REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5527/2023-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu broj 3209074876/07 od 7. svibnja 2007. sklopljenog između tužiteljice AČ, Hrvatski Leskovac, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, solemniziranog od strane javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OV-19133/2007 dana 12. srpnja 2007. iz čl. 6. a koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti CHF 266,45 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici AČ, Hrvatski Leskovac, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.041,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama:

- na iznos od 2,48 EUR od 14.8.2007. do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR od 11.9.2007. do isplate,

- na iznos od 0,81 EUR od 10.11.2007. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od 14.12.2007. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 15.1.2008. do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR od 13.2.2008. do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 8,01 EUR od 12.4.2008. do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR od 13.5.2008. do isplate,

- na iznos od 9,33 EUR od 12.6.2006. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 12.7.2008. do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR od 12.9.2008. do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR od 12.9.2008. do isplate,

- na iznos od 10,92 EUR od 14.10.2008. do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR od 12.12.2008. do isplate,

- na iznos od 20,06 EUR od 12.2.2009. do isplate,

- na iznos od 20,06 EUR od 12.2.2009. do isplate,

- na iznos od 24,03 EUR od 12.3.2009. do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR od 11.4.2009. do isplate,

- na iznos od 17,85 EUR od 13.5.2009. do isplate,

- na iznos od 15,13 EUR od 13.6.2009. do isplate,

- na iznos od 16,41 EUR od 11.7.2009. do isplate,

- na iznos od 13,84 EUR od 12.8.2009. do isplate,

- na iznos od 15,95 EUR od 11.9.2009. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 8.10.2009. do isplate,

- na iznos od 14,97 EUR od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 15,33 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,18 EUR od 12.1.2010. do isplate,

- na iznos od 21,67 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 24,26 EUR od 22.4.2010. do isplate,

- na iznos od 24,43 EUR od 23.4.2010. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 12.5.2010. do isplate,

- na iznos od 31,17 EUR od 12.6.2010. do isplate,

- na iznos od 36,57 EUR od 10.7.2010. do isplate,

- na iznos od 31,48 EUR od 7.8.2010. do isplate,

- na iznos od 43,76 EUR od 14.9.2010. do isplate,

- na iznos od 38,79 EUR od 8.10.2010. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 45,80 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,42 EUR od 11.1.2011. do isplate,

- na iznos od 45,82 EUR od 12.2.2011. do isplate,

- na iznos od 48,67 EUR od 12.3.2011. do isplate,

- na iznos od 44,33 EUR od 12.4.2011. do isplate,

- na iznos od 52,03 EUR od 13.5.2011. do isplate,

- na iznos od 60,75 EUR od 11.6.2011. do isplate,

- na iznos od 62,74 EUR od 12.7.2011. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici AČ, Hrvatski Leskovac, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 7. svibnja 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 3209074876/07 temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 11.524,03 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, a tužiteljica se sukladno članku 1., 2. i 6. predmetnog Ugovora obvezala tuženiku vratiti iznos kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,20% godišnje. Tužiteljica smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i iznosi mjesečnih anuiteta vezani uz tečaj CHF ništetna. Ističe da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, tvrdi da joj je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji i da kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja CHF, već je mislila da svaka ugovorna strana prihvaća samo opći valutni rizik, a u konkretnom slučaju postojala su dva promjenjiva elementa zbog kojih u trenutku sklapanja ugovora, isto kao niti tijekom otplate nije mogla znati koliko će iznositi njezina kreditna obveza. Tužiteljica se poziva na presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita i tvrdi da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je ista uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu. Slijedom svega navedenog traži da sud utvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna u dijelu u kojem je otplata kredita vezana za tečaj CHF na dan plaćanja te da tuženiku naloži da joj vrati preplaćene iznose anuiteta. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži isplatu iznosa od 1.041,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da su stranke 7. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila temeljem kojeg je tužiteljici na raspolaganje stavljen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.524,03 CHF. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodi kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač i da su sredstva kredita korištena isključivo u potrošačke svrhe, ističe prigovor zastare, navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti, odnosno nepoštenosti, iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da su tužiteljici bile dostupne sve potrebne informacije i da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita s glavnicom vezanom za CHF te da je sve potrošače informirao o valutnoj klauzuli. Osporava zatražene zatezne kamate navodeći kako tužiteljica ima pravo na zatezne kamate tek od podnošenja zahtjeva. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljici naloži da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 7. svibnja 2007. ugovorile kredit za kupnju motornog vozila u iznosu kunske protuvrijednosti od 11.524,03 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita s rokom otplate od 48 mjeseci i otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 266,45 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatu koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom je visina mjesečnog anuiteta vezana uz tečaj švicarskog franka protivna prisilnim propisima, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatila zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Sporno je i to je li predmetni ugovor potrošački, od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i je li nastupila zastara. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila radi kupnje automobila koji koristi isključivo za osobne potrebe, da je kredit ugovoren posredstvom auto kuće u kojoj je vozilo kupljeno, da se radi o tipskom ugovoru i da nije imala mogućnost pregovaranja i izmjene ponuđenih uvjeta, da je u to vrijeme kredit u CHF bio najpovoljniji, da je ugovor pročitala i da je bila svjesna da će se anuiteti mijenjati, ali nije očekivala da će tečaj CHF toliko rasti jer je mislila da se radi o sigurnoj i stabilnoj valuti, a nitko u banci nije ju u upozorio na bilo kakve rizike ili na mogućnost značajnijeg rasta tečaja CHF.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Na temelju iskaza tužiteljice, povezano sa sadržajem samog ugovora, sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor, odnosno da je tužiteljica kredit ugovorila kao potrošač. S obzirom na navedeno, tužiteljica se u ovom postupku može pozivati na odluke donesene u kolektivnom sporu potrošača korisnika kredita protiv banaka.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dužan vrati tužiteljici iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire MČ, dipl. oec. (Darfin d.o.o.) izračunao je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 7.846,77 HRK, odnosno 1.041,47 EUR. Vještak je utvrdio da tzv. negativne razlike za anuitete plaćene po nižem tečaju od tečaja na dan isplate kredita, iznose -5,87 HRK, odnosno -0,78 EUR.

13. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Tuženik nije imao primjedbi na sam matematički izračun, a o spornim pravnim pitanjima sud se već očitovao.

14. Budući da tužiteljica traži isplatu iznosa koje je preplatila zbog porasta tečaja CHF prema HRK, sud nije uzeo u obzir izračun tzv. negativnih razlika već isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama (anuiteti obračunati i plaćeni po tečaju HRK-CHF nižem od tečaja na dan isplate kredita). Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u odnosu na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Dakle, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

16. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici vrati iznose koje je preplatila temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, uslijed rasta tečaja CHF, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakav banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti pa je stoga morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 17. kolovoza 2023., 20. veljače 2024. i 9. svibnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 4. rujna 2024. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak zastupanja na ročištu 21. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 u vezi sa Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima