Poslovni broj: P-3812/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Dorotea Mirt, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, iznos od 184,29 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, na iznos od:

- 13,30 EUR tekućim od 26.05.2024. pa do isplate,

- 27,77 EUR tekućim od 26.11.2024. pa do isplate,

- 143,22 EUR tekućim od 27.01.2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U svojoj tužbi od dana 02.06.2025. godine tužitelj navodi kako je tuženik temeljem Rješenja o nasljeđivanju, posl. broj: O-3906/2021 od dana 11. srpnja 2024., proglašen nasljednikom iza pokojne NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], te na temelju istog stekla nekretninu označenu kao zk.č.br. 5676/779 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 6-12 NEHAJSKA ULICA ukupne površine 948 m2, i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) koji dio u naravi predstavlja stan na III (trećem) katu ravno, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i predsoblja u ukupnoj površini od 29.62 čm, pripadajućim spremištem u podrumu, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a što je vidljivo i iz povijesnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje na ime potrošene električne energije za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], a koja odgovara iznad specificiranoj zemljišnoj čestici, a za čiju je potrošnju zaveden kao kupac pokojna NS. Potkrepljujući navod, tužitelj prilaže račune, a iz kojih je razvidno kako je pokojna NS zaveden kao kupac električne energije na mjernom broj: 0111730460.Opreza radi, u slučaju osporavanja visine potraživanja koja je iskazana na predmetnom računu, tužitelj predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Prema Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac (čl. 26. st. 1. Općih uvjeta). U slučaju smrti fizičke osobe, novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu (čl. 24. st. 1. Općih uvjeta). Valja dodatno napomenuti kako tužitelj nije ovlašten svojevoljno mijenjati kupca na obračunskom mjestu, već samo na temelju spomenute pravovaljane dokumentacije. Iz navedenog je razvidno kako tuženica nije pravovremeno regulirala status kupca električne energije nakon smrti NS ni dostavila pravovaljanu dokumentaciju za promjenu krajnjeg kupca tužitelju, stoga je u tužiteljevom sustavu ostala zavedena kao krajnji kupac pokojna NS u vrijeme pokretanja postupka, no tužitelj naglašava kako propust tuženika u pravovremenom evidentiranju promjene krajnjeg kupca zasigurno ne može utjecati na njegovu obvezu plaćanja dospjelog i nepodmirenog duga koji datira u vrijeme kada je tuženik bio suvlasnik predmetne nekretnine. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (čl. 84. st. 1. ZV). Kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (čl. 84. st. 2. ZV). S obzirom da je glavnica ostala u cijelosti nepodmirena, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice kupca, te da je tuženica bila suvlasnica predmetne nekretnine u utuženom obračunskom razdoblju, time je ista obveznik plaćanja naknade zbog potrošene električne energije.

2. Sud je sukladno odredbi čl. 284 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) pozvao tuženika da da svoj odgovor na tužbu, ali tuženik to nije učinio. Navedenim rješenjem tuženik je upozoren i na posljedice nedavanja odgovora na tužbu sukladno čl. 331b ZPP-a.

4. Tužbu, privitke te rješenje kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu je tuženik zaprimio putem pošte, preporučeno dana 06. lipnja 2025. godine.

5. U daljnjem roku od 30 dana tuženik nije dao svoj odgovor na tužbu ili neki drugi način osporio tužbeni zahtjev.

6. Imajući u vidu činjenične navode tužbe te činjenicu da tuženik, iako uredno pozvan i upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

7. Nadalje, prema stajalištu ovog suda osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te dokumentacije uz tužbu.

8. Naime, sud je iz dokumentacije uz tužbu utvrdio da je prilikom isplate kredita tuženik tužitelju naplatio troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 4.752,445 kn odnosno 630,76 EUR dana 16.04.2008. godine

9. Vezano uz pitanje ništetnosti ulazne naknade za obradu kredita od 0,50 % sud ukazuje da je odredbom čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. godine propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st.1) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2). Isti pravni stav zauzeo je i sud EU u presudama donesenih u predmetu C-26/13, a vezano za tumačenje odredbe čl. 4. Direktive 93/13/EEZ te spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 koje se odnose na problematiku naplate naknade za obradu kredita.

10. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su odredbe čl. 3 Ugovora o pravu tuženika na naplatu naknade za obradu kredita također nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe.

11. Nadalje, ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi i iz odredaba čl. 81 i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) kojima je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca. Također i čl. 87. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Isto tako sud upozorava da je Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C- 620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno: „1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.

2. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“

13. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja imao u vidu i mišljenje koje proizlazi iz odluke VSRH Rev-673/23-2 od 13.02.2024. godine u kojoj je navedeno da sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP

14. Obzirom da sud smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o odredbi iz čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu te da tuženik tužitelju nije jasno obrazložio svrhu te naknade i koji će troškovi biti njome podmireni, a niti su ti troškovi ičime dokazani, to ovaj sud smatra da je ista nepoštena te da stoga tužitelj ima pravo na isplatu iznosa u visini naplaćene naknade uvećane za kamatu od dana kada je ista naplaćena temeljem odredbi čl. 1111 i 1115 ZOO-a. Stoga je i u tom dijelu prihvatio precizirani tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu te je tužitelju dosudio iznos od 630,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.04.2008. godine, odnosno od dana kada je taj iznos tužitelju naplaćen pa do isplate.

15. Nadalje, sud je napominje da u ovom slučaju nije došlo do zatare te je vezano uz to pitanje imao u vidu i pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. godine koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

16. Obzirom da se o ovom pitanju ništetnosti koji se odnosi na ulaznu naknadu (naknadu za obradu kredita) nije odlučivalo u kolektivnom postupku, to se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje što znači da se početak zatare treba cijeniti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te sukladno naprijed iznesenom pravnom stavu VSRH. Dakle, u ovom slučaju zastara počinje teći tek od presuđenja pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije u zastari.

17. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 277 ZOO-a, Zakonu o visini stope zatezne kamate (NN br. 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate (NN br. 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22 i NN 156/22), a od 30.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22 i NN 155/23).

18. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe sa 100,00 EUR, trošak PDV- a u iznosu od 25,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,54 EUR te na presudu od 13,27 EUR ili sveukupno 164,81 EUR, a koji iznos je dosuđen tužiteljici na teret tuženika.

19. Tužiteljici je na njen zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužiteljici od 03. rujna 2025. godine pa do isplate.

20. Slijedom svega naprijed navedenog donijeta je odluka kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud, putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženoj