Poslovni broj: P-5290/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista PM, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica AM, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja AM, i zamjenika punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika iz Zagreba, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.707,21 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01. kolovoza 2023. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 01.08.2023.g. navodi da je osiguranik tužitelja TM preminuo je od posljedica zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 20. rujna 2013. u 10,04 sati u Poreču, a koju je prometnu nesreću prouzročila VM iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom marke „Toyota- Yaris“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), osigurano kod Ergo Versicherung AG, broj zelenog kartona D/5472/KR071420265.0. Navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, stalna služba u Pazinu broj K-619/2015 od **.**.2017. VM proglašena krivom i kažnjena za kazneno djelo – izazivanja prometne nesreće te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola broj: 60384 od **.**.2017. ŽM, udovici umrlog osiguranika TM priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a rješenjem od 17. siječnja 2018. uspostavljena je isplata mirovine počevši od 1. siječnja 2018. Isplatom priznate mirovine za tužitelja nastaje šteta. Navodi da je u mirnom postupku Zavodu podmirena šteta koju je pretrpio isplatom predmetne obiteljske mirovine zaključno do 30. lipnja 2020.g., a kako je Zavod nastavio s isplatom obiteljske mirovine iza smrti osiguranika TM, za tužitelja je nastala daljnja šteta za nastavno razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 9.707,21 € / 73.139,00 kn Napominje da prema odredbi članka 161. stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ((NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018. 102/2019, 84/2021 i 119/2022 ; dalje ZOMO) naknada stvarne štete koju tužitelj, Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala u trenutku pojedine isplate obiteljske mirovine Dostavljeni obračun isplaćene obiteljske mirovine sačinjen je od ovlaštene osobe i ima značenje javne isprave u smislu čl.60. Zakona općem upravnom postupku (NN 47/2009, i 110/2021), kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 ). Nadalje, sukladno čl. 163. stavkom 4. ZOMO tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka čini nespornim da je osiguranik tužitelja TM smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 20.09.2013. godine, no ističe prigovor suodgovornosti navodeći da je tu prometnu nesreću, međutim, osiguranik djelomično i sam skrivio upravljajući motociklom prometnoj situaciji neprilagođenom brzinom, čak štoviše – brzinom većom od maksimalno dopuštene, te neodržavajući dovoljan razmak između svog vozila i vozila ispred sebe, s kojim se u konačnici sudario. Čak i pri toj brzini kojom se kretao osiguranik tužitelja izbjegao bi sudar pravovremenim kočenjem (drugi pasus na str. 15 obrazloženja presude Općinskog suda u Puli br. K-619/2015 od 07.09.2016. god.), slijedom čega ističe prigovor odgovornosti osiguranika tužitelja, TM za predmetnu prometnu nesreću. Navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i iz razloga što nije utemeljen na mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu [Narodne novine 151/05] u smislu čl. 27. Obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu cjelokupne mirovine isplaćene njegovu osiguraniku u određenom periodu iako na naknadu u toj visini nema pravo s obzirom na citirane zakonske odredbe. Predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost postojanja i visine iznosa koji predstavlja razliku između mirovine utvrđene predmetnim rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ističe da bi predmetno potraživanje, u naravi regresno, preduvjet je da tužitelj isplaćuje mirovinu u iznosima kako to tvrdi u tužbi, ali tuženik to plaćanje osporava, a tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze izvršenih isplata, tužbeni se zahtjev predlaže odbiti u cijelosti i primjenom pravila o teretu dokaza, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku rješenja HZMO, Područni ured Pula-Pola broj 03072352422 od 04.11.2017.g. i od 17.01.2018.g. (list 34-39 spisa), presliku presude broj K-619/15 (list 4-33 spisa), obračun isplaćenih mirovina (list 40 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također kombinirano sudsko medicinsko prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima Miši Bariću i Davoru Mayeru koji su dana 27.02.2025.g. dostavili sudu pisani nalaz i mišljenje te je ujedno provedeno saslušanje imenovanih vještaka. Priklopljen je i kazneni spis povodom štetnog događaja, kao i spis tužitelja u odnosu na njegovog osiguranika. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 9.707,21 eura koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine ŽM, udovici umrlog osiguranika tužitelja TM, a koju je prometnu nesreću prouzročila VM iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom dana 20. rujna 2013. u 10,04 sati u Poreču, i to za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022.g.

5. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni pravo na obiteljsku mirovinu.

6. Sporna je pasivna legitimacija, kao i činjenica da li je pokojni osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja.

7. Kako je sporna pasivna legitimacija između stranaka, sud je izvršio uvid u kazneni spis povodom štetnog događaja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj K-619/15. Uvidom u predmetni spis sud je utvrdio da je navedeni sud dana 05.09.2017.g. donio presudu poslovni broj: K-619/2015 kojom je proglasio krivom VM za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl.227.st.2. i 6. KZ/11 a kažnjivo po čl.227.st.6. KZ/11. Iz presude proizlazi da je okrivljena VM dana 20. rujna 2013., u 10,04 sati u Poreču, krećući se sa zaustavne trake uz zapadnu kolničku voznu traku, na kolniku ŽC-5198 Poreč-Kukci, na oko 130m južno od benzinske stanice "Petrol" upravljala iz smjera sjevera u pravcu juga osobnim automobilom marke "Toyota-Yaris", reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), protivno čl.43.st.1. i 2., čl.45.st.1. i čl.12.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, unatoč pune crte na kolniku i bez prethodne pozorne provjere prometne situacije iza svog vozila, uključila se u promet, iako prethodno nije propustila motocikl marke "Honda-Varadero 125", započela radnju polukružnog okretanja, uslijed čega je došlo do udara lijevog bočnog dijela automobila u prednji dio motocikla marke "Honda-Varadero 125", reg. oznake [registarska oznaka] kojim je, iza njenog vozila, iz smjera sjevera u pravcu juga, upravljao TM, s suputnicom ŽM, koji je uslijed udara pao na kolnik i zadobio višestruke tjelesne ozljede u vidu: oguljotine brade, oguljotine trbušne stijenke, krvni podljev trbušne stijenke, oguljotine desnog lakta, krvni podljev desne podlaktice, oguljotinu i krvni podljev hrpta desne šake, oguljotine lijevog bedra, oguljotine koljena obostrano, oguljotinu desne potkoljenice, prijelome rebara desne strane prsnog koša od 1-6 rebra, nagnječenja i traumatskog razdora jetre, krvavog sadržaja u trbušnoj šupljini, te nagnječenje desnog bubrega, a koje povrede, osim onih površinskih, pojedinačno i u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, koja je bila takvih karakteristika i opsega da je dovela do smrtnog ishoda, slijedom čega je imenovana iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, pri čemu je prouzročena smrt jedne osobe. Predmetna presuda je postala pravomoćna dana 15.01.2019.g.

8. Imajući u vidu da je iz kaznenog spisa nedvojbeno utvrđeno da je prometnu nezgodu skrivila VM iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom marke „Toyota-Yaris“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), osigurano kod Ergo Versicherung AG, broj zelenog kartona D/5472/KR071420265.0 te obzirom na činjenicu da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na činjenici da je isplatio obiteljsku mirovinu udovici pokojnog osiguranika uslijed smrti u štetnom događaju, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama, sud je utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka za postupanje u ovom postupku. Naime, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika sud je u cijelosti ocijenio kao neosnovan obzirom je imenovani pasivno legitimiran uslijed činjenice da je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe čl. 163 st. 4 ZOMO-a.

9. Naime, tuženik ističe kako u konkretnoj pravnoj stvari za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva su mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (vrijeme isplate svakog pojedinog iznosa), dok je tužitelj isticao da je za primjenu u ovom sporu relevantan ZOMO.

10. Sud je utvrdio da je u konkretnoj pravnoj stvari mjerodavna primjena odredaba ZOMO-a.

11. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja iz odredbe čl. 1616. i čl. 164. ZOMO (NN 157/13, 115/18, primjena od 1. siječnja 2014.). Odredbe ZOMO-a jesu posebni propisi kojima je uređena materija naknade štete koju tužitelj trpi isplatom mirovinskih primanja, dok ZOOP uređuje samo materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu i ne može se odnositi na štetu nastalu isplatom mirovinskih primanja.

12. Nadalje, odredbama članka 27. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano je da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. istog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

13. Iz odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a proizlazi da je pretpostavka postojanju obveze društava za osiguranje naknaditi štetu, u konkretnom slučaju tužitelju (kao zavodu za mirovinsko osiguranje), da ono (društvo za osiguranje) ima sklopljen ugovor o osiguranju sa svojim osiguranikom. Također, odredbom članka 3. stavka 1. točke 7. ZOOP-a propisano je da je „odgovorni osiguratelj“ društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama.

14. Budući da se ne radi o situaciji da je tuženik sklopio ugovor o osiguranju sa svojim osiguranikom to se ne može smatrati odgovornim osigurateljem u smislu odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a u vezi s odredbom članka 3. stavka 1. točke 7. tog Zakona. Međutim, tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz odredbe članka 163. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 130/10- pročišćeni tekst, 61/11, 114/11 i 76/12; u daljnjem tekstu: ZMO) kojom je propisano ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske, koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje. Naime, odredbom članka 163. stavka 7. ZOMO-a propisano je da se u slučajevima iz stavka 1. do 5. ovog članka, u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete, primjenjuju odredbe ovog Zakona, a sve ovo iz odluke VTS RH Pž-786/22 od 17. kolovoza 2023.

15. Nadalje, upućuje se na rješenje VSRH broj Revd-3808/2024 od 22.01.2025.g. kojim je odbijen prijedlog tuženika za podnošenje revizije u odnosu na revizijsko pitanje "Koji se Zakon ima primijeniti u kada se odlučuje o osnovanosti i visini tužiteljeva zahtjeva u sporovima koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao tužitelj pokreće protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, a radi povrata iznosa koji su isplaćeni na ime mirovine odnosno jesu li u predmetnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju? Ima li mjesta primjeni odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kada se odlučuje o osnovanosti i visini tužiteljeva zahtjeva u sporovima koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao tužitelj pokreće protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, a radi povrata iznosa koji su isplaćeni na ime mirovine?“ Naime, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je riječ naknadi štete uzrokovane motornim vozilom stranih registarskih oznaka odnosno odgovornosti Hrvatskog ureda na osiguranje (koje je profesionalna organizacija koja okuplja društva za osiguranje koja u Republici Hrvatskoj imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti), to čini bitnu razliku u odnosu na slučajeve na koje se tuženik u prijedlogu poziva, a u kojima su tuženici hrvatska osiguravajuća društva po osnovi sklopljene police obveznog osiguranja po hrvatskom pravu (u odnosu na vozila registrirana u [adresa]). Dakle, razlozi koji se iznose u prijedlogu i sudska praksa na koju se tuženik poziva ne opravdavaju da bi postavljena pitanja bila važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

16. Iz naprijed navedenih razloga, sud je raspravnim rješenjem od 05.09.2025.g. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost postojanja i visine iznosa koji predstavlja razliku između mirovine utvrđene predmetnim rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u smislu čl. 27 ZOOP-a, smatrajući isti neprikladnim i nepotrebnim, a čije bi provođenje stvorilo samo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka.

