Poslovni broj: Povrv-2742/2024-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista UĆ, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregurić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tin Zdravković, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, Turinina 5, poslovni broj Ovrv-1677/21 od 04. listopada 2021. godine.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić Ovrv-1677/2021 u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju: 69.272,42 kn / 9.194,06 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 22.156,15 kn / 2.940,63 EUR teku od 14.9.2021. do isplate, a na iznos od 2.470,00 kn od 14.9.2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.442,80 EUR u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti, kao i zahtjev tužene za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba dana 14.09.2021.g. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nalog tuženoj da tužitelju isplati iznos od 69.336,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, slijedom čega je javni bilježnik temeljem odredbe čl. 252.a u svezi čl. 252. b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 dalje OZ) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1677/21 dana 04. listopada 2021. godine.

2. Tužena je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremeno podnijela prigovor navodeći da odlučno odbija priznavanje bilo kakvog duga, te napominje da nije točno da je obaviještena o otkupu duga jer ona nije zaprimila nikakav dopis a tužitelj ne prilaže nikakav račun za otkup njezinog dugovanja i plaćene poreze za isto. Navodi da je njezin dug prema Zagrebačkoj banci nastao još 2000. Godine kada je preko Štedno kreditne zadruge Medena digla kredit od 12.000,00 kn i založila čekove banke, te obzirom je ostala bez posla i nije mogla redovito plaćati rate, zadruga je sve čekove poslala na naplatu u banku, uslijed čega je donijeto rješenje o ovrsi pred Općinskim sudom u Karlovcu broj Ovrv-649/04. Podnijela je žalbu na ovrhu koja nije rješavana godinama te su joj sredstva oduzimana po nalogu FINE i novog spisa broj Ovr-611/07, a novčani su iznosi redovito i prema zakonu uplaćivani mjesečnom obustavom iz plaće u ustanovi u kojoj je radila. Napominje da joj je do 22.10.2020.g. zaplijenjeno 77.000,00 kn koji su se nalazili na računu Fine te još 10.000,00 kn koji nisu nigdje bili raspoređeni te se ovrha nastavljala u malim iznosima na ime zaostalih kamata. Sud u Ogulinu je donio rješenje da se ovrha obustavlja 27.01.2018.g. te ona smatra da nema nikakva zakonska osnova za prodaju njezinog duga koji više ne postoji i koji je sudskom odlukom obustavljen u cijelosti. Ističe tešku materijalnu situaciju.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-5600/21 od 14. prosinca 2021.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-1677/21 od 04. listopada 2021. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj podneskom od 07.06.2023.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka i obzirom na valutu EUR kao službenu valutu u RH na način da potražuje od tužene platež iznosa od 69.272,42 kn / 9.194,06 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 22.156,15 kn / 2.940,63 EUR teku od 14.9.2021. do isplate, a na iznos od 2.470,00 kn od 14.9.2021. pa do isplate, uz naknadu ovršnog i parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom kako to proizlazi iz navedenog podneska.

5. Tužena u daljnjem tijeku postupku ističe prigovor zastare te ističe nelogičnost obračuna zakonskih zateznih kamata budući je utvrđeno da su tuženoj vršene zaplijene temeljem privremenog rješenja o pljenidbi Ovr-611/07, odnosno da su novčana sredstva namijenjena ovrhovoditelju uzeta ovršeniku. Napominje da je ovrhovoditelj propustio podnijeti prijedlog za prijenos tražbine, te joj je konačno ustegnut iznos od preko 70.000,00 HRK, slijedom čega joj se od 2007 čitavo vrijeme ustežu iznosi s računa, ali se zakonska zatezna kamata obračunava kao da joj nije niti jedan iznos ustegnut, zbog čega je ona efektivno postavljena u nepovoljan položaj budući da vraća svoj dug, ali joj se zbog propusta ovrhovoditelja tretira kao da mu niti jedan iznos nije naplaćen i kao da uopće nije umanjila svoje dugovanje. Tužena smatra da je nepravilno obračunavati zakonsku zateznu kamatu na sredstva koja su joj zaplijenjena i kojima ona ne može raspolagati (pa niti ih dobrovoljno platiti ovrhovoditelju), a koja ovrhovoditelj samo svojim propustom nije na sebe prenio.

6. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem Povrv- 5600/2021 donio presudu dana 05.12.2023.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koja je presuda ukinuta II rješenjem ŽS u Puli-Pola, poslovni broj: Gž- 158/2024 od 01.07.2024.g., navodeći da pasivnost Zagrebačke banke i obustava nema nikakve pravne učinke na novog ovrhovoditelja jer u vrijeme kada je zbog pasivnosti banke obustavljen postupak to više nije bilo potraživanje banke. Prema stavu drugostupanjskog suda, povlačenje prijedloga za ovrhu banke nakon što je prodala dug nema nikakvog pravnog učinka u odnosu na zastaru jer banka više nije vjerovnik, pa se ne bi moglo primijeniti čl. 242. ZOO-a već čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a. U odnosu na ovdje ovrhovoditelja dug bi bio zastario u slučaju da se taj dug 2017. godine kada ga je otkupio već bio zastario. Dok traje postupak ne dolazi do zastare, pa stoga treba utvrditi da li je u vrijeme preuzimanja duga isti bio u zastari. U situaciji kada je ovršni postupak obustavljen i novac ovršenici vraćen 2020. godine, Zagrebačka banka nije više bila ovrhovoditelj, pa sve radnje (pasivnost) banke od kada je prodala dug nemaju bilo kakav učinak u odnosu na pitanje zastare jer to potraživanje više nije od banke, već novog vjerovnika. II sud nadalje ističe da je obzirom da je nalazom vještaka dio potraživanja utvrđen, tada, iako Zagrebačka banka nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju, treba i cijeniti prema onom iznosu koji je bio u mogućnosti utvrditi. Obzirom na ukinutu presudu, predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak koji se nastavio voditi pod brojem Povrv-2742/2024.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), presliku spisa Općinskog suda u Karlovcu, stalna služba u Ogulinu broj Ovr-2066/10 (list 18-26,40-132 spisa), presliku trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine između Zagrebačke banke d.d., APS Delta s.r.o. i tužitelja od 09.10.2017.g. (list 134-150 spisa), obavijest o ustupu tražbine od 24.07.2017.g. (list 154-155 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec Darku Prpiću koji je dana 12.04.2023.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje te je ujedno provedeno saslušanje imenovanog vještaka na prijedlog tužene. Također je u ponovnom postupku dana 17.01.2025.g. dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvenstveno valja iskazati da u konkretnom slučaju pravni odnos između Zagrebačke banke i tužitelja, kao i pravni odnos između tužitelja i tužene valja prosuđivati kako kroz odredbe kojima se uređuje ugovorna subrogacija sukladno odredbama čl. 80-89 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Sud je uvidom u presliku trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine između Zagrebačke banke d.d., APS Delta s.r.o. i tužitelja od 09.10.2017.g. (list 134- 150 spisa) utvrdio da je predmetnim ugovorom zaključenom između Tužitelja i trgovačkog društva Zagrebačka Banka d.d., tužitelj otkupio od Zagrebačke banke d.d. između ostalih i tražbinu koju je Zagrebačka Banka d.d. imala prema tuženoj slijedom čega je sud utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka za postupanje u ovom postupku u smislu odredbe čl. 80 ZOO-a te je stoga u cijelosti otklonjen prigovor tužene u odnosu na navedeno.

10. Nastavno valja napomenuti da je u odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, pa sve da dužnik i nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku to ne utječe na valjanost ustupanja, dok se vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine tuženika (tako i VSRH u Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004.)

11. Nadalje, sud je utvrdio da je ovosudno potraživanje koje je Zagrebačka banka d.d. prenijela tužitelju bilo predmet ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Karlovcu, stalna služba u Ogulinu koji se vodio pod brojem Ovr- 2066/10 (prijašnji brojevi spisa Ovr-639/04 i Ovr-611/07). Tako je sud uvidom u priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio da je pred predmetnim sudom dana 23.02.2004. Zagrebačka banka d.d. podnijela prijedlog za ovrhu pod brojem Ovr- 639/04, te je predmet ovrhe je pokretna imovina/plaća/mirovina tužene - tada ovršenice, pri kojem je kao vjerodostojna isprava poslužio izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 19.01.2004.g. Nadalje, dana 13.12.2006.g. ovrhovoditelj je nakon neuspješne naplate izvijestio da povlači prijedlog za ovrhu Ovr-639/04 na pokretnoj imovini i plaći-mirovini ovršenice, te je podnio prijedlog za promjenu sredstava/predmeta ovrhe na štednim ulozima, slijedom čega je po citiranom prijedlogu za promjenu sredstava/predmeta ovrhe isti sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-611/07 dana 11.4.2007.g., te se nastavio kao novi ovršni postupak, sa istog osnova na koji se tužitelj poziva u ovom predmetu, a na novom sredstvu ovrhe- štednim ulozima ovršenice. Sud je ujedno rješenjem od 24.06.2010.g. broj Ovrv- 639/04 obustavio ovršni postupak na pokretnoj imovini i plaći-mirovini ovršenice uslijed novog ovršnog postupka. Nadalje, po prijedlogu za ovrhu od 25.11.2010.g. kojim se ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. očitovao obzirom da tražbina ovrhovoditelja nije podmirena, te da je ovrhovoditelj saznao da je ovršenica zaposlena u Srednjoj školi-Centar za odgoj i obrazovanje, Zagorska 14, Zagreb, i kojim je prijedlogom predložio da sud donese rješenje kojim se određuje ovrha pljenidbom plaće koju ovršenik ostvaruje u Srednjoj školi-Centru za odgoj i obrazovanje, Zagorska 14, Zagreb, to je predmetni sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2066/10 dana 7.2.2011.g. Nadalje, sud je dana 13.11.2017. pozvao ovrhovoditelja obavijestiti sud je li njegovo potraživanje namireno i da li stavlja daljnje prijedloge u predmet, a kako se ovrhovoditelj nije očitovao, sud je rješenjem broj Ovr- 2066/10 od 17.1.2018.g. obustavio ovrhu, dok je rješenjem od 25.11.2020.g. broj Ovr.2066/10 (raniji broj spisa Ovr-611/07) izvan snage rješenje suda o privremenoj pljenidbi broj Ovr-611/07 od 11.04.2007.g. te je ovrha obustavljena u cijelosti.

12. Obzirom na sporna utvrđenja između stranaka, sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi utvrđenje da banka nije dostavila promet tekućeg računa, banka se očitovala jer promet po predmetnom računu unazad 11 godina nije evidentiran, dok stariji ne izdaju, sve sukladno čl. 160. Zakona o kreditnim institucijama. S obzirom da nije dostupan promet po računu, vještak ne može utvrditi visinu dugovanja koje je tužena imala prema Zagrebačkoj banci po osnovama Ovr-2066/10 i Ovr-611/07, izuzev stanja tražbine na dan 19.1.2004. u iznosu od 23.257,80 kn prema nalogu Zagrebačke banke d.d. za utuženje (list 132), stanja tražbine na određeni dan prema podnescima ovrhovoditelja, npr. podnesak od 23.4.2014. (list 74-76) kojim specificira tražbinu na dan 27.9.2004., ili podnesak od 14.3.2013. (list 80) kojim specificira tražbinu na dan 11.3.2013.g., te stanja tražbine na 29.5.2017. prema Obavijesti (list 154) kojom je Zagrebačka banka d.d. obavijestila tuženika da je ustupila u korist društva APS Delta s.r.o. sa sjedištem u [adresa], Češka Republika, tražbinu po tekućem računu 3210319931. Usporedbom iznosa tražbine Zagrebačke banke d.d. za glavnicu na dan 19.1.2004. (23.257,80 kn) i na dan 29.5.2017. (22.156,15 kn) je razvidna razlika koja iznosi 1.101,65 kn, stoga je moguće da je tuženik vršio plaćanje ili je npr. banka izvršila usklađenje ili otpis tražbine. Također, iz rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-611/07 i Ovr-2066/10 su razvidni troškovi ovršnog postupka 1.220,00 kn i 1.812,00 kn što ukupno iznosi 3.032,00 kn, a što je za 562,00 kn više od tražbine Zagrebačke banke d.d. za troškove na dan 29.5.2017. (2.470,00 kn), stoga je moguće da je tuženik vršio plaćanje ili je npr. banka izvršila usklađenje ili otpis tražbine. Od Zagrebačke banke d.d. su zatraženi i financijske kartice za potraživanje banke po vrstama (glavnica, redovne kamate, zatezne kamate, troškovi), s prilogom dokumentacije temeljem koje je izvršeno evidentiranje zaduženja i plaćanja (računi, obračuni, rješenja, dokumentacija o plaćanju i dr.) te dokumentacija o troškovima (potraživanja banke). Zatražena dokumentacija Zagrebačke banke d.d. nije dostavljena do dana izrade nalaza stoga vještak ne može utvrditi kako je nastala i koliko iznosi tražbina Zagrebačke banke d.d. po vrstama (glavnica, redovne kamate, zatezne kamate, troškovi, drugo) te je li tuženik vršio plaćanja i ako jest, kada i u kojem iznosu. Kada bi se na drugi način utvrdilo da tražbina Zagrebačke banke d.d. na dan 29.5.2017. iznosi kako je banka obavijestila tuženika da je ustupila tražbinu po tekućem računu 3210319931 (list 154), tada bi ukupno zatezne kamate obračunate na glavnicu i troškove, za razdoblje od 30.5.2017. do 12.9.2021.g., iznosile 6.098,46 kn, odnosno, 809,43 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupno bi tražbina tužitelja na dan 13.9.2021.g. iznosila 69.272,42 kn, odnosno, 9.194,06 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije: Ukupno povrat sredstava tuženiku iznosi 9.396,09 EUR, što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 70.794,85 kn. Prema Specifikaciji FINA-e, povrat sredstva tuženiku je izvršen dana 9.12.2020.g. Uvidom u izračunate iznose povrata sredstava u kunama, FINA za vraćene iznose glavnog duga navodi:

- trošak 1.219,99 kn (vjerojatno se radi o trošku ovršnog postupka 1.220,00 kn)

- glavnicu 23.257,80 kn.

Prema odgovorima FINA-e tuženiku i elektroničkoj poruci vještaku, može se zaključiti da je točan navod tuženika da ustegnuta sredstva nisu prosljeđivana na račun Zagrebačke banke, ali nisu ostala neraspoređena na računu FINA-e već je FINA dala uputu da se za očitovanje na kojem računu su bila rezervirana sredstva do trenutka povrata vještak obrati poslovnim bankama u kojima je vršena zapljena. Vještak nije od poslovnih banaka zatražio podatke ili dokumentaciju o ustegnutim sredstvima tuženika jer banke takve podatke ili dokumentaciju uobičajeno ne dostavljaju.

14. Nadalje, sud je na prijedlog tužene proveo dokaz saslušanjem vještaka Darka Prpića koji je na ročištu održanom dana 13.11.2023.g. iskazao da ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tuženika se dodatno očituje da s obzirom da Zagrebačka banka prednik tužitelja nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi na temelju kojih obveza ili učinjenih troškova postoji obveza tuženice prema Zagrebačkoj banci, navodi da se ne može ni očitovati da li je ispravno iskazana visina potraživanja prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja. Postupak ovrhe koju je vodila Zagrebačka banka započeo je 2004. godine te je prema dostavljenim podacima FINE bila izvršavana ustega sa računa tuženice odnosno istoj je bio prisilno blokiran račun te je prema podacima FINE ustegnut iznos od 70.794,70 kuna, a koji iznos sredstava je vraćen tuženici s obzirom da prema rješenju Ovrv-611/07 nije bilo određeno na koji račun se sredstva prenose, odnosno ostala su sredstva neraspoređena na FINI-nom računu i u konačnici vraćena tuženoj. On se ne može decidirano očitovati zašto postoji razlika za iskazanu glavnicu Zagrebačke banke na dan 19. 1. 2004. u iznosu 23.25780 kuna koji se navodi u prijedlogu za ovrhu (list 84-85) u odnosu na iskazano potraživanje na dan 29. 5. 2017. u iznosu od 22.156,15 kuna kojom je obavijestila Zagrebačka banka tuženicu da je tražbina ustupljena društvu APS d.o.o.

15. Sud je nastavno u ponovnom postupku rješenjem pozvao vještaka Darka Prpića na izradu dopunu nalaza i mišljenja na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da li se može utvrditi osnovanosti i visinu potraživanja i u kojem dijelu, obzirom na dostavljenu i raspoloživu dokumentaciju iz spisa, sve sukladno uputi II-stupanjskog suda iz rješenja od 1. srpnja 2024.g.

16. Vještak Darko Prpić je dana 17.01.2025.g. dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da je on u točki 1. Zaključka nalaza od 11.4.2023., vještak naveo da ne može utvrditi visinu dugovanja koje je tužena imala prema Zagrebačkoj banci po osnovama Ovr-2066/10 i Ovr-611/07, s obzirom da nije dostupan promet po računu (tekućem računu tužene kod Zagrebačke banke d.d.), pri čemu je naveo određeni broj dostupnih podataka o stanju tražbine prema dostupnoj dokumentaciji u spisu (nalog Zagrebačke banke d.d. za utuženje, podnesci ovrhovoditelja, obavijest Zagrebačke banke d.d.) ne može utvrditi kako je nastala i koliko iznosi tražbina Zagrebačke banke d.d. po vrstama (glavnica, redovne kamate, zatezne kamate, troškovi, drugo) te je li tuženik vršio plaćanja i ako jest, kada i u kojem iznosu, jer zatražena dokumentacija Zagrebačke banke d.d. (financijske kartice za potraživanja banke po vrstama) nije dostavljena do dana izrade nalaza vještaka. Nalaz i mišljenje vještaka se odnosi na nemogućnost utvrđenja osnovanosti i visine potraživanja u cijelosti. Navođenje podataka o stanju tražbine prema dostupnoj i raspoloživoj dokumentaciji u spisu (nalog Zagrebačke banke d.d. za utuženje, podnesci ovrhovoditelja, obavijest Zagrebačke banke d.d.) nije nalaz i mišljenje vještaka kojom utvrđuje osnovanost i visinu potraživanja, već kako je naveo, navođenje (tuđih) podataka o stanju tražbine.

17. Obzirom na dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka iz kojeg proizlazi da temeljem raspoložive dokumentacije nije u mogućnosti utvrditi osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, tužitelj je na ročištu održanom dana 03.09.2025.g. obzirom na rješenja od 05.03.2025.g. i od 12.05.2025.g. iskazao kako Zagrebačka banka nije dostavila promet po računu prije 2010. jer istim više ne raspolaže, a nakon 2010. po računu više nije bilo prometa. Stoga su punomoćnici stranaka na istom ročištu iskazale kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, predložile zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke prema stanju spisa.

18. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kao i iz dopune nalaza i mišljenja, prema stavu ovog suda tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, obzirom na neprijepornu činjenicu da vještak sa raspoloživom dokumentacijom nije bio u mogućnosti utvrditi sve činjenice relevantne za meritum spora, pa se nije moglo utvrditi sa sigurnošću kako je nastala i koliko iznosi tražbina Zagrebačke banke d.d. po vrstama (glavnica, redovne kamate, zatezne kamate, troškovi, drugo) te je li tuženik vršio plaćanja i ako jest, kada i u kojem iznosu. Kako se naprijed navedene okolnosti mogu utvrditi isključivo i jedino financijskim vještačenjem od strane vještaka financijske struke koji je jedini kvalificiran i ima stručno znanje za utvrđivanje predmetnih činjenica u smislu odredbe čl. 250 ZPP-a, te obzirom da je za provođenje temeljitog i sveobuhvatnog vještačenja na sve sporne okolnosti vještaku bila potrebna dokumentacija koju mu niti tužitelj niti njegov prednik Zagrebačka banka d.d. nije stavio na raspolaganje, to sud nalazi da se temeljem stanja spisa ne može pravilno utvrditi visina tužbenog zahtjeva sukladno čl. 219 ZPP-a, a što je i sam financijski vještak nedvojbeno iskazao u dopuni nalaza od 17.01.2025.g., slijedom čega sud u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na visinu istog, odnosno da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

