog toga što ne postoji veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice na strani tuženika, tužitelj se očituje kako uzročno posljedična veza postoji, a isto je evidentno iz Istražnog izvješća u kojem je Istražno povjerenstvo HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. provelo istragu te je na osnovu istražnih činjenica i okolnosti ustanovljenih tijekom očevida utvrdilo odgovornost tvrtke ZAGREBTRANS d.o.o. (osobni propust zaposlenika ugovaratelja prijevoza - radnika pratnje vlaka). Radnici ZAGREBTRANSA d.o.o. su pogrešnom procjenom (nesmotrenim djelovanjem) kod pratnje i pomicanja tereta postupili suprotno čl. 121. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (zabrana oštećivanja željezničke infrastrukture). Također, tužitelj ističe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima u kojem se navodi da je, onaj koji drugome prouzroči štetu, istu dužan nadoknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Na navod tuženika da je do štetnog događaja došlo zbog propusta radnika tužitelja – pratitelja izvanredne pošiljke RC koji je propustio odmah po primitku obavijesti od strane radnika tuženika, obavijestiti radnika HŽ CARGA d.o.o. da vlak promptno zaustavi, tužitelj dostavlja Izjavu navedenog radnika RC iz koje je evidentno da je isti, zajedno sa strojovođom, odmah reagirao i zaustavio teret. Stoga, i ovaj navod još je jedan u nizu paušalnih i neosnovanih navoda. Osim toga, obzirom na navode iz Izjave radnika tužitelja RC da je upozorio radnike tvrtke ZAGREBTRANS d.o.o. da se i sa desne i sa lijeve strane nalaze izlazni signali, a da su isti na njegovo upozorenje odgovorili da se može proći, predlaže se saslušati i g. RC, dok se predlaže odbiti prijedlog tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka. Vezano za protivljenje tuženika za saslušanjem tužiteljevih svjedoka, tužitelj se istome protivi i naglašava važnost saslušanja istih obzirom da imaju saznanja o predmetnom događaju te su sudjelovali prilikom istrage i očevida, odnosno na praćenju radova, samom radu i funkcionalnom ispitivanju i puštanju u rad signala D3. Nadalje, na tuženikov navod kako je Istražno izvješće puno proceduralnih i materijalnih propusta, neistinitih činjenica itd., tužitelj se očituje kako slijedi. Netočno je da ovlaštene osobe HŽ CARGO d.o.o. nisu sudjelovale u radu zajedničkog istražnog povjerenstva, što se vidi iz Odluke o imenovanju istražnog povjerenstva br. 2990/19 od 22.08.2019. godine u kojoj kao 4. član povjerenstva stoji g. ĐC (HŽ CARGO d.o.o.). Nadalje, netočno je da tvrtki ZAGREBTRANS d.o.o. nije bilo omogućeno sudjelovanje u istražnom povjerenstvu obzirom da je član HŽ CARGA d.o.o. (sukladno ugovornoj vezanosti) mogao uključiti bilo koga uz pristanak ostalih članova povjerenstva. ZAGREBTRANS d.o.o. je također mogao preko člana povjerenstva prijevoznika HŽ CARGO d.o.o. iznijeti svoje stavove i mišljenje. Temeljem tada važećeg Pravilnika o postupanju u slučaju izvanrednog događaja, Pravilnik HŽI-631 (Sl. vjesnik 15/13, 15/14, 4/16, 8/17, 3/19, 11/19, 15/19) u čl. 15. st. 2. navodi se da ako zajedničko istražno povjerenstvo tijekom očevida i istraživanja jednoglasno zaključi da izvanredni događaj nije prouzročen tehničkim nedostatkom na infrastrukturi ili željezničkim vozilima, isto u zaključnom dijelu Zapisnika o očevidu Id-2 (Dodatak 2) upisuje navod da izvanredni događaj nije prouzročen tehničkim nedostatkom na infrastrukturi ili na željezničkom vozilu (navedena formulacija upisana je u t. 13. Id-2). Nadalje, daljnje istraživanje, u slučaju da je izvanredni događaj prouzročen djelovanjem putnika, korisnika ŽCP-a, neovlaštenih osoba na objektima željeznice, trećih osoba, više sile ili osobnog propusta radnika HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. nastavljaju članovi zajedničkog istražnog povjerenstva imenovanog ispred HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. koji na kraju istraživanja sastavljaju Istražno izvješće ID-3 HŽI (ZAGREBTRANS d.o.o. je u ovom slučaju treća osoba). Tužitelj dodatno želi istaknuti kako između HŽ INFRASTRUKTRUE d.o.o. i tvrtke ZAGREBTRANS d.o.o. ne postoji akt koji regulira međusobna postupanja po pitanju istrage izvanrednih događaja, kao i da ne postoji obveza sklapanja takvog akta. Eventualno sudjelovanje predstavnika tvrtke ZAGREBTRANS d.o.o. u radu zajedničkog istražnog povjerenstva definirano je u čl. 3. st. 1. Sporazuma o imenovanju i radu zajedničkih istražnih povjerenstava za istragu izvanrednih događaja u željezničkom prometu (Sl. vjesnik HŽI broj 15/2013), koji glasi: „U zajedničko istražno povjerenstvo imenuju se predstavnici potpisnika Sporazuma. Po potrebi u zajedničko istražno povjerenstvo ulazi i subjekt nadležan za održavanje vozila, kao i predstavnici drugih subjekata čija su sredstva ili radnici sudionici izvanrednog događaja.“ O potrebi imenovanja drugih subjekata u zajedničko istražno povjerenstvo odlučuju članovi istog. U ovom slučaju to su bili predstavnici HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. i HŽ CARGA d.o.o., koji nisu zahtijevali imenovanje predstavnika tuženika u zajedničko istražno povjerenstvo. Vezano za navod tuženika kako je neosnovano, neprirodno i pretenciozno očekivati da će radnici tužitelja objektivno i nepristrano odlučivati, tužitelj navodi kako su njegovi radnici svakodnevno u takvoj poziciji i netočno je da iz tog razloga ne odlučuju objektivno. Isto je moguće provjeriti iz niza istražnih izvješća u kojima je utvrđivana odgovornost HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. kada god ona postoji. Iz svega što tuženik navodi jasno je kako isti bez ikakvog razuma nabacuje neosnovane i paušalne navode, a za što nema nikakva pokrića. Na navode tuženika vezano za visinu štete, tužitelj navodi da je odštetnim zahtjevom od 09.07.2021. godine (Račun br. 81/DIR2/13) od tuženika zatraženo plaćanje ukupnih troškova štete u iznosu od 46.002,03 kn. Sektor financija, računovodstva i kontrolinga tužitelja je, smatrajući da je došlo do tehničke pogreške, navedeni račun stornirao te ispostavio račun broj 105/DI2/13 na iznos od 23.001,02 kn kojim se tereti ZAGREBTRANS d.o.o. (trošak oštećenja umanjen za 50%) i račun broj 106/DIR2/13 na iznos od 23.001,02 kn kojim se tereti HŽ CARGO d.o.o. No, obzirom da je naknadnom i detaljnom provjerom svih nadležnih službi tužitelja utvrđena isključiva odgovornost tuženika, dok na strani HŽ CARGA d.o.o. ne postoji odgovornost, prethodno ispostavljeni računi su stornirani i ukupan iznos od 46.002,03 kn potražuje se samo od tuženika, kao što je prvotno i bio slučaj. Sukladno gore navedenom predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: Istražno izvješće (str. 4. – 10. spisa), Komisijski zapisnik (str. 12. – 13. spisa), Obračun djelomične štete (str. 14. spisa), narudžba (str 16. spisa), radni zadatak br. 9. (str 18. – 19. spisa), račun (str. 20. spisa), 21. privremena situacija (str. 22. spisa), rekapitulacija štete (str. 24. spisa), vanjski radni nalog (str. 26. – 31. spisa), troškovnik radova (str. 32. – 35. spisa), Zahtjev za sanacijom štete po ugovoru br. 129/18 (str. Spisa), Zapisnik o izvršenim radovima (str. 38. – 41. spisa), dopis (str. 42. spisa), potvrda (str. 44. spisa), Ugovor br. 129/18 o izvođenju radova na sanaciji šteta (str. 46. – 56. spisa), Ponudbeni list (str. 58. – 63. spisa), Radovi na sanaciji šteta (str. 64. – 79. spisa), Ugovor o uvjetima prijevoza pošiljaka željeznicom broj 194-D719 (str. 89. – 95. spisa), Istražno izvješće zajedničkog istražnog povjerenstva (str. 96. – 103. spisa), Istražno izvješće Zajedničkog istražnog povjerenstva (str. 104. – 109. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 110.-112. spisa), Istražno izvješće Zajedničkog istražnog povjerenstva (str. 114. – 118. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 120. – 123. spisa), Istražno izvješće (str. 124. – 131. spisa), Prijava o izvanrednom događaju (str. 132. – 133. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 134. – 137. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 138. 148. spisa), račun br. 105 (str. 149. spisa), pisani iskaz svjedoka (str. 155. – 156. spisa), Odluka o imenovanju istražnog povjerenstva (str. 157. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 159. 160. spisa), Pravilnik o postupanju u slučaju izvanrednog događaja (str. 161. – 164. spisa), Sporazum o imenovanju i radu (str. 165. – 167. spisa), računi (str. 171. – 177. spisa). Sud je na okolnost nastanka štetnog događaja saslušao svjedoke ZC, KC, RC te ČC, dok nije saslušao svjedoka ŠC jer je isti preminuo.

5. Sud nije proveo dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku elektrotehničke struke na okolnost dinamike i opsega i visine štete jer je krivnju za štetni događaj utvrdio na temelju iskaza saslušanih svjedoka te je ocijenio da ne postoji pravna osnova odgovornosti za štetu, pa provođenje vještačenja na okolnost visine štete i plaćanja računa Pružnih građevina d.o.o. nije bilo potrebno.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.105,52 EUR koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 22. kolovoza 2019. u 07 sati i 26 minuta , do kojeg je došlo na željezničkom kolodvoru Hrvatski Leskovac, tako što je vlak broj 82300, koji je prevozio izvanrednu pošiljku (transformator težine 195 tona), zapeo za izlazni signal D3 u kilometru 435+318, i oštetio ga. Tužitelj tvrdi da postoji izvanugovorna odgovornost tuženika za štetu jer su pratitelji pošiljke pogrešnom procjenom (nesmotrenim djelovanjem) kod pratnje i pomicanja tereta postupili suprotno čl. 121. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine" broj 82/2013, 18/2015, 110/2015, 70/2017, dalje: Zakon o sigurnosti).

7. Nije sporno da tužitelj i tuženik nisu bili u ugovornom odnosu, već je tuženik u trenutku štetnog događaja koristio usluge prijevoza HŽ Carga d.o.o. temeljem Ugovora o uvjetima prijevoza pošiljaka željeznicom broj 194-D/19 od 21. veljače 2019. i brzojavu broj 18F od 22. siječnja 2019. (Ugovor na str. 89. – 95. spisa). Nije sporno niti da je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa HŽ Cargo d.o.o. na način da je tužitelj omogućio Hž Cargu d.o.o. korištenje njegove željezničke infrastrukture za poslovne potrebe obavljanja prijevozničkih usluga.

8. Neovisno o tome što tužitelj i tuženik nisu bili u ugovornom odnosu, već je u ugovornom odnosu s tužiteljem bio HŽ Cargo d..o.o., tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete zbog izvanugovorne odgovornosti, a ne ugovorne odgovornosti, pa se u ovoj pravnoj stvari na pitanje tuženikove odgovornosti primjenjuje odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1.).

Predmnijeva se obična nepažnja (st. 2.).

9. Dakle, da bi postojala tuženikova odgovornost za štetu tužitelj na kome je teret dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP-a) mora dokazati štetnu radnju, štetu, uzročno – posljedičnu vezu i protupravnost, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta, a ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.

10. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 121. st. 1. Zakona o sigurnosti, kojom je propisano da je zabranjeno oštećivati željezničku infrastrukturu i vozila, bacati ili stavljati na željezničku prugu bilo kakve predmete i tvari, bacati predmete na vozila ili iz tih vozila, ometati rad zaposlenika upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika, ili na koji drugi način ugrožavati ili ometati odvijanje željezničkog prometa.

11. Sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a ocijenio da u radnjama tuženikovih zaposlenika nema propusta u ponašanju jer iz provedenih dokaza proizlazi da su kod pratnje i pomicanja tereta upotrijebili dužnu pažnju.

12. Iz iskaza svjedoka ZC (tuženikovog zaposlenika) proizlazi da je kao radnik tuženika bio na pošiljci te da se prevozio teret – veliki transformator i to kao pratitelj pošiljke. Transformator se nalazio na specijalnom vagonu u vlasništvu Zagrebtransa, a vagon je vukla mašina HŽ Cargo d.o.o. Mašinom je upravljao strojovođa dok je vagon povezan s mašinom motorola radio stanicom. Zbog povezanosti mašine i vagona na kojem se nalazio transformator, kretanje vagona u potpunosti povezano i ovisno o kretanju mašine . U trenutku kada se upali zeleno svjetlo na signalu, mašina je spremna za polazak, dok je i na dan štetnog događaja bilo upaljeno zeleno svjetlo. U mašini se nalazi pratitelj, odnosno šef dionice koji je zaposlenik tužitelja i koji upozorava tuženika i strojovođu na kritične točke, kako bi mogli pomaknuti teret koji se prevozio. Na kritične točke upozorava tijekom vožnje i prije polaska. Navodi da je nakon polaska zaposlenik tužitelja – šef dionice upozorio putem radio stanice da se nalazi signal s lijeve i desne strane, a udaljenost signala od polazne točke je bila oko 100 metara. Prvo se nalazio signal s desne strane te je svjedok nakon upozorenja pomaknuo teret kako bi mogli proći. Nakon toga su naišli na signal s lijeve strane, svjedok navodi da je putem radio veze obavijestio mašinu da je potrebno stati kako bi se nakon prolaska signala s desne strane, pomaknuo teret na desnu stranu, radi nesmetanog prolaska pored signala koji je nailazio s lijeve strane. Navodi da se teret pomiče hidraulički i da, sve dok mašina i vagon nisu prošli signal s desne strane, nije bilo moguće pomicanje tereta na desnu stranu radi nesmetanog prolaska pored signala s lijeve strane. Navodi da je mašini potrebno neko vrijeme kako bi se zaustavila, a u konkretnom slučaju je bilo potrebno zaustavljanje mašine kako bi se teret pomaknuo na desnu stranu prije dolaska do signala s lijeve strane . Međutim, mašina se u konkretnom slučaju nije zaustavila, a prema mišljenju svjedoka nije se zaustavila jer su u isto vrijeme radile tri radio stanice, a kako su dvojica istovremeno stisnula gumb radi pričanja, tada se ništa nije čulo. Teret je izvan gabarita vagona i tijekom prijevoza je bilo potrebno teretom manevrirati. Navodi da se tijekom vožnje nalazio na vagonu na kojem se prevozio teret i to izvan kabine te je kolegi u kabini govorio kada je i na koju stranu bilo potrebno micati teret. Pojašnjava da je u konkretnom slučaju teret bio jako širok pa je veliki problem oko prolaska pored signala. Pratitelj tužitelja se nalazio u mašini s desne strane te je ukazivao da dolaze kritične točke poput signala s lijeve strane, signala s desne strane i sl. Navodi da je u konkretnom slučaju vidio signale, međutim kako teret prolazi dva do tri centimetra pored signala, to je u konkretnom slučaju bilo potrebno podešavati položaj tereta radi nesmetanog prolaza pored signala, a s obzirom na to da se radilo o širokom teretu. Navodi je da je putem radio stanice obavijestio strojovođu i tužiteljevog djelatnika da je potrebno zaustaviti mašinu kako bi se pomaknuo teret na desnu strana, a zbog signala na lijevoj strani.

13. Iz iskaza svjedoka CC (tuženikovog zaposlenika) proizlazi da se u trenutku štetnog događaja nalazio na vagonu Zagrebtransa. Nakon kretanja je od tužiteljevog djelatnika, koji se nalazio u mašini, dobio dojavu o signalu s desne i lijeve strane. Vagon vuče mašina te je svjedok kolegi na hidraulici govorio da je potrebno teret maknuti u lijevo, a nakon prolaska signala s desne strane je na motorolu rekao da je potrebno stati kako bi se teret vratio u desnu stranu. Da je potrebno stati su rekli tužiteljevom djelatniku u mašini, koji nije odmah stao, pa su potegli ručnu kočnicu na platformi na vagonu. Kako nisu stali, vagon je došao do signala s lijeve strane i zapeo za signal. Nije mu poznato je li radnik HŽ Infrastrukture čuo znak da je potrebno stati. Navodi da je uobičajeno da ako pratitelj u vagonu kaže da treba stati, tada strojovođa mora zaustaviti mašinu. Nema saznanja je li u trenutku kada je povučena ručna kočnica i strojovođa počeo kočiti u mašini.

14. Iz iskaza svjedoka RC (tužiteljevog zaposlenika) proizlazi da je bio u pratnji na upravljačnici mašine u vrijeme kada je pošiljka kretala sa kolodvora u Hrvatskom Leskovcu. Navodi da pri prijevozu postupaju po brzojavci HŽ Carga te je putem motorole pitao kolege na vagonu jesu li spremni za polazak, a nakon što je dobio potvrdan odgovor su krenuli. Navodi da vagon na kojem se nalazi teret vuče mašina. Navodi da je kao nadzornik pruge bio ovlaštena osoba koja je upozoravala ostale sudionike prijevoza na tunele, signale i slično, kako bi se spriječilo zadiranje u slobodan profil željezničke infrastrukture. Odmah nakon polaska je upozorio kolege koji su se nalazili na vagonu i koji su imali upravljačku platformu za upravljanje i micanje teretom da dolazi signal, međutim teret je zapeo za signal s lijeve strane. Pojašnjava da su prilikom izlaska s kolodvora, s ciljem prolaska pored izlaznih signala, s kretali vrlo lagano oko 2-3 km/h. Navodi da je drvena kocna koja se nalazila na vagonu, a na kojoj leži transformator, zapela za signal s lijeve strane te je zakrenula signal prema prolaznom kolosijeku. Navodi da tuženikovi djelatnici koji su se nalazili na vagonu su putem motorole obavijestili svjedoka da je potrebno stati tek kada su zapeli za signal tako što su na motorolu rekli "stani, zapeli smo". Odmah nakon toga je strojovođa povukao kočnicu i mašina je stala, dok nema saznanja jesu li pratitelji u vagonu povukli ručnu kočnicu. Navodi da nije bilo smetnje u komunikaciji s motorolom, a pratitelji su na vrijeme bili upozoreni na signal te su mogli pravovremeno reagirati.

15. Na temelju suglasnih iskaza svjedoka LC (tuženikovog djelatnika) i RC (tužiteljevog zaposlenika), kojem stranke u tom dijelu nisu prigovarale i koje je sud (u dijelu) prihvatio jer su iskazivali suglasno i u skladu s ostalom dokumentacijom u spisu, je utvrdio da se transformator nalazio na specijalnom vagonu u vlasništvu Zagrebtransa, a vagon je vukla mašina HŽ Cargo d.o.o. Mašinom je upravljao strojovođa dok je vagon povezan s mašinom motorola radio stanicom , te zbog povezanosti mašine i vagona na kojem se nalazio transformator, kretanje vagona je u potpunosti povezano i ovisno o kretanju mašine . U mašini se nalazi pratitelj, odnosno šef dionice koji je zaposlenik tužitelja i koji upozorava tuženika i strojovođu na kritične točke, kako bi mogli pomaknuti teret koji se prevozio. Na kritične točke upozorava tijekom vožnje i prije polaska, te je OC kao nadzornik pruge bio ovlaštena osoba koja je upozoravala ostale sudionike prijevoza na tunele, signale i slično, kako bi se spriječilo zadiranje u slobodan profil željezničke infrastrukture.

16. Na temelju suglasnih iskaza svjedoka LC i CC, koje je prihvatio jer su iskazivali suglasno, sud je utvrdio da je nakon polaska zaposlenik tužitelja – šef dionice upozorio putem radio stanice da se nalazi signal s lijeve i desne strane, a udaljenost signala od polazne točke je bila oko 100 metara. Prvo se nalazio signal s desne strane te je svjedok nakon upozorenja pomaknuo teret kako bi mogli proći. Nakon toga su naišli na signal s lijeve strane, dok su tuženikovi zaposlenici putem radio veze obavijestili mašinu da je potrebno stati kako bi se nakon prolaska signala s desne strane, pomaknuo teret na desnu stranu, radi nesmetanog prolaska pored signala koji je nailazio s lijeve strane. Mašini je potrebno neko vrijeme kako bi se zaustavila, a u konkretnom slučaju je bilo potrebno zaustavljanje mašine kako bi se teret pomaknuo na desnu stranu prije dolaska do signala s lijeve strane. Međutim, mašina se u konkretnom slučaju nije zaustavila. Teret je izvan gabarita vagona i tijekom prijevoza je bilo potrebno teretom manevrirati. Kako teret prolazi dva do tri centimetra pored signala, to je u konkretnom slučaju bilo potrebno podešavati položaj tereta radi nesmetanog prolaza pored signala, a s obzirom na to da se radilo o širokom teretu. Kako nisu stali, vagon je došao do signala s lijeve strane i zapeo za signal , pri čemu je uobičajeno da ako pratitelj u vagonu kaže da treba stati, tada strojovođa mora zaustaviti mašinu.

17. Dakle, sud je utvrdio da je vagon na kojem se nalazio transformator u potpunosti ovisan o mašini, kojom su upravljali djelatnici HŽ Carga d.o.o., te da su tuženikovi djelatnici obavijestili strojovođu o potrebi zaustavljanja mašine kako bi se teret, radi nesmetanog prolaska pored signala, mogao podesiti. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka RC u dijelu u kojem je naveo da su tuženikovi djelatnici koji su se nalazili u vagonu putem motorole obavijestili svjedoka da je potrebno stati tek kada su zapeli za signal jer je u tom dijelu iskaz proturječan iskazima svjedoka LC i CC, koji su iskazali da su obavijestili pravovremeno strojovođu da je potrebno zaustaviti mašinu. S druge strane, tuženikovi djelatnici su potegnuli i ručnu kočnici na platformi vagona, koja nije dovela do zaustavljanja mašine i vagona na kojem se nalazio teret. Dakle, tuženikovi djelatnici su na uobičajeni način rukovali teretom te su pri rukovanju transformatorom koji se prevozio upotrijebili dužnu pažnju jer su nakon prolaska signala s desne strane, obavijestili putem motorola uređaja da je potrebno zaustaviti mašinu, a nakon čega su povukli i ručnu kočnicu, koja očito nije bila dovoljna za zaustavljanje mašine i vagona. Kako tuženikovi djelatnici nisu mogli utjecati na drugi način na kretanje mašine, to je sud ocijenio da su dokazali da su pri rukovanju teretom kao pratitelji pošiljke upotrijebili dužnu pažnju koja se od njih očekuje i da zbog toga ne postoji njihova krivnja za štetni događaj. Pri tome nije odlučno je li treća osoba (djelatnici HŽ Carga d.o.o. i tužiteljevi djelatnici) čula poruku preko motorola uređaja jer je upravo prijevoznik, koji prema Ugovoru o prijevozu prima teret na prijevoz, bio dužan osigurati nesmetanu vezu između mašine i teretnog vagona na kojem se nalazio teret u prijevozu kako bi se spriječio nastanak štete na uređajima koji čine željezničku infatsrukturu.

18. Iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da svjedok nema saznanja o štetnom događaju jer nije bio u istražnom povjerenstvu.

19. Tužitelj se u tužbi pozivao na Istražno izvješće iz kojeg proizlazi da je izravni uzrok štetnog događaja i štete – osobni propust zaposlenika ugovaratelja prijevoza – radnika pratnje vlaka, koje je sastavljeno po istražnom povjerenstvu ŽC, AC i ŠC. Odlukom o imenovanju istražnog povjerenstva od 22. kolovoza 2019., koja je donesena temeljem Sporazuma o imenovanju i radu Zajedničkih istražnih povjerenstava za istragu izvanrednih događaja u željezničkom prometu (Službeni vjesnik 15/13, dalje: Sporazum), je pored potpisnika Istražnog izvješća, u povjerenstvo imenovan i 4. član ĐC, djelatnik HŽ Carga d.o.o. Četveročlano istražno povjerenstvo, sastavljeno od djelatnika tužitelja i djelatnika HŽ Carga d.o.o., je sastavilo i Zapisnik o očevidu na str. 159. – 160. spisa, te je zaključilo da je očevidom od strane povjerenstva za istragu utvrđeno da uzrok nastanka ovog izvanrednog događaja nije tehnički nedostatak infrastrukture niti na željezničkom vozilu. Međutim, kako je Sporazum sklopljen između HŽ infrastruktura d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., koji sukladno čl. 3. u zajedničko istražno povjerenstvo imenuju predstavnike potpisnika Sporazuma, to se radi o ispravama sastavljenim tijekom internog (istražnog) postupka u kojem tuženik nije sudjelovao ( jer prema tužiteljevim navodima potpisnici Sporazuma nisu niti zahtijevali imenovanje predstavnika tuženika u zajedničko istražno povjerenstvo). Stoga je sud u ovom postupku saslušao kao svjedoke sudionike štetnog događaja, dok isprave kojima je tuženik prigovarao jer nije sudjelovao u radu istražnog povjerenstva sud nije uzeo kao pravno relevantne jer takve isprave tuženik nije potpisao da bi se na temelju njih moglo zaključiti o postojanju tuženikove krivnje.

20. Sud nije uzeo u obzir niti Izjavu na str. 155. spisa jer se ne radi o pisanom iskazu svjedoka ovjerenim po javnom bilježniku u smislu odredbe čl. 492.c ZPP-a, već je saslušao tog svjedoka pred sudom.

21. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev za naknadu štete nije osnovan jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nisu ispunjene sve opće pretpostavke za štetu iz čl. 1045. ZOO-a, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

U Zagrebu, 29. rujna 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.