Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: P-555/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LA, OIB: 246677805l30, iz Zadra, Nikole Šubića Zrinskog 3, pod 2) SA, OIB: l3507370563 ,iz [adresa] i pod 3) HA, OIB: 0660l792879, [adresa], zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva "Surić & Partneri" d.o.o. Zadar, protiv tuženika pod 1) IA, OIB: 65039402l46, iz [adresa], L l8, pod 2) RA, OIB: 205ll554435, iz [adresa], pod 3) AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) LAT, [adresa], l0580, New York, USA, OIB: l30l3225095 i pod 5) SAT, [adresa], 070l0 New Yersey, OIB: 37288l59076, svi zastupani po punomoćniku Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. kolovoza 2025. u nazočnosti tužitelja pod 1) osobno i sa zamjenicom punomoćnika te tuženika pod 1) osobno i s punomoćnikom tuženika od 1) do 5), te nakon objave presude, 29. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da u korist nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih nekretnina, postoji pravo služnosti puta, provoza i prolaza, na teret dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to točno onog dijela koji je na skici sudskog očevida od dana 21. studenog 2023., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz tvrtke Geo Lesi j.d.o.o, označen zelenom bojom i točkama C-D-E-F-C, u površini od 4 m2, i na teret dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to točno onog dijela koji je na skici sudskog očevida od dana 21. studenog 2023., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz tvrtke Geo Lesi j.d.o.o, označen žutom bojom i točkama A-B-C-F-G-A, u površini od 37 m2, kao poslužnih nekretnina, što su tuženici dužni priznati te po pravomoćnosti ove presude trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti puta, provoza i prolaza, u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 1.110,53 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi u bitnome navode su vlasnici i posjednici čest. 2938/2 i 2975 k. o. [katastarska općina] na kojima se nalaze kuće i okućnice. Tuženik pod 1) vlasnik je susjedne čest. 2937/1, a tužena pod 2) 2961/1. Tužitelji i njihovi prednici preko 60 godina prolaze dijelom čest. 2961/1 površine 37 m2 koji put je ranije predstavljao nekretninu oznake 2961/2 za cijelo u vlasništvu tužene pod 1), kao i dijelom čest. 2937/1, u vlasništvu tuženika pod 2). Ti dijelovi nekretnina i u naravi predstavljaju utabani put kojim prolaze i drugi mještani još od 1939. te isto nije bilo sporno. Tužitelji pravni temelj za stjecanje prava služnosti osim na dosjelosti temelje i na ugovoru od 19.1.1939. sklopljenog između pravnih prednika tužitelja i tuženika S CA pok. H zv.“Razdioba između S i CA pok. H“ gdje se opisuje položaj puta – prolaz. Tužena GA provela je postupak parcelacije predmetne nekretnine u kojem postupku je dio u odnosu na koji se traži predmetna služnost (čest. 2961/2 u pov. od 37 m2) potpuno nepotrebno pripojena nekretnini oznake čest. 2961/1. To nepotrebno spajanje čestica zapravo je bilo upereno protiv tužitelja i koje spajanje zapravo predstavlja tehničko negiranje postojanja puta, a upravo iz razloga što je predmetni put činjenica koja se u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga i formirala radi toga što je postojao dogovor između pravnog prednika tuženice i strica tužitelja pokojnog DA i oca tužitelja brata pokojnog ŠA da se taj put prepiše na općinu [adresa] jer se u suštini radi o javnom putu koji koriste svi, ali je taj dogovor izigran očito uslijed vrlo loših odnosa između stranaka. Ista situacija je s tuženikom pod 1). Iz izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novim razgraničenjima na stranici 1. jasno je navedeno kako su međe na terenu nesporne te su iste u odnosu na tužitelje opisane kao:,“ a prema ZA i KA međa je definirane betonskim zidom RA“., a napominje se da su čvrsti betonski zid s ogradom prije 37 godina sagradili tuženica zajedno sa svojim suprugom DA te su samom gradnjom zida uvukavši se u odnosu na širinu puta u cijelosti ispoštovali predmetnu služnost i tom svojom gradnjom jasno dali do znanja, stvarno i pravno da se ne radi o dijelu dvorišta nego o putu. Još prilikom navedene parcelacije kojom je upravo dio predmetnog puta pripojen nekretnini u vlasništvu tuženice, tužitelji su upozoravali da to ne čini s obzirom da ta nekretnina predstavlja put. Tužitelj pod 1) je poštom preporučeno poslao ovlaštenom geodetu tuženice u kojem upozorava na nepotrebnost i štetnost spajanja dviju čestica. Tuženica i geodet su se na taj upozoravajući dopis oglušili. Tužitelji su blagovremeno podnijeli prigovore za vrijeme postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Prigovor je podnesen u odnosu na nekretninu u vlasništvu Ante Kolanovića 2937/1 i to iz razloga što dio nekretnine koji graniči sa sadašnjom 2961/1 u naravi predstavlja put koji se prirodno nastavlja na dio nekretnine u vlasništvu tuženice te se služnost traži samo u odnosu na površinu ukupno 4 m2 kvadratnog oblika na krajnjem istočnom dijelu iste, a ne u odnosu na cijelu nekretninu koja ima ukupnu površinu od 16 m2. Prigovori tužitelja su odbijeni. Pokrenuli su u parnicu radi utvrđenja prava stvarne služnosti. Navedeni dijelovi nekretnina koji predstavljaju put čine prirodnu poveznicu dvaju javnih puteva koji su u vlasništvu općine [adresa], a koji su u zemljišnim knjigama označeni kao čest. 2946/1 i 2960/1, u naravi ceste i putevi. Tužitelji su oduvijek dolazili navedenim putem do svojih obiteljskih kuća i do polja, ali su isti koristili i svi članovi njihove obitelji za prolazak, šetnju, guranje karijole, traktora i to točno preko naprijed navedenih nekretnina koje su u naravi put. Tužiteljima nitko nikada nije osporavao služnost predmetnog puta i sami tuženici te dijelove nekretnina koriste kao, kao i ostali mještani [adresa] i njihovi gosti te ni na koji način nisu ogradili navedenih put. Tužitelji smatraju da im se ne može i ne smije onemogućiti pristup i prolaz na njihove nekretnine na način kako su to činili desetljećima, a koju služnost im nitko nije osporavao. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Činjenične tvrdnje da bi tužitelji prolazili dijelovima čest. 2937/1 i 2961/1 su neistinite, Se temelje se na funkcijama tužitelja, dakle činjeničnim tvrtkama koje nisu nastale, a izvjesno da to više niti ne mogu zbog proteka vremena, kao i izmijenjenih činjeničnih okolnosti, odnosno prostorno planske dokumentacije Općine Privlaka iz koje nedvojbeno proizlazi da postoji javni put oznake čest 2960/1 k. o. [katastarska općina] koji tužitelji neometano koriste i mogu koristiti kao pravo prolaza do nekretnina u njihovom vlasništvu. Da je tako, kako tvrde tužitelji, onda bi zasigurno takva činjenica bila vidljiva iz baze podataka povijesti posjedovanja, odnosno povijesti zemljišnoknjižnih upisa, kao i kopije starih katastarskih mapa za predmetne nekretnine. Iz Skic postojećeg stanja ovlaštenog inženjera geodezije NA, a kao ni iz ugovora od 19.1.1939. sklopljenog između pravnih prednika tužitelja i tuženika S CA pok. H zv. “Razdioba između S i CA pok. H“ ne proizlaze činjenične okolnosti na koje se tužiitelji pozivaju kao dokaz. Tuženica je parcelaciju nekretnina u svom vlasništvu radila sukladno svojim vlasničkim pravima koja predstavljaju ustavnu kategoriju sukladno pravilima struke. Ne odgovara istini tvrdnja tužitelja da bi postojao dogovor između pravnog prednika tuženice njezinog supruga DA i pravnog prednika tužitelja i ŠA da se dio nekretnine u vlasništvu tuženice evidentira kao posjed i vlasništvo općine [adresa]. Da je kojim slučajem postojao bilo kakav dogovor u tom pravcu zasigurno bi bio proveden kroz bazu podataka povijesti posjedovanja. Ovlašteni inženjer geodezije MA sačinio je parcelacijski elaborat kojim je definirao položaj, oblik, oznaku nekretnine u vlasništvu tuženice pod 2) sukladno pravilima struke. U postupku obnove zemljišne knjige za [adresa], koji je proveden sukladno zakonskim odredbama, izvršena je evidencija posjeda i potom proveden upis prava vlasništva i sukladno provedenom dokaznom postupku upisan na ime tuženika. Nije sporno da su slijedom takvih utvrđenja zemljišnoknjižnog odjela suda u ispravnom postupku odbijeni prigovori tužitelja tamo predlagatelja. Svi navodi iz tužbe da bi predmetne nekretnine predstavljale put koji predstavlja prirodnu poveznicu između 2 javna puta su kao takvi paušalni, proizvoljni i nemaju uporišta u činjenicama. Predmetne nekretnine nikada nisu imale svrhu ni status puta, niti su iste tužitelji koristili i mogli koristiti u mjeri kako to navode tužbi. Tužitelj pod 1) čitav svoj radni vijek prebiva u [adresa], a tužitelj 2) u Americi. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvatke (l.s. 8-13), izvod iz katastarskog plana (l.s. 14, 15), Google fotografiju (l.s. 16), “Razdioba između S i CA pok. H“ (l.s. 17), Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novim razgraničenjima (l.s. 18-20), povijest posjedovanja (l.s. 53-54), prigovor, zapisnik s uviđaja na terenu i izvješće iz 2009. (l.s. 55-57), stara mapa i skica (l.s. 58-59), knjigu promjena (l.s. 61), rješenja suda od dana 24. veljače 2020. broj: Z-925/17 i Z-926/17 (l.s 96-98), Potvrdu (l.s. 110), povijest posjedovanja sa svim prilozima i ispravama (l.s. 120-170), povijest zk upisa, održan je očevid na licu mjesta dana 21. studenog 2023. (l.s. 213-214), skicu sudskog očevida s fotografijama (l.s. 218), saslušan je tužitelj pod 1) i tuženik pod 1) na ročištu od dana 15.101.2024. (l.s. 235-238), saslušani su svjedoci EA i UA na ročištu od dana 18. prosinca 2024. (l.s. 240-241), saslušan je svjedok BA na ročištu od dana 19. veljače 2025. (l.s. 245- 247), saslušani su svjedoci ČA, AA, ĐA i PA na ročištu od dana 29. travnja 2025. (l.s. 251-253), saslušani su svjedoci OA i HAT na ročištu od dana 28. kolovoza 2025. (l.s. 259- 260).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi kako postoji pravo služnosti puta, provoza i prolaza preko nekretnine u vlasništvu tuženika kao poslužnog dobra u korist nekretnina u vlasništvu tužitelja kao povlasnog dobra, što su tuženici dužni priznati i trpjeti vršenje navedenog prava stvarne služnosti i uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama.
6. Nije sporno između stranaka da su nekretnine oznake čest. 2938/2, čest. 2975 i čest. 2938/1 u vlasništvu tužitelja, a nekretnine oznake čest. 2937/1 i čest. 2961/1, sve k. o. [katastarska općina] bile su u vlasništvu tuženika pod 1) i 2) u trenutku podnošenja tužbe dok su tijekom parnice otuđene drugim osobama ugovorima.
Također je nesporno da nekretnine u vlasništvu tužitelja imaju izravnu vezu odnosno pristup javnom putu. Nesporno je i da je do postupka preoblikovanja (obnova) zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] predmet spora u pretežnoj površini (37 m2) nosio oznaku čest. 2961/2, a koja je 2017. poništena i pripojena sadašnjoj čestici 2961/1.
7. Sporno je da li su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za nastanak prava služnosti puta na teret nekretnina u prijašnjem vlasništvu tuženika, a u korist nekretnina tužitelja dosjelošću – izvršavanjem kroz zakonom predviđeno vrijeme i/ili sklapanjem ugovora zv. “Razdioba između S i CA pok. H“ 1939. godine između pravnih prednika stranaka s obzirom da tuženici poriču da isti ugovor dokazuje služnost upravo na tom dijelu, kao i da tužitelji imaju vezu s javnim putem.
8. Iz izvoda iz katastarskog plana od 2017. godine vidljivo je se radi o pravokutnoj površini preko koje se može doći s jednog javnog puta na drugi (čest. 2946/1 i čest. 2960/1) i izgleda, gledajući prostim okom, kao put.
8.a) Uvidom u izvod iz posjedovnog lista broj: 4757 koji je prilog povijesti posjedovanja Ureda za katastar Zadar vidljivo je da je čest. 2961/2 imala površinu od 37 m2 i bila evidentirana kao „ceste i putevi“.
8.b) Iz skice sudskog očevida od dana 21. studenoga 2023. slijedi da predmet spora ima ukupnu površinu od 41 m2; od toga 4 m2 otpada na dio čest. 2937/1 (tuženik pod 1) i obojano je zelenom bojom dok 37 m2 otpada na dio čest. 2961/1 (tuženica pod 2) i obojano je žutom bojom. Na taj način identificiran je predmet raspravljanja.
9. Uvidom u ispravu “Razdioba između Ive i Šime pok. Jure“ iz 1939. godine (u nastavku: Razdioba) slijedi da su se prednici stranaka podijelili u odnosu na određene nekretnine koje nisu brojčano označene te da su dogovorili i „prolaz dotoga ima pravo CA i S u vrta“.
10. Iz Izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novim razgraničenjima naručitelja – tuženice pod 2) iz 2016. slijedi da je ista naručila elaborat kojim je predvidjela poništenje čestice 2961/2 i njezino pripajanje sadašnjoj čestici 2961/1, a što je prihvaćeno u obnovi te ta činjenica nije sporna.
11. Tužitelji su izjavili prigovore u obnovi u odnosu na čest. 2961/2 i čest. 2937/1 k. o. [katastarska općina] koji se odnose na predmet spora jer isti tvrde da se radi o putu, a ne o vlasništvu tuženika, koji prigovori su rješenjima suda odbijeni i tužitelji su upućeni na parnicu.
12. Tijekom ovog postupka, nakon podnošenje tužbe, tuženici su raspolagali utuženim nekretninama na način da je tuženik pod 1) darovao svome sinu AA čest. 2937/1 dana 1. lipnja 2020. dok je tuženica pod 2) nekretninu oznake čest. 2961/1 darovala LAT i IAT dana 6. prosinca 2021., što sve proizlazi iz povijesnog prikaza zk upisa, pa se pojavio problem opstojnosti pasivne legitimacije tuženika.
12.a) U odnosu na isto ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-10 održanoj 21. listopada 2019.:
„Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“
12.b) Ovo shvaćanje se primjenjuje samo za slučaj kada je tuženik bio vlasnik stvari, pa je tu stvar otuđio tijekom parnice (VSRH broj: Revd - 365/2020-2).
Nadalje, u odluci VSRH broj: Rev 2028/2016-3 navodi se slijedeće:
„Dakle, u sličnim situacijama kao što je konkretna, otuđenje stvari na koju se odnosi tužbeni zahtjev vlasnika koji traži predaju stvari, izričito je zakonom uređeno da otuđenje stvari od strane posjednika (tuženika) nema nikakav učinak na pasivnu legitimaciju, tj. obvezu tuženika da preda tu stvar bez obzira što je napustio posjed. Prema tome, okolnost da je zbog otuđenja stvari ili prava tuženiku eventualno otežano ispunjenje obveze, nije razlog zbog kojeg bi takav tuženik bio oslobođen svoje obveze jer je takva situacija nastala tuženikovim aktivnostima, nakon što je već obaviješten o parničnom postupku pokrenutom protiv njega.
Suprotnim shvaćanjem otvara se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima“.
12.c) Nastavno, ovaj sud prihvaća shvaćanja i praksu VSRH jer isto djeluje snagom svoje uvjerljivosti pa smatra tuženike pasivno legitimiranima u odnosu na tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje postojanja stvarnog prava postojanja služnosti puta u korist nekretnina tužitelja, ali i uknjižbu toga prava u zk o čemu će u daljnjem tijeku obrazloženja biti više riječi.
13. Na okolnost utvrđivanja postojanja stvarnog prava služnosti prolaza, a koja da je stečena dosjelošću i/ili Razdiobom saslušani su u dokaznom postupku tužitelj pod 1) i tuženik pod 1) te svjedoci.
13.a) Tužitelj u bitnome tvrdi da se spornim putem prolazilo pješke i s karijolom, u zadnjih 50 godina i traktorićem prema njivama koje su se obrađivale. Prolazili su još njegov pok. djed CA i baba I, potom njegov otac ŠA te on osobno. Problem nastaje kada je tuženica krenula u pripajanje predmetne nekretnine svojoj u obnovi. Tuženik je 1983. ogradio svoj posjed i ostavio slobodnom spornu površinu.
13.b) Tuženik tvrdi da nikada nije postojao dogovor da se sporni put daruje Općini, kako tvrde tužitelji, da bi postao javni put. Tužitelj je na ovom potezu stavio vrata s lokotom koja su zaključana. U odnosu na ovaj sporni put navodi da to zapravo nije bio put, već je bila kozja staza. U odnosu na diobu iz 1939. godine smatra da se taj dogovor poštovao. Stric IAT, kada je napravio kuću i dvorište, ogradio se i ostavio ovaj dio za put da mogu proći on (IAT), tuženik i tužitelj međutim da on svoj dio na 2937/1 nikada nije dao za put. Poštivao se dogovor da se prolazi kroz njegovu malu 2937/1 pa preko spornog dijela, međutim je tužitelj to spriječio jer je stavio vrata koja je zaključao. Ta vrata su stavljena poslije tužbe. Osobno nikome nije branio da tu prolazi.
13.c) Saslušane stranke suglasne u dijelu u kojem navode da se predmetnom površinom prolazilo s tim da tužitelj tvrdi i traktorićem, a tuženik da se radi o kozjoj stazi. Dakle, tuženik ne poriče da se prolazilo međutim da on svoju parcelu nije dao za prolaz. Potvrđuje navode tužitelja iznijete tijekom postupka da kada se DA (suprug tužene pod 2) ogradio da je ostavio mjesta upravo na prijeporu da se može prolaziti.
14. Svjedoci UA brat je tužitelja pod 1) do 3); BA nevjesta je tuženika pod 1); ČA sin je tužitelja pod 1); AA sin je tuženika pod 1) i upisani suvlasnik predmeta spora za cijelo; ĐA supruga je tužitelja pod 1); ŽA upisana je suvlasnica predmeta spora za ½ dijela. Svi ovi svjedoci su zbog najbližeg stupnja srodstva i već ostvarenih zk upisa subjektivni, pristrani i osobno zainteresirani za ishod postupka. Radi navedenog sud nije posebno analizirao sadržaje iskaza, koji su svi odreda bili prilagođeni nastojanjima tužitelja odnosno tuženika za uspjehom u parnici. Zbog izrazito slabe dokazne snage iskaza ovih svjedoka opterećenih najbližim stupnjem srodstva sa strankama (tužitelji i tuženici) te imovinskim pretenzijama, posebno tuženika i njihovih pravnih slijednika, sud nije utemeljio svoju odluku na njihovim navodima niti ih je posebno cijenio, sve u skladu s načelom efikasnosti postupka.
14.a) Svjedokinja EA, u rodu s obje strane i s nikim u zavadi, a u dobi od 84 godine, u bitnome navodi da IA ni centimetra nije dao za put. Inače je bio dogovor da će se ostaviti dva metra širine puta međutim njezin brat DA je uzeo jedan metar nazad, ali nije micao zid od dvora. Ovim spornim putem se prolazilo pješke gribljom i zaokrenulo bi se prema njivama koje su se obrađivale na zapadnu stranu. Prolazili smo oni koji su tu živjeli i nitko drugi.
14.b) Svjedokinja Jolanda Toljan 25 godina je živjela na nekretnini oznake čest. 2974 i ovim spornim putem prolazila je kada je išla na more na "mulić". Tu su prolazile i sve njezine tete i stric kada bi došao na more iz Daruvara. To nije bilo betonirano i prolazilo se pješke. Svi koji tu imaju kuće s apartmanima koriste taj put da bi im gosti mogli jednostavno pristupiti moru jer bi u protivnom morali ići okolo naokolo da bi mogli doći do mora. Upitana za vrata na tom dijelu navodi da je upravo pokojni DA koji tu ima kuću kada je stavio visoki ogradni zid prije valjda 30 godina ujedno stavio i vrata da bi mogao pristupiti na taj sporni put kojim se i on služio da bi mogao doći do mora. Druga vrata ne postoje. VA i IA viđali su je da prolazi tim spornim putem i nikada nisu zabranili da tuda prolazi.
14.c) Svjedok OA navodi da je predmet spora put kojim se išlo na plažu. Sjeća se da je od svoje 6. ili 7. godine tu neometano prolazio prema plaži. To su inače u to doba bile ledine, njive, a ovaj put je bio širok cca 1 m i sjeća se da je s lijeve strane točno prije puta bio jedan manji zid, a s desne strane je bio malo veći zid od kamena. Puno ih je tuda prolazilo. Njegova je kuća inače oko 100 m otraga ovoga puta. Inače živi u [adresa] od 1987. godine i dolazi u [adresa] svako ljeto te i dan danas prođe tuda, to je otvoreno, nikada nije bilo zagrađeno, nitko mu nije branio da tuda prođe, a može se proći pješke ili s biciklom, s autom ne može. Pojašnjava da kada se dođe do kraja toga puta može se sada samo skrenuti lijevo gdje su i išli uobičajeno, ponekad su išli ravno naprijed gledajući od kraja puta, međutim sada se naprijed više ne može jer je zagrađeno negdje 2017./2018. godine. Spornim dijelom prolazi gotovo svakodnevno kada ide na "mulić" gdje ima stan. Koristi ga i kao put do svoje kuće. Na predočenje skice sudskog očevida svjedok pokazuje da se njegova kuća nalazi negdje na čest. 2976/1.
