Poslovni broj: P-2384/2021-39
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZO odvjetničke vježbenice, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića odvjetnika, dana 29. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredbe ODLOMKA IV , članka 6.2. i članka 9.1. (UVJETI UGOVORA O KREDITU – POVRAT KREDITA), Ugovora o kreditu broj 00649 od 19.06.2007. godine, u dijelu u kojem se navodi (kamatna stopa promjenjiva) da je: ..." Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta...."
..." Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit..." bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 23.086,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, na dan korištenja i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba ODLOMKA IV čl. 5.1. (SREDSTVA OSIGURANJA PLAĆANJA – UVJETI UGOVORA O KREDITU), istog Ugovora o kreditu broj 00649 od 19.06.2007. godine, kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 00649 od 19.06.2007. godine, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba stavka III. Ugovora o kreditu broj 00649 od 19.06.2007. godine kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ Troškovi zaključenja Ugovora – uključujući 22% PDV-a 780,70 CHF“.
IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 285,31 EUR/2.149,64 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
3,68 eur/27,76 kn počevši o d
07.12. 2007 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 12. prosinca 2007 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 01. veljače 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn poče v
š i o d
29.02. 2008 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn poče v
š i o d
29.02. 2008 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 17. travnja 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 17. travnja 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 09.srpnja
2008 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 09. srpnja
2008 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši o d 12. rujna
2008 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 15. listopada 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 15. listopada 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 18. studenoga 2008 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 05.siječnja
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 31. siječnja 2009 do isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 17. ožujka
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 17. ožujka
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 3 11.6
o. žsuvji bnja
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 16. lipnja
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 21. srpnja
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 16. rujna
2009 do
isplate
3,68 eur/27,76 kn počevši od 16. rujna
2009 do
isplate
3,79 eur/28,56 kn počevši od 20. listopada 2009 do isplate
3,78 eur/28,47 kn počevši od 12. studenoga 2009 do isplate
3,78 eur/28,47 kn počevši od 07. prosinca 2009 do isplate
3,79 eur/28,52 kn počevši od 15. siječnja
2010 do
isplate
3,79 eur/28,52 kn počevši od 16. veljače
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 19. ožujka
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 15. travnja
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. lipnja
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. lipnja
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 16. srpnja
2010 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 16. listopada 2010 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 17. studenoga 2010 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 01. prosinca 2010 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 01. veljače
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. ožujka
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. ožujka
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. ožujka
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. ožujka
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn poče vši od 26. travnja
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 30. svibnja
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 14. srpnja
2011 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 11. kolovoza 2011 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 12. listopada 2011 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 09. studenoga 2011 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 06. prosinca 2011 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 10. siječnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 07.veljače
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 29. ožujka
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 29. ožujka
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 05. travnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 05. travnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 05. travnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 14. svibnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 29. lipnja
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 02. rujna
2012 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 22.listopada 2012 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 17.prosinca 2012 do isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 03.siječnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. trav
nja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2013 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2008 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2009 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2009 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2009 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2009 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja
2009 do
isplate
4,43 eur/25,85 kn počevši od 26. travnja2 6. 2009 do isplate
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 4.321,69 EUR/32.561,79 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
2,33 eur/17,55 kn
počevši od 16 kolovoza 2007 do isplate
1,45 eur/10,92 kn
počevši od 07 prosinca 2007 do isplate
4,78 eur/36,04 kn
počevši od 01 veljače 2008 do isplate
6,13 eur/46,16 kn
počevši od 29 veljače 2008 do isplate
6,13 eur/46,16 kn
počevši od 29 veljače 2008 do isplate
7,40 eur/55,78 kn
počevši od 17 travnja 2008 do isplate
7,40 eur/55,78 kn
počevši od 17 travnja 2008 do isplate
4,54 eur/34,20 kn
počevši od 09 srpnja 2008 do
isplate
4,54 eur/34,20 kn
počevši od 09 srpnja 2008 do
isplate
4,14 eur/31,23 kn
počevši od 12 rujna
2008 do
isplate
10,05 eur/75,70 kn
počevši od 15 listopada 2008 do isplate
10,05 eur/75,70 kn
počevši od 15 listopada 2008 do isplate
15,63 eur/117,74 kn
počevši od 18 studenoga 2008 do isplate
24,63 eur/185,61 kn
počevši od 05 siječnja 2009 do isplate
27,03 eur/203,64 kn
počevši od 31 siječnja 2008 do isplate
20,66 eur/155,68 kn
počevši od 17 ožujka 2008 do
isplate
20,66 eur/155,68 kn
počevši od 17 ožujka 2008 do
isplate
25,29 eur/190,55 kn
počevši od 31 ožujka 2008 do
isplate
23,89 eur/179,35 kn
počevši od 16 svibnja 2009 do isplate
18,87 eur/142,15 kn
počevši od 16 lipnja 2009 do
isplate
20,44 eur/154,02 kn
počevši od 21 srpnja 2009 do
isplate
20,35 eur/153,31 kn
počevši od 16 rujna
2009 do
isplate
20,38 eur/153,56 kn
počevši od 16 rujna
2009 do
isplate
17,66 eur/133,08 kn
počevši od 20 listopada 2009 do isplate
20,16 eur/151,91 kn
počevši od 12 studenoga 2009 do isplate
20,69 eur/155,86 kn
počevši od 07 prosinca 2009 do isplate
24,55 eur/184,96 kn
počevši od 15 siječnja 2010 do isplate
25,97 eur/195,64 kn
počevši od 16 veljače 2010 do isplate
28,26 eur/212,90 kn
počevši od 19 ožujka 2010 do
isplate
29,67 eur/223,58 kn
počevši od 15 travnja 2010 do isplate
38,44 eur/289,64 kn
počevši od 11 lipnja 2010 do
isplate
38,44 eur/289,64 kn
počevši od 11 lipnja 2010 do
isplate
44,52 eur/335,40 kn
počevši od 16 srpnja 2010 do
isplate
48,33 eur/364,15 kn
počevši od 16 listopada 2010 do
isplate
50,60eur/381,22 kn
počevši od 17 studenoga 2010 do isplate
59,70 eur/449,82 kn
počevši od 01 prosinca 2010 do isplate
60,93 eur/459,08 kn
počevši od 01 veljače 2011 do isplate
59,79 eur/450,48 kn
počevši od 11 ožujka 2011 do
isplate
59,79 eur/450,48 kn
počevši od 11 ožujka 2011 do
isplate
59,79 eur/450,48 kn
počevši od 11 ožujka 2011 do
isplate
59,79 eur/450,48 kn
počevši od 11 ožujka 2011 do
isplate
58,87 eur/443,57 kn
počevši od 26 travnja 2011 do isplate
76,66 eur/577,56 kn
počevši od 30 svibnja 2011 do isplate
89,40 eur/673,61 kn
počevši od 14 srpnja 2011 do
isplate
133,75eur1.007,72k2n2
počev od 11. 08.
2011 do
isplate
75,82 eur/571,27 kn
počevši od 12 listopada 2011 do isplate
76,24 eur/574,40 kn
počevši od 09 studenoga 2011 do isplate
82,94 eur/624,92 kn
počevši od 06 prosinca 2011 do isplate
85,92 eur/647,33 kn
počevši od 10 siječnja 2012 do isplate
82,90 eur/624,60 kn
počevši od 07 veljače 2012 do isplate
82,90 eur/624,60 kn
počevši od 29 ožujka 2012 do
isplate
83,07 eur/625,91 kn
počevši od 29 ožujka 2012 do
isplate
83,07 eur/625,91 kn
počevši od 05 travnja 2012 do isplate
83,07 eur/625,91 kn
počevši od 05 travnja 2012 do isplate
84,23 eur/634,61 kn
počevši od 05 travnja 2012 do isplate
84,90 eur/639,67 kn
počevši od 14 svibnja 2012 do isplate
82,68 eur/622,92 kn
počevši od 29 lipnja 2012 do
isplate
83,84 eur/631,67 kn
počevši od 03 rujna
2012 do
isplate
83,16 eur/626,57 kn
počevši od 22 listopada 2012 do isplate
84,50 eur/636,67 kn
počevši od 17 prosinca 2012 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 03 siječnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do isplate
79,44 eur/598,56 kn
počevši od 26 travnja 2013 do
Isplate
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 462,27 EUR/3.483,01 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama 07.05.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da naknadi tužitelju ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošakovog parniččnog postupka u iznosu od 3.794,41 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. ožujka 2021. godine navodi kako je tužitelj DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, zaključio dana 19.06.2007. godine sa tuženikom kao davateljem kredita Ugovor o kreditu broj 00649 (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 23.086,37 CHF koji će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, na rok otplate od 6 godina odnosno 84mjeseca, u 84 jednaka mjesečna anuiteta. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 00649od 19.06.2007. godine (odlomak III. i čl. 6.2. i čl. 9.1.,) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora, tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti Kreditora ili Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promijene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je značajno povećavao predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope. Naprotiv, tužitelju je slana samo jednostrana obavijest tuženika da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova – veća visina anuiteta otplate kredita. Zbog naprijed navedenoga, tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno, neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka. Dana 16. srpnja 2014. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je Presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovl. tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom Presudom Revt-249/14-2 od 9.04.2015. godine potvrdio i Vrhovni sud RH, te i Ustavni sud RH svojom Odlukom U-III-2521/15.), a istim Presudama pravomoćno se presuđuje: »Potvrđuje se Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 04. 04. 2013. g. u dijelu točke … izrijeke, kojim se utvrđuje da su urazdoblju od 10.09.2004. godine do 31.12.2008. godine a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna…» 2. Točkom IV predmetne Presude utvrđuje se i slijedeće: …“ potvrđuje Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 04.04. 2013. godine u dijelu točke … izrijeke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima…nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće „.Temeljem čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (sada čl. 118.), te čl. 502.Zakona o parničnome postupku, pravomoćna Presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Slijedom izloženog, svako povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika, te postoji obveza tuženika za povrat iznosa stečenog bez pravne osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a/05., u svezi primjene i čl. 26. i niza drugih odrednica ZOO-a/05. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 00649od 19.06.2007. godine, (odlomak III. i čl. 5.1. čl. 6. i čl. 9.1.,) otplata kredita ugovorena je 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Dospijeće anuiteta ugovoreno je u pravilu svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Primjerice tečaj CHF na dan dospijeća 1. anuiteta se razlikuje od tečaja dospijeća anutieta za više od cca 40%, itd.. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Naprijed navedene ugovorne odredbe (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o tzv. „valutnoj klauzuli“ ) su ništetne budući je takav način ugovaranja istih suprotan pozitivnoj praksi kako domaćih sudova tako i suda Europske unije. a) -Presudom RH VTS br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima i RBA d. d. Zagreb) u razdoblju 01.10.2004. - 31.12.2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima NIŠTETNE I NEPOŠTENE ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici (i RBA d. d. Zagreb) postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/139 i to člancima 81., 82., i 90., a od 07.08.2007. godine do prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Istom presudom pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke (među kojima RBA d. d. Zagreb) prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time tužene poslovne banke (i RBA d. d. Zagreb) u razdoblju od 10.09.2003. godine postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. – 8. Izreke). Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke (i RBA d. d. Zagreb) prekinu s nepoštenim postupanjem. b)- Presudom suda EU C-186/16 je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Sukladno navedenom tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. „valutnoj klauzuli“. Nadalje, članak III. (NAKNADA) ugovorena je u iznosu od 780,70 CHF, što na dan plasmana kredita, prema tečaju 1 CHF= 4,461398 kn, iznosi 3.483,01 kn., jednokratno i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Naprijed navedena naknada suprotna je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05)- načelu savjesnosti i poštenja, čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a (načelu jednake vrijednosti činidaba) i čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete). Naime, Sud EU odlučio je u nekoliko spojenih predmeta (C-84/19, C- 222/19 i C-252/19) da su „općenite“ ulazne naknade koje ne odražavaju konkretnu uslugu
– ništetne. U odluci suda od 03.09.2020. godine stoji:
1. Da nekamatni troškovi kredita koji su u okvirima maksimalne efektivne kamatne stope jesu podložni ispitivanju poštenosti na temelju Direktive 93/13.
2. Da troškove koji ne čine glavnicu i kamate nacionalni sud mora provjeriti u smislu čine li oni stvarnu uslugu, i jesu li ti troškovi transparentno ugovoreni, a to znači da nije dovoljno da su gramatički razumljivi, nego moraju sadržavati i jasne ekonomske kriterije zbog kojih se takvi troškovi ugovaraju.
3. Da je ulazna naknada za obradu kredita primjerena samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi. Da nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu.
5. Da nacionalni sud mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita.
3. Iz naprijed navedene presude Suda EU se može zaključiti, budući da naknade za obradu kredita u hrvatskim potrošačkim ugovorima ne sadrže nikakva objašnjenja, osim šturoga pojma „naknade za obradu kredita“, da su sve takve naknade nepošteno ugovorene i zbog toga su ništetne. Naprijed navedenim pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTS RH); VTS RH od 13.06.2014.godineposl. br. Pž-7129/13-4, VTS RH od 14.06.2018.godineposl. br. Pž-6632/17-10, i VS RH posl. br. Rev-2221/2018 od 03.09.2019. godine utvrđeno je nepošteno, a time i nesavjesno postupanje kreditora prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF i primjenjive kamatne stope. Zaključno, predmet spora je potrošački kredit plasiran tužitelju koji ima primanja u domaćoj valuti, odnosno koristi kredit čiji je povrat pak valutnom klauzulom indeksiran, vezan uz kretanje CHF-a na svjetskim monetarnim tržištima. Dakle, nije se radilo o kreditiranju stranom valutom, ovdje CHF, već je sporni kredit indeksiran u švicarskom franku, dok je uostalom sukladno pozitivnim propisima RH i Zakonu o HNB-u čl. 21., sam kredit isplaćen u kunama. Ugovori o kreditu (pa tako i predmetni Ugovor o kreditu) sklapaju se redovito prema unaprijed pripremljenim obrascima koji sadrže opće uvjete poslovanja davatelja kredita, a koji sadržavaju odredbe koje ispunjavaju zakonske pretpostavke za nepoštene ugovorne odredbe. Naspram slabijih ugovornih strana kao klijenata kreditne institucije (pa tako i tuženik), i sastavljači općih uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja nameću odredbe koje klijenta stavljaju u neravnopravan položaj i koje mu idu na štetu, bilo da ga njima lišavaju ili ograničavaju u nekim njegovim pravima ili da mu nameću prekomjerne obveze. Radi izbjegavanja prigovora klijenta o nepoznavanju sadržaja općih uvjeta poslovanja, davatelji kredita (pa tako i tuženik) nerijetko u svoje opće uvjete poslovanja unose odredbu kojom suugovaratelj potvrđuje da je upoznat sa sadržajem istih te da ih prihvaća. Osim nedovoljnog ili neinformiranja o općim uvjetima poslovanja, opći uvjeti poslovanja kreditnih institucija niti ne sadrže dovoljno informacija o uvjetima pružanja usluga. To se prije svega odnosi na cijenu kredita izraženu u kamatama, troškove kredita izražene u različitim naknadama, posebna prava klijenata i mnoge druge ključne informacije. Nedostatak spomenutih informacija kreditne institucije rješavaju upućivanjem na opće uvjete poslovanja na neke odluke, pravila, pravilnike i druge interne akte, koji uređuju određena prava i obveze ugovornih strana, a s čijim postojanjem i sadržajem klijent prije sklapanja ugovora nije bio upoznat. Položaj klijenta otežava čitav niz rizika inherentnih ugovorima o kreditu kao što su kamatni, valutni i tečajni rizik, koji su dodatno naglašeni određenim subjektivnim faktorima na njegovoj strani, poput nedostatka specifičnih znanja potrebnih za razumijevanje i prepoznavanje spomenutih rizika. Sve to dovodi do ugrožavanja velikog broj načela građanskog prava od načela privatne autonomije izražene u obveznom pravu putem slobode ugovaranja, odnosno slobode uređivanja obveznih odnosa, preko načela ravnopravnost sudionika u obveznim odnosima, načela savjesnosti i poštenja i mnogih drugih, čime se ozbiljno narušava pravna sigurnost. Postupanje tužene protivno je prisilnim propisima, a podredno i moralu društva o čemu se očitovao i Ustavni sud u naprijed navedenim rješenjima ; broj: U-III-2521/2015 od 13.12.2016. g. i U-I-3685/2015. od 04.04.2017. godine. Sukladno navedenom, tužitelj traži zbog ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanja tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule“, uvećane za pripadajuće zatezne kamate.
4. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako prigovara zastari na cjelokupno potraživanje tužitelja. U konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). U bitnome, zahtjev tužitelja, predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još u studenom 2013.g., a tužba je podnesena tek u ožujku 2021.g., sasvim je jasno da potraživanje tužitelja za sve mjesečne obroke u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također, tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. Iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Zbog toga, tuženik ovime, pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci U-III/3176/2007 od 6. Svibnja 2010. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Usprkos istaknutim prigovorim, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi svakom eventualnom korištenju privatnog izračuna dostavljenog uz tužbu, kao dokaz glede visine tužbenih zahtjeva, jer je dostavljeni izračun izrađen izvan rubriciranog parničnog postupka, uz primjenu nepoznatih metodologija i od strane osobe u odnosu na koju nisu dostavljeni dokazi da je ovlaštena izrađivati knjigovodstvena vještačenja. Također tužitelj u bitnome navodi „kako je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik značajno povećavao predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope.“ Tuženik u odnosu na ove tvrdnje tužitelja ističe kako se jednostrano promjenjiva kamatna stopa za ugovor o kreditu br. 00649 zapravo smanjivala, što je još jedan od dokaza pokušaja diskreditiranja tuženika pred sudom. U odnosu na presude i pravna shvaćanja na koja se tužitelj poziva. Tuženik ističe da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima i promjenjivom kamatnom stopom te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u švicarcima kao i promjenjivom kamatnom stopom. Tvrdnje koje sada navodi tužitelj smjeraju isključivo k postizanju nepripadajuće materijalne koristi. Svoj izbor, tužitelj pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika neopravdano ga prikazujući kao nepoštenog pregovarača. Potpuno je nejasno odakle i zašto tužitelj izvlači takve konstrukcije osim kako bi naštetio tuženiku i diskreditirao ga pred Sudom. Naime, tvrdnje da tuženik ni na koji način nije dao izbor tužitelju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora su apsolutno neistinite i netočne. Tuženik želi naglasiti kako je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nudio mogućnosti sklapanja ugovora s valutnom klauzulom iskazanom u eurima te da je tužitelj, jednako kao i svaki drugi prosječni potrošač, kako se tužitelj u podnesku naziva, mogao sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima. Prema tome, tvrdnje tužitelja kako nije mogao pojedinačno pregovarati o valuti su apsolutno netočne. Naime, svaki prosječni potrošač u to vrijeme je bio upoznat s mogućnostima sklapanja ugovora i u eurima i u švicarskim francima, te je svaki prosječni potrošač bio upoznat s dobrim i lošim stranama pojedine opcije. U ono vrijeme se tužitelj odlučio za ugovor s valutom u švicarskim francima samo zato što je smatrao da se loše strane tog izbora neće obistiniti iako mu je tuženik, prilikom sklapanja ugovora iznio tu mogućnost, kao što joj je i naglasio sve moguće prednosti sklapanja ugovora s valutnom klauzulom iskazanom u eurima. Tuženik za takve tvrdnje može ponuditi dokaz u obliku ugovora koje je u to vrijeme sklapao s prosječnim potrošačima, a koji su sadržavali valutnu klauzulu u eurima. Da je tuženik, kako tužitelj navodi, postupao protivno savjesnosti i poštenju te himbeno navodio potrošače na izbor valute u švicarskim francima ne bi sklopio niti jedan drugi ugovor s valutom u eurima, što nikako nije točno. Također tuženik ističe kako je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu.Nadalje, tužitelj potpuno netočno navodi kako je Ugovor koji je potpisao unaprijed otisnut i jednak svim ostalim ugovorima. Međutim takvi navodi su opet neozbiljni i netočni. Da je to takva tvrdnja točna, tada bi svi ugovori bili jednaki, a što nije točno jer nisu. Ugovori su kreirani u skladu s pregovorima koji su se vodili s pojedinim potrošačem i u skladu s njegovim željama i mogućnostima. Tužitelj takve konstrukcije koristi isključivo zato što je, unatoč opcijama koje joj je tuženik naveo, odabrao opciju za koju sada smatra da je bila pogrešna pa traži krivca u drugima. Opetovano tuženik ističe kako se tužitelj u tužbi poziva na pravna utvrđenja u kolektivnom sporu protiv osam tuženih banaka, međutim tuženik ističe da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka. Budući da tuženik nije bio stranka u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi potrošača te se u ovom sporu ne mogu koristiti pravna utvrđenja iz tog postupka. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, presuda i pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/2013 kao i presuda i pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 6632/2017 od dana 14.06.2018.godine će se primijeniti samo na tuženika koji je bio obuhvaćen kolektivnom tužbom. Također tuženik u bitnom ističe kako je VALUTNA KLAUZULA izrijekom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.
5. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu br. 00649 (list 12- 17 spisa), vještački nalaz (list 18-21 spisa), plan otplate (list 22-23 spisa), financijska dokumentacija (list 24-35 spisa), potvrdu (list 36 spisa), stručni članak (list 62-70 spisa), sudsku praksu (list 79-88, 141-161 spisa), novinski članci (list 89-95 spisa), financijsko vještačenje o stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 109-119 spisa), saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 5. travnja 2022. godine (list 135-136 spisa), članak o dojavi bombe (list 171-185 spisa), dopis MUP-a RH (list 195 spisa), saslušanjem svjedoka EO dan na ročištu dana 5. travnja 2023. godine (list 203-204 spisa), saslušanjem svjedoka GO dan na ročištu dana 5. travnja 2023. godine (list 204 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci Gž-170/2024-2 od 08. kolovoza 2024. godine (list 218-222 spisa), financijsko vještačenje o stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 134-140 spisa), Izjavu FO (list 163-165 spisa) te saslušanje tužiteljice na ročištu održanom dana 07.11.2023. godine (list 167-168 spisa).
6. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
7. Sud je u ovoj pravnoj stvari dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno zaključku sa stanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021. godine gdje je utvrđen stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (VSRH, Su IV-162/21).
8. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 00649 te je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja kao kreditora te tuženika kao korisnika kredita dana 19. lipnja 2007. godine. Svrha kredita je bila kupnja osobnog automobila marke Seat Cordoba s iznosom kredita do 23.086,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja (čl. 5.1.), uz ugovornom kamatnom stopom od 5,80 % godišnje.
9. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 00649 od 19.06.2007. g. te je utvrdio da je toč. 6.2. istog određeno da su kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi sukladno čl. 9. toč. 1. ovih ugovornih uvjeta. Odredbom čl. 9. toč. 1. određeno je da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjenu uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulacije kao i slučajnu promjenu propisa.
10. U svom iskazu danom na ročištu dana 05. travnja 2022. godine tužitelj DO navodi kako je 2007. godine želio kupiti auto te je sa suprugom gledao jedan Seat sa plinom te im se to učinilo povoljno. Kad su se interesirali za kredit rekli su im da postoji ta mogućnost te je prvotni zahtjev bio na kredit s valutnom klauzulom u EUR, no zbog njegove male mirovine morao je nabaviti i sudužnika, što je i napravio. Nakon 10 dana zvala ga je gospođa i rekla da nije kreditno sposoban za kredit u EUR, ali da je sposoban za kredit u CHF, jer je tamo kamatna stopa manja i ukupna svota koju treba platiti je manja. Na to je pristao jer mu se učinilo povoljnijim, nitko ga nije upozorio na mogućnost da se promjenjiva kamatna stopa naglo poveća, a niti na mogućnost da tečaj za CHF naglo poraste. Po struci je pekar i nema stručnih ekonomskih znanja. U početku je mogao otplaćivati vozilo, ali mu je rata poslije naglo porasla. Kreditor je odbio mogućnost promjene kredita iako je to u više navrata tražio. Da bi otplaćivao kredit morao je posuđivati novce jer nije mogao prodati auto dok ga ne otplati. Otplatio je kredit u cijelosti prijevremeno za što je posudio novac od trećih osoba. Navedeni auto koristio je isključivo za osobne svrhe. Auto mu je najviše koristio za odlazak liječniku i na terapije jer je u invalidskoj mirovini. Istaknuo je da mu je gospođa koja radi za tuženika rekla da je to puno povoljnija opcija za njega misleći na kredit u CHF i nisu ga upozorili da može kamatna stopa i tečaj za CHF toliko porasti, jer inače to ne bi prihvatio. Bio je i kod javnog bilježnika sa sudužnikom, no postupak je bio vrlo kratak i sveo se na potpisivanje ugovora. Prije nego je išao kod javnog bilježnika, otišao je na prvi kat salona gdje je njihova uprava, i tamo je dobio papire koje je potpisao, odnio kod javnog bilježnika i vratio natrag. Na pitanje da li su ga što upozorili na što se odnosi naknada za troškove zaključenja ugovora, odgovorio je da ga nisu ništa upozorili nego su mu dali da to potpiše i gotovo.
11. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 5. travnja 2023. godine svjedok EO je iskazala kako je ona dana 05. travnja 2022. godine bila od strane svog principala zadužena da kao zamjenik punomoćnika pristupi na ročište u predmetu DO c/a Porsche mobiliti d.d. koje se trebalo održati u 12.00 sati na II. katu ovog suda, soba 226. DA je 25 minuta ranije došla do zgrade suda te je odmah otišla na malu portu s namjerom da tamo uđe u zgradu suda jer je usput željela podići poštu. Kako je tamo bilo zatvoreno uputila se prema glavnom ulazu. Dolaskom do glavnog ulaza vidjela je žutu traku i policiju koja ju je obavijestila da je bila dojava o bombi te da je zbog toga evakuirana cijela zgrada i da se ne može ući u nju. Također joj je policajac rekao da su sva ročišta za taj dan odgođena. Sjeća se da je tamo srela jednu odvjetnicu iz Rijeke te je s njom razgovarala što napraviti. Zatim je o situaciji obavijestila par svog kolega, a zatim je nazvala i svog principala za uputu. On joj je rekao da malo pričeka da vidi da li će se moći ući, a ako ne, da se vrati u ured. Taj dan nije uspjela ući u sud, a nije niti vidjela da djelatnici suda ulaze u sud. Zadržala se ispred zgrade suda negdje do 11.58 sati i to na klupicama pored glavnog ulaza u sud. Nakon toga je otišla natrag u ured. na pitanje da li je ispred ulaza u zgradu suda vidjela druge ljude, odgovorila je da je vidjela pravosudne policajce, djelatnike MUP-a te druge osobe koje bi dolazile i informirale se što se događa, a zatim bi odlazili.
Neki su telefonirali sa strane.
12. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 5. travnja 2023. godine svjedok GO je izjavio kako je dana 05. travnja 2022. godine zaprimljena je oko 09.35 sati dojava o bombi zbog čega je cijela zgrada, a po odluci predsjednice suda, evakuirana, te su svi djelatnici, stranke i punomoćnici i ostali napustili zgradu i izašli iz nje. Djelatnici MUP-a su izvršili pretragu cijele zgrade. Protu eksplozivna pretraga suda je završena u 11.30 sati te su u dogovoru s predsjednicom suda počeli puštati djelatnike suda u zgradu. Nakon što je većina djelatnika suda ušla u zgradu, počeli su puštati i stranke u zgradu, a da li je to bilo oko 12 ili nešto poslije 12, nije točno znao, jer takav podatak nisu upisali. Iskazao je kako su u 12.15 sigurno ljudi već ulazili u zgradu, kazao je da niti on niti bilo tko od njegovih djelatnika nije osobama ispred suda govorio da su sva ročišta za taj dan odgođena jer oni to niti znaju a niti imaju takve ovlasti već o tome odluku donose suci. Djelatnici pravosudne policije bili su na samom ulazu u zgradu, a oko njih je bila temeljna policija, a ne zna da li su oni ljudima govorili kakve upute. Na pitanje koliko je vremena prošlo od završetka pretrage u 11.30 sati do trenutka kada je predsjednica dala odobrenje za ulaz djelatnika u sud, odgovara da se točno ne sjeća, između 1 i 10 minuta.
13. Pročitana je pisana izjava FO u kojoj se navodi da je od 2003. zaposlenik društva Porsche Leasing d.o.o., a od početka 2007. pa nadalje zaposlenik društva Porsche Mobiliti d.o.o. na radnom mjestu area menager za Slavoniju. Njegovi zadaci uključivali su edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama u kojima su nuđeni proizvodi Porsche Leasinga d.o.o. i Porsche Mobiliti d.o.o., kao i za informiranje klijenata. Ova društva su prvenstveno nudili klijentima ugovore s valutnom klauzulom u valuti EUR, međutim klijenti su počeli tražiti ugovore u CHF radi moguće usporedivosti ponuda dobivenih od konkurencije. Ističe da su klijentima uvijek nuđeni svi proizvodi s valutnom klauzulom u CHF i EUR te je isključivo na klijentu bio izbor u kojoj će valuti sklopiti ugovor. Prodavači su radili informativne izračune u valuti CHF i valuti EUR te predavali klijentima otplatne planove, a klijent se sam odlučivao o vrsti valute.
14. Iz predmetne pisane izjave FO proizlazi da on nije osobno sudjelovao u razgovoru s tužiteljem oko sklapanja ugovora i uvjeta kredita zbog čega po svojoj dokaznoj vrijednosti njegova izjava nije prikladna za utvrđivanje obavijesti koje su dane tužitelju.
15. Sud prihvaća iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje istinitim, uvjerljivim i logičnim. Iz iskaza proizlazi da se tužitelj odlučio za kupnju osobnog automobila za svoje potrebe, te da su mu u Auto kući ponudili samo kredit s valutnom klauzulom u CHF te da mu nisu ponudili druge opcije. Isto tako sud iz iskaza tužitelja utvrđuje da tužitelja nisu upozorili na sve rizike koji nastaju ugovaranjem kredita s valutnom klauzulom u CHF. Isto tako sud je utvrdio da je sam ugovor napisao tuženik te da je kao gotov ponuđen tužitelju na potpis bez da je s njim pregovarao o svim ugovornim odredbama.
16. Zbog propuštanja ročišta 05.04.2022. g. tuženik je postavio zahtjev za povrat u prijašnje stanje, a koji je zahtjev nakon saslušanja svjedoka rješenjem ovog suda P- 2384/2021 od 22.08.2023. godine odbijen kao neosnovan u cijelosti. Ta odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-170/2024 od 08.08.2024. godine.
17. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
18. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama Ugovora o kreditu, a sve sukladno članku 96. stavak 4. ZZP/07.
19. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao, već iz iskaza tužitelja proizlazi da mu ništa nije rečeno o rizičnosti valute CHF, iz čega onda slijedi da tužitelj nije dobio potpunu i jasnu informaciju o rizicima ugovaranja najma vozila vezanu uz tečaj CHF te mogućnosti rasta tečaja u toj mjeri da značajno opterećuje plaćanja najamnine, te nije dobio informaciju o kamatama koje su mu naplaćivane u obroku rate. U odnosu na kamatnu stopu tužitelj nije imao nikakve relevantne informacije jer iako je navedena ugovorna i realna visina kamate, čl. 9 Uvjeta je jasno određeno da se i ti elementi mogu jednostrano promijeniti odlukom tuženika na što tužiteljica nema nikakvog utjecaja.
20. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja kredita koji reguliraju materiju davanja kredita i koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.
21. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZZP/07, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 98. ZZP/07 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.
22. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavak 1. ZZP/07, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.
23. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
24. Imajući u vidu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, jer je u Republici Hrvatskoj valutna klauzula dopuštena i često se koristi, za zaključiti da je prosječnom potrošaču iz tih odredaba bilo i jasno pa prema tome i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju švicarskog franka prema kuni.
25. Međutim, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.
26, Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se rata kredita veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nije razumljiva. U odnosu na kamatnu stopu tužitelj nije imao nikakve relevantne informacije jer iako je navedena ugovorna i realna visina kamate, čl. 9 Uvjeta je jasno određeno da se i ti elementi mogu jednostrano promijeniti odlukom tuženika na što tužiteljica nema nikakvog utjecaja.
27. Budući da navedene odredbe prosječnom potrošaču nisu razumljive, imajući u vidu i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, ima mjesta ispitivanju njihove (ne) poštenosti, u smislu utvrđenja je li eventualni propust obavještavanja bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.
28. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).
29. Priroda i specifičnosti valute CHF i promjenjive kamatne stope nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za CHF i kamata se mijenja prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.
30. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja CHF, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran.
31. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora i Općih uvjeta tuženika o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
32. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelju jasno i potpuno objašnjena odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi zbog čega tužitelj nije mogao predvidjeti posljedice ugovaranja takvih odredbi.
33. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je ništetna odredba iz čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj 00649 kojima je ugovoren iznos kredita i mjesečni obrok kredita vezan uz valutu CHF prema tečaju RBA d.d., kao i promjene u visini obveza tužitelja vezane uz tu promjenu. Isto tako ništetne su i odredbe čl. 6.2 i 9.1 predmetnog Ugovora kojima se određuje promjenjivost kamatne stope te visina mjesečnih obroka.
34. Kako su predmetne odredbe Ugovora kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se ta odredbe među strankama ne može primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa rata kredita i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene kamatne stope te na temelju promjene tečaja CHF i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku sklapanja Ugovora.
35. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.
36. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 16.07.2007. do konačne otplate 16.06.2014. godine, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 483,18 CHF ili 2.149,64 kn što u službeni konverzijski tečaj iznosi ukupno 285,31 EUR. Nadalje u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 16.07.2007. godine do konačne prijevremene otplate 16.06.2014. godine a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primjenjuj na dan otplate kredita iznosi ukupno 32.561,79 kn odnosno uz primjenu službenog konverzijskog tečaja iznos od 4.321,69 EUR. Na matematički izračun vještaka nije bilo primjedbi.
37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz "Ručević vještačenja d.o.o." obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.
38. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se potražuje isplata vezano uz promjenu tečaja s osnova promjene tečaja vezano uz valutnu klauzulu u iznosu od 4.321,69, EUR a s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 483,18 EUR.
39. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta pa je sud tako i odlučio vezano uz dijelove tužbenog zahtjeva koji glase na isplatu.
40. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 277 ZOO-a, Zakonu o visini stope zatezne kamate (NN br. 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate (NN br. 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, a od 01.08.2015. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05.
41. Svi iznosi u ovoj presudi su navedeni sukladno službenom konverzijskom tečaju iz kuna u EUR.
42. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari se ne naslanja na odredbe o kolektivnom pregovaranju odnosno o sudskim odlukama u kolektivnoj tužbi i njenim učincima na pojedinačne sporove pa stoga sud smatra da se o pitanju zastare treba uzeti u obzir odredbu čl. 328. ZOO-a kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu.
43. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare imao u vidu i pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. godine koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
44. Obzirom da se o ovom pitanju ništetnosti koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF iz Ugovora o kreditu koji nije bio obuhvaćen pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje što znači da se početak zatare treba cijeniti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te sukladno naprijed iznesenom pravnom stavu VSRH. Dakle, u ovom slučaju zastara počinje teći tek od presuđenja u ovoj pravnoj stvari pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije u zastari.
45. Sud je uvidom u ispis prometa po računu utvrdio da je tuženik naplatio tužitelju prilikom korištenja kredita naknadu za obradu kredita u iznos od 3.483,03 kunu, a što uz službeni konverzijski tečaj iznosi 462,27 EUR. Navedeni iznos je naplaćen 26.06.2007. godine. Time je utvrđen datum i visina naplaćene naknade (list 24 spisa).
46. Vezano uz pitanje ništetnosti ulazne naknade za obradu kredita sud ukazuje da je odredbom čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. godine propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st.1) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2). Isti pravni stav zauzeo je i sud EU u presudama donesenih u predmetu C- 26/13, a vezano za tumačenje odredbe čl. 4. Direktive 93/13/EEZ te spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 koje se odnose na problematiku naplate naknade za obradu kredita.
47. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su odredbe čl. III. Ugovora o pravu tuženika na naplatu naknade za obradu kredita također nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe. O njima se u voj točki govori kao o troškovima zaključenja ugovora.
48. Nadalje, ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi i iz odredaba čl. 81 i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) kojima je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca. Također i čl. 87. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
49. Isto tako sud upozorava da je Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C- 620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno: „1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.
2. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“
50. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja imao u vidu i mišljenje koje proizlazi iz odluke VSRH Rev-673/23-2 od 13.02.2024. godine u kojoj je navedeno da sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP.
51. Obzirom da sud smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o odredbi iz čl. III. predmetnog Ugovora o kreditu te da tuženik tužitelju nije jasno obrazložio svrhu te naknade i koji će troškovi biti njome podmireni, a niti su ti troškovi ičime dokazani, to ovaj sud smatra da je ista nepoštena te da stoga tužitelj ima pravo na isplatu iznosa u visini naplaćene naknade uvećane za kamatu od dana kada je ista naplaćena temeljem odredbi čl. 1111 i 1115 ZOO-a. Stoga je i u tom dijelu prihvatio precizirani tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu te je tužitelju dosudio iznos od 462,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.07.2008. godine, odnosno od dana kada su te kamate zatražene. Ovdje sud upozorava da je isti iznos naplaćen ranije 26.06.2007. godine no pravo je tužitelja tražiti kamate od ranijeg datuma (list 24 spisa).
52. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare imao u vidu i pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. godine koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
53. Obzirom da se o ovom pitanju ništetnosti koji se odnosi na ulaznu naknadu (naknadu za obradu kredita) nije odlučivalo u kolektivnom postupku, to se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje što znači da se početak zatare treba cijeniti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te sukladno naprijed iznesenom pravnom stavu VSRH. Dakle, u ovom slučaju zastara počinje teći tek od presuđenja pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije u zastari.
54. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).
55. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 30.03.2021. godine sa 200,00 EUR (tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 06.07,2021., 01.11.2021., 05.04.2022., 10.22.2022., 05.04.2023., 11.03.2025. i 23.09.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 03.05.2021., 01.10.2021., 14.10.2021. i 25.04.2022. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 03.11.2022. i 03.04.2023. godine sa 100,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1) ili ukupno 2.700,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 675,00 EUR te sudsku pristojbu na tužbu 76,98 EUR te na presudu od 76,98 EUR, trošak financijskog vještačenja od 265,45 EUR pa se dobiva iznos od 3.794,41 EUR, a koji iznos je sud dosudio tužitelju na teret tuženika.
56. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 29. rujna 2025. godine pa do isplate.
57. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine.
Sudac:
Hrvoje Vučić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
