REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3780/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DRB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Borisu Porobija, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu br. 3210330563/07, kreditna partija 7103747233 od 23. 7. 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetnom.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. da tužiteljici DRB iz [adresa] isplati iznos od 4.114,80 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 26,72 € od 1. 11. 2007. do isplate

-na iznos od 26,26 € od 1. 12. 2007. do isplate

-na iznos od 27,35 € od 1. 1. 2008. do isplate

-na iznos od 26,92 € od 1. 2. 2008. do isplate

-na iznos od 51,94 € od 1. 3. 2008. do isplate

-na iznos od 51,63 € od 1. 4. 2008. do isplate

-na iznos od 49,94 € od 1. 5. 2008. do isplate

-na iznos od 50,57 € od 1. 6. 2008. do isplate

-na iznos od 50,06 € od 1. 7. 2008. do isplate

-na iznos od 49,95 € od 1. 8. 2008. do isplate

-na iznos od 49,92 € od 1. 9. 2008. do isplate

-na iznos od 51,83 € od 1. 10. 2008. do isplate

-na iznos od 52,98 € od 1. 11. 2008. do isplate

-na iznos od 51,32 € od 1. 12. 2008. do isplate

-na iznos od 55,77 € od 1. 1. 2009. do isplate

-na iznos od 55,81 € od 1. 2. 2009. do isplate

-na iznos od 54,31 € od 1. 3. 2009. do isplate

-na iznos od 54,64 € od 1. 4. 2009. do isplate

-na iznos od 54,69 € od 1. 5. 2009. do isplate

-na iznos od 54,09 € od 1. 6. 2009. do isplate

-na iznos od 54,18 € od 1. 7. 2009. do isplate

-na iznos od 76,48 € od 1. 8. 2009. do isplate

-na iznos od 77,36 € od 1. 9. 2009. do isplate

-na iznos od 76,36 € od 1. 10. 2009. do isplate

-na iznos od 76,98 € od 1. 11. 2009. do isplate

-na iznos od 76,87 € od 1. 12. 2009. do isplate

-na iznos od 78,59 € od 1. 1. 2010. do isplate

-na iznos od 79,69 € od 1. 2. 2010. do isplate

-na iznos od 79,43 € od 1. 3. 2010. do isplate

-na iznos od 80,52 € od 1. 4. 2010. do isplate

-na iznos od 82,52 € od 1. 5. 2010. do isplate

-na iznos od 72,73 € od 1. 6. 2010. do isplate

-na iznos od 74,79 € od 1. 7. 2010. do isplate

-na iznos od 74,71 € od 1. 8. 2010. do isplate

-na iznos od 79,00 € od 1. 9. 2010. do isplate

-na iznos od 76,46 € od 1. 10. 2010. do isplate

-na iznos od 77,02 € od 1. 11. 2010. do isplate

-na iznos od 55,27 € od 1. 12. 2010. do isplate

-na iznos od 55,41 € od 1. 1. 2011. do isplate

-na iznos od 54,72 € od 1. 2. 2011. do isplate

-na iznos od 55,10 € od 1. 3. 2011. do isplate

-na iznos od 55,09 € od 1. 4. 2011. do isplate

-na iznos od 56,32 € od 1. 5. 2011. do isplate

-na iznos od 58,92 € od 1. 6. 2011. do isplate

-na iznos od 61,89 € od 1. 7. 2011. do isplate

-na iznos od 52,13 € od 1. 8. 2011. do isplate

-na iznos od 47,97 € od 1. 9. 2011. do isplate

-na iznos od 46,56 € od 1. 10. 2011. do isplate

-na iznos od 46,63 € od 1. 11. 2011. do isplate

-na iznos od 46,80 € od 1. 12. 2011. do isplate

-na iznos od 47,97 € od 1. 1. 2012. do isplate

-na iznos od 48,32 € od 1. 2. 2012. do isplate

-na iznos od 47,88 € od 1. 3. 2012. do isplate

-na iznos od 47,79 € od 1. 4. 2012. do isplate

-na iznos od 47,97 € od 1. 5. 2012. do isplate

-na iznos od 48,29 € od 1. 6. 2012. do isplate

-na iznos od 47,82 € od 1. 7. 2012. do isplate

-na iznos od 47,68 € od 1. 8. 2012. do isplate

-na iznos od 46,60 € od 1. 9. 2012. do isplate

-na iznos od 47,48 € od 1. 10. 2012. do isplate

-na iznos od 47,87 € od 1. 11. 2012. do isplate

-na iznos od 47,56 € od 1. 12. 2012. do isplate

-na iznos od 47,19 € od 1. 1. 2013. do isplate

-na iznos od 46,98 € od 1. 2. 2013. do isplate

-na iznos od 46,89 € od 1. 3. 2013. do isplate

-na iznos od 47,70 € od 1. 4. 2013. do isplate

-na iznos od 46,45 € od 1. 5. 2013. do isplate

-na iznos od 46,21 € od 1. 6. 2013. do isplate

-na iznos od 46,30 € od 1. 7. 2013. do isplate

-na iznos od 46,13 € od 1. 8. 2013. do isplate

-na iznos od 46,55 € od 1. 9. 2013. do isplate

-na iznos od 46,86 € od 1. 10. 2013. do isplate

-na iznos od 46,91 € od 1. 11. 2013. do isplate

-na iznos od 47,38 € od 1. 12. 2013. do isplate

-na iznos od 46,83 € od 1. 1. 2014. do isplate

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka 2.662,06 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 29. rujna 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 23.7.2007. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu br. 3210330563/07, kreditna partija 7103747233 s ugovorenom kamatnom stopom, a kao to stoji u čl. 2. st. 1. citiranog ugovora.

2. Odredba čl. 2. st. 1. kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora ništetna je i nepoštena ugovorna odredba.

3. Tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku kreditora o promjeni stope ugovorene kamate.

4. Navedeno postupanje tuženika rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužiteljice te je time kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu te Zakona o obveznim odnosima.

5. Radi navedenog tužiteljica je oštećena za preplaćeni iznos kamata u visini od 31.008,30 kn utvrđen nalazom financijskog vještaka Mladena Štefančića koji se dostavlja u prilogu.

6. Slijedom navedenog tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 12.9.2022.g.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužiteljica postavlja tužbene zahtjev i to: deklaratorni kojim traži djelomičnu ništetnosti odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 3210330563/07, pri čemu istu ne konkretizira u izreci svog zahtjeva i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim od suda traži da naloži banci platiti iznos od 31.008,30 kn zbog navodno ništetne odredbe o promjeni kamatne stope, uvećano za zatezne kamate koje na pojedine iznose teku od dospijeća tih iznosa do isplate.

8. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kako u pogledu pravne osnove, visine, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila tužbu. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata te prigovara vještačkom nalazu izrađenom od strane Mladena Štefančića kojeg je tužiteljica koristila u specifikaciji.

9. Tuženik ističe prigovor zastare na dospjele iznose prije 3. lipnja 2014.g. Predmetni Ugovor je konvertiran sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK), obzirom su tužiteljica i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

10. Sve uplate tužiteljice (s osnova povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, uračunate u otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK.

Konverzija kredita nastupila je:

- temeljem volje tužiteljice koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu u CHF, da se njezin kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti u skladu sa ZID ZPK

- nakon što je tužiteljica u skladu s odredbama ZID ZPK dobila od banke iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, uključujući i podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate u brojčanom iznosu, pri čemu je

- način izračuna konverzije zakonodavac propisao čl. 19.c ZID ZPK na način da je banka bila dužna početnu odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primijenjenom na datum isplate kredita. Početnu ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu, iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum otplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu na namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu, ukupno plaćene iznose (preračunate u EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisnici kredita, ovisno koji je od dva moguća, s datumom propisana slučaja nastupio pri čemu na iznos preplate banka nije dužna obračunati ni kamatu ni tečajnu razliku, već je njih sukladno zakonskoj odredbi snosio potrošač,

- takvo zakonsko rješenje ZID ZPK bilo je naročito propagirano u javnosti kako od strane zakonodavca, tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostalog radi trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem tužbi,

- tužena banka bila je u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK, pa je time naposljetku sukladno intenciji zakonodavca,

- tužiteljica stavljena u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svom slobodnom izboru izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjanom, od strane banke, primijenjenim, iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac formirao u ZID ZPK, uključujući svakako rješenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.

11. Konkretno tužitelj je svojom voljom prihvatio konverziju sklapanjem dodatka aneksa Ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koji mu banka nije mogla uskratiti.

12. Sklopljeni pravni posao povodom prihvata konverzije koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom.

13. Kad je tužiteljica razmatrala mogućnost konverzije najprije je prihvatila izračun konverzije temeljen na novom otplatnom planu te predviđen čl. 19.c ZID ZPK-a u kojem su točno brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo proteklo razdoblje.

14. Nakon toga sklapalo se spomenuti pravni posao koji je po sili zakona uključivao:

1. promjenu valute kredita iz CHF u EUR

2. promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru te i ubuduće na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuju sve promjenjive kamatne stope (prikazane u apsolutnom iznosu) koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR.

3. Utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR

4. Sporazuma o raspolaganu preplatom, odnosno podmirenju manje plaćenog iznosa.

15. Sklapanjem dodatka tužiteljica i banka su u skladu s odredbama ZID ZPK trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih krajnje izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju traži i povrat stečenog bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF koji je konverzijom otpao i nadomješten je novom nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor) temeljem koje je tužiteljica stekla na zakonu utemeljeno potraživanje preplate.

16. Tako su voljom ugovornih stranaka sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita, pa je obračun svih uplata po ranije plaćenoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužiteljica stoga više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.

17. Razlozi na koje se tužiteljica poziva u tužbi u načelno pravnom smislu su pravno irelevantni jer je tužiteljica prihvatila ponudu konverzije takvu kakvom ju je zakonodavac definirao. U takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima.

18. Tužiteljici su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.

19. Naime, u pravnom poslu koji je sklopljen između stranaka u povodu konverzije, kamatne stope bile su izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje. Prihvatom takvog ugovora o konverziji, sukladno ZID ZPK, potrošač naprosto više nije bio u poziciji da "ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze", odnosno ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući u takvim okolnostima na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom (pa su u tom smislu sadržajno bile fiksne), ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope i nakon konverzije za koje razdoblje je naposljetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope.

20. Na temelju svega navedenog tuženik je predložio odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

21. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spis, provedeno je vještačenje po DARFIN d.o.o. i saslušana je tužiteljica.

22. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

23. U ovom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva.

24. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je saslušavao tužiteljicu.

25. Tužiteljica je iskazala da je ugovor o kreditu koji sam ja sklopila s tuženikom 23.7.2007. radi kupnje nekretnine za stanovanje i ne koristi ga ni u kakve poslovne svrhe. Tijekom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora kredit u CHF ponuđen je kao najpovoljniji u tom trenutku, ali joj nije pojašnjena promjenjiva kamatna stopa, niti su razgovarali o parametrima ili metodama izračuna parametara radi kojih bi se mogla i na koji način mijenjati kamatna stopa. Doslovno ponuđen joj je samo kredit u CHF. Napomenula je da joj je osobna bankarka, djelatnica banke, doslovno navela na sklapanje ugovora u CHF. Čak joj je i prezentirala kolika bi joj bila rata u eurima, a kolika u CHF, i evidentno je rata u CHF bila povoljnija, također je dobila i otplatni plan uz ugovor. Početna rata bila joj je oko 1.500,00 ili 1.700,00 kn, danas se ne može točno odrediti kolika je bila, ali najviša moguća je bila sigurno 1.000,00 kn veća od one koja je bila početna. Kada je došao novi otplatni plan koji je bio različit od polaznog, kontaktirala je svog bankara i interesirala se da li je moguće bilo što promijeniti, međutim rečeno joj je da je bilo kakva promjena nemoguća i da mora otplaćivati kredit na način na koji je to određeno novim otplatnim planom, u protivnom bi ju ovršili sukladno odredbama ugovora. Ne može točno reći koliko puta joj se mijenjala kamata, ali tri do četiri puta po njenom sjećanju. Nije tražila izmjene odredbi ugovora, niti je tražila ugovor u drugoj valuti, ali joj je izričito kao povoljniji kredit ponuđen kredit u CHF, čak joj je i ukazano na razliku između CHF i eura, u kojem slučaju je kredit u CHF bio povoljniji. Ona je samo tražila stambeni kredit. Kredit je bio povoljniji zato jer je rata bila niža. Bila je svjesna da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Kupljena nekretnina se nalazi na adresi [adresa] u [adresa]. Taj kredit je plaćen u cijelosti. Stan radi kojeg je kredit dizan prodan je prije otprilike 2-3 godine. Stan nikada nije bio iznajmljivan. Cjelokupni iznos kredita utrošen je isključivo za kupnju stana.

26. U dopunskom saslušanju iskazala je da je do konverzije kredita došlo po njenom sjećanju na način da je banka slala obavijesti i ona se odazvala na tu obavijest banke. Tom prilikom je dobila novi otplatni plan od banke i ugovor, ne sjeća se, ali pretpostavlja da je to bio aneks ugovora i otišli su na solemnizaciju kod javnog bilježnika. Danas se ne sjeća da je sa bankom posebno raspravljala o samoj konverziji ugovora, ne sjeća se da je bila upozorena na bilo kakve posljedice konverzije. Kod javnog bilježnika pročitan joj je ugovor, sve odredbe ugovora je razumjela. Dalje se ne može sjetiti kako je išao upis tereta nakon dodatka ugovoru. Prilikom konverzije je dobila samo otplatni plan iz kojeg su proizlazile njene daljnje obveze prema banci, te daljnjih razgovora i objašnjavanja banke nije bilo. Nije tražila nikakva posebna pojašnjenja od svoje osobne bankarice o samoj konverziji. U biti po njenom sjećanju, svi ti ugovori bili su sklapani po principu "uzmi ili ostavi", ne sjeća se da je mogla na bilo koji način utjecati na sadržaj ugovora, tekst ugovora koji joj je predočen i mogla ga je ili prihvatiti ili odbiti. To je vrijedilo za sve stranke koje su sklapale takve ugovore. Bilo joj je u interesu da se konačno ugovor prebaci u eure. Niti kod prvog ugovora kojeg je pročitala, nije tražila pojašnjenja, ali od banke nije dobila niti detaljne informacije. Kod javnog bilježnika je ugovor pročitan, solemniziran i pojašnjen. Nije mogla utjecati na sadržaj ugovora niti mijenjati bilo što u ugovoru.

27. Nakon saslušanja tužiteljice evidentno je da se sa tužiteljicom nije posebno pregovaralo oko sklapanja prvotnog ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, već joj je izričito ponuđen upravo takav ugovor kao najpovoljniji ugovor. Doslovno je bila navedena na sklapanje ugovora u CHF i predočen joj je i ugovor u EUR-ima te je bilo evidentno da je u tom trenutku ugovor u CHF bio povoljniji. Međutim tijekom otplate kredita situacija se mijenjala, rate su se povisivale i ona je tražila od banke da li je moguća bilo kakva promjena, međutim promjena nije bila moguća već je morala otplaćivati ugovor sukladno odredbama. Ugovor je konvertiran kada je tužiteljica dobila obavijest od banke, na koju se odazvala i dobila novi otplatni plan, ne sjeća se niti da se tada raspravljalo posebno o konverziji i posljedicama konverzije. Ugovor joj je pročitan kod javnog bilježnika i u tom trenutku ga je razumjela, nije tražila nikakva pojašnjenja od svoje bankarice o samoj konverziji jer je ugovor bio sklapan po principu "uzmi ili ostavi". Na sadržaj ugovora nikako nije mogla utjecati, a tada joj je bilo važno da se ugovor konvertira u eure. Takvim sklapanjem ugovora sa tužiteljicom jasno je da je banka iskoristila svoj položaj jače ugovorne stranke, kako kod sklapanja prvotnog ugovora u CHF, tako i prilikom konverzije ugovora u EUR. Time je nesumnjivo došlo do neravnopravnog odnosa ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Posljedice konverzije tužiteljici uopće nisu pojašnjene, a obzirom na situaciju tužiteljici je jedini interes bio sklopiti konačno ugovoru EUR-ima. Takvim postupanjem banka je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

28. Obzirom je ugovor sklapan isključivo radi kupnje stana, koji je bio isključivo za stanovanje, a ne za obavljanje poslovne djelatnosti niti za iznajmljivanje, nesumnjivo je da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

29. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

30. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g.

31. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

32. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

33. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

34. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

35. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

36. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

37. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

38. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

39. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

40. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

41. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

42. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

43. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

44. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

45. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

46. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

47. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

- referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa …

Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

48. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

49. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

50. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 4,40 % iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

51. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva zbog preplate ugovora uslijed ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom Odlukom banke, provedeno je financijsko vještačenje. Vještak Darko Prpićiz Darfin d.o.o. u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve kamate za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi kunsku protuvrijednost iznosi 31.003,03 kn.

52. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tužena prigovarala vještačkom nalazu i mišljenju u svojim podnescima od 27.7. i 29.8.2022.g. u kojima je prvenstveno isticala da vještak nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu 18.827,34 kn. Jednako tako tužena je prigovorila i preinaci tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužiteljice od 29.4.2022.g.

53. Sud je pozvao vještaka da pismeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje, na što se on kratko pismeno očitovao kako slijedi:

1. Oba podneska tuženika od 2022. godine (list 222 i 233 spisa):

U oba podneska tuženik prigovara iz razloga što vještak nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu 18.827,34 kn.

2. Vještak se očituje na prigovore tuženika iz 2022. godine:

Prema vještaku financijske struke priznavanje preplate po konverziji predstavlja pravno pitanje. Nalaz je izrađen sukladno zadatku suda te vještak u cijelosti stoji pri izradi nalaza i mišljenja.

54. Sud je međutim, u skladu sa ranijim utvrđenjima i temeljem nalaza i mišljenja vještaka kojeg je u cijelosti prihvatio, kojeg je vještak izradio sukladno uputi suda i činjenice utvrđenja ništetnosti odredbe i u takav vještački nalaz sud nema razloga sumnjati utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

55. Sud u konkretnom slučaju smatra da tužiteljici pripada pravo na preplatu uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

56. Ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF vrijedi od početka ugovornog odnosa pa tako i na dan konverzije.

57. Budući da su, kako na početku ugovornog odnosa, tako i na dan konverzije bili ništetni i promjenjiva kamatne stopa i valutna klauzula CHF, to znači da nije uopće postojala glavnica u CHF iznosima, nego je na dan konverzije jedina postojeća glavnica bila ona na koju nije utjecao niti rast tečaja niti rast kamata.

58. Za glavnicu s izuzećem ništetnih odredbi bilo je potrebno uplatiti samo iznose anuiteta utvrđene na dan realizacije svakog pojedinačnog CHF kredita, pa onda nije bilo moguće u konverziji iskoristiti nikakve preplate kamate i tečaja da bi se zatvarala nekakava euro glavnica koja je dapače, i dalje bila veća od pravilno utvrđene glavnice bez utjecaja rasta tečaja i rasta kamata, a i novi anuiteti i dalje su bili veći od početnih utvrđenih anuiteta.

59. Ravnoteža prava i obveza ne znači da se potrošaču u kreditima sa švicarcima svedu na potrošače s euro kreditima, nego ravnoteža prava i obveza znači da se ništetne ugovorne odredbe izuzmu bez zamjene drugim, a to bi značilo da od početka ugovornog odnosa, pa tako i na dan konverzije vrijede samo početne postavke, početna glavnica u kunama i početna kamatna stopa koja je ugovorena u ugovoru, pa tako i na dan konverzije vrijedi samo preostala glavnica do koje se stiže primjenom početne kamatne stope i početnog kunskog iznosa kredita, dok sve plaćeno iznad toga pripada potrošaču zajedno sa zateznim kamatama. Pretvaranjem CHF kredita u EUR kredit ta ravnoteža nije uspostavljena nego je stvorena neravnoteža u odnosu na početne postavke bez ništetnih odredaba.

60. U konkretnom slučaju je sud i financijskim vještačenjem utvrdio da te ravnoteže nema jer nije konvertirana početna glavnica nego zatečena glavnica koja je u sebi sadržavala sva ništetna povećanja kamatne stope i sva ništetna povećanja tečaja CHF i još je utvrđena preplata.

61. Nepoštenje tuženika se još jednom potvrđuje sa njegovim zahtjevom da se njemu prizna ono što je tužitelj morao priznati primjenjujući striktno odredbe ZID ZPK, jer tuženik priznajući preplatu u konverziji nije ništa priznao niti dao svojega, već su to sve preplate koje su sadržane po preplati temeljem kamatne stope.

62. Ništetnost valutne klauzule utvrđena je tek 2018.g., a 2015. g. su bile ništetne tek kamatne stope.

63. Slijedom navedenog nesumnjivo je da tužiteljica ima pravo na dosuđenje preplate temeljem nišetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

64. Glede prigovora tuženika na preinaku tužbenog zahtjeva faktično se uopće ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva u odnosu na početni već je tužiteljica samo kunski iznos pretvorila u iznos u eurima, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, s time da nije niti povećala niti smanjila tužbeni zahtjev. Stoga nema govora o preinaci u ovoj pravnoj stvari.

65. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku sud je tužiteljici dosudio preplatu kredita uslijed promjene kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos od 4.114,80 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika detaljno iznesenih u nalazu i mišljenju, detaljno iznesenih u nalazu i mišljenju jer je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan vratiti tužitelju preplaćene iznose mjesečnih anuiteta od dana stjecanja (primitka) temeljem odredbe čl. 214. ZOO/91 odnosno, čl. 1115. ZOO/05, sve kako je to specificirao tužitelj u podnesku od 24.9.2022. g. prema nalazu vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan u koji sud nema razloga sumnjati.

66. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

67. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 4.114,80 €, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr.

7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 14.1.2022., 12.9.2022., 15.3.2023., 8.11.2023., 12.12.2024., 13.3.2025., 4.9.2025. i 29.9.2025. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 1.500,00 €, trošak sastava podnesaka od 9.3.2022., 12.9.2022., 19.8.2024., 23.5.2025 .g. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 800,00 €, što sveukupno iznosi 1.900,00 €, te 25% PDV-a u iznosu od 475,00 €, predujam za vještačenje 200,00 €, pristojba na tužbu 87,60 €, tako da ukupni trošak iznosi 2.662,06 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika