Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pr-34/2024-17

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Hrvoje Lešić, protiv tuženika Hrvatske Šume društvo s ograničenom odgovornošću, OIB 69693144506, Trg J.b.Šokčevića 20, 32100 Vinkovci zastupanog po punomoćniku Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o.; Josip Mađarić, radi:

Radno - materijalna davanja (isplata) nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 16. rujna 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Vinkovci, Trg bana Josipa Šokčević 20, 32 100 Vinkovci, isplatiti tužitelju JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa], sveukupan bruto iznos od 7.851,52 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 88,55 eur od 16. kolovoza 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 147,57 eur od 16. rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 196,77 eur od 16. listopada 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 157,41 eur od 16. studenog 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 177,09 eur od 16. prosinca 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,13 eur od 16. travnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 164,91 eur od 16. svibnja 2012.g. pa do isplate

- na iznos od 195,83 eur od 16. lipnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 103,07 eur od 16. srpnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,83 eur od 16. kolovoza 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,76 eur od 16. rujna 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,76 eur od 16. listopada 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 154,61 eur od 16. studenog 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 175,22 eur od 16. prosinca 2012.g. pa do isplate

- na iznos od 61,85 eur od 16. siječnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 196,76 eur od 16. veljače 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 144,98 eur od 16. ožujka 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 144,98 eur od 16. travnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 186,41 eur od 16. svibnja 2013.g. pa do isplate

- na iznos od 72,50 eur od 16. lipnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 196,76 eur od 16. srpnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 103,56 eur od 16. kolovoza 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 93,20 eur od 16. rujna 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 165,69 eur od 16. listopada 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 186,41 eur od 16. studenog 2013.g. pa do isplate

- na iznos od 155,34 eur od 16. prosinca 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,78 eur od 16. siječnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,11 eur od 16. veljače 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 176,88 eur od 16. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 197,70 eur od 16. travnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 176,88 eur od 16. svibnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 166,49 eur od 16. lipnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 124,86 eur od 16. srpnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 93,65 eur od 16. kolovoza 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 83,24 eur od 16. rujna 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 104,06 eur od 16. listopada 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,11 eur od 16. studenog 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 208,11 eur od 16. prosinca 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 156,08 eur od 16. siječnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 146,36 eur od 16. veljače 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,63 eur od 16. ožujka 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 230,00 eur od 16. travnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,63 eur od 16. svibnja 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 73,19 eur od 16. lipnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 167,27 eur od 16. srpnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 125,46 eur od 16. kolovoza 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,10 eur od 16. rujna 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 209,09 eur od 16. listopada 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,63 eur od 16. studenog 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 219,54 eur od 16. prosinca 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 177,72 eur od 16. siječnja 2016.g. pa do isplate,

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ,u roku 15 dana.

II. Odbija tužitelj sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sadržanim u točki I presude.

III. Odbija se tužitelj u preostalom dijelu za iznos od 855,95 eura sa zateznom kamatom:

- na iznos od 127,91 eur od 16. ožujka 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 186,93 eur od 16. travnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 157,41 eur od 16. svibnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 216,45 eur od 16. lipnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 167,25 eur od 16. srpnja 2011.g. pa do isplate.

IV. Nalaže tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, Uprava šuma Podružnica Vinkovci, Trg bana Josipa Šokčević 20, 32 100 Vinkovci, da tužitelju JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (32252), [adresa] naknadi trošak postupka u iznosu od 1.755,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku, protiv tuženika kao poslodavca, podnio tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kod tuženika zaposlen na poslovima radnika sjekača motornom pilom, te da mu je ugovorom o radu ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno i to u trajanju od 7,00 do 15,00 sati. Unatoč tako ugovorenom radnom vremenu navodi da je on po nalogu tuženika bio obvezan dolaziti sat vremena prije početka rada tj. u 6,00 sati ujutro da bi kroz to vrijeme preuzimao potrebna sredstva za rad, a potom bi mu se tek od 7,00 sati započelo s računanjem vremena, zbog čega smatra da mu unazad pet godina na ime tako prekovremenog rada pripada najmanje iznos od 60.000,00 kn. Stoga je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 60.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. veljače 2011. do isplate, tj. unazad 5 godina od podnošenja tužbe.

1.1. U podnesenoj tužbi također navodi da je, kao i ostali sjekači kod Šumarije u Otoku pokušao ostvariti svoje pravo na isplatu razlike plaće, ali u tome nije uspio, jer se tuženik oglušio. Naime, do 2008. kod tuženika su bili oštrači lanaca na terenu gdje su bile locirane barake i oštrači lanaca kao iskusni, taj su posao obavljali za sve sjekače u okviru radnog vremena, a sjekači su samo preuzimali pile i lance, no nakon 2008. ukinuto je to radno mjesto oštrača lanaca i od tada je ta obveza prešla na sjekače, koji taj posao obavljaju izvan radnog vremena i kod kuće, jer na terenu gdje obavljaju sječu i druge poslove to nije moguće učiniti.

1.2. Naknadno je tužitelj upotpunio činjenične navode tužbe, pa je osim činjenice da je prije računanja redovnog radnog vremena morao dolaziti na zborno mjesto, tužitelj još isticao da je kao sjekač koji je morao pripremiti alat za idući radni da, kod kuće svakodnevno vršio oštrenje lanaca i to najmanje dva lanca dnevno da bi ih koristio idućeg radnoga dana, a da je sve to obavljao na stroju kojeg je kupio od samoga tuženika, pa smatra da i to vrijeme predstavlja prekovremeni rad, slijedom čega je potraživao naknadu za prekovremeni rad od 2 sata dnevno u razdoblju od 1. veljače 2011. pa sve do vremena do kada je tužitelj radio kao sjekač.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Tuženik je učinio nespornim da je u utuženom razdoblju tužitelj kod njega temeljem zaključenoga ugovora o radu obavljao poslove šumskog radnika sjekača, te da isti poslovi između ostalog obuhvaćaju i poslove redovitog održavanja sredstva rada uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom, pa stoga tuženik smatra da upravo oštrenje lanaca predstavlja redovito održavanje sredstva rada i da je kao takvo sastavni dio Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka Hrvatskih šuma d.o.o. Tuženik smatra da se radi o redovnim poslovima koji se mogu obavljati u redovnom radnom vremenu i da je to tuženik i omogućio tužitelju, te da se do podnošenja tužbe niti jedan od radnika nije obraćao tuženiku kao poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu svojih prava.

2.1. Tuženik ističe da su neistiniti navodi iz tužbe da bi te poslove tužitelj morao obavljati u vremenu koje bi predstavljao prekovremeni rad ili rad izvan redovnog radnog vremena, pri čemu se tuženik pozivao na odredbu čl. 65. Zakona o radu, prema kojoj odredbi se prekovremenim radom smatra rad kod kojeg u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena. Ovi poslovi za koje tužitelj navodi da predstavljaju prekovremeni rad tuženik smatra da se radi o redovnim poslovima i da ih on nije obavljao po nalogu ili za potrebe tuženika budući se radi o poslovima koje je moguće obaviti tijekom trajanja redovnog radnog vremena. Posebno tuženik navodi da su poslovi redovnog održavanja sredstva rada i otklanjanja manjih kvarova uzeti u obzir prilikom normiranja sječe i izrade drva. Tuženik ističe da poslovi šumskog radnika sjekača nisu samo poslovi sječe i izrade drva motornom pilom, već da sukladno čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, tijekom osmosatnog radnog vremena radnik motornom pilom ne smije raditi duže od 2 sata bez prekida, odnosno duže od 4 sata sa prekidima tijekom jednog radnog dana, pa je upravo na taj način organiziran rad i kod tuženika, odnosno navodi da osmosatno radno vrijeme šumskog radnika sjekača obuhvaća proizvodno radno vrijeme, neproizvodno opravdano radno vrijeme i neproizvodno neopravdano radno vrijeme, pri čemu neproizvodno opravdano radno vrijeme između ostalog obuhvaća i određene opravdane prekide rada koji uključuju prekide radi održavanja pile i alata, oštrenja i zamjene lanaca, punjenje rezervoara gorivom i slično.

2.2. Također tuženik se tijekom postupka protivio navodima tužitelja da je on morao kupiti aparat za oštrenje lanaca od tuženika i to iz razloga jer se lanci motorne pile oštre turpijom, a to sredstvo rada je tuženik osigurao tužitelju, te je kupovinu oštrača lanaca tuženik samo omogućio tužitelju i drugim zainteresiranim radnicima budući se ista radna operacija može obaviti i na taj način, te tako dolazi do većih ušteda koje se odražavaju na visinu plaće radnika. Tuženik se protivio i navodima tužitelja da je primoran doći na mjesto rada sat vremena prije početka radnog vremena, a sve to iz razloga jer je redovno tužiteljevo radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati, a iznimno tijekom ljeta od 6,00 do 14,00 sati, te se nesporno u to vrijeme ne može uračunavati vrijeme potrebno za put od mjesta stanovanja do radnog mjesta i obratno. Osim osnovi tužbenog zahtjeva tuženik se protivio i visini, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je oštrenje lanca motorne pile radna operacija koja traje od 15 do 30 minuta, da se sječa i izrada drva ne obavlja cijelu godinu i da je nemoguće da je tužitelj na sječi i izradi radio pet godina bez prekida svih dvanaest mjeseci godišnje. Pored navedenog, tuženik je isticao i prigovor zastare potraživanja.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u izvod iz Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka, izdatnice, podaci o strukturi radnog vremena, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, obavijest upravitelja šumarije od 31.1.2011., naputak za ukidanje poslova oštrača, opis vožnji, pismeni i usmeni nalaz i mišljenje strojarskog vještaka Anton Marin i Davor Savić, presuda ovog suda Pr- 80/2016. od 16.7.2021., presuda ŽS u Zagrebu Gž R-2205/2021 od 2.11.2021., presuda i rješenje OS u Vinkovcima Pr-296/2020 od 27.4.2022., zapisnik o saslušanju svjedoka u parničnom spisu OS u Vinkovcima Pr-296/2020 od **.**.2021. FR, HR, UR, BR, RR, PR, tužitelja ZR, iskaz svjedoka iz spisa ovog suda Pr-80/2016 od **.**.2020. UR, ŽR, BR, KR, VR, ĆR, AR, NR, i tužitelj MR, usmeni nalaz i mišljenje vještaka Željka Zečić u spisu kod OS u Vinkovcima Pr-28/17, evidencija korištenja vozila i statistički podaci, presuda OS u Vinkovcima 832/2020 od 27.5.2024., presuda ŽS u zagrebu Gž R- 737/2024 od 3.9.2024., pismeni i usmeni nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Krešimir Strmotić sa dokumentacijom, , presuda OS u Vinkovcima Pr-323/20 od 8.11.2024. , presuda ŽS u Zagrebu GžR -835/2024 od 3.12.2024., presuda OS u Vinkovcima Pr-423/2021 od 28.6.2024.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada, koji mu tuženik nije isplatio, a koji rad se sastoji od preuzimanja sredstava za rad prije početka redovnog radnog vremena i odlaska na radno mjesto u šumi te rada izvršenog kod kuće i to oštrenja lanca za motornu pilu koja predstavlja njegovo sredstvo rada, nakon radnog vremena, u periodu od 1. veljače 2011. do 30. lipnja 2016. u iznosu od 8.707,47 eura sa zateznom kamatom na svako mjesečni iznos.

5. Ovaj sud je u skladu s odredbom članka 315. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na ročištu održanom 11. studenog 2024. riješio da sud neće ponovno saslušavati svjedoke saslušane pred ovim sudom u spisu Pr-80/2016 i pred Općinskim sudom u Vinkovcima u spisu Pr-296/2020, nego će se pročitati zapisnici o izvođenju tih dokaza, kao i nalazi i mišljenja sudskih vještaka Antona Marina dipl.ing. i Davora Savića dipl.ing., a koja vještačenja su provedena u identičnim, pravomoćno okončanim predmetima i to u postupku kod Općinskog suda u Vukovaru broj Pr- 80/2016 i Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pr-296/2020, a koji nalazi i mišljenja vještaka su priloženi i u ovosudnom spisu. Sud se pri tome rukovodio načelom ekonomičnosti postupanja, obzirom da se radi o radnom sporu koji traje već 8 godina, te činjenici da je osnov potraživanja tužitelja pravomoćno utvrđen u naprijed spomenutim presudama, a osobito činjenicom da su i od strane viših sudova prihvaćeni nalazi vještaka Marina Antona dipl.ing. i Davora Savića. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno u identičnim predmetima da tužitelju pripada naknada za prekovremeni neplaćeni rad, to je sud prihvatio prijedlog punomoćnika tužitelja da se u nastavku postupka provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj temeljem ugovora o radu kod tuženika obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta „šumarski radnik sjekač“, da prilikom obavljanja tih radnih zadataka tužitelj kao osnovno sredstvo rada upotrebljava motornu pilu, da je za upotrebu pile potrebno redovito oštrenje lanca pile te da u opis poslova radnog mjesta tužitelja ulazi i „redovno održavanje sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom“. Isto tako nije sporno da tuženik kao poslodavac tužitelja, kao i ostale radnike, prevozi na posao vlastitim prijevozom i to prvo do sabirnog mjesta gdje radnici zadužuju potrebnu opremu te nakon toga i do radnog mjesta-šume.

7. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije prošao obuku za oštrenje lanca motorne pile kao niti ostali radnici koji kod tuženika obavljaju poslove šumskog radnika sjekača, da tužitelj, kao i ostali radnici koji obavljaju poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač, od poslodavca zadužuju samo turpiju kao alat za oštrenje lanca motorne pile, da je tužitelj, kao i ostali radnici tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, sam kupio stroj za oštrenje lanaca motorne pile, da se isti nalazi u kući tužitelja, da tužitelj kod kuće, izvan svog redovnog radnog vremena, lance motorne pile koje upotrebljava prilikom obavljanja svojih radnih zadataka kod tuženika, opere-odmasti, osuši i nakon toga lance motorne pile oštri na navedenom stroju, da te poslove obavi u vremenu od jedan i pol sat, da navedeni stroj predstavlja prikladno sredstvo za oštrenje lanaca jer je postavljen i učvršćen na prikladnom postolju koje omogućava da tužitelj prilikom izvođenja rada oštrenja lanaca pile sjedi na prilagođenom sjedalu, da oštrenje, s obzirom na teško postolje odnosno ukupnu težinu stroja, radnici sa tim stroju nisu u mogućnosti obavljati na licu mjesta u šumi, da navodi tuženika kako se naoštriti lanac može izvršiti i u šumi nisu osnovani jer kada se vodilica sa lancem ureže u panj ili kladu tada nije moguće pomjerati lanac na vodilici jer je vodilica priklještena pa time i lanac, da se turpijom radnik u šumi u oštrenju lanaca može samo malo pomoći kako bi nastavio raditi a ne kvalitetno naoštriti a u prilog čemu upravo ide i činjenica da tuženik kao poslodavac dozvoljava radnicima da lance nose kući radi oštrenja, a motorne pile ne, da je odmašćivanje lanaca obvezna pripremna faza prije oštrenja, a da tuženik nije dao sredstva tužitelju ili bilo kojem drugom šumarskom radniku sjekaču da uspješno provede postupak odmašćivanja lanca, ovaj sud utvrdio je da vrijeme koje tužitelj provede kod kuće oštreći lanac predstavlja prekovremeni rad koji mu je poslodavac dužan platiti.

8. Prilikom ovih utvrđenja sud je posebno vodio računa i o činjenici da je tuženik do 2008. imao zaposlene radnike oštrače koji su u barakama na terenu oštrili pile, a nakon što je to radno mjesto ukinuto, poslovi oštrenja su raspoređeni na radnike zaposlene na radnom mjestu sjekača. Također je sud vodio računa i o nespornoj činjenici da je tužitelj, kao i ostali radnici sjekači, kupio oštrač lanca motorne pile (stroj za oštrenje), a neki od njih i aparat za nitanje i aparat za raznitavanje koji služi za popravak lanca kad pukne, te njegovo zatezanje. Dakle, obzirom da je tuženik naložio tužitelju (kao i ostalim radnicima koji su podnijeli tužbe ovom sudu) da pilu, kao sredstvo rada održavaju, te da im nije omogućio da to vrše tijekom radnog vremena, obzirom da se s turpijom koju je osigurao tuženik nije mogla adekvatno naoštriti pila, zaključak je ovog suda da se radilo o određenom nalogu tuženika kao poslodavca za obavljanje tih radnih zadataka izvan redovnog radnog vremena, tako da se izvršeni rad ima smatrati prekovremenim radom u smislu odredbe članka 45. stavak 1. Zakona o radu.

9. Radi utvrđivanja točnog broja prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir da je svaki dan na oštrenje lanaca motorne pile utrošio 80 minuta prekovremenog rada, a na prijevremeni dolazak na posao 40 minuta, odnosno sveukupno 120 minuta ili 2 sata, to je na iste okolnosti provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Krešimiru Strmotiću, a koji je vještačenje proveo temeljem evidencije radnog vremena za tužitelja za utuženo razdoblje, te odgovarajućih Pravilnika i Kolektivnih ugovora tuženika, a koji reguliraju pitanje visine satnice redovnog i prekovremenog rada. Naime, po ovoj metodologiji su provedena knjigovodstveno-financijska vještačenja u identičnim, pravomoćno dovršenim predmetima, te je vještaku naloženo da kao osnovu uzme 2 sata prekovremenog rada i to za utuženo razdoblje od 1. veljače 2011. pa do 30. lipnja 2016.

10. U svom nalazu i mišljenju vještak Krešimir Strmotić je utvrdio sveukupni iznos prekovremenih sati u utuženom razdoblju od veljače 2011. do 30. lipnja 2016. i to na način da je za svaki dan kada je bio prisutan efektivni rad u šumi računao 2 sata prekovremenoga rada, a pri utvrđivanju dana u kojima je bila ili je bila moguća sječa uzeo je dane rada gdje je zastoj manji od 8 sati, pri čemu je tabelarno iskazao ukupan broj radnih sati tijekom radnog tjedna, odrađene dane subotom, te strukturu dana unutar ukupnog broja dana, te je na taj način prekovremene sate iskazao kao umnožak 2 sata i zbroja radnih dana. Sukladno takvom pristupu vještačenju vještak je utvrdio da je u razdoblju od veljače 2011. do 30.lipnja 2016. tužitelj prilikom rada ostvario bruto plaću u visini od 8.707,47 eur za ukupno 1694 prekovremenih sati, a što je vještak sve tabelarno prikazao po određenim mjesecima i godinama.

11. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka u pogledu matematičkog izračuna vještaka stranke nisu imale, te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka i specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 1. kolovoza 2025.

12. S obzirom da je tužitelj prvotno potraživao 60.000,00 kuna (sada izraženo u valuti eur 7.963,37 eur), a da nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja potražuje bruto iznos u visini od 8.707,47 eur, to je došlo do preinake tužbe zbog povećanja tužbenog zahtjeva. U skladu s odredbom članka 190. stavak 2. ZPP-a sud je dopustio izvršenu preinaku tužbe na način kako je to tužitelj učinio u svom podnesku od 1. kolovoza 2025., jer je do ove preinake došlo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a izvršena preinaka je i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. Osnovanost prigovora zastare u konkretnom slučaju ocjenjuje se primjenom odredbe čl. 135 Zakona o radu/09 i čl. 139. Zakona o radu/14 i u povezanosti s tom odredbom prijelazna odredba čl. 232. st. 2. ZR/14. Člankom 135. Zakona o radu/09 propisan je trogodišnji rok zastare za potraživanja iz radnog odnosa dok Zakonom o radu/14 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. propisuje petogodišnji rok zastare. Prijelaznom odredbom čl. 232. st. 2. Zakona o radu/14 propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona.

13.1. Tužba je podnesena 5. veljače 2016. Iz navedenog proizlazi da će se na ona potraživanja radnika do 07. kolovoza 2014. koja nisu bila u zastari primjenjivati dulji zastarni rok odnosno rok od 5 godina. Primjenom navedenog na konkretan slučaj ovaj sud ocjenjuje da je osnovan istaknuti prigovor zastare za potraživanje tužitelja za veljaču 2011. u iznosu od 127,91 eur, za ožujak 2011. u iznosu od 186,93., eura, za travanj 2011. u iznosu od 157,41 eur, za svibanj 2011. u iznosu od 216,45 eura i za lipanj 2011. u iznosu od 167,25 eura, ukupno 855,95 eura. Napominje se da naknada potraživanja za srpanj 2011. u iznosu od 88,55 eura dospijeva na naplatu do 15. kolovoza 2011. pa za taj mjesec nije nastupila zastara, a tim više za naredne mjesece jer za kolovoz naknada dospijeva u rujnu. S obzirom na navedeno valjalo je tužitelja odbiti za prekovremeni rad za veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011. u ukupnom iznosu od 855,95 eura.

14. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, zbog čega je u ovom konkretnom slučaju djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 7.851,52 eura bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od srpnja 2011. sa dospijećem do zaključno lipnja 2016.

15. Iznos od 7.851,52 eur dosuđen je tužitelju u bruto iznosu, a sve to prema odredbi čl. 433.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući se radi o utuženju novčane tražbine po osnovi radnoga odnosa, te se smatra da je tužitelj utužio bruto iznos.

16. Na dosuđene iznose tužitelj prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na zakonske zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

17. Tužitelj je odbijen u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, donijeta je odluka kao u izreci presude.

19. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2., i čl. 164. ZPP-a. VPS je 8.707,47 eura.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

Tužitelj je uspio u omjeru od 90,17%, a tuženik u omjeru od 9,83% i kada se od 90,17% oduzme 9,83% dobije se postotak 80,34% po kojem tužitelju pripada naknada parničnog troška. Sud je uzeo u obzir ne samo uspjeh po visini već i u pogledu pravne osnove spora.

Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava tužbe 200,00 eura, zastupanja na ročištu 6.4.2016. iznos od 200,00 eura, ročište 11.11.2024. iznos od 200,00 eura, ročište 16.9.2025. iznos od 200,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 1.8.2025. iznos od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 7.11.2024. iznos od 200,00 eura, za sastav ostalog podneska od 13. 11.2024. iznos od 50,00 eura, ukupno 1.350,00 eura, PDV 337,50 eura, ukupno 1.687,50 eura x 80,34%=1.355,74 eura.

Bez knjigovodstvenog vještačenja tužitelj nebi niti djelomično uspio iz kojeg razloga mu je opravdano dosuditi trošak tog vještačenja u cijelosti u iznosu o 400,00 eura.

Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.755,74 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 12.11.2024. kojim obavještava sud o uplati predujma jer je sud tu činjenicu utvrdio odmah po uplati iz kartice predmeta.

U Vukovaru, 29. rujna 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Hrvoje Lešić

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Josip Mađarić