17. Kako je među parničnim strankama sporan sudoprinos pokojnog osiguranika tužitelja TM načinu nastanka štetnog događaja, sud je proveo dokaz sudsko medicinskim prometnim vještačenjem po stalnom sudskim vještacima dr. Miši Bariću i Davoru Mayeru.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miše Barića, ing. proizlazi utvrđenje da se prometna nesreća dogodila na ŽC-5198 po suhom kolniku širine 6,8 m te zaustavnim trakom širine 3,6 m na kojem dijelu kolnika je brzina kretanja za sva vozila ograničena na 80 km/h. Vozačica osobnog vozila VM je vršila radnju polukružnog okretanja sa zaustavnog prometnog traka vožnjom u naprijed kojom prilikom je vozilo prelazilo preko prometnog traka kojim se kretao motocikl kojim je upravljao TM i koji je zadržavao smjer svojega kretanja. Do sudara je došlo na desnom prometnom traku promatrano u smjeru kretanja motocikla i to oko 1,1 m od središnje linije kolnika. Do primarnog kontakta je došlo prednjim kotačem motocikla u lijevi središnji dio osobnog vozila koje je bilo popriječeno preko kolnika u polukružnom okretanju Brzina kretanja motocikla u trenutku reagiranja kočenjem iznosila je oko 87,8 km/h sa promjenom brzine motocikla u trenutku sudara od oko 55,4 km/h. Vozač motocikla je objektivno mogao percipirati opasnost sa svoje desne strane kada je prednji dio osobnog vozila prelazio punu liniju zaustavnog traka u kojem trenutku je vozač TM i reagirao kočenjem na oko 31,1 m prije mjesta sudara. S obzirom na potreban zaustavni put motocikla, a koji iznosi oko 56,8 m vozač motocikla kočenjem nije mogao zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara. Da se TM na motociklu u konkretnoj situaciji kretao svim brzinama do 59 km/h kočenjem bi uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara. U slučaju da se vozač motocikla TM kretao dopuštenom brzinom od 80 km/h, a ne utvrđenom brzinom od 87,8 km/h, promjena brzine motocikla u trenutku sudara iznosila bi oko 49,3 km/h sa naletnom brzinom na osobno vozio od oko 67,6 km/h. Niti u ovoj varijanti dinamike vozač motocikla kočenjem ne bi uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara. Da se motocikl ( u ovoj varijanti ) kretao svim brzinama do 56 km/h uspio bi kočenjem zaustaviti motocikl prije mjesta sudara. Do ovoga sudara ne bi došlo da je vozačica osobnog vozila VM, neposredno prije polukružnog okretanja na kolniku, propustila motocikl kojeg je mogla vidjeti u vanjskom ogledalu ili okretanjem glave preko lijevog ramena.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Davora Mayera, dr. sudske medicine proizlazi utvrđenje da je osiguranik tužitelja TM (55) stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla koji je svojim prednjim dijelom, zakošen ulijevo u padu, naletio na lijevi bok osobnog vozila koje mu je radnjom polukružnog okretanja presjeklo putanju. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja došlo je u trenutku sudara do snažnog prisilnog polijetanja tijela vozača motocikla prema naprijed, približno u smjeru dotadašnjeg kretanja, što je rezultiralo udarom njegovog tijela, dominantno desnom stranom, o lijevi bok prepriječenog osobnog vozila, s posljedičnim nastankom glavnine ozljeda, uključivo i dominantnu ozljedu u vidu razdora jetre koja je dovela do unutarnjeg iskrvarenja. Prema tome, sve utvrđene ozljede, kao i posljedični smrtni ishod osiguranika tužitelja, uklapaju se u utvrđenu dinamiku nesreće. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da se motocikl u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom od oko 87,8 km/h, dok je brzina kretanja za sva vozila na tom dijelu kolnika ograničena na 80 km/h. U slučaju da se motocikl kretao dopuštenom brzinom od 80 km/h (a ne utvrđenom brzinom od 87,8 km/h), i tada bi došlo do sudara, s time da bi nalet motocikla (ujedno i nalet tijela osiguranika tužitelja) na bok vozila bio ostvaren tek nešto manjom brzinom. Nije moguće utvrditi koje bi točno ozljede osiguranik tužitelja zadobio u tom hipotetskom slučaju, ali bi i tada svakako postojali realni izgledi za opsežno ozljeđivanje, uključujući i nastanak smrtonosnih ozljeda. Prema tome, prijesudarna brzina kretanja motocikla nije bila odlučna za nastup ozljeda i smrtne posljedice na strani osiguranika tužitelja.

20. Obzirom da je tužitelj imao dodatna pitanja za vještake, sud je na ročištu održanom dana 05.09.2025.g. saslušao imenovane vještake te je vještak Mišo Barić iskazao vezano za podnesak tužitelja od 14. ožujka 2025.g. da se dio pitanja vezano za promet da se sva pitanja postavljena u podnesku nalaze u pisanom nalazu i mišljenju, kako u razradi nalaza, tako i u završnom mišljenju. Navodi da je brzina kretanja osobnog vozila kojim je upravljala okrivljenica, kao što je naglašeno, brzina kretanja motocikla kako u trenutku sudara, tako i u trenutku reagiranja kočenja. Prometni vještak napominje da je na sva postavljena pitanja odgovorio u osnovnom nalazu i mišljenju te smatra da nema potrebe ponavljati što je već naznačio u nalazu. Ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje, vještak Davor Mayer je proučivši podnesak tužitelja iskazao da može reći da su odgovori na pitanja iz podneska koji se odnose na njegov dio kombiniranog vještačenja već sadržani u tekstu nalaza i mišljenja.

21. Nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića i Davora Mayera, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja od strane stručnjaka koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje imenovanih vještaka, kao niti dopunskih pitanja nakon njihova saslušanja.

22. Obzirom da je kombiniranim vještačenjem utvrđeno da u slučaju da se vozač motocikla TM kretao dopuštenom brzinom od 80 km/h, a ne utvrđenom brzinom od 87,8 km/h vozač motocikla kočenjem ne bi uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara (jer bi promjena brzine motocikla u trenutku sudara iznosila oko 49,3 km/h sa naletnom brzinom na osobno vozio od oko 67,6 km/h) te obzirom da je utvrđeno da prijesudarna brzina kretanja motocikla nije bila odlučna za nastup ozljeda i smrtne posljedice na strani osiguranika tužitelja (zaključak vještaka sudske medicine), to je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na sudoprinos pokojnog osiguranika tužitelja sadržaju i opsegu štete u smislu odredbe čl. 1092 ZOO-a u vezi brzine kretanja pokojnog osiguranika tužitelja uoči štetnog događaja.

23. Visina štete utvrđena je na temelju obračuna isplaćenih mirovina (list 40 spisa) koje je izdao tužitelj 07. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 73.139,00 kn temeljem odredbe čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku, članka 161.-170. Zakona o mirovinskom osiguranja a koji obračun ima značenje javne isprave. Prema članku 230. Zakona o parničnom postupku, dopušteno je dokazivati da je sadržaj javne isprave neistinit te tuženik ukoliko je osporio navedeni obračun bio je dužan predložiti i dokaz, a sukladno odredbi članka 219. ZPP-a.

24. Iz dostavljenog obračuna isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01. srpnja 2020.g. do 31. svibnja 2022.g. proizlazi da je tužitelj isplatio korisnici obiteljske mirovine ŽM po toj osnovi ukupno 73.179,00 kn, što iznosi 9.707,21 eura.

25. Dostavljeni obračun invalidske mirovine predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 159. st. 1. – 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009.), a presumira se da su činjenice koje se u istoj navode istinite, sve dok stranka koja to osporava ne dokaže suprotno (čl. 230. st. 1. i 2. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a), a tuženik nije predložio nikakve dokaze kojima bi oborio navedenu zakonsku presumpciju. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na isplaćene iznose obiteljske mirovine predmetnom ispravom.

26. Temeljem svega ranije navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci I izreke presude.

27. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, kako je i tražio, budući da je ukupno potraživanje do tog dana sigurno dospjelo, a sve po stopi iz čl 29. st. 2. ZOO-a.

28. Obzirom da je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška u cijelosti i odlučiti kao u točci II izreke presude, s time da se ističe da tužitelj nije imao trošak postupka niti je isti zatražio.

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA: 1. tužitelju

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine