REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5423/2022-20

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice LP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, protiv I. tuženice ĐP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i II. tuženice HP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Tilošanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tilošanec & Partneri j.t.d., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice ČP, I. tuženice i punomoćnika I. i II. tuženice, 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženicama isplatiti tužiteljici iznos od 52.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2007. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicama naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici LP naknaditi I. tuženici ĐP i II. tuženici HP troškove parničnog postupka u iznosu od 8.936,18 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj protiv prednika tuženica CP navodi da su isti brat i sestra koji su rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda od 11.7.2011. br. O-1159/06 i O-1160/06 proglašeni nasljednicima u jednakim dijelovima iza pokojnih roditelja MP (Vase) Roknića i RP. Pok. majka istih RP bila je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica stana br. 1D na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije lođe u ukupnoj površini od 81,35 m2, kao posebnog dijela stambene zgrade u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] KPU k. o. [katastarska općina]. Ugovorom o darovanju od 20.12.1999. i aneksom istoga od 16.3.2000. ista je predmetni stan darovala predniku tuženica. Prethodno je spomenuta RP opisani stan stekla na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 31.11.1999. sklopljenog s Republikom Hrvatskom, Ministarstvo obrane, a sve sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. S obzirom da je isti stan stečen za vrijeme trajanja braka spomenute s GP, sredstvima stečenim iz rada, to isti stan predstavlja bračnu stečevinu roditelja tužiteljice i prednika tuženica neovisno o isključivom upisu prava vlasništva njihove majke. Tijekom ostavinskog postupka tužiteljica je isticala da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, odnosno podnijela je i zahtjev za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela koji bi tužiteljica trebala naslijediti iza majke, čemu se prednik tuženica protivio, zbog čega je tužiteljica gornjim rješenjem o nasljeđivanju ujedno upućena da svoja prava može ostvarivati u posebnoj parnici. Sukladno tome, spomenutim ugovorom o darovanju RP nedopušteno je raspolagala s ½ dijela nekretnine čiji je izvanknjižni vlasnik bio MP, dok je u odnosu na preostalu ½ dijela nekretnine darovanjem predniku tuženica povrijeđen nužni nasljedni dio tužiteljice. Tuženik je nepošten stjecatelj budući da je znao za sve navedene okolnosti. Stoga tužiteljica predlaže da se prethodno naznačeni ugovor o darovanju utvrdi ništetnim, odnosno da se drugi dio nekretnine vrati u ostavinu u dijelu koji je potreban za namirenje nužnog nasljednog dijela tužiteljice koji bi naslijedila iza smrti majke. S obzirom da je u međuvremenu prednik tuženica raspolagao cijelim stanom- nekretninom i ugovorom od 10.10.2007. prodao ga kupcu FP za iznos od 140.000,00 EUR, a koja je sada i upisana kao vlasnica stana, tužiteljica je predlagala donošenje presude kojom će se naložiti predniku tuženica isplata iznosa od ukupno 52.500,00 EUR (iznos od 35.000,00 EUR s osnova vrijednosti koju je tužiteljica trebala naslijediti iza pok. oca i iznos od 17.500,00 EUR s osnova vrijednosti nužnog dijela koji je trebala naslijediti iza pok. majke) sa zateznim kamatama tekućim od 10.10.2007. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Prednik tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu. U bitnom je osporavao da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu roditelja tužiteljice i njega, a s obzirom da je upravo on otplaćivao rate za otkup stana i snosio sve troškove u stana u kojem je jedino i on živio. Stan je stoga samo formalno bio otkupljen na ime njihove majke, koja ga je ubrzo nakon toga darovala predniku tuženica budući da je preuzeo otplatu cijene stana. Njihov otac MP prilikom otkupa stana izdao je i potpisao suglasnost RP da stan može otkupiti isključivo u svoje ime, dakle bio je upoznat sa svime time, kao što je znao i za darovanje učinjeno njemu s čime se suglasio. Istakao je i prigovor zastare, odnosno i prekluzije za zahtjeve za povrat dara, vraćanje imovine u ostavinu kao i za potraživanje istaknuto tužbenim zahtjevom. Poricao je i eventualnu povredu nužnog dijela tužiteljice koja je u tom dijelu namirena iz imovine roditelja za njihova života kao i ostalom ostavinskom imovinom. Predlagao je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Tijekom postupka **.**.2021. umro je prednik tuženica te je postupak nastavljen s njegovim nasljednicama sada I. tuženicom ĐP i II. tuženicom NP sada HP. Iste su u cijelosti ostale kod navoda njihovog prednika.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ovosudno rješenje o nasljeđivanju od 11.7.2011. br. O-1159/06, O-1160/06 s cjelokupnim spisom, ugovor o darovanju nekretnina od 20.12.1999. s aneksom od 16.3.2000., ugovor o kupoprodaji stana od 30.11.1999. br. 05641 s popratnom dokumentacijom, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10.10.2007., izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška] knjiga PU: Trnje, uvjerenja Uprave za materijalne resurse Ministarstva obrane od 4.9.2006. i 13.7.2007., priznanice o uplatama rata cijene stana, Rješenje Komande vojnog okruga od 14.2.1969. br. 2346/66 i prigovor VP na to rješenje, rješenje Više stambene komisije Vojne pošte br. 7250 od 10.5.1969. br. 6289, rješenje Komande vojnog okruga od 19.12.1969. br. 21981, uvjerenje Narodnog odbora općine Garešnica od 1.11.1962., zapisnik sastavljen u Općinskom sekretarijatu za financije Karlovac od 17.6.1981., račune i knjigu inventara, dopis VP od 16.12.1980., izjavu CP od 13.8.1998., izjavu MP od 8.5.2005., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14.9.2020., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 21.3.2007. br. U-III-3417/2004, račun o izradi nadgrobnog spomenika od 12.11.2019., izjavu AP od 24.7.2008., obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima za RP, potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 1.9.1998., rješenje Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika od 9.12.1998., presudu Upravnog suda Republike Hrvatske od 4.3.2004. br. Us-10605/2000-5, izjavu MP od 4.11.1998., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo M.L. promet d.o.o., specifikaciju osnovnih sredstava, punomoć od 30.8.1995., dopis prednika tuženica, izvatke s računa MP i RP, požurnicu MP u postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, uvjerenja Općinskog komiteta za privredu i društveno planiranje općine Karlovac od 9.2.1988. i 29.6.1990., račune i carinske deklaracije, saslušane su svjedokinja TP i stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., – dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. roditelja tužiteljice i prednika tuženica MP (umro **.**.2005.) i RP (umrla **.**.2005.) ovaj sud 11.7.2011. pod br. O-1159/06-41, O-1160/06-31 donio sada pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je nasljednicima navedenih proglasio u jednakim dijelovima ovdje tužiteljicu i prednika tuženica. Ostavinsku imovinu pok. MP sačinjavalo je potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine, novčana sredstva kod Zagrebačke banke d.d. u neutvrđenom iznosu te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu 9 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dvorište, kuća i gospodarska zgrada), dok je ostavinsku imovinu pok. RP sačinjavalo potraživanje prema HZMO-u s osnova razlike neisplaćene mirovine te novčana sredstva kod Zagrebačke banke d.d. u neutvrđenom iznosu. U toč. V. izreke citiranog rješenja ovdje tužiteljica koja je tamo tvrdila da stan u [adresa], ulazi u ostavinsku imovinu te da gospodarski objekt – stolarska radionica sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema posjedovnom listu 9, ne ulazi u ostavinsku imovinu, upućena je da te svoje tvrdnje može dokazivati u parnici.

7. Nadalje, nije sporno niti da je RP **.**.1999. sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95. i 11/96. – dalje: ZPS) u svojstvu kupca s prodavateljem Republikom Hrvatskom, Ministarstvo obrane sklopila ugovor o kupoprodaji stana br. 05641 kojim je otkupila sporni stan koji se nalazi u Zagrebu, Grada Vukovara 226, br. stana 1D, III. kat, površine 81.35 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i 2 lođe, šifra stana 55106948011, u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Cijena stana utvrđena je u iznosu od tadašnjih 137.449,90 kn, a kupac se obvezao otplatiti cijenu obročno u roku od 26 godina uz prethodnu uplatu učešća. Na kupljenoj nekretnini određeno je upisivanje založnog prava u korist prodavatelja za iznos od tadašnjih 151.454,16 kn koji je podlijegao revalorizaciji. Iz dostavljene izjave od 4.11.1998. proizlazi da je prethodno MP dao suglasnost da njegova supruga na svoje ime otkupi njihov zajednički stan. Nesporno je da je predmetni stan ranije 1969. dodijeljen na korištenje MP te su stoga on, kao i supruga RP s kojom je živio u stanu bili nositelji stanarskog prava u smislu odredbi čl. 18. st. 2. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 11/66. i 32/68.).

8. Nesporno je i da su RP u svojstvu darovateljice i prednik tuženica CP u svojstvu daroprimatelja 20.12.1999. sklopili ugovor o darovanju nekretnina, odnosno 16.3.2000. i aneks tog ugovora, kojim je darovateljica darovala predniku tuženica nekretninu-prethodno otkupljeni stan. Daroprimatelj je ujedno u cijelosti preuzeo obvezu obročne otplate stana do isplate ugovorene cijene stana, kao i sve obveze darovateljice koje proizlaze iz ugovora o kupoprodaji stana od 30.11.1999. Iz uvjerenja Ministarstva obrane, Uprave za materijalne resurse, Službe za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 13.7.2007. klasa: 371-01/07-01/5 proizlazi da istim to tijelo potvrđuje da je **.**.1999. CP sklopio s tim Ministarstvom ugovor o kupnji stana u [adresa] te je prema tom ugovoru uplaćeno učešće i 86 mjesečnih obroka u iznosu od tadašnjih 45.870,21 kn, dok ostatak duga iznosi tadašnjih 109.707,18 kn. Nije sporno niti da je prednik tuženica ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10.10.2007. predmetni stan- nekretninu prodao kupcu FP za kupoprodajnu cijenu od 140.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Kupac je ujedno preuzeo obvezu otplate budućih obroka cijene stana prema ugovoru od 30.11.1999. te je sada uknjižena kao vlasnik toga stana.

9. Iz iskaza same tužiteljice, a što očito ovdje nije niti sporno te navedeno u svojim iskazima posredno potvrđuju svjedokinja i SP (bivša izvanbračna družica prednika tuženica u razdoblju od 1998. do 2017.) i tuženice, proizlazi da su roditelji tužiteljice i prednika tuženica sporni stan koristili za stanovanje do 1987. (majka je tada otišla u mirovinu, dok je otac i ranije često boravio u [adresa], ali je dolazio u stan i sudjelovao u obiteljskom životu) kada su faktično preselili u [adresa], dok je u stanu ostao živjeti prednik tuženica (koji je tamo neprekidno živio) s obitelji. Iz navedenoga je razvidno da je u konkretnoj situaciji u smislu odredaba čl. 67. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85. i 42/86. – dalje: ZSO) došlo do prestanka stanarskog prava na spornom stanu roditelja tužiteljice i prednika tuženice, a s obzirom da je kao raniji član njihovog obiteljskog domaćinstva (čl. 12. st. 1. ZSO-a) stan nastavio koristiti prednik tuženica, to je isti na taj način stekao i stanarsko pravo na tom stanu i kao takav ustvari bio ovlaštenik prava na otkup stana u smislu odredaba ZPS-a. Slijedom toga, roditeljima tužiteljice i prednika tuženica nije pripadalo pravo na otkup stana što ukazuje da je ugovor o kupoprodaji stana od 30.11.1999. sklopljen s RP protivan prisilnim propisima iz odredaba čl. 6. st. 1. i 2. u svezi čl. 50. ZPS-a te posljedično tome ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96.). S obzirom da stoga RP nije imala temelj (titulus) za stjecanje prava vlasništva, to ista tako nije niti mogla valjano steći pravo vlasništva na spornom stanu-nekretnini, već je ovlaštenik kupnje trebao biti prednik tuženica kojem je stan u konačnici formalno i faktično pripao. Sve ovo ukazuje da roditeljima tužiteljice i prednika tuženica nije pripadalo pravo na otkup stana kao imovinsko pravo koje bi dovelo do stjecanja vlasništva stana, slijedom čega se u konkretnom slučaju uopće ne radi o možebitnoj njihovoj zajedničkoj imovini kako je bila određena odredbom čl. 277. ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.) ili kasnije bračnoj stečevini iz odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 162/98.), odnosno o imovini koja bi sukladno odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03., 163/03. i 35/05. – dalje: ZON) ulazila u sastav ostavine iza pokojnih roditelja tužiteljice i prednika tuženica. Naravno da u skladu s tim utvrđenjima sklapanje darovnog ugovora između RP i prednika tuženica nije moglo dovesti do povrede prava na nužni dio tužiteljice iza smrti majke (čl. 70. ZON-a). Slijedom svega izloženoga, razvidno je da zahtjev tužiteljice za isplatu protuvrijednosti nasljednog dijela iza pokojnog oca vezano za sporni stan (1/4 dijela kupoprodajne cijene stana), odnosno protuvrijednosti nužnog dijela iza majke također za taj stan (1/8 dijela cijene) nema osnove, zbog čega ga je već samim time valjalo odbiti kao pod toč. I. izreke.

10. Uostalom, sve i kada bi se prihvatili navodi tužiteljice da je pravo na otkup stana i kasnije vlasništvo istoga predstavljalo zajednički imovinu roditelja tužiteljice i prednika tuženica, sud i u tom slučaju raspolaganje RP stanom u obliku darovanja predniku tuženica ne nalazi nedopuštenim. Naime, iz iskaza svjedokinje TP te posredno tuženica, koje sud prihvaća kao iskrene i uvjerljive, jasno proizlazi da je otac tužiteljice i prednika tuženice MP bio upoznat i suglasan s takvim raspolaganjem te na isto pristao (na to posredno ukazuje i kasnija izjava istoga od 8.5.2005. kojim je predniku tuženicu dao ovlast za otkup garaže na adresi spornog stana, odnosno da je očito prednik tuženica sukladno preuzetoj obvezi plaćao rate za stan), što je i životno i logično budući da se radi o bitnom egzistencijalnom i imovinskom pitanju koje je zasigurno predmet raspravljanja unutar obitelji. Čak i sama tužiteljica u svom iskazu izrijekom ne otklanja mogućnost saznanja njezinog oca za taj ugovor. Stoga bi i u tom slučaju raspolaganje majke tužiteljice i prednika tuženice bilo u skladu s odredbom čl. 61. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96.), dakle valjano te posljedično tome niti u tom slučaju vlasništvo ½ dijela stana koje bi se prema navodima tužiteljice odnosilo na MP ne bi ulazilo u ostavinu iza navedenoga pa također ne bi bilo osnove za potraživanje bilo kakve takve protuvrijednosti njezinog nasljednog dijela. U preostalom dijelu tužiteljica nije priložila niti predložila dokaze kojima bi se u smislu odredaba čl. 71.-73. i čl. 77. ZON-a mogla utvrditi vrijednost ostavine iza pok. majke tužiteljice i prednika tuženica, a na temelju koje bi se onda mogao izračunati nužni dio tužiteljice te utvrditi da li je eventualno povrijeđen njezin nužni dio, zbog čega bi se i u tom slučaju radilo o nedokazanom i stoga neosnovanom zahtjevu za isplatu.

11. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu niti od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Trošak I. i II. tuženica odnosi se na trošak zastupanja istih po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 16.10.2020. - 2 x 500 bodova = 1000 bodova, odnosno prema traženju tuženica s PDV-om iznos od 1.659,02 EUR (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/, za zastupanje na ročištu 5.10.2020. – 250 bodova tj. prema traženju s PDV-om iznos od 414,76 EUR (Tbr. 9. t. 2. u svezi Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), za sastav podneska od 6.12.2022. – 550 bodova, odnosno prema traženju s PDV-om iznos od 1.368,70 EUR (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. te Tbr. 40. st. 1. i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištu 13.12.2022. – 550 bodova ili prema traženju s PDV-om iznos od 1.368,70 EUR (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. te Tbr. 40. st. 1. i Tbr. 54. Tarife) te za zastupanje na ročištima 11.9.2024., 5.3.2025. i 8.9.2025. – 3 x 550 bodova = 1650 bodova koji s PDV-om iznose 4.125,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1., Tbr. 40. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 52.500,00 EUR, što ukupno čini trošak I. i II. tuženica u iznosu od 8.936,18 EUR. Istima kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 20.6.2020. (tamo priloženu dokumentaciju mogla je biti dostavljena uz odgovor na tužbu).

13. S obzirom da su tuženice u cijelosti uspjele u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da im tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

tuženicama po pun.