REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1975/2024-30

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠZ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.– dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja IZ od 29. kolovoza 2018., izmijenjene 15. listopada 2018., nakon javne rasprave održane 24. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja, odvjetnika ĆZ, optuženog ŠZ i njegove braniteljice, odvjetnice EZ, optužene FZ i braniteljica, odvjetnice Vesne Alaburić i odvjetnice Vanje Jurić, 29. rujna 2025. objavio je i 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

optuženi ŠZ, zvani Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i Ć rođene E, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenim fakultetom političkih znanosti, dipl. politolog, zaposlen u Srpskom narodnom vijeću, s plaćom od 2.000,00 eura, vlasnik automobila iz 2010., razveden, otac dvoje punoljetne djece, služio vojsku u JNA, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi postupak, neosuđivan,

i

optužena FZ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći F i H, rođena **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenim fakultetom političkih znanosti, novinarka, zaposlena u Srpskom narodnom vijeću u tjedniku Novosti, s plaćom od 1.200,00 eura, vlasnica stana od 76 m2, u izvanbračnoj zajednici, bez djece, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi postupak radi istovrsnog kaznenog djela, neosuđivana,

k r i v i s u

što su

u biltenu SNV-a broj 14, tiskanom u travnju 2018. godine u Zagrebu, te na internetu objavljenom 31. svibnja 2018. godine pod naslovom „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema R u 2017.“, na stranicama 25 i 26 SNV biltena/bulletin #14 za privatnog tužitelja, optuženi ŠZ kao urednik SNV biltena/bulletin #14, a optužena FZ kao autorica teksta, u cilju da uvrijede privatnog tužitelja iznijeli sljedeće riječi:

"/1. Elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru. 1.3. Mediji, 1.3.2. Televizije, 1.3.3. Tiskani mediji (str 25 i 26), navodi se: …“Najsuroviji govor protiv V, kao i protiv svih slobodnomislećih pojedinaca koji kritički progovaraju o stanju u hrvatskom društvu, i dalje je najprisutniji na stranicama Hrvatskog tjednika iz Zadra. Pod uredničkim perom IZ te novine iz tjedna u tjedan donose šovinističke naslovnice koje nerijetko nalikuju na tjeralice za „nepoćudnim“ pojedincima. Na ovom mjestu nabrojat ćemo samo neke od njih koje su objavljene u 2017. godini. Dana 16. marta objavljena je naslovnica na kojoj je stajalo ŠZI i HZ (ŠZI i HZ, op.a) stidite se: RZ piše antihrvatske pamflete (Bilteni SNV-a, op.a), vrijeđa poginule heroje, troši milijune kršeći zakone i pljuje Vam u lice. Dana 6. aprila objavljeno je Stop vampirima s „đubrišta istorije“, na čemu se nalaze fotografije hrvatskih potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku, a dana 10. augusta na naslovnici se našla fotografija izbjeglica iz Oluje uz natpis Marš, kao i prikaz koncerta IZI u [adresa] s naslovom Olujna snaga hrvatskog patriotizma: Jao crvenoj bagri koja posumnja. Dana 7. septembra na kioscima se pojavio Hrvatski tjednik s naslovnicom Trojanski konj – otvoreno pismo HZ: Ostavite na miru našu poginulu braću u Jasenovcu!. Uz taj je naslov objavljena fotografija s božićnog prijema SNV-a na kojoj je premijer HZ nalazi između zagrebačko-ljubljanskog metropolita Z i pakračko- slavonskog episkopa T. Jedan od sljedećih brojeva, onaj objavljen 21. septembra, donosi fotografiju VZ, bivšeg zapovjednika zloglasne IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“, koji pozira s hitlerovskim brčićima pod naslovom Bit će ovo država po mjeri hosovaca, a ne četnika. Spomenimo i da je broj, koji je objavljen uoči obilježavanja Dana antifašističke borbe, IZ opremio „krvavim Titovim zemljovidom“, koji navodno prikazuje „1.750 grobišta partizanskih zločina“, i natpisom „Antifašisti, prokleti bili i 22. lipnja i svakog dana, ma gdje bili“. Ostatak stranica tog tjednika gotovo je redovno posvećen promoviranju antisrpske histerije, kao i plasiranju laži kojima se nastoje umanjiti zločini koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata počinili ustaše". Pregled i analiza podataka iz 2017. godine (str 7 i 8): …Bilten koji je pred vama donosi pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, revizije i negiranja povijesnih događaja te pregled slučajeva prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv V u [adresa] u prethodnoj godini. Riječ je o podacima koje je po prijavama pojedinaca i informacijama objavljenim u medijima prikupio SNV". Zatim: „U poglavljima koja slijede nalaze se isključivo primjeri prijetnji, vrijeđanja, fizičkih napada, iskaza kojima se promovira mržnja i/ili etnička netrpeljivost te negira, umanjuje ili opravdava zločinački karakter Nezavisne Države Hrvatske, kao i ostali slučajevi kada se u R želio izazvati strah ili im se željelo poručiti da je njihovo kulturno, vjersko i političko djelovanje u Hrvatskoj nepoželjno“,

dakle, drugoga uvrijedili, a djelo je počinjeno putem tiska, odnosno računalnog sustava ili mreže, čime su iste postale dostupne većem broju osoba,

čime su počinili kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2 KZ/11., kažnjivo po članku 147. stavku 2. KZ/11.

te se optuženom ŠZ i optuženoj FZ na temelju članka 147. stavka 2. KZ/11.

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 45 (ČETRDESTPET) DNEVNIH IZNOSA SVAKOME PRI ČEMU VISINA 1 (JEDNOG) DNEVNOG IZNOSA IZNOSI 30,00 EURA PA NOVČANA KAZNA IZNOSI 1.350,00 EURA

Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. stavak KZ/11. optuženicima se izriče uvjetna osuda na način da se novčana kazna koja je optuženicima izrečena neće izvršiti ukoliko optuženici kroz vrijeme od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženici su u slučaju opoziva uvjetne osude dužni novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11. ukoliko u slučaju opoziva uvjetne osude novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se neće moći naplatiti ni prisilno u roku od tri mjeseca, sud će na temelju članka 43. stavka 2. KZ/11., uz pristanak osuđenice, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada. Na temelju članka 43. stavka 3. KZ/11., ako osuđenici ne pristanu na rad za opće dobro na slobodi ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na temelju članka 43. stavka 4. KZ/11. tako da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom kazne zatvora.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom ŠZ i optuženoj FZ u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura svaki te nužne izdatke privatnog tužitelja (sudske pristojbe) te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj IZ podnio je privatnu tužbu protiv optuženog ŠZ i optužene FZ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11. te članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Pozvani da se očituje o optužbi optuženici su izjavili da se ne smatraju krivim za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

2.1. Optuženi ŠZ je u svojoj obrani naveo da ostaje kod svoje obrane da nije kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da je ta optužba neutemeljena i zlonamjerna. Hrvatski tjednik huška, proziva i slavi zločine i takvo njegovo revizionističko i pronacističko pisanje predstavlja pravi primjer govora mržnje te upravo taj tjednik zaslužuje osudu. Njega i kolegicu FZ se vuče po sudovima na temelju istih štancanih optužbi te su isto uznemirujuće i obeshrabrujuće za njega te se zbog toga osjećam diskriminiranim. Od 9 takvih tužbi, 7 tužbi su dobili te vjeruje da će i u ovom kaznenom postupku biti oslobođen. Istaknuo je da se bori protiv onih te se nada da će biti oslobođen od optužbi onih koji kažu da je "Pozdrav, za dom spremni, najdivnija platonistička sintagma patriotske svijesti i emocija i može smetati samo onima koji ne podnose slobodnu i samostalnu Hrvatsku."

2.2. Optužena FZ je u svojoj obrani navela da ostaje kod svoje obrane te se ne osjeća krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret i ostaje kod svega što je napisala u tom Biltenu jer je Hrvatski tjednik nastavio sa pisanjima protiv V, drugih manjina, migranata, LGBT zajednice, žena, pa i pape M kojeg je nazvao sotonom. Istaknula je da su druge njezine kolege i prije i poslije ove sporne objave u Biltenu Hrvatski tjednik nazivali proustaškim smećem, opskurnim i ekstremističkim, al i privatni tužitelj IZ nije nikoga od njih tužio koliko je ona s time upoznata, iz čega proizlazi da se radi o najobičnijoj SLAPP tužbi i da je ovu tužbu podnio protiv njih u dogovoru sa IZI i ZZ što je isti i sam naveo u svom iskazu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Bilten Srpskog narodnog vijeća (dalje u tekstu: SNV) Bilten 14 - Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema R u 2017. (list 6-9 i 36-47 spisa), preslike naslovnica Hrvatskog tjednika (dalje u tekstu: HT) od 16. ožujka 2017., 6. travnja 2017., 10. kolovoza 2017., 30. kolovoza 2017. i 7. rujna 2017., na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. čita se zapisnik o ispitivanju privatnog tužitelja IZ s rasprave od 23. siječnja 2020. (list 101- 102 spisa), od 12. ožujka 2020. (list 109-110 spisa) i s rasprave od 14. veljače 2024. (list 170-171 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje TZ s rasprave od 12. ožujka 2020. (list 111-112 spisa), odluka o imenovanju generalnog sekretara SNV- a od 16. srpnja 2024., odluka SNV-a od 10. srpnja 2017., prilog Radija slobodna Evropa od 2. svibnja 2022., priopćenje HND od 24. travnja 2023., prilog Radija slobodna Evropa od 25. travnja 2023., te je izvršeni uvid u kaznenu evidenciju i prekršajnu evidenciju za optuženika.

3.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbio prijedlog da se dodatno ispita privatni tužitelj IZ na okolnost kakav stav zauzima u odnosu na priloge dostavljene uz podnesak od 3. lipnja 2025., kao nevažan , jer se tim ispitivanjem ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu.

4. Privatni tužitelj IZ je u svom svjedočkom iskazu naveo da se radi o svakogodišnjoj publikaciji SNV i izvješća o stanju u javnom prostoru u tisku, medijima i političkim strankama u vezi položaja srpske zajednice istaknuvši da se osjeća oklevetanim u onom dijelu biltena koji se odnosi na Hrvatski tjednik čiji je glavni urednik, dok da su u drugom dijelu biltena objavljene ilustracije s morbidnim porukama za srpsku nacionalnu manjinu i to s natpisima: Ubij Ž ili neke slične prijeteće poruke, naglasivši da kada se nakladnička djelatnost i uređivačka politika Hrvatskog tjednika poveže s tim porukama i kada se smješta u kontekst tih kriminalnih poruka isto izaziva ogorčenost kod njega kao glavnog urednika, te predstavlja klevetu Hrvatskog tjednika i njega kao osobe, što je posve suprotno njegovim uvjerenjima, njegovom humanističkom obrazovanju i odgoju, što objektivno, budući da je privatni poduzetnik koji živi jedino i isključivo od poslovanja na tržištu, može imati te ima negativne posljedice. Napomenuo je kako je takvo pisanje neargumentirano i nedopušteno stigmatiziralo njega kao osobu i Hrvatski tjednik kojeg radi, od kojega živi i od kojeg živi veći broj djelatnika i suradnika istog, čija naklada oscilira te ne može isključiti rast i povećanje naklade s pisanjem biltena, ali je posljedica da ne može dobiti marketinške oglase zbog negativnog imidža, neistinitog, koji se stvara između ostalog iz SNV-a preko biltena, te su posljednjih nekoliko godina potencijalni oglašivači odbijali oglašavati kod njih, iako su kod njih reklame imale deset puta manju naknadu, govoreći im da su oni ekstremistički glasovi. Nadalje, naveo je kako često puta kada rade istraživačke teme da im neki sugovornici ne pristaju dati izjave, između ostalog i zbog toga, da su to posljedice zadnjih nekoliko godina, da je također dobivao anonimna pisma, gdje su pisali da je mrzitelj V, da veličaju zločine NDH, da su krvopije, ustaše…, pri čemu ne pristaje da su oni ekstremisti te da potiču etničko nasilje, kao i da su šovinisti. Naveo je da su objavili i razgovor s I optuženikom, kao i s drugim osobama iz SNV, te da su u više navrata slali upite u Upravu Jasenovca, a i da su objavljivali i anonimna pisma protiv njega u kojima je vrijeđan. U nekoliko navrata je pisao demantij i gospodin RZ što su objavili, kao što su objavljivali i reagiranja MZ i njegovog odvjetnika Nobila, te da nema glasnika u Republici Hrvatskoj koji bi objavio i samooglasio takva vrijeđanja. U odnosu na članke naveo je da je saznao kada su objavljeni preko portala i u drugim medijima, te je bila organizirana konferencija za tisak. Istaknuo je da u tjedniku nije objavio govor mržnje protiv V niti je promovirao nasilje, pri čemu tužiteljstvo nije pokretalo po službenoj dužnosti bilo kakve postupke protiv njega. Pod historijskim revizionizmom smatra da je potrebno propitivati činjenice pod utjecajem novih spoznaja, i to ono što prije nije bilo dostupno ili je bilo zabranjeno povjesničarima, uz daljnje navođenje kako revizionizam nije negativna kvalifikacija, već nužni uvjet oslobođenja svakog pojedinca i društva, kao i da širom trebaju biti otvorena vrata propitivanju onoga što je utvrđeno za vrijeme bivše države. Naveo je da su dogme toliko ovladale društvom da se ljudi teško oslobađaju istih, a to se posebice reflektiralo kada su uzimali neke dogme objavljujući rezultate istraživanja npr. ustanka naroda u Srbu 27. srpnja, kada su propitivali vjerodostojnost službenog jasenovačkog popisa žrtava dajući prostora istraživačima čije su spoznaje utemeljile popis. U objavama nije pozivao na nikakve prijetnje ni nasilje, te je naveo da kod njega surađuju osobe koje su srpske nacionalnosti i povremeno pišu tekstove, te svojim pisanjem nije htio izazvati strah kod V. Naveo je da nije napisao da je djelovanje SNV nepoželjno, pri čemu su navodi u biltenu uvredljivi i klevetnički, suprotno njegovom odgoju, uvjerenju i životu. Napomenuo je da nije pisao nikakvo pismo niti demantij, s obzirom na to da bilten izlazi jednom godišnje. U biltenu se navodi da je Hrvatski tjednik 2017. imao najsuroviji govor protiv V, što je posljedica njihove umišljene, prepotentne pozicije u hrvatskom društvu i uvjerenja da im nitko ništa ne smije, čak ni proturječiti o onome što kažu da je istina, pri čemu misli na SNV i sve što rade te na njihova čelnika RZ. Istaknuo je da je njihova egzistencija osigurana proračunskim sredstvima, dok on noći strepi hoće li prodati 100 primjeraka više ili manje, te se radi o režimskom biltenu, jer su u koaliciji s vlasti. Naveo je da su objavili jedan dokument iz kojeg proizlazi da su plaćali američku službenicu veleposlanstva SAD- a u Republici Hrvatskoj, a veleposlanstvo je reagiralo da više nije u Republici Hrvatskoj, u vezi čega je objavljen članak i naslovnica od 16. ožujka 2017. Naveo je da je točno da su 6. travnja 2017. objavili naslovnicu s fotografijama hrvatskih potpisnika deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2016. ili 2017. s naslovom : "Stop vampirima, s đubrišta istorije" te da se protivio toj deklaraciji kao svaki normalan hrvatski građanin kojemu je stalo do samostalnosti hrvatske države i jezika, a u tom duhu da su i ostali naslovi, kao i što su objavili naslovnicu s ŽZ, s kojim su imali intervju. Na naslovnici od 21. lipnja 2017. objavio je zemljovid sa stratištima i masovnim jamama partizanskih zločina, što nije povezivao sa R, već sa komunističkom vlasti u jugoslavenskoj vojsci. Gospodin GZ objavio je knjigu o robištima i stratištima za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega je objavio podatak o 1700 masovnih grobnica. Sve činjenice iz povijesti temelji na istraživanju povjesničara, koji su zaposleni na sveučilištima, institutima, gimnazijama, te nitko nikada nije osporio njihov rad niti doveo u pitanje status niti demantirao na temelju čega su došli to istražujući. Na upit da li drugi mediji, povjesničari i razne javne osobe smatraju da je Hrvatski tjednik ekstremistički časopis, odgovorio je da smatra da postoje takve osobe, kao i da on smatra da su neki od njih ekstremistički. Naveo je da postoji jedna osoba koja je čelnik SNV, kao i da se za tu osobu ne može reći da je većinski predstavnik srpskog naroda u Republici Hrvatskoj. Pod režimsku ekipu naveo je da smatra ekipu koju vodi RZ, da on ne pripada nijednoj ekipi već da je urednik, te da nije član niti jedne stranke. Naveo je da je većina portala objavila sažetak i da je isto objavljeno na konferenciji za medije, no da nije tužio druge medije. Potvrdio je da je u privatnoj tužbi naveo da je oklevetan Hrvatski tjednik, no da je oklevetan i on i Hrvatski tjednik. Hrvatski tjednik izlazi od 2002. na lokalnoj, a od 2004. na nacionalnoj razini, te je Hrvatski list preimenovao u Hrvatski tjednik, pokrenuvši ga s 50.000,00 eura kredita, a suvlasnici su bili njegov fotoreporter koji je imao 25 posto, a on 75 posto. Napomenuo je kako ne plaća nikakvo mjesto na kiosku, a možda da su u prvom redu jer su hrvatski tjednik, s time da nije isti položaj njegovog medija koji ovisi o tržištu i prodaji, i SNV-a koji su u poziciji vlasti jer je njihov osnivač koalicijski partner i zbog toga ne ovise o tržištu. Naveo je i da njegov tjednik ne prima nikakvu donaciju od Grada Zadra. Za objavu članka u njegovom tjedniku naveo je da je odgovoran autor teksta, a zatim on kao urednik, s obzirom na to da je urednik odgovoran za sve što se objavi, a u ovom predmetu da je odgovoran nakladnik. Naveo je kako smatra da nije protuustavno propitivati povijesne činjenice. Potvrdio je da je autor naslovnica Hrvatskog tjednika koje se spominju u činjeničnom opisu, te da kao glavni urednik ne objavljuje samo članke koji su u skladu s njegovim svjetonazorskim uvjerenjima, već da uvijek objavljuju i demantije i pisma čitatelja ako su potpisani, te da ako neki autor promišlja drugačije od njega da pokušava s njim polemizirati argumentima. Naveo je da je moguće da se ne odnosi nužno na njega kao glavnog urednika poimenično, nego da se navodi kao opskurni glavni urednik, kao i da su izraz opskurni često koristili određeni autori u polemici s njim, a prije da su koristili izraz minorni, dok s vremena na vrijeme netko napiše i ekstremistički, te da je nekada koristio napomenu da prilozi autora ne odražavaju stavove redakcije. Naveo je i da ne zna da li je točan opis naslovnice u činjeničnom opisu, no da smatra da se radi o pozivu na linč kad se kaže da njegov tjednik širi etničku netrpeljivost i mržnju. Naveo je i da nije moguće odrediti tko je politički predstavnik V u [adresa], no da je gospodin RZ predsjednik SNV-a, te da je točno da je RZ u Hrvatskom tjedniku nazivan čelnikom srpske nacionalne manjine i liderom hrvatskih V, zato što je u koaliciji i percipira se kao takav. Izjavio je da je nazvao SDS velikosrpskom partijom, ali ne zna da li i fašističkom strankom, ali i to da može dokazati ako ju je nazvao, jer SDS ne poštuje povijesnu istinu jer zagovara izvrtanje povijesnih činjenica, jer zagovara u više nastupa stavove beogradske, odnosno srbijanske politike, jer u svojim redovima ima ljude koji su oružano ratovali protiv Republike Hrvatske, jer RZ ne priznaje povijesnu istinu što dokazuje na način da je 5. kolovoza bio na skupu u Srbiji gdje je održana anti Oluja, te s obzirom na to da slavi srpsku vojsku koja je izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, ne priznaje dan oslobođenja Republike Hrvatske, da je taj događaj bio komemoracija, ali da su upućene prijetnje prema Republici Hrvatskoj od strane srbijanskog predsjednika, prema čemu G nije izrazio neslaganje niti se tome protivio, već se solidarizirao s tim, pri čemu hrvatska država ne smije zanijekati nijedno ubojstvo koje je počinjeno u njezino ime. Na upit što je za njega povijesna istina, odgovorio je da se u znanstvenim krugovima nije mogao istraživati Drugi svjetski rat do 1990., kao i da su u Hrvatskom tjedniku objavili neke teme o zločinima za vrijeme NDH, da su pisali o poznatim osobama koje su bile zatvorene u [adresa], P, B i dr., kao i da redovito objavljuju zločine komunističkog režima, a vjerojatno da su i 2017., i da je moguće da je pisao i o izmišljenim Pavelićevim žrtvama. Vjerojatno su objavili tekst o nekoj Pavelićevoj žrtvi, čega se nije mogao sjetiti, no istaknuo je da nije veličao PZ, ali je pisao o njemu, nije ga smatrao ratnim zločincem, a nazivao ga je legendarnim jer je dobivao bitke protiv četnika u istočnoj Bosni. Nakon što je svjedoku predočena naslovnica Hrvatskog tjednika od 31. kolovoza 2017. s lista 95 spisa, naveo je da se riječ "MARŠ!" odnosi na državljane koji nisu bili hrvatski državl jani te koji su bili u funkciji agresije i okupacije Hrvatske i koji su se oglušili na sve pozive hrvatskih vlasti da se vrate u Republiku Hrvatsku, a na referendumu su izglasali 100 % odvajanje od Republike Hrvatske te su dobili krajinsko državljanstvo. Izraz "MARŠ" nije izraz ljubavi ni netrpeljivosti nego zasluga. Naveo je da je reagirao na optužbe nekih antifašističkih udruga da je Republika Hrvatska počinila zločin u Oluji prema R koji su bili u funkciji agresije i okupacije Republike Hrvatske i da ih je potjerala 1995. godine., te je razlog za tu objavu bio plakat na kojem je bila ista slika, a koju je postavila udruga antifašista. Na upit da protumači izraz: "Jao crvenoj bagri koja posumnja", naveo je da to ne želi komentirati, no da to nema veze s SNV-om, već prije sa SDP-om. Na upit što znači riječ "Jao" u tom tekstu, pojasnio je da se to ne odnosi na predmet, a ako obranu to i dalje zanima da se to odnosi na S. Na upit koja je svrha naslovnice od 6. travnja 2017. s lista 93 spisa i objava fotografije osoba na njoj, naveo je da se Republika Hrvatska mora izboriti i čuvati samostalnost hrvatskog jezika jer da je borba za samostalnost jezika identična i da se podudara s borbom za političku i državnu samostalnost, dok da izboriti znači sva demokratska sredstva, a po potrebi represivna, misleći pritom na zakonska, a ne fizička sredstva. Izraz vampiri upotrijebio je za revizionizam i prošlost koja se raspala, kao i da je to izraz njegovog stava i kroz oblik metafore za one koji teže obnavljanju povijesti, te da za hrvatsku ljevicu smatra da je jugoslavenska i prirodni neprijatelj Republike Hrvatske. Potvrdio je da je točno da je objavio da je SDP prepun potencijalnih ubojica, da je bilo prijetnji smrću, naveo je da ne zna da li je 2017. nazivao BZ " Grofom od izmeta", SZ i KZ jugoslavenskim nacionalistima Jutarnjeg lista, za ĐZ da osporava sve hrvatsko i LZ ekstremno ljevičarskim jugonovinarom Jutarnjeg lista. U vezi naslovnice s lista 94 naveo je da izjava "prokleti bili" se odnosi na te koji su te zločine počinili. Na upit da li bi mogao navesti nekog srpskog predstavnika kojeg ne smatra velikim K odgovorio je da ne smatra NZ, UZ, ČZ i AZ, koji nisu u politici, te je pojasnio da pod pojmom veliki Đ smatra kad netko ne priznaje hrvatske zakone i obilježava događaje koji su obilježili agresiju, odnosno kad netko laže protiv Republike Hrvatske, dok četnikom smatra nekog tko je vršio agresiju na Republiku Hrvatsku i nije prihvatio rezultate hrvatske borbe za hrvatsku državu. Naveo je da RZ ne poštuje Zakon o državnim praznicima, jer obilježava 27. srpanj, a ne i 5. kolovoz. Naveo je da je pridonosio snošljivosti između V i L vječnim inzistiranjem na istini. Od trenutka objavljivanja predmetnog biltena počeli su im govoriti da su ekstremistički tjednik, s time da je dodao da je možda i prije čuo za Hrvatski tjednik da bi bio nazivan ekstremističkim, no ne u tom opsegu i ne s tim posljedicama koje su nastupile nakon objave spornog biltena, budući da su svi mediji prenijeli njihove navode te da su stoga posljedice bile razorne. Hrvatski tjednik je politički tjednik, koji izlazi jednom tjedno, isti prati tijek događanja u skladu s trenutnom procjenom političkih događanja, te mu je cilj da tjednik dođe do što većeg broja ljudi, odnosno kupaca, pri čemu misli i na njihovu zaradu, budući da oni ne dobivaju naknadu, odnosno potporu od nikoga. U odnosu na pročitane naslovnice Hrvatskog tjednika iz predmetnog spisa rekao je da nema medija koji iste nije komentirao, s time da je bilo i pozitivnih kritika, kao i negativnih. U odnosu na konkretnu naslovnicu naslova „Krvavi Titov zemljovid“ koja kopija prileži na listu 94 spisa, naveo je da u odnosu na istu zna da je bilo oko 50% negativnih kritika kao i oko 50% pozitivnih, s time da sada više ne zna točno reći od koga su te kritike bile negativne. Nakon izlaska spornog biltena rapidno su izgubili broj oglašivača, a o čemu je svjedočila i svjedokinja TZ, te su prije izlaska spomenutog biltena imali oko 20 stalnih ili povremenih oglašivača, dok su nakon izlaska biltena pali na nekih 2-3 oglašivača, time da su im isti rekli kako ne žele imati posla s novinama koje su okarakterizirane kao fašističke od nekoga tko surađuje s državom. Svi mediji su odmah prenijeli objavu spornog biltena te je isti dosta pompozno predstavljen uz prisustvo RZ kao predsjednika SNV-a, te su organizirali i konferenciju za novinare, tako da je isti dan saznao za objavu biltena, što sve navodi iz razloga kako bi objasnio zašto ga je ta objava pogodila više nego što su iznosili o Hrvatskom tjedniku neki drugi mediji. Naveo je da ne može odgovoriti kolika je trenutno tiraža tjednika jer da je to poslovna tajna, a isto tako da je to bila poslovna tajna i prije i za vrijeme izlaska i poslije izlaska biltena. Pojasnio je da nije tužio SNV za naknadu štete, a isto tako da nije tužio niti ikoga od drugih tjednika ili nakladnika koji su bili prisutni na presici objave biltena, odnosno koji su prenijeli ono što je u biltenu objavljeno, već da je odlučio isključivo tužiti izvor. Kada mu je predočen drugi odlomak iz privatne tužbe koji prileži na listu 31. spisa, a koji počinje riječima ...“ Bilten koji je pred vama.... „ do „djelovanje u Hrvatskoj nepoželjno“, a na upit kakve veze taj dio teksta ima sa I i II optuženicima, odgovorio je da je to doživio na način da je Hrvatski tjednik stavljen na lomaču, kao i da to njemu predstavlja i uvredu i klevetu u odnosu na njega i tjednik. Potvrdio je da spomenute naslovnice Hrvatskog tjednika uistinu jesu naslovnice koje je Hrvatski tjednik objavio. Istaknuo je da novinari imaju pravo na vrijednosni sud. Ponovio je da je za njega politički N svaki čovjek koji živi u [adresa] bez obzira na etničku pripadnost, a koji poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Na upit da li ima svatko pravo na svoje mišljenje naveo je kako isto ne želi komentirati te da isto nema veze s optužbom, da su činjenice svete, a komentar je slobodan. Odgovorio je da je glavni urednik Hrvatskog tjednika bio od negdje 2002. do danas te da Hrvatski tjednik u svom radu povremeno komentira ono što se piše u tjedniku Novosti. Ponovio je da Hrvatski tjednik nije podnosio bilo kaznenu bilo parničnu tužbu niti protiv SNV-a niti protiv I i II optuženika. Naveo je da smatra da javnost ima pravo problematizirati objavljene naslovnice bilo kojih medija. Kada mu je predočena naslovnica Hrvatskog tjednika s lista 96 spisa na kojoj piše „ostavite na miru našu poginulu braću u Jasenovcu“ rekao je da se sada ne može sjetiti na što se tu mislilo, dok u odnosu na naslovnicu s lista 95 spisa i tekst „Jao crvenoj bagri koja posumnja“ da može reći da je na isto odgovorio već prilikom davanja iskaza 2020., a u odnosu na naslovnicu koja prileži na listu 94 i tekst „ antifašisti prokleti bili i 22. lipnja i svakoga dana, ma gdje bili“ da time nije htio promovirati fašizam. Na poseban upit zašto Hrvatski tjednik nije tužio I i II optuženika, odgovorio je da su odlučili skupno tužiti I i II optuženike, odnosno da su imali dogovor i razgovor, a pod tim „mi“ misli na ZZ, DZ, ŽZ i ĆZI, s time da je mislio da imaju dogovor, no da je onda ispalo da je svatko za sebe podnio privatnu tužbu protiv optuženika.

5. U svom iskazu svjedokinja TZ ja navela da je od početka radila u Hrvatskom listu pa zatim u Hrvatskom tjedniku, kao i da je već nekih deset godina pomoćnica glavnog urednika. Nakon objave u biltenu bilo je svakakvih reakcija, otkazivanja pretplata i neproduljivanja pretplata. Navela je da nije pratila da li se smanjila tiraža na kioscima, no da je bilo pisama čitatelja koja su objavljivali, kao i da su neki telefonski zvali i prijetili, s time da su neke prijetnje prijavili, te je bilo prijetnji da će završiti kao oni protiv kojih pišu. Pojasnila je da se bavi uglavnom pretplatnicima, da su u uredu samo njih dvoje, da se javlja i na telefon, te da imaju 20-tak vanjskih suradnika kojima uglavnom plaćaju honorar, a neki da pišu i volonterski, s time da se financiraju prodajom i pretplatama, da nemaju reklame, a one reklame koje objave su samo kompenzacije za usluge. Navela je da odražava stavove u Hrvatskom tjedniku kao i glavni urednik jer da inače ne bi ni radila tamo da nije tako. Navela je da nije čitala privatnu tužbu, no zna o čemu se radi te misli da je Hrvatski tjednik domoljuban list, da list pokazuje određeni stav prema nekim R koji ne vole zemlju u kojoj žive. Naslovnice uređuje glavni urednik, te se ne slaže da imaju najsuroviji govor protiv V ni da donose šovinističke naslovnice, te da ne šalju tjeralice za pojedincima. U redakciji su primali prijetnje u telefonskim pozivima, pismima, u kojima su neki bili potpisani. SNV svake godine izdaje bilten u kojem piše o Hrvatskom tjedniku kao ekstremnom, filoustaškom, što prenose drugi mediji, te ih do objave u biltenu nitko nije toliko označio kao ekstremni medij. U biltenu su izvučeni citati iz tekstova, naslova i sličica, te ima vjerojatno medija koji ih citiraju poput Naroda. Pretplata je počela padati 2018., navevši da ne zna koje godine je prvi put Hrvatski tjednik spomenut u biltenu SNV-u u takvom kontekstu, s time da se znalo dogoditi razdoblje da pretplata pada. Za V koji ne vole Republiku Hrvatsku navela je da smatra da su to oni kojima smeta Domovinski rat, Oluja i sve hrvatske svetinje, za RZ je navela da prema njegovim izjavama on ne voli Republiku Hrvatsku no da bi trebala pogledati arhivu da li su objavili negdje da je RZ protiv Republike Hrvatske. Odgovorila je da nije pisala u Hrvatskom tjedniku od 24. svibnja 2018. nakon objave u biltenu SNV-a, a da je napisala tekst da bi vjerojatno stavila inicijale, te da se ne sjeća da li je s urednikom pričala o objavi biltena SNV-a.

6. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da je u Biltenu Srpskog narodnog vijeća (dalje: Bilten) objavljen tekst dio čijeg sadržaja je predmet privatne tužbe privatnog tužitelja IZ. Nije sporno ni da je autor tog teksta optužena FZ, niti da je urednik Biltena optuženi ŠZ. Nije sporno ni da je riječ o sadržaju koji je postao dostupan većem broju osoba, jer je riječ o publikaciji koja je dostupna na mrežnim stranicama SNV-a te je izdana u tiraži od 600 primjeraka.

6.1. U ovom kaznenom predmetu je sporno da li se u dijelu teksta koji je sastavila optužena FZ i koji je predmet privatne tužbe nalaze činjenične tvrdnje koje nisu istinite i za koje optuženici znaju da nisu istinite te koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja ili je riječ o tvrdnjama koje predstavljaju vrijednosne sudove optužene FZ i optuženog JZ. Sporno je i i je li optuženi ŠZ odgovoran kao urednik Biltena za sadržaj teksta u Biltenu koji je predmet privatne tužbe.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, raščlambom svih izvedenih dokaza pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud smatra dokazanim da su optuženi ŠZ i optužena FZ počinili kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11.

8. Najprije je sud uzimajući u obzir uputu iz drugostupanjske ukidne odluke razmotrio ulogu optuženog ŠZ u odnosu na sadržaj Biltena. Isti se u impressumu navodi kao urednik biltena. Iz odluke Srpskog narodnog vijeća od 10. srpnja 2017. proizlazi da je optuženi ŠZ zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća, obavlja sve poslove predsjednika Srpkog narodnog vijeća, te predstavlja i zastupa Srpsko narodno vijeće u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Iz obrane optuženog ŠZ proizlazi da isti ne dovodi u pitanje svoju ulogu u radu Srpskog narodnog vijeća i izdavanju Biltena, jer osuđuje rad i pisanje privatnog tužitelja, te podržava otpor i kritiku koju Bilten upućuje na tekstove koje objavljuje Hrvatski tjednik, čiji je urednik privatni tužitelj IZ. Iz takvog stava optuženika očito je da optuženi ŠZ prihvaća izričaj kojim se autorica teksta u Bilten osvrće na pisanje Hrvatskog tjednika kao svoje, podržava ga, jer u suprotnom životno je i logično da bi se od takvog pisanja kao zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća i urednik Biltena ogradio, što ne čini, već upravo suprotno, brani ga, smatrajući ga ispravnim i načinom otpora pisanju Hrvatskog tjednika koji prema optuženiku „huška, proziva i slavi zločine i takvo njegovo revizionističko i pronacističko pisanje predstavlja pravi primjer govora mržnje te upravo taj tjednik zaslužuje osudu.“ Stoga izvan svake sumnje ovaj sud zaključuje da je i optuženi ŠZ osoba koja je odgovorna za uređivanje sadržaja Biltena, i koja svojim položajem u Srpskom narodnom vijeću i u Biltenu, kao urednik može utjecati na njegov sadržaj, koji iz svega izloženog prihvaća i opravdava, smatrajući ga prihvatljivim i nužnim odgovorom na pisanje Hrvatskog tjednika.

9. Nadalje, u ukidnoj odluci drugostupanjski sud upućuje prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku ocijeni pojedinačno svaku od naslovnica Hrvatskog tjednika, koje se navode u opisu djela iz izreke presude te raspravi da li je sadržajno svaka od tih naslovnica "historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema R ... ili širenje etničke netrpeljivosti u javnom prostoru", odnosno je li riječ o istinitoj činjeničnoj tvrdnji ili se radi o iznošenju neistinitih činjeničnih tvrdnji, koje mogu štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja IZ, te jesu li optuženi ŠZ i optužena FZ postupali s namjerom da iznošenjem takvih činjeničnih tvrdnji naštete časti i ugledu privatnog tužitelja IZ. Osim toga optuženicima se stavlja na teret i da se u odlomku 1 Biltena pod naslovom: "Elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru ... navodi i da „Najsuroviji govor protiv V ... je najprisutniji na stranicama Hrvatskog tjednika iz [adresa]. Pod uredničkim perom IZ te novine iz tjedna u tjedan donose šovinističke naslovnice koje nerijetko nalikuju na tjeralice za "nepoćudnim pojedincima". Potom u činjeničnom opisu privatne tužbe slijedi navođenje više naslovnica za koje se u biltenu navodi da se radi o slučajevima etnički motiviranog nasilja, revizije i negiranja povijesnih događaja, prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv V u [adresa] ... iskazi kojima se promovira mržnja i/ili etnička netrpeljivost, negira, umanjuje ili opravdava zločinački karakter nezavisne države Hrvatske, kao i ostali slučajevi kada se u R želio izazvati strah ili im se želilo poručiti ... djelovanje u Hrvatskoj nepoželjno.

10. Unatoč uputi drugostupanjskog suda da sud ocijeni da li naslovnice Hrvatskog tjednika predstavljaju revizionizam, govor mržnje, nasilje prema R, te predstavljaju li širenje etničke netrpeljivosti, zatim predstavljaju li naslovnice najsuroviji govor protiv V, je li riječ o šovinističkim naslovnicama koje nalikuju tjeralicama za nepoćudnim pojedincima, ovaj sud smatra da je riječ o tvrdnjama čija se istinitost ili neistinitost, kao i pozitivnost ili negativnost ne može utvrditi na isti način za sve ljude i pojmove u svakom vremenu i prostoru u uobičajenim okolnostima.

10.1. Naime naslovnice Hrvatskog tjednika upućuju na obradu tema iz bliže i dalje povijesti te dnevnopolitičke teme. Riječ je o temama na koje ni političari, ni povjesničari, drugi stručnjaci te obični ljudi ne mogu zauzeti jednoznačan odgovor, jer o istima postoji prijepor, koji je podložan raspravi, istraživanjima i preispitivanjima, ovisno o izvorima saznanja i koje će takve ostati i protekom vremena o čemu će ostati zabilježeni tragovi koji će u budućnosti biti podložni proučavanju i kritici . Stoga prema ocjeni ovog suda upuštanje u ocjenu sadržaja naslovnica i time utvrđivanja sadržaja svake od naslovnica jest nametanje određenog mišljenja ovdje suprotstavljenim stranama, privatnim tužiteljima i optuženicima, i što je u suprotnosti s pravom na slobodu izražavanja. Dakle, ovaj sud smatra da i optuženici i privatni tužitelj imaju pravo izraziti svoje mišljenje o temama u kojima očito ne dijele isti stav, i to bez zatiranja prava onog drugog da izrazi svoje suprotno mišljenje. To je upravo dragocjenost i temelj demokratskog društva.

10.2. No pritom ta sloboda izražavanja ima svoje okvire i ne može služiti ocrnjivanju, omalovažavanju, isključivanju onog tko ne dijeli isto mišljenje, o čemu je riječ u ovom kaznenom predmetu. Na kritiku se odgovara protukritikom, demantiranjem ili jednostavno objašnjavanjem drugačijeg mišljenja, no ne uopćenim tvrdnjama koje su uvredljive za bilo čiji rad pa tako i za rad privatnog tužitelja, s čijim se mišljenjem ne slažu. Tako tvrdnje o šovinističkim naslovnicama, tjeralicama, najsurovijem govoru mržnje, nasilju prema R, mržnji i netrpeljivosti jesu osobne ocjene optuženika o pisanju privatnog tužitelja jer se ne slažu s njegovim mišljenjem, jer ne dopuštaju drugo mišljenje, jer ne dopuštaju preispitivanje povijesnih događaja osobito iz/oko Drugog svjetskog rata, osuđujući pritom svako drugačije mišljenje o događajima iz Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, o zločinima suprotstavljenih strana iz tog razdoblja, o dokazima koji te zločine dovode u pitanje, o činjenicama iz Domovinskog rata, o odnosu vlasti i srpske nacionalne manjine, stavljajući i rad privatnog tužitelja u kontekst drugih pojava mržnje i nasilja prema pripadnicima ove manjine. Dakle raspravu o bilo kojoj temi u kojoj se na bilo koji način stavlja pod povećalo život i rad pripadnika srpske nacionalne manjine (na posredan ili neposredan način) i upućuje kritika ili preispituju neki povijesni događaji, optuženici smatraju napadom na srpsku nacionalnu manjinu, mržnjom, nasiljem, šovinizmom, revizionizmom smatrajući da je upravo njihovo mišljenje na pijedestalu nedodirljivosti. Stoga ovaj sud smatra da takva reakcija optuženika nije prihvatljiva i da premašuje granice dopuštene kritike i slobode izražavanja, jer je pretjerana. Dakako da optuženici imaju pravo izraziti svoje mišljenje, odgovoriti na sadržaj naslovnica Hrvatskog tjednika ili bilo koje drugog glasila, članka na portalu, društvenim mrežama ili slično, ali se pritom imaju koristiti rječnikom koji nije uopćavajući, hiperboličan i u konačnici prema ocjeni ovog suda uvredljiv. Naime, uskraćivanje drugoj strani prava na otvaranje spornih pitanja iz bliže i daljnje povijesti jer se s ishodom tog istraživanja ne slaže, držeći da postoji samo jedan pristup nekoj temi nije temelj demokratskog društva jer se sprječava pluralizam mišljenja pod krinkom ugroze njihovih temeljnih prava i sloboda i to prava na slobodu izražavanja. Dakle, pozivajući se na slobodu izražavanja optuženici istodobno uskraćuju takvo pravo drugom na način da njegov izraz ocrnjuju opisujući ga šovinističkim , nazivajući naslovnice tjeralicama, rad revizionizmom, etničkom netrpeljivošću i dr. Dakle, promatrajući opisano pisanje optuženika kroz standarde Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) i tzv. test razmjernosti između prava na zaštitu časti i ugleda koje pravo je sastavnica prava na poštivanje osobnog života i prava na slobodu izražavanja, sud je uzeo u obzir da sloboda izražavanja može biti ograničena radi zaštite časti i ugleda jedino ako je to nužno u demokratskom društvu. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu AxelSpringer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chillingeffect). Ocjena je suda da je u konkretnom slučaju kažnjavanje optuženika nužno jer je osuda korektiv da svoja pera ne usmjeravaju na raspirivanje netrpeljivosti, pretjerivanja u opisu doživljaja napada na srpsku nacionalnu manjinu, osobito jer je riječ o visokoobrazovanim osobama koji imaju i znanje i iskustvo da o ozbiljnim temama povijesne i političke tematike pristupe na način koji će potkrijepiti činjenicama ili dokazima, ostavljajući prostor za raspravu te potičući raspravu, a ne površno kritizirati tuđi rad koristeći pritom omalovažavajući i generalizirajući rječnik. Stoga, sud smatra da osuda u ovom kaznenom predmetu neće imati obeshrabrujući učinak za optuženike da prate, pišu, komentiraju različite teme iz njihova djelokruga interesa, već poticaj da isto i dalje čine, da ukazuju na događaje koje smatraju neprihvatljivim i ugrožavajućim, ali na način kojim se ne omalovažava druga strana, osobito ako mišljenje druge strane ima temelj u nekom istraživanju, razgovoru, dokumentaciji ili slično . Stoga je sud u konkretnom slučaju ocijenio da veću zaštitu uživa pravo na čast i ugled privatnog tužitelja u odnosu na pravo na slobodu izražavanja optuženika, iako je riječ o slobodi izražavanja u javnom prostoru, gdje demokratsko društvo trpi vrlo uska ograničenja slobode izražavanja te se od sudionika očekuje viši stupanj otpornosti na kritiku. Međutim, uvažavajući sadržaj kritike optuženika s jedne strane koje je uopćen i omalovažavajući, oštar i iznesen bez upuštanja u sadržaj naslovnica Hrvatskog tjednika i pratećih tekstova u istom, valjalo je u konkretnom slučaju dati prednost pravu na zaštitu časti i ugleda privatnog tužitelja IZ.

11. Stoga su slijedom izloženoga ispunjena objektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11.

11.1. Optuženici su u vrijeme počinjenja bili svjesni da iznose negativne vrijednosne sudove o privatnom tužitelju, koji je glavni urednik Hratskog tjednika, to su isto i htjeli, jer se s takvim pisanjem ne slažu, u cilju da takvo pisanje prokažu, spriječe i ocrne idejnog začetnika takvog tjednika, ovdje privatnog tužitelja, pa su postupali s izravnom namjerom. Isti su svjesni protupravnosti svog postupanja, jer iz nijednog podatka u spisu ne proizlazi da isti smatraju da vrijeđanje drugog smatraju prihvatl jvim. Nije nađen nijedan ispričavajući razlog. Time su ostvarena i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 147. stavka 2. KZ/11.

12. Stoga su u postupanju optuženog ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11.

13. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo za koje su proglašeni krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njihovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

13.1. Olakotnim je sud cijenio da ni optuženi ŠZ ni optužena FZ nisu do sada osuđivani, da je riječ o visokoobrazovanim osobama, zaposlenim i obiteljskim osobama, koji su se uredno odazivali pozivima suda unatoč duljem trajanju ovog kaznenog postupka, poštujući sud i odredbe kaznenog postupka, unatoč tome što od podnošenja privatne tužbe optužbu smatraju zlonamjernom i usmjerenom ka uskraćivanju njihovog javnog djelovanja. Olakotnim je cijenjen protek vremena od počinjenja kaznenih djela, kojem optuženici nisu doprinijeli.

13.2. Otegotnim je cijenjeno sadržaj opisa rada privatnog tužitelja u vidu većeg broja riječi kojima se u omalovažavajući kontekst stavlja pisanje Hrvatskog tjednika, kojem je privatni tužitelj glavni urednik.

14. Imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 147. stavka 2. KZ/11. propisana novčana kazna zatvora do 180 dnevnih iznosa, sud je uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, optuženicima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 45 dnevnih iznosa svakome, utvrdivši visinu dnevnog iznosa po slobodnoj procjeni od 30,00 eura, jer bi utvrđivanje počiniteljevih prihoda, imovine bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama, te im je zatim izrečena novčana kazna u iznosu 1.350,00 eura, te primijenjena uvjetna osuda, slijedom čega se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako optuženici u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Ovakvom kaznom utjecati će se optuženike da ustraju u svom radu, prateći i izvještavajući o njima zanimljivima događaja, iznoseći mišljenje o istima, ali na način kojim se tuđe ili drugačije mišljenje ne omalovažava, dakako ako se tim mišljenjem ne čini neko drugo kazneno djelo. Jednako tako ovakvom kaznom će se utjecati i na druge građane, osobito one čija je djelatnost prikupljat i, raščlanjivati informacije i činiti ih dostupnim većem broju ljudi, čitatelja, pratitelja ili slično, na način kojim se ne omalovažava tuđi rad i mišljenje, bez ikakvih argumenata.

15. Ovdje valja navesti da je člankom 3. stavkom 2. KZ/11. propisano da izmijeni li se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Stoga je sud u konkretnom slučaju primijenio KZ/11. uključujući izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" 118/18. Iako su na snagu stupile i izmjene i dopune nakon počinjenja ovog kaznenog djela objavljene u "Narodnim novinama" 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. istima nisu zahvaćene odredbe primijenjene u ovom kaznenom predmetu, pa sud njihovu primjenu nije ni razmatrao u skladu s načelom primjene blažeg zakona iz članka 3. stavak 3. KZ/11.

16. Konačno, s obzirom na to da je člankom 148. stavak 1. ZKP/08. propisano da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, ako ga sud p roglasi krivim, sud je optuženicima naložio podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08. i to troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 svakome, uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog kaznenog postupka i raspon paušalnog iznosa propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11.) ministra pravosuđa te nužne izdatke privatnog tužitelja (sudske pristojbe) te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, čija će visina biti određena posebnim rješenjem. Naime, ocjena je suda da se plaćanjem troškova kaznenog postupka neće dovesti u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje su dužne uzdržavati, imajući u vidu da je riječ o osobama koje imaju visoku stručnu spremu, zaposlene su te su vlasnici pokretnina i nekretnina.

17. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj, po opunomoćeniku, odvjetniku ĆZ, ekomunikacija

2. Optuženi ŠZ, [adresa]

3. Optužena FZ, [adresa]

4. Braniteljica optuženog ŠZ, odvjetnica EZ, ekomunikacija

5. Braniteljice optužene FZ, odvjetnica Vesna Alaburić i odvjetnica

Vanja Jurić, ekomunikacija

6. U spis