REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-95/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku GĆ, dipl. iur., zaposleniku tuženika, po gen. pun. Su-357/15, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ĐĆ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika GĆ, dipl. iur., zaposlenika tuženika, po gen. pun. Ž357/15, dana 29. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.349,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.11.2023. do isplate, te joj naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.716,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.09.2025. pa do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 151,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.11.2023. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 16.01.2024. navodi da je dana 21.08.2023. g. na autocesti A1 – općina Jastrebarsko, 14. kilometar + 100 metara stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran EĆ, iz [adresa], koji je upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] izazvao prometnu nesreću na način da nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste te je udario u vozilo u kojemu se nalazila tužiteljica kao putnica na mjestu suvozača u vozilu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“, u Zagrebu. Tužiteljica u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.141,00 EUR. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 20.11.2023. god. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, temeljem kojeg joj je tuženik isplatio nesporan iznos od 801,00 EUR na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete. Temeljem navedenog, tužiteljica potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.340,00 EUR. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 21.11.2023. god., pa do isplate. Stoga, tužiteljica u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.340,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.11.2023. do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19.03.2024. navodi da nije sporno da se dana 13.09.2022. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica stradala kao putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Obzirom je navedeno vozilo u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016247901143, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Tužiteljica se sa zahtjevom za naknadu štete obratila tuženiku tijekom mirnog postupka, te joj je tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći dana 27.11.2023.g. isplatio ukupni iznos od 801,00 EUR. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužiteljici u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Posebno ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentaciju dostavljene uz tužbu razvidno da je tužiteljica zadobila ozljedu mišića i tetiva u području vrata, dakle laku tjelesnu ozljedu bez prijeloma. Obzirom je u odnosu na dobivene ozljede tužiteljici preporučeno nošenje ovratnika i analgetik po potrebi, dok nakon obavljene fizikalne terapije nije dostavljena daljnja medicinska dokumentacija, proizlazi da je liječenje tužiteljice bilo urednog tijeka te se ista potpuno oporavila od zadobivenih ozljeda. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik također osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, a iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Stranke su na pripremnom ročištu od 22.04.2024. (list 25 spisa) suglasno navele da je nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, te da na tu okolnost nije potrebno provoditi daljnje dokaze, niti saslušavati tužiteljicu.
4. Tužiteljica je u podnesku od 08.07.2025., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužiteljica nije imala primjedbi, preinačila tužbeni zahtjev (na način da je isti povisila. Tužiteljica navodi da povisuje, odnosno preinačava tužbeni zahtjev, u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku i to temeljem nalaza i mišljenja vještaka, a koji predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe te se tuženik takvoj preinaci utemeljenoj na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne može protiviti. Nastavno, valja naglasiti kako je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev uzimajući u obzir odlučnu činjenicu - povećanje stope inflacije, kao i porasta troškova života, a koje okolnosti su po svojoj naravi odlučne za odmjeravanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, te se prema recentnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova izraženim u odlukama Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3137/2024, od 25. 07. 2024. god. i posl. br. Gž-4246/2024-2 od 15.10.2024. god., Županijski sud u Dubrovniku, posl. br. Gž-580/2023-2 od 13.11.2024. god., kao takve trebaju uzimati u obzir. Pravno shvaćanje tužiteljice je istovjetno shvaćanju drugostupanjskih sudova izraženim u nizu recentnih odluka koje se u nastavku (u dijelu) navode: Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3137/2024, od 25. 07. 2024. god., Županijski sud u Dubrovniku, posl. br. Gž-580/2023-2 od 13.11.2024. god., Županijski sud u Zagrebu, posl. br. Gž-4246/2024-2 od 15.10.2024. god. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s čl. 116., st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega je, među ostalim, utvrdio i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične naknade za nematerijalnu štetu. Predmetni kriteriji predstavljaju orijentir sudovima prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade s ciljem da se oštećenicima omogući postavljanje realnih zahtjeva i zauzimanje legitimnih očekivanja o tome s kojim zahtjevom mogu uspjeti. Općepoznata je okolnost kako je Vrhovni sud Republike Hrvaske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. 03. 2020. god. i 15. 06. 2020. god. (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) izmijenio kriterije na način da je dotadašnje iznose povisio za 50%. U obrazloženju predmetnog pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo kako su odlučne okolnosti za izmjenu kriterija bili podaci Državnog zavoda za statistiku o porastu stope inflacije, promjena potrošačkih cijena te povećanja prosječne mjesečno neto isplaćene plaće. Iz navedenog shvaćanja proizlazi kako su sudovi prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, odnosno prilikom primjene Orijentacijskih kriterija dužni uzeti u obzir ne samo postojeće kriterije, već iste korigirati uzimajući u obzir i (porast) stope inflacije, (povećanje) prosječne mjesečno neto isplaćene plaće, kao i općenito (porast) troškova života, jer je tek tada odmjerena i dosuđena naknada po svojim karakteristikama i pravična, odnosno dosuđena sa svrhom i ciljem donošenja Orijentacijskih kriterija. O zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete se odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, dok je pak oštećenik ovlašten svoj zahtjev uskladiti s tim stanjem, odnosno svim odlučnim okolnostima za odmjeravanje visine naknade, pa tako i s okolnostima promjene cijena, porasta stope inflacije, itd. Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju apsolutno zadanu kategoriju, već orijentir sudovima, čija je pak dužnost navedene kriteriji primijeniti na način da odmjere visinu pravične naknade sukladno stanju u trenutku presuđenja, odnosno uzimajući u obzir inflatorna kretanja, porast cijena i troškova života, posebice u dugotrajnim parničnim postupcima, kao što je ovaj. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzimanjem predmetnog pravnog shvaćanja precizirao odlučne okolnosti kojima se vodio pri izmjeni Orijentacijskih kriterija, stoga je nužno da i sudovi prilikom odmjeravanja pravične naknade uzmu iste te okolnosti u obzir, odnosno promjenu u odnosu na 2020. god. kada su kriteriji doneseni, posebice jer je riječ o značajnim promjenama koje kao takve uvelike utječu na visinu i pravičnost same naknade. Cilj i svrha pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti je smanjenje štetnih posljedica za oštećenika, odnosno (novčana) satisfakcija istog. Posebni ekonomski uvjeti kao ovi (značajan porast stope inflacije) nedvojbeno predstavljaju okolnosti koje sudovi trebaju i moraju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, jer u suprotnom ne bi došlo do ispunjavanja svrhe Orijentacijskih kriterija, pa tako ni do svrhe instituta naknade štete za povredu prava osobnosti. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 2020. god. nesporno zauzeo shvaćanje kako inflatorna kretanja utječu na (rast) Orijentacijske kriterije, stoga je logično i nedvojbeno kako inflatorna kretanja valja uzeti u obzir i nakon 2020. god. Ne uzimanjem u obzir navedenih odlučnih okolnosti dovelo bi do automatske primjene Orijentacijskih kriterija kao matematičke formule, a o nezakonitosti čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo dugogodišnji i ujednačen stav. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz odluka zauzeo shvaćanje kako je pitanje visine pravične novčane naknade faktično pitanje te kao takvo treba biti utvrđivano u svakom konkretnom slučaju, uz primjenu Orijentacijskih kriterija te valorizirajući sve relevantne okolnosti toga slučaja, jer u suprotnom, ta naknada ne bi imala karakter pravične, što pak posljedično dovodi do pogrešne primijene materijalnog prava, točnije čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Nedvojbeno je da je jedna od tih “relevantnih” okolnosti i okolnost značajnog porasta stope inflacije, jer ista utječe na kupovnu moć oštećenika, odnosno predstavlja realnu vrijednost novca te posljedično rezultira stvarnom satisfakcijom istog, pa tako i pravilnom primjenom materijalnih odredbi. Upravo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja Orijentacijskih kriterija, s ciljem otklanjanja potrebe čestog usklađivanja s promjenama vrijednosti novca, utvrdio da je iznose na ime neimovinske štete potrebno uskladiti s daljnjim padom vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije, a takav mehanizam otklanjanja negativnih posljedica gubitka vrijednosti novca pravna teorija i praksa uvažava i kroz termin „kompenzacijske kamate“. Dodjela navedenih kamata odražava ideju da, kad se šteta izračuna na temelju podataka koji se odnose na razdoblje u kojem je nastao štetni događaj, njenu novčanu vrijednost treba uskladiti prilikom donošenja odluke u sudskom postupku. Dakle, Orijentacijski kriteriji posljednji su put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. god. pa sukladno navedenom tužitelji predlažu uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. god.
5. Dakle, tužiteljica ističu da je pri određivanju/dosudi naknade štete potrebno uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, što jasno potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U- III/7796/2014 od 11. veljače 2016. god. Kako je vidljivo iz javno dostupnih podataka, točnije kalkulatora inflacije Državnog zavoda za statistiku te grafikona godišnjih i prosječnih godišnjih stopa inflacije, stopa inflacije za razdoblje od lipnja 2020. god. do travnja 2025. god. iznosi 29,9 %. Dokaz tome je kalkulator inflacije Državnog zavoda za statistiku te grafikon godišnjih i prosječnih godišnjih stopa inflacije od 2009. do 2025., s internet stranice Državnog zavoda za statistiku; https://web.dzs.hr/calcinfl.htm. Nedvojbeno su Orijentacijski kriteriji bili utvrđeni u skladu sa životnim okolnostima koje su vrijedile u vrijeme donošenja istih, a s obzirom na to da je od donošenja Orijentacijskih kriterija proteklo pet godina, iste bi trebalo primjenjivati imajući u vidu trenutne životne okolnosti. Povećanje troškova života zbog promjene vrijednosti valute, odnosno inflacije od 29,9 % s trendom uzlaznog kretanja, upravo predstavlja takve okolnosti, koje sud treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete tako da iznose naknade neimovinske štete uskladi sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije. Sudovi su dužni visinu naknade odmjeriti prema uvjetima u trenutku donošenja prvostupanjske odluke, slijedom navedenog, a uzimajući u obzir trenutačne inflatorne stope, sud je dužan odmjeriti visinu naknade uzimajući u obzir i ekonomske promjene u odnosu na 2020. god., jer će u suprotnom pogrešno primijeniti materijalno pravo.
6. U skladu s istim tužiteljica specificira tužbeni zahtjev tako da sukladno odredbi čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.151,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu (30h x 5 EUR) iznos od 150,00 EUR, odnosno ukupno 2.301,00 EUR. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 21. 06. 2023. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji joj je na ime nespornog dijela neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatio iznos od ukupno 801,00 EUR, od čega se 51,00 EUR odnosi na ime nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Tužiteljica slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.401,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu iznos od 99,00 EUR, odnosno ukupno 1.500,00 EUR. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete počevši od 21. 11. 2023. pa do isplate. Tužiteljica ističe kako je tužiteljici dopušteno preinačiti tužbeni zahtjev, sve sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji članak je mijenjan temeljem čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, dok se temeljem čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a navedena izmjena primjenjuje i na postupke u tijeku, a s obzirom da ista nije mogla bez svoje krivnje ranije preinačiti tužbu, jer joj nisu bili dostupni svi potrebni podaci ili dokazi, u ovom slučaju - medicinsko vještačenje. Predlaže se da sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uzme u obzir sve okolnosti slučaja, a posebice činjenice kao što su; dob tužiteljice, težina zadobivenih ozljeda, dužina trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja. Tužiteljica je zbog predmetnog štetnog događaja provodila dugotrajno liječenje, a prilikom čega je pretrpjela niz nelagodnosti u tijeku liječenja: liječnički pregledi, radiološki pregledi tijekom kojih je bila izložena zračenju, a koji osim nelagodnosti imaju štetnog utjecaja na organizam, odnosno zdravlje osobe koja im je podvrgnuta (da se nezgoda nije dogodila ne bi bilo potrebe da se tužitelj izlaže zračenjima), korištenje lijekova (unošenje u organizam kemijskih supstanci koje za organizam nisu preporučljive, osim u slučaju bolesti ili ozljeđivanja), provođenje fizikalne terapije itd. Također, sud treba uzeti u obzir i činjenicu kako je tužiteljica u razdoblju provođenja liječenja nakon ozljeđivanja, bila u potpunosti spriječena obavljati svoje uobičajene aktivnosti, a što se može pripisati ozljedi ili situaciji koja se razvila kao rezultat samog ozljeđivanja.
7. Slijedom navedenog, tužiteljica u podnesku od 08.07.2025. predlaže donošenje slijedeće presude:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.500,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 21.11.2023. g., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''
8. Tuženik je na ročištu od 04.09.2025. naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 08.07.2025. Tuženik ističe da ukoliko sud preinaku dopusti, da tada zatezne kamate mogu teći na preinačeni iznos tek od dana preinake.
9. Iako se tuženik na ročištu od 04.09.2025. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 08.07.2025., sud je na istom ročištu (list 60 spisa) preinaku dopustio, a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usklađen s provedenim medicinskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužiteljica prije povođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu nije mogla znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužiteljica zatraženom preinakom nije promijenila identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužiteljica u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa od onog koji je zahtijevla u tužbi, čime ona nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije.
10. Tuženik je na ročištu od 04.09.2025., a očitujući se na preinačeni tužbeni zahtjev, naveo da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa, trošak ne traži.
11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačka, II PPP Zagreb KLASA: 211-08/23-4/28106 od 21.08.2023. (list 5 – 7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8 – 11 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice upućen tuženiku putem e-maila dana 20.11.2023. (list 12 spisa) i u zdravstveni karton tužiteljice (list 29 – 40 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću od 18.03.2025. (list 43 – 44 spisa).
12. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 21.08.2023. u kojoj je tužiteljica ozlijeđena, kao niti odgovornost osiguranika tuženika, a isto proizlazi i iz potvrde MUP-a RH, PU zagrebačka, II PPP Zagreb KLASA: 211-08/23-4/28106 od 21.08.2023. (list 5 – 7 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1072. st. 1., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi od 21.08.2023.
13. Uvidom u odštetni zahtjev tužiteljice upućen tuženiku putem e-maila dana 20.11.2023. (list 12 spisa) sud je utvrdio da se tužiteljica, zastupana po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je upućen tuženiku putem e-maila dana 20.11.2023., obratila tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.
14. Među strankama je nesporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja iznos od 801,00 EUR, s tim da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ovaj iznos isplatio dana 27.11.2023., a po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege.
15. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8 – 11 spisa) i u i u zdravstveni karton tužiteljice (list 29 – 40 spisa), te je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću od 18.03.2025. (list 43 – 44 spisa).
16. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 18.03.2025., koji je izradio nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, te nakon pregleda tužiteljice, stalni sudski vještak dr. Žarko Rašić, spec. kirurg navodi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice. Nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade, primijenjena je konzervativna terapija uz nošenje ovratnika. Provedena je fizikalan terapija. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 28 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Što se tiče pretrpljenog straha, tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljice je zadobivena ozljeda istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice. Ozljeda slabinske kralješnice dovela je do smanjenja životnih aktivnosti trajno od 2% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, te povremenim bolovima kod dužeg stajanja, hodanje penjanja po stepenicama. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.
17. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, a i sud isto prihvaća u cijelosti jer je sačinjeno stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu i na temelju uvida vještaka u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, te na temelju kliničkog pregleda tužiteljice kod vještaka.
18. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, a osobito činjenicu da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu opisanu u nalazu i mišljenju vještaka dr. Rašića, uslijed čega je trpjela bolove i strah, te uslijed čega je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 2%, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenog straha i bolova, te opsegu trajnog smanjenja životnih aktivnosti, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
19. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 800,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 700,00 EUR. Cijeneći da je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 2%, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 500,00 EUR. Dakle, sud je utvrdio da tužiteljici s naslova naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR (=800,00 EUR + 700,00 EUR + 500,00 EUR)
20. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Rašića, sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 30 sati, a sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 5,00 EUR, cijeneći domicil tužiteljice, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužiteljice, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, dok je među strankama nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno. Stoga, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s ovog osnova iznos od 150,00 EUR (=30 sati x 5 EUR).
21. Dakle, primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznosi 2.150,00 EUR (=2.3000,00 EUR + 150,00 EUR). Kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom premetu isplatio na ime naknade štete iznos od 801,00 EUR (ovo je nesporno), to iznos od 2.150,00 EUR valja umanjiti za iznos od 801,00 EUR, a što daje 1.349,00 EUR. Stoga, sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 1.349,00 EUR, te je stoga ovaj iznos tužiteljici i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan i previsoko postavljen u ovom dijelu odbio dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 151,00 EUR (a što predstavlja razliku između traženih 1.500,00 EUR i dosuđenih 1.349,00 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.
22. Kako je tužiteljica odštetni zahtjev tuženiku uputila 20.11.2023., to je sud tužiteljici, a primjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege (u iznosu od 1.349,00 EUR) tekuću od 21.11.2023. (kako je tužiteljica i tražila) do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede tijeka zakonskih zateznih kamata. Iz istih razloga neosnovan je prigovor tuženika na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.
23. Sud je odluku o visini stope zatezne kamate kao u točci I ove presude donio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.
24. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom sporu osim u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi (a jer je zahtijevala isplatu iznosa od 1.500,00 EUR, a dosuđen joj je iznos od 1.349,00 EUR, dok je tuženik osporavao tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa). Sud je tužiteljici priznao kao potreban i dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i vrijednosti predmeta spora, a trošak zastupanja tužiteljice koji je priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podneska od 08.07.2025. (Tbr. 8/1), te troška zastupanja na ročištima od 22.04.2024. i 04.09.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 21.02.2024., 26.03.2024. i 10.05.2024. (Tbr. 8/4) od po 25 za svaku radnju, što ukupno iznosi 575 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom u iznosu od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.150,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 287,50 EUR, to ukupno iznosi 1.437,50 EUR, a uz trošak sudskih pristojbi i trošak vještačenja, to ukupno iznosi 1.716,22 EUR, pa je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužiteljici s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužiteljici temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate.
25. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio naknadu za zastupanje na ročištu za objavu presude, a jer bi se ovo ročište održalo i u slučaju da nitko za tužiteljicu na njega ne pristupi, pa sud smatra da niti ova radnja nije bila potrebna tužiteljici za vođenje ove parnice.
U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine
Sutkinja
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.
DNA:
1. Pun. tužiteljice – uz rješenje nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 53,09 EUR
2. Tuženiku
