Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

PR-1730/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Jeliću, odvjetniku iz OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika PEDALA BUS d.o.o., OIB: 77728818493, Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19a, zastupanog po punomoćnici Martini Mavračić Ćoza, odvjetnici iz Zagreba, Božidara Kunca 1, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu na zahtjev radnika, naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i isplate naknade plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. rujna 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 29. rujna 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16.11.2020.g. između tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493, kao poslodavca i odjava tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz radnog odnosa na HZMO sa danom 30.09.2024.g., nije dopuštena, te je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 14. studenog 2024. godine.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16.11.2020.g. između tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493, kao poslodavca, sa danom 14. studenog 2024. godine.

3. Nalaže se Tuženiku PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493 uspostaviti tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kontinuirani radni odnos i priznanje svih drugih prava iz radnog odnos temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16.11.2020.g. između tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493, kao poslodavca, od odjave sa HZMO 30.09.2024.g. do dana 14. studenog 2024 godine.

4. Nalaže se tuženiku PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493 da tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati neisplaćene plaće za razdoblje od odjave sa HZMO 30.09.2024.g. do dana 14. 11. 2024.g., u ukupnom iznosu od 1.651,44 Eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 1.100,96 eura teče od 02. 10. 2024.g. pa do isplate, te na iznos od 550,48 od 15. 11. 2024.g., pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493 da Tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu štete u iznosu od pet ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16.11.2020.g. između tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493, kao poslodavca u ukupnom iznosu od 5.504,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženiku PEDALA BUS d.o.o. Zagreb, Ulica Matije Divkovića 19A, OIB: 77728818493 da naknaditi tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao nesnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 900,00€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2.12.2024.navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu. Dana 4.10.2024. tužitelj je putem sustava e-građanin uočio da ga je tuženik odjavio iz radnog odnosa na HZMO sa danom 30.9.2024., bez da mu je prethodno uručio ikakvu odluku o otkazu ugovora o radu. U razdoblju koje je prethodilo odjavi tužitelja sa HZMO s danom 30.9.2024., tužitelj se nalazio na slobodnim danima temeljem zahtjeva tuženika. Stoga je bio krajnje neugodno iznenađen takvim postupanjem tuženika, s obzirom da za vrijeme trajanja radnog odnosa nije zaprimio pisano upozorenje kojim bi mu tuženik ukazao na povrede iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu. Tužitelj je dana 11.10.2024. poslao tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, tražeći da ga poslodavac ponovno prijavi na HZMO, s obzirom da mu radni odnos nije prestao, kao i damu isplati dospjele financijske obveze u vidu plaće, naknade plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor i sl. Dana 28.11.2024. tužitelj je zaprimio odgovor tuženika na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava u kojem ga tuženik obavještava da nije u mogućnosti udovoljavati tužiteljevom zahtjevu budući da je tužitelj, ovdje radnik dana 19.9.2024. usmeno izjavio tuženiku da otkazuje ugovor o radu, te se nakon izjavljenog otkaza više nije vraćao na radno mjesto. Tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te podnosi predmetnu tužbu sa zahtjevom da se utvrdi da je odluka tuženika o otkazu ugovoru o radu sklopljenog 16.11.2020. sa danom 30.9.2024. nedopuštena; predlaže da sud sudski raskine ugovor o radu između stranaka sa danom donošenja presude; da sud obveže tuženika da tužitelju isplati neisplaćene plaće od 30.9.2024. do dana donošenja presude; da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj zahtjeva i naknadu parničnog troška uvećanog za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Podneskom tužitelja od 8.4.2025. (str. 37-39 spisa), tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev navodeći da su se od dana podnošenja tužbe pa do dana pisanja navedenog podneska, promijenile okolnosti na način da je tužitelj 15.11.2024. zasnovao radni odnos kod novog poslodavca. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom dana 16.11.2020. na neodređeno vrijeme; da se sudski raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2020. sa danom 14.11.2024.; da se naloži tuženiku da uspostavi kontinuirani radni odnos i priznanje svih drugih prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2020. tužitelju, tj. od odjave sa HZMO 30.9.2024. do 14.11.2024.; da se naloži tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće za razdoblje od odjave sa HZMO 30.9.2024. do dana 14.11.2024. u ukupnom iznosu od 1.651,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće; da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno u ukupnom iznosu od 5.504,80 eura neto sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe kako je u cijelosti netočan navod tužitelja da bi „Odluka poslodavca temeljem koje je otkazao Ugovor o radu tužitelja i istog odjavio sa HZMO sa danom 30.09.2024. godine“ bila nezakonita, jer tuženik takvu Odluku nikada nije donio, slijedom čega odluka koja ne postoji ne može niti biti nezakonita. Naime, tužitelj je dana 19.09.2024. godine usmeno Poslodavcu izjavio otkaz ugovora o radu, te se nakon izjavljenog otkaza više nije vraćao na radno mjesto. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika te da je dana 04.10.2024. godine putem sustava e-Građanin uočio da ga je tuženik odjavio iz radnog odnosa sa HZMO sa danom 30.09.2024. godine bez da mu je prethodno uručio ikakvu odluku o otkazu Ugovora o radu. Tuženik ističe kako je točno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 16.11.2020. godine, na radnom mjestu konobar. Međutim, u potpunosti je netočna i iskonstruirana teza da bi tužitelj putem sustava e- Građanin uočio da ga je tuženik odjavio iz radnog odnosa sa HZMO sa danom 30.09.2024. godine bez da mu je prethodno uručio ikakvu odluku o otkazu Ugovora o radu. Naime, tužitelj je dana 19.09.2024. godine usmeno tuženiku izjavio otkaz ugovora o radu, te se nakon izjavljenog otkaza više nije vraćao na radno mjesto. Tuženik je tužitelja u više navrata tijekom mjeseca rujna, a naročito na dane 24., 26., 27. i 29. rujna 2024. godine pozivao prvenstveno da izjavljeni otkaz dostavi u pisanom obliku, ali istovremeno i moleći tužitelja da se predomisli i vrati na radno mjesto obzirom tuženiku nedostaje radne snage. Nadalje, tuženik je tužitelja dana 24.09.2024. godine pisanim putem obavijestio da će ga odjaviti krajem mjeseca sa datumom 30.09.2024. godine, te da će mu unatoč činjenici da nije više dolazio na radno mjesto biti isplaćen puni iznos plaće za mjesec rujan 2024. godine, a na što je tužitelj odgovorio “U redu” i “svejedno mi je”. Kako se tužitelj nije vratio na radno mjesto, niti se javljao na pozive tuženika, niti je u konačnici dostavio otkaz ugovora o radu u pisanom obliku, te se od trenutka kada je otkaz ugovora o radu izjavio u usmenom obliku više nije pojavljivao na radnom mjestu, to je tuženik odjavio tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 30.09.2024. godine, a o čemu je tužitelj prethodno bio obaviješten, te je navedenu informaciju primio na znanje. Prema tome, u potpunosti je paušalna i neosnovana tvrdnja da bi tužitelj putem sustava e-Građanin uočio da ga je tuženik odjavio iz radnog odnosa na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje bez da mu je prethodno uručio ikakvu odluku, kada je upravo tužitelj taj koji je otkazao ugovor o radu, nakon toga se nije više pojavio na radnom mjestu, te je primio na znanje obavijest tuženika da će biti odjavljen s datumom 30.09.2024. godine. Tužitelj u tužbi dalje navodi kako se u razdoblju koje je prethodilo predmetnoj odjavi sa HZMO nalazio na slobodnim danima temeljem zahtjeva tuženika pa da je bio krajnje neugodno iznenađen takvim postupanjem tuženika obzirom za vrijeme trajanja radnog odnosa nikada nije primio pisano upozorenje kojim bi mu tuženik ukazao na povrede obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza Ugovora o radu. Ovakvi navodi tužitelja kao i cijela osnova na kojoj je iskonstruiran ovaj postupak neistiniti su i usmjereni na lažno prikazivanje činjenica. Tužitelj nije bio ni na kakvim slobodnim danima po zahtjevu tuženika. A logičnim se nameće i pitanje kakvi su to slobodni dani u trajanju 11 dana u kontinuitetu?? Cjelokupna teza na kojoj tužitelj zasniva osnovu za vođenje ovog postupka rezultat je neuspješne konstrukcije proizašle nakon što se tužitelj po danom otkazu očito posavjetovao s nekim i shvatio da sa tako danim otkazom gubi osnovu na niz prava koja bi mu pripala iz radnog odnosa u slučaju kada bi do prestanka radnog odnosa došlo odlukom poslodavca. Pa u tom kontekstu, tužitelj sada u tužbi, ali ne i u zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa, pronalazi „opravdanje“ za nedolazak na posao nakon što je izjavio otkaz dana 19.09.2024. godine u navodnom korištenju slobodnih dana kao jedino moguće objašnjenje za svoje postupanje. Tužitelj je očito po savjetovanju glede svojeg daljnjeg postupanja, odlučio dani otkaz prikazati kao nedopušteni otkaz od strane tuženika ne bi li na taj način pokušao ostvariti nekakav novčani dobitak za sebe. Da je tome tako, potvrđuje i činjenica da je nekoliko dana po danom otkazu tužitelj krenuo s ucjenama usmjerenim prema tuženiku s jedinim ciljem da pod prijetnjom sudskog postupka iskamči novac, a kada tuženik na takve ucjene nije htio pristati već jedino što je htio je da se tužitelj vrati na radno mjesto, tužitelj je krenuo s konstrukcijama ne bi li pokušao svoju vlastitu odluku prikazati kao nezakonito dan otkaz od strane tuženika kao poslodavca. Prema tome, navodi tužitelja su prvenstveno neistiniti, te u potpunosti neosnovani i promašeni. Postupanje tuženika, a nastavno na otkaz dan od strane tužitelja u cijelosti je zakonito što potvrđuje i sudska praksa: presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-990/09 od 23.09.2009. godine u kojoj je sud zauzeo stav kako: „Na temelju prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da radni odnos tužitelju nije prestao zbog nedopuštenog mu otkaza ugovora o radu od stane tuženika kao poslodavca, već naprotiv zbog otkaza ugovora o radu kojeg je upravo tužitelj kao radnik dao tuženiku kao poslodavcu. Točno je da je u konkretnom slučaju, suprotno odredbi čl. 118. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje ZR) izostao pisani oblik otkaza ugovora o radu. No ovaj formalni nedostatak ne dovodi u pitanje dati otkaz, a kada je on bio jasni odraz volje tužitelja. Izostanak pisanog oblika otkaza ugovora o radu, što je propust tužitelja, ne može ići njemu u korist a na štetu tuženika, kome je tužitelj otkazao ugovor.”. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-883/07 od 22.04.2008. godine u kojoj je sud zauzeo stav kako: “Ovaj revizijski sud ne može prihvatiti izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda već, naprotiv, polazi od stajališta da radnik može i usmeno otkazati ugovor o radu poslodavcu, odnosno da i takav usmeni otkaz ugovora o radu ima, što se tiče oblika značenje valjanog otkaza temeljem kojeg prestaje ugovor o radu sklopljen između radnika i poslodavca.”. Prema tome, u potpunosti je nesporno da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o nedopuštenom otkazu ugovora o radu, već o otkazu koji je tužitelj u svojstvu radnika izjavio tuženiku kao poslodavcu, te posljedično postupanju tuženika koje je u cijelosti bilo u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama i pratećom sudskom praksom. U vidu potraživanja koja tužitelj traži na ime radnog odnosa, tuženik ističe kako je tužitelj primio plaću i za dane kada više nije dolazio na posao, te da u tom kontekstu nema osnove za nikakva daljnja potraživanja s osnove radnog odnosa. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u odgovor tuženika od 15.11.2024. na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava sa preslikom koverte (list 5-9 spisa), u tužiteljev zahtjev od 11.10.2024. za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 10-11 spisa), sa potvrdom Hrvatske pošte o primitku (list 13 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2020. (list 14-16 spisa), u aneks od 1.5.2024. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme – promjena bruto plaće (list 17-19 spisa), u elektronički zapis HZMO od 4.10.2024. o mirovinskom osiguranju tužitelja (list 20-24 spisa), u whatsapp komunikaciju od 24.9.2024. do 29.9.2024. između NĐ, voditeljice tuženikova lokala i tužitelja (list 34-35 spisa), u obračun plaće za tužitelja za razdoblje od travnja 2024. do 30.9.2024. (list 48-59 spisa), saslušani su svjedoci NĐ (list 67-71 spisa), ŽĐ (list 71-73 spisa), MĐ (list 73-75 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja ĐĐ kao stranke (list 60-64 spisa) i ovlaštene osobe tuženika HĐ kao stranke (list 64-66 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 16.11.2020. nije dopuštena; da se sudski raskine ugovor o radu sklopljen između stranaka sa danom 14.11.2024.; da mu tuženik isplati neisplaćene plaće za razdo9blje od 30.09.2024. do 14.11.2024. u ukupnom iznosu od bruto 1.651,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; da mu tuženik isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja odnosno u ukupnom iznosu od neto 5.504,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, te da se obveže tuženik da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9. Među strankama je sporna i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno da je da ĐĐ sklopio dana 16.11.2020. sa tuženikom PEDALA BUS d.o.o. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova konobara na području Grada Zagreba ili u nekom drugom mjestu na području RH, te radi obavljanja i drugih poslova prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti poslova za koje je zasnovan radni odnos.

11. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz uvjet probnog rada u trajanju od 6 mjeseca od dana početka rada radnika, a radnik je počeo s radom 16.11.2020.; da je ugovorena osnovna bruto plaća u visini od 5.100,00 kn isplata koje će se obavljati jedanput mjesečno, najkasnije do 15 tog u mjesecu za prethodni mjesec, te da radnik ima pravo na povećanu plaću za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i za rad na dan Uskrsa u visini od 50%, za rad nedjeljom 30%, za noćni rad 30%; za prekovremeni radi 50%; za radu u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada 10%; i dvokratni rad 10%.

12. Uvidom u aneks od 1.5.2024. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da su stranke za realizaciju obveza koje radnik preuzeo sklapanjem ugovora o radu ugovorile osnovnu bruto plaću u iznosu od 880,00 eura. Vrijeme isplate plaće i dodaci na plaću su ostali neizmijenjeni.

13. Iz elektroničkog zapisa HZMO od 4.10.2024. a vezano za mirovinski staž tužitelja ĐĐ (list 20-22 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj ĐĐ prvi puta bio prijavljen kod tuženika z razdoblju od 13.7.2020. do 6.10.2020. odnosno u trajanju od 2 mjeseca i 24 dana, a zatim u razdoblju od 16.11.2020. do 30.9.2024. u razdoblju koje je trajalo 3 godine, 10 mjeseci i 15 dana. Radnik je zasnovano radni odnos na neodređeno, puno radno vrijeme.

14. Među strankama nije sporno da je poslodavac, ovdje tuženik odjavio tužitelja sa mirovinskog osiguranja sa danom 30.9.2024., a da prethodno nije donio pismenu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju.

15. Poslodavac tvrdi da je radnik poslodavcu otkazao ugovor o radu s danom 19.9.2024. usmeno te da se nakon toga radnik više nije pojavljivao na radu kod tuženika.

16. Radnik tvrdi da on nije usmeno otkazao ugovor o radu poslodavcu, odnosno da uopće nije otkazao poslodavcu ugovor o radu, niti je njemu poslodavac pismeno otkazao ugovor o radu, već je poslodavac s danom 30.9.2024. tužitelja odjavio sa HZMO što tužitelj smatra otkazivanjem ugovora o radu, ali od strane poslodavca radniku, a ne obrnuto.

17. U čl. 112 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navode se način prestanka ugovora o radu. Ugovor o radu prestaje smrću radnika, smrču poslodavca, fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca u skladu s posebnim propisima, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme; kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, dostavljanjem rješenja o priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti; otkazom; odlukom nadležnog suda.

18. Među strankama je sporno tko je kome usmeno otkazao ugovor o radu, da li radnik poslodavcu ili poslodavac radniku, te jesu li i radnik i poslodavac mogli drugoj strani usmeno otkazati ugovor o radu.

19. Saslušana svjedokinja NĐ (list 67-71 spisa), nesrodna s tužiteljem, zaposlenica tuženika iskazala je da je zaposlena kod tuženika kao voditeljica tuženikovog kafića koji se zove PEDALA PUB koji se nalazi u zagrebačkom kvartu Špansko, točnije na tržnici na kvartu Špansko. Navela je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao konobar, a da je ona kao voditeljica kafića bila nadređena konobarima. Tvrdila je da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na način da je tužitelj sam dao otkaz poslodavcu i to usmeno dana 19.9.2024. u prvoj smjeni. Bila je prisutna razgovoru tužitelja sa vlasnikom kafića HĐ. Istom je bio prisutan i konobar ŽĐ te još jedan konobar koji se zove Đ, a koji je u međuvremenu prestao raditi kod tuženika. Ista je iskazala "počelo je eskalirati od ranog jutra u smislu da je tužitelj govorio da ne želi raditi inventuru (poslodavac je namjeravao napraviti inventuru kako bi se utvrdilo stanje zaliha - robe)… u jednom trenutku tužitelj je postao izrazito nervozan, bacio je tacnu na šank, rekao je da neće dolaziti 15 min ranije na posao, da on neće raditi inventuru i još je rekao po meni ružnu rečenicu da neće njemu srbin naređivati s obzirom da su novozaposleni konobari bili srpske nacionalnosti. On je to otvoreno govorio pred tim ljudima, odnosno konobarima… Ja neću biti tu kada će se inventura raditi, dajem otkaz". Iz njegovih riječi svjedokinja je zaključila da je on ozbiljan i da daje otkaz. Poslije toga se tužitelj više nije pojavio na poslu iako je poslodavac pokušao u nekoliko navrata sa tužiteljem razgovarati kako bi se eventualno dogovorili oko nastavka rada tužitelja kod tuženika s obzirom da je tuženiku nedostajalo radnika, te da nije namjeravao tužitelju otkazati ugovor o radu bez obzira na sve naprijed navedeno. Svjedokinja je iskazala i da je sa tužiteljem komunicirala putem whatsappa u razdoblju od 24.9.2024. do 26.9.2024., u namjeri da se tužitelja "nagovori" da nastavi raditi kod tuženika, međutim, tužitelj se nije pojavljivao na poslu pa ga je poslodavac s danom 30.9.2024. objavio s HZMO. Poslodavac nije otkazao ugovor o radu tužitelju niti usmeno niti pismeno, već je tužitelj usmeno otkazao ugovor o radu poslodavcu. Unatoč tome što radnik nije dolazio na posao do 19.9.2024. do 30.9.2024. poslodavac mu je isplatio cijelu plaću za rujan 2024. jer je imao namjeru zadržati tužitelja kao radnika, odnosno kao iskaz dobre volje poslodavca, međutim, da tužitelj unatoč iskazanoj dobroj volji poslodavca nije imao namjeru prilagoditi se novonastaloj situaciji odnosno radu sa novim zaposlenicima i na novi način.

20. Svjedok ŽĐ, nesrodan s tužiteljem, zaposlen kao konobar tuženika, iskazao je da tužitelja poznaje jer su zajedno radili kao konobari kod tuženika, tužitelj je prestao raditi kod tuženika u 9. mjesecu kada je vlasnik kafića postavio svjedoka za šefa konobarima. Svjedok je iskazao da je bio prisutan kada je tužitelj rekao vlasniku kafića, a to je bilo 11. i 12.9.2024. "da neće njemu neki srbin komandovati" jer je svjedok želio uvesti inventuru i promijeniti neke stvari u poslovanju kafića. Kada je svjedok rekao pred vlasnikom da će uvesti inventuru, tužitelj je pred svjedokom i pred vlasnikom rekao da oni to neće dočekati od njega, jer će on otići i više neće raditi kod tuženika. Svjedok misli da tužitelju nije odgovaralo da se provede inventura, nije mu odgovaralo da mora na vrijeme dolaziti na posao, da ne smije konzumirati alkohol za vrijeme posla, te da ne smije ostajati u kafiću nakon posla konzumirati alkohol. Nakon što je to tužitelj rekao pred svjedokom i vlasnikom, do kraja je odradio smjenu toga dana, ali se od tada nije posajvlji8vao na poslu. Tužitelj se pojavio na razgovoru sa NĐ i HĐ krajem rujna 2024. Misli da je tužitelj na taj sastanak pozvala NĐ. Svjedok je bio prisutan tome razgovoru. Poslodavac je htio utvrditi što se događa i kada će tužitlej početi raditi kako bi se mogao napraviti raspored rada. Tužitelj je u više navrata dobacivao "srbine" naglašavajući time koje sam ja nacionalnosti, to je govorio pred gostima, ali se svjedok nije time opterećivao, jer je on došao u Hrvatsku raditi a ne se raspravljati: svjedok je izjavio je tužitelj kasnio kada je radio u prvoj smjeni. U više navrata je ostajao u kafiću nakon zatvaranja u drugoj smjeni. Misli da su tada u kafiću bili neki drugi ljudi. Tužitelj je znao da nakon 23 sata kafić ne 5radi, ali je unatoč tome ostajao. Opijali su se u kafiću a zbog čega ga je poslodavac više puta usmeno upozoravao. Tužitelj nije izdavao račune gostima, uglavnom svojim poznanicima, a to znači da su njegovi poznanici pili na gazdin račun. Inventuru su napravili u studenom 2024. Inventura je pokazala ogroman manjak. Razlog manjka je bio nedostatak pića, najviše Ožujskog piva. Kafić je pokriven video nadzorom. Video nadzor je pokazao da je tužitelju pola 3 ujutro ulazio u kafić i uzimao boce Ožujskog piva. U bocama su imali samo Ožujsko pivo, a ostala piva su imali isključivo u bačvama. Misli da poslodavac tužitelju nije dao ranije otkaz jer je tužitelj bio dobar konobar, znao je raditi svoj posao, ali je imao veliku manu, jer je puno pio i tijekom posla i nakon posla. Znao je doći pijan i u jutarnju smjenu, a počinjala je u 7 sati. Poslodavac je prvo tužitelju ponudio da bude voditelj lokala, što je on odbio tvrdeći da ima previše drugih obveza, ali kada je poslodavac postavio svjedoka za voditelja, to je od jednom postao veliki problem. Problem su tužitelju postale i promjene koje je svjedok uveo. Svjedok je iskazao da nije želio da gosti gledaju pijanog konobara iz prve smjene u drugoj smjeni, a što je dovelo do toga da je tužitelj počeo sabotirati rad, odnosno odlaziti razgovarati sa svojim poznanicima u kafiću za vrijeme dok je bila najveća gužva, ostavljajući posao svjedoku. Sada više nema alkohola na radnom mjestu, nema kašnjenja, nema problema u međuljudskim odnosima i posao se normalno odvija. Istaknuo je i da mu je tjedan ili tjedan i pol sudskog ročišta pristupio jedan tužiteljev prijatelj za kojeg ne zna kako se zove te mu je prenio poruku tužitelja da odustane od svjedočenja na sudu. Zapravo svjedok ne zna je li to njemu poručio tužitelj ili je to tužiteljev prijatelj imao potrebu za reći. Svjedok ne iskazao da nema nikakvih problema u Hrvatskoj jer je srbin, a ovo što mu se događalo s tužiteljem je bio izoliran slučaj.

21. Svjedokinja MĐ, djevojka tužitelja, koja nikada nije bila zaposlena kod tuženika iskazala je da je tužitelj njezin momak od 2015., a da zadnjih mjesec dana žive zajedno na adresi prebivanja tužitelja. Zna da je njezin momak radio u kafiću u Španskom gdje je i ona često zalazila za vrijeme radnog vremena njenog dečka u kafiću ali i nakon njegovog radnog vremena. Navela je da "tužitelj nije radio cijeli mjesec rujan 2024. kod tuženika. 22.9.2024. dobio je 2 slobodna dana od gđe. NĐ, tako mi je rekao. Ta 2 slobodna dana u rujnu su bila 22. i 23.9.2024. Tužitelj nije otišao raditi 24.9.2024. jer je toga dana dobio poruku putem whatsappa od gđe. NĐ da je slobodan do 1.10.2024. Tužitelj ni 1.10.2024. nije bio na poslu zato što je bio odjavljen, a o odjavi sa HZMO je saznao preko aplikacije e-građani." Iskazala je da su se i prije 1.10.2024. u kafiću našli tužitelj i gđa. NĐ radi dogovora o daljnjem radu. Svjedokinja nije bila prisutna tom sastanku. ĐĐ je rekao da se govorilo općenito o poslu iz čega je ona shvatila da je sve u redu. Tako je bilo do 29.9.2024. Tada je tužitelj dobio poruku od NĐ da donese ključeve od kafića koje je on imao u kafić. Tužitelju je rekao da je 29.9.2024. otišao u kafić, te da je predao ključeve ŽĐ. Poslije 1.10.2024., odnosno par dana nakon toga, svjedokinja je zajedno s tužiteljem bila u kafiću i prisustvovala razgovoru sa vlasnikom kafića. Vlasnik kafića je rekao da je konobar ŽĐ rekao da je tužitelj izjavio da on još dugo neće biti tu. ĐĐ je rekao da on ne prihvaća otkaz, da nije odradio otkazni rok i nije iskoristio godišnji odmori i da neće potpisati sporazumni otkaz. Poslodavac mu je nudio da tužitelj potpiše sporazumni otkaz, ali ga nije potpisao. Tek 29.9.2024. kada je dobio poziv da vrati ključeve, tužitelj je shvati da će dobiti otkaz. Mjesec dana nakon toga tužitelj je našao posao u caffe baru Venecija u kvartu Špansko i tamo radi kao konobar. Iskazala je i: bilo je svakakvih dana u tom periodu, došli su i novi kolege tužitelju, konobari, sve se mijenjalo, to je tražilo prilagodbu, upoznavanje se novih kolegama, ali tužitelj niti u jednom trenutku nije pomišljao na otkaz. Misli da je tužitelj slučajno otišao pogledati na e-građani nakon 1.10.2024. ne zna što je točno išao gledati, ali je vidio usputno da je odjavljen s HZMO s danom 30.9.2024.

22. Tužitelj ĐĐ saslušan kao stranka na ročištu 4.6.2025. iskazao je, između ostaloga, da je dana 4.10.2024. ušao u sustav e-građanin kako bi provjerio koliki će mu biti povrat poreza za tu godinu, odnosno htio je izračunati koliko će dobiti za tu godinu, pa je išao provjeriti koliko ima radnog staža. Tada je utvrdio da je odjavljen sa HZMO od strane tuženika s danom 30.9.2024. Kada je ušao u sustav e-građanin nije bio na radnom mjestu i to ne samo taj dan. Nije radio niti prethodne dane. Zadnji dan je bio na poslu 22.9.2024., a 22. i 23.9.2024. koristio je slobodne dane koje mu je odobrio poslodavac. Dana 24.9.2024. dobio je poruku od NĐ, voditeljice tog kafića, putem whatsapp-a da je slobodan do 1.10.2024., da će mu plaća biti isplaćena u potpunosti za rujan 2024. i da se javi da se dogovore za dalje. Pretpostavljao je da je NĐ htjela da se dogovore kako će raditi nakon 1.10.2024. Isti dan tužitelj je NĐ javio da je u redu to što je navela, a zatim je napisao svejedno mi je, a to svejedno mu je se odnosilo na pitanje kada može doći raditi dalje. Nakon toga tužitelja je 26. ili 27.9.2024. došao u kafić i razgovarao sa NĐ. Razgovarali su općenito o poslu, načinu na koji on radi, načinu na koji drugi rade posao i sl. Sa NĐ tužitelj se nije ništa dogovorio. Trebao je biti slobodan od 1.10.2024., a zatim su se on i NĐ trebali dogovoriti kako će raditi nakon 1.10.2024. Nije bilo razgovora i nikakvom otkazu. Vidio je iz whatsapp poruke od 29.9.2024. da ga nema na rasporedu za tjedan iza 1.10.2024., ali nije pitao zašto ga nema u rasporedu. NĐ je u whatsapp poruci tražila od tužitelja da vrati ključ od kafića. Tužitelj je ključ vratio prije 1.10.2024. Ključ je vratio ovlaštenoj osobi tuženika IĐ osobno. HĐ je htio da tužitelj potpiše sporazumni raskid ugovora o radu. Tužitelj nije želio sporazumni raskid. Želio je nastaviti raditi, a ako mu to ne bi bilo omogućeno, tražio je da mu se da poslovno uvjetovani otkaz kako bi mogao ostvariti prava na zavodu za zapošljavanje. HĐ mu je rekao da takav raskid ugovora o radu ne može dobiti, a pretpostavlja da mu je to rečeno radi toga što poslodavac u tom slučaju određeno vrijeme ne bi mogao zaposliti drugog konobara. Tužitelj je iskazao da niti jedan drugi dan nakon 1.10.2024. nije došao na posao zato što ga nije bilo u rasporedu. Dana 15.11.2024. tužitelj se zaposlio kod drugog poslodavca.

23. Ovlaštena osoba tuženika HĐ, saslušan kao stranka na istom ročištu na kojem je saslušan tužitelj iskazao je, između ostalog da su u rujnu 2024. u kafić PEDALA PUB koji se nalazi u tržnici Špansko u Zagrebu, došli raditi novi konobari jer je došlo do povećanja opsega posla, pa je tuženik zaposlio još 2 konobara i to ŽĐ i LĐ. Naveo je da on kao poslodavac tužitelju nije dao otkaz. Dodao je "ja bih ga i sada primio da se vrati. Odluku da ode je donio sam tužitelj iz razloga koji je meni poznat, a to su međuljudski odnosi između 2 novozaposlena konobara i tužitelja i mala reorganizacija posla u kafiću što se tiče vršenja obračuna za robu, slaganja skladišta, slaganja hladnjaka, dolaska na posao, zatvaranja kafića u 23 sata, te da se nakon toga ne može ostajati u kafiću sa gostima. Tužitelj se pobunio i rekao mu da on tu radi 4 godine i što će njemu srbende a mislio je na ŽĐ i marka govoriti što da radi jer da on svoj posao zna bolje od njih." Naveo je i da se ŽĐ više razumio na taj posao jer je prethodno bio voditelj u 2 kafića, a tužitelj je bio samo konobar. Ovlaštena osoba tuženika rekla je tužitelju da se prilagodi novim uvjetima, da se međusobno uklope. Tužitelj mu je rekao da on pod takvim uvjetima ne želi raditi i da daje otkaz. To je bilo 19.9.2024. "Ja sam zašutio, jer sam se bojao da će otići, jer nemam radnika. Bio mi je problem kako ću imati 4 nova čovjeka koji ne znaju ništa o načinu poslovanja, a tužitelj ej to radio 4 godine. Ja sam tužitelju ponudio da on bude voditelj ostaloj trojici, ali je on rekao da to njega ne zanima. Nakon razgo9vora sa mnom 19.9.2024. tužitelj je odradio do kraja smjenu i otišao i više se nije vratio. Dao sam mu 2 dana slobodno da razmisli o svemu. Rekao sam mu odi odmori se i dođi na razgovor s NĐ. Tužitelj je razgovarao s NĐ koja je inače voditelja. Ona mu je rekla da se treba s kolegama dogovoriti da prebroji robu, da se napravi inventura radi novih zaposlenika, a on joj je rekao da on to ne želi, da on tu neće dugo. Rekao je da će inventura biti kada on ode." Dana 27.9.2024. tužitelj je došao navečer u kafić. Bila je prisutna i NĐ. Tužitelj im je rekao da ne može pod tim uvjetima raditi, da ne želi, da će još vidjeti. Isti ga je pitao je li siguran u to što govori, te dodao da ga je praktički molio, a tužitelj mu je odgovorio da on ne želi raditi. Nakon toga, ovlaštena osoba tuženika je tužitelju rekla ako želiš raditi razmisli do 30.9.2024., a ako se ne javiš do 30.9.2024. ići će odjava. Tužitelj je znao za sve, što je vidljivo iz whatsapp komunikacije. Smatra da nije pošteno to što je tužitelj rekao da je saznano da su ga odjavili s HZMO nakon što je izvršio uvid u sustav e-građani, jer je ovlaštena osoba tuženika tužitelju rekla i napomenula 2 puta. Tužitelj je bio dobar radnik, poslodavac mu nije htio dati otkaz. Tužitelj je sam odlučio otići, jer se nije uklopio u rad s novim radnicima i novu organizaciju posla. Tužitelj tvrdi to što tvrdi jer mu je isključivi motiv novac, a motiv ovlaštene osobe tuženika je da ga ponovo zaposli jer nema radnika.

24. Iskazi svjedoka i stranaka uspoređeni su i sa ispisom iz whatsapp komunikacije voditeljice lokala NĐ koja je bila u razdoblju od 24. do 26.9.2024. Iz whatsapp komunikacije je vidljivo da poslodavac gotovo moli tužitelja da se vrati na posao, da nastavi raditi, međutim, radnik odgovara između ostaloga i riječima "svejedno mi je". Osnovni prijepor između stranaka je u tome tko je kome otkazao ugovor o radu, da li radnik poslodavcu ili poslodavac radniku. Činjenica je da i poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu jednostrano, uz poštivanje zakonom propisanih pretpostavki. U konkretnom slučaju nema pisane izjave da radnik otkazuje ugovor o radu poslodavcu, niti ima pisane poslodavca kojim radniku otkazuje ugovor o radu. Nesporno je utvrđeno da je dana 30.9.2024. poslodavac odjavio tužitelja ĐĐ sa HZMO odnosno mirovinskog osiguranja. Otkaz ugovora o radu, pa makar bio i usmen, pretpostavlja postojanje radnog odnosa. Nije logično i uvjerljivo da bi poslodavac koji je trebao konobara za rad u svom kafiću, tužitelju otkazao ugovor o radu, a to potvrđuje i ponašanje poslodavca koji je nastojao postići dogovor s tužiteljem kako bi se tužitelj vratio na rad. Međutim, iz ponašanja tužitelja je vidljivo da on nikakav sporazum nije htio prihvatiti osim bezuvjetnih ispunjenja njegovih radnji koje zahtjeva od strane poslodavca, a koji su se odnosi na organizaciju posla koja nije u domeni radnika već poslodavca. Primjerice, radnik nije htio da se provede inventura, da sudjeluje u inventuri, da se uvede nulta tolerancija u odnosu na alkohol na radnom mjestu, da ne smije kasniti na posao, da ne smije ostajati u kafiću nakon što se završi službeno radno vrijeme kafića i sl. Dakle, radnik je na neki način htio uvjetovati poslodavca sa svojim nerazumnim zahtjevima. Iz ponašanja radnika i to i iz verbalnog i neverbalnog ponašanja je vidljivo da zbog nove organizacije rada kod tuženika više nije želio nastaviti raditi kod tuženika, te da je prestao dolaziti na posao nakon 19.9.2024. Radnikova pravna konstrukcija, da je tuženik ovdje poslodavac, unatoč tome što mu je tužitelj, ovdje radnik otkazao, trebao donijeti pisanu odluku o otkazu ugovora o radu nije osnovano. Time bi radnik teret usmenog otkaza koji je on dao poslodavcu prebacio na poslodavca. Takvo što ne može se zahtijevati od tuženika u svojstvu poslodavca, budući da je on ravnopravan u ugovornom odnosu s radnikom i ne smije snositi negativne posljedice radnikova postupanja, u konkretnom slučaju davanja usmenog otkaza ugovora o radu. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odjave tužitelja sa mirovinskog osiguranja s danom 30.9.2024. na zahtjev poslodavca.

25. Sudski raskid ugovora o radu zakonsko je pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. Pretpostavke za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu je utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten. U konkretnom slučaju sam je radnik otkazao usmeno ugovor o radu poslodavcu, pa nije ispunjena pretpostavka za sudskim raskidom ugovora o radu.

26. Pravo na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu pripada radniku u slučaju nedopuštenog otkaza ugovora o radu od strane poslodavca. Kako ta pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena, neosnovan je i zahtjev radnika, ovdje tužitelja za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

27. Iz razloga koji su navedeni pod točkama 25. i 26. obrazloženja ove presude, odbijen je i zahtjev za isplatom naknade plaće.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

29. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

30. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 76 spisa).

31. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 7.932,99 eura. Tuženiku je priznat sljedeći trošak: sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova; sastava podneska od 5.5.2025. u visini od 100 bodova; za zastupane na ročištima od 4.6.2025. i 11.9.2025. za svako po 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To ukupno zbrojeno iznosi 450 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 900,00 eura. Punomoćnik tuženika nije obveznik plaćanja PDV- a. Sveukupno je tuženiku na ime parničnog troška u ovom predmetu dosuđeno 900,00 eura.

U Zagrebu, 29. rujna 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Mato Jelić iz OD Šooš Maceljski, N, Ž & partneri

- pun. tuženika odvj. Martina Mavračić Ćoza, odvj. iz Zagreba