15. OA, EA i PA nezainteresirani su svjedoci koji su iskazivali sigurno i pretežno suglasno. Imaju osobnih i neposrednih spoznaja o predmetu spora kao mještani koji su se koristili upravo tim putem da bi došli do mora odnosno njiva. Potvrdili su navode tužitelja da se tu prolazilo dugi niz godina s tim da EA navodi da su prolazili samo ljudi iz obitelji dok PA i OA navode da se tuda kretao veći broj ljudi. Na sud su ostavili dojam iskrenosti te sud cijeni ove iskaze kao uvjerljive i vjerodostojne. Iako je PA rekla da drugih vrata izuzev onih koje je stavio DA da bi iz svoje nekretnine mogao izaći na sporni put – nema, a nesporno je tužitelj pod 1) stavio unazad par godina vrata koja imaju lokot i koja se nalaze na završetku puta, ista okolnost nije od utjecaja na valjanost njezinog iskaza koji je u preostalom dijelu u suglasnosti s iskazom EA i OA. Svi svjedoci su naveli da im tuženici ni itko drugi nikada nije branio da tuda prolaze.
16. Dovodeći u vezu isprave u spisu, a posebno izvod iz katastarskog plana iz 2017. godine gdje je vidljivo da se radi o pravokutnoj površini koja spaja dva javna puta i koja gledajući prostim okom izgleda kao put s činjenicom da je prijepor bio sve do 2017. godine zasebna katastarska čestica oznake 2961/2 k. o. [katastarska općina] te u vezi s tim izvod iz posjedovnog lista broj: 4757 iz kojega je razvidno da je čest. 2961/2 imala površinu od 37 m2 i bila evidentirana kao „ceste i putevi“ s iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, ali djelomično i iskazom tuženika pod 1 koji nije osporio da se tuda prolazilo, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da postoji pravo služnosti puta i to prolaza i provoza u gabaritima kako je utuženo tužbenim zahtjevom.
17. Prema paragrafu 481. Općeg građanskog zakonika (stupio na snagu 01.01.1816. u Dalmaciji) koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. godine dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travanja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91) pravo služnosti stjecalo se upisom u zemljišne knjige.
Dakle, nije bilo predviđeno stjecanje dosjelošću, već isključivo uknjižbom u zk, a sud ne može Razdiobu dovesti po opisanom položaju s predmetom spora na siguran ili bar vjerojatan način. Osim toga do uknjižbe prava služnosti u zk nikada nije došlo.
18. Međutim, Zakon o osnovno vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. godine. ZOVO u odredbi iz članka 54. statuira stjecanje vlasništva stvarne služnosti dosjelošću. Prema odredbi članka 54. ZOVO stavak 1. stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.
19. Prema odredbi čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
20. Slijedom iznijetoga kraj nedvojbeno utvrđene činjenice da se osamdesetih, devedesetih i dvijetisućitih godina pa sve do pokušaja tuženice da pripoji predmetnu nekretninu svojoj neometano prolazilo, to je jasno da je proteklo vrijeme od preko trideset godina pa su se ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 54. st. 1. ZOVO i čl. 229. st. 1. ZV za stjecanje prava služnosti dosjelošću te je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan.
21. Sud je u odnosu na tuženike prihvatio i dio zahtjeva koji se odnosi na činidbu trpljenja uknjižbe jer je bila (i jest) upisana zabilježba ovog spora pa u korist tužitelja djeluju odredbe iz čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19), a koje su bile na snazi u vrijeme raspolaganja tuženika s nekretninama.
21.a) Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tužiteljima sastoji se od zastupanja istih po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12), s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 400,00 EUR, uz PDV od 25% iznosi 500,00 EUR te uz sudske pristojbe na ime tužbe od 53,09 EUR i presude od 26,55 EUR iznosi 579,64 EUR čemu se na ime predujma za troškove sudskog očevida pridodaje 530,89 EUR - ukupno 1.110,53 EUR.
Sud je tužitelje odbio za preostali zatraženi trošak jer u postupcima radi utvrđenja prava služnosti odvjetnika pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo.
U Zadru, 29. rujna 2025.
Sudac
Sonja Miljak
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1.Tužiteljima po punomoćniku,
2.Tuženicima po punomoćniku