19. Sud je pritom uzeo u obzir i činjenicu da su tužitelj, kao i njegov prednik, pravne osobe koji imaju zaposlene stručnjake, pravnike i ekonomiste, slijedom čega propust tužitelja da dostavi traženu dokumentaciju može ići samo na njegovu štetu, a ne i na štetu tužene protiv koje se vodi ovaj postupak te stoga tužena ima pravo da se postupak dovrši u razumnom roku. Stoga se upire da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 1. veljače 2018. ukazao da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnog prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna. Europski sud za ljudska prava u predmetu Comingersoll SA. protiv Portugala (GC), broj: 35382/97 utvrdio kako se s ovršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno. Cijeneći citiranu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske I Europskog suda za ljudska prava, ovaj sud smatra da greške ili propusti, kako tužitelja koji ne poduzima radnje radi ostvarivanja svoje tražbine, trebaju ići u korist pogođenih osoba i rizik svake greške ili propusta ne smije se ispravljati na štetu građana.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića obzirom je izrađen u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju. Predmeta. Naime, iako je tužena imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, sud nalazi da isto ne može ići na štetu samog vještaka, kojeg sud smatra stručnom i kompetentnom osobom, koji zbog krivnje tužitelja kao novog vjerovnika te starog vjerovnika i nedostavljanja financijske dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi sve relevantne činjenice za utvrđenje visine potraživanja tužitelja.

21. U odnosu na prigovor zastare sud isti ocjenjuje neosnovanim temeljem čl. 243 st. 3 i 5 ZOO-a sukladno uputi II suda. Prema odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Sukladno odredbi članka 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom pred sudom li drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Nadalje, čl. 245 st. 3 ZOO-a nastavno određuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, dok st. 5 istog članka propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. .

22. Sukladno uputi drugostupanjskog suda da je potrebno utvrditi da li je u vrijeme preuzimanja duga isti bio u zastari, sud je utvrdio kako se tražbina temelji na vjerodostojnoj ispravi od 19.01.2004.g. za koju je Zagrebačka banka d.d. podnijela prijedlog za ovrhu pod brojem Ovr-639/04 dana 23.02.2004.g. Sukladno čl. 241 ZOO-a sud nalazi predmetna tražbina nije bila zastarjela u vrijeme preuzimanja duga tijekom 2017.g., slijedom čega utuženo potraživanje nije zastarjelo u smislu čl. 245 ZOO-a.

23. Međutim, iako potraživanje tužitelja nije zastarjelo, kako sud nalazi da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u smislu čl. 219 ZPP-a, a iz kojeg je razloga ocijenjen kao neosnovani tužbeni zahtjev, nije bilo potrebno ocjenjivati ostale sporne okolnosti. Nadalje, kako je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatraženih zakonskih zateznih kamata. Nastavno, a kako je stav sudske prakse da kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti, slijedom čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

24. Obveza tužitelja da naknadi tuženoj trošak postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužene po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50, prema vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno važećoj Tarifi te sukladno čl. 48. st. 2., kao i sukladno čl. 14 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon). Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podnesaka od 01.06.2023.g. i od 31.03.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta na dane 13.11.2023.g., 05.11.2024.g. i 03.09.2025.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1 na trošak pristupa na ročište dana 10.10.2023.g. u visini od 50 bodova temeljem Tbr 9 toč. 3, što ukupno iznosi 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.100,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 275,00 eura iznosi 1.375,00 eura. Također joj je priznat trošak pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 34,62 eura, kao i trošak od 33,18 eura za pristup financijskog vještaka na ročište, slijedom čega sveukupan trošak iznosi 1.442,80 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

25. Tuženoj nije priznat trošak pristupa na ročište dana 10.10.2023.g. u iznosu od 124,43 eura budući da joj je priznat navedeni trošak temeljem Tbr 9 toč.3. Također joj nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, slijedom čega je odlučeno je kao u točci IV izreke presude.

26. Kako je tužitelj izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Puli- Pola, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženoj putem punomoćnika

U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine