REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2245/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 04. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Adžića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu, broj Ugovora: 3204830532/05, broj kreditne partije: 7102718075, sklopljenog dana 13. svibnja 2005. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužiteljice VČ kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba čl. 7. st. 1. Ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 752,77 CHF obračunanoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 12.398,44 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se od dospijeća pojedinih iznosa do 31. prosinca 2007.g. obračunava po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. g. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 9,04 eur od 5.9.05. do isplate,

- na iznos od 5,49 eur od 5.10.05. do isplate,

- na iznos od 6,07 eur od 5.11.05. do isplate,

- na iznos od 5,51 eur od 5.12.05. do isplate,

- na iznos od 2,74 eur od 5.1.06. do isplate,

- na iznos od 7,00 eur od 5.11.08. do isplate,

- na iznos od 23,32 eur od 5.1.09. do isplate,

- na iznos od 23,28 eur od 5.2.09. do isplate,

- na iznos od 27,65 eur od 5.3.09. do isplate,

- na iznos od 17,27 eur od 5.4.09. do isplate,

- na iznos od 19,49 eur od 5.5.09. do isplate,

- na iznos od 11,46 eur od 5.6.09. do isplate,

- na iznos od 6,65 eur od 5.7.09. do isplate,

- na iznos od 7,36 eur od 5.8.09. do isplate,

- na iznos od 12,41 eur od 5.9.09. do isplate,

- na iznos od 7,96 eur od 5.10.09. do isplate,

- na iznos od 6,80 eur od 5.11.09. do isplate,

- na iznos od 13,42 eur od 5.12.09. do isplate,

- na iznos od 19,42 eur od 5.1.10. do isplate,

- na iznos od 26,99 eur od 5.2.10. do isplate,

- na iznos od 25,21 eur od 5.3.10. do isplate,

- na iznos od 36,66 eur od 5.4.10. do isplate,

- na iznos od 36,30 eur od 5.5.10. do isplate,

- na iznos od 46,27 eur od 5.6.10. do isplate,

- na iznos od 71,16 eur od 5.7.10. do isplate,

- na iznos od 56,31 eur od 5.8.10. do isplate,

- na iznos od 91,24 eur od 5.9.10. do isplate,

- na iznos od 81,46 eur od 5.10.10. do isplate,

- na iznos od 63,74 eur od 5.11.10. do isplate,

- na iznos od 94,60 eur od 5.12.10. do isplate,

- na iznos od 116,81 eur od 5.1.11. do isplate,

- na iznos od 105,29 eur od 5.2.11. do isplate,

- na iznos od 101,62 eur od 5.3.11. do isplate,

- na iznos od 92,83 eur od 5.4.11. do isplate,

- na iznos od 106,77 eur od 5.5.11. do isplate,

- na iznos od 7.613,97 eur od 13.5.11. do isplate,

- na iznos od 144,81 eur od 5.6.11. do isplate,

- na iznos od 132,31 eur od 5.7.11. do isplate,

- na iznos od 202,34 eur od 5.8.11. do isplate,

- na iznos od 200,72 eur od 5.9.11. do isplate,

- na iznos od 144,68 eur od 5.10.11. do isplate,

- na iznos od 141,66 eur od 5.11.11. do isplate,

- na iznos od 139,86 eur od 2.12.11. do isplate,

- na iznos od 1.811,65 eur od 2.12.11. do isplate,

- na iznos od 356,29 eur od 2.12.11. do isplate,

- na iznos od 124,55 eur od 5.1.12. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 6.972,37 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. rujna 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 640,70 eura, sa zateznom kamatom zatraženom od svakog pojedinog iznosa do isplate, istaknuto radi prebijanja.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica s tuženikom dana 13. svibnja 2005. godine sklopila Ugovor o kreditu, na iznos od 96.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje. Tužiteljica navodi da se radi se o ugovoru s valutnom klauzulom, koji je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati. Navodi se da prilikom zaključenja ugovora, tuženik nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF. Tužiteljica navodi da je ugovaranje valutne klauzule bilo protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, jer se o navedenoj odredbi sadržanoj u čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu, nije pregovaralo i ista nije bila razumljive tužitelju kao potrošaču, slijedom čega je nastala znatna neravnoteža između ugovornih strana, tužitelja i tuženika, jer tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Tvrdi da je nepoštena odredba o valutnoj klauzuli, te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, u kojoj je utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, jer da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, korisnici kredita - potrošači nisu od strane banke bili informirani o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužiteljica se poziva i na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, po kojoj su navedene presude obvezujuće i u ovom postupku, kao i na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima.

2. U podnesku od dana 22. svibnja 2024.g. tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost dijela odredbe čl. 7. st 1. Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku da s osnova preplate radi valutne klauzule isplati tužiteljici iznos od 12.398,44 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da joj naknadi parnični trošak, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare, navodeći da se radi stjecanja bez osnove primjenjuje petogodišnji zastarni rok, računajući od svake pojedinačne uplate. Stoga da se radi o zastari za sve iznose dospjele prije 30. ožujka 2018.g. Tuženik na vodi da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom, te da je valutna klauzula izrijekom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Tvrdi da banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF. Tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru odraz zakonske odredbe čl. 22. ZOO-a, te da je stoga sukladno mišljenju suda EU izraženom u odlukama C - 81/19 i C - 243/20, isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti, čak i ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da nije vidljivo za pojedine anuitete, tko ih je platio. Smatra da zatezne kamate ne bi smjele teći prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.

4. Naknadno u podnesku od dana 01. ožujka 2024.g. i u podnesku od dana 01. kolovoza 2024.g., tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 640,70 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 1,28 EUR od 06.07.2005.g. do isplate

- 3,04 EUR od 06.08.2005.g. do isplate

- 0,4 EUR od 06.02.2006.g. do isplate

- 5,11 EUR od 06.03.2006.g. do isplate

- 9,05 EUR od 06.04.2006.g. do isplate

- 6,07 EUR od 06.05.2006.g. do isplate

- 8,46 EUR od 06.06.2006.g. do isplate

- 11,29 EUR od 06.07.2006.g. do isplate

- 11,96 EUR od 06.08.2006.g. do isplate

- 8,51 EUR od 06.09.2006.g. do isplate

- 8,67 EUR od 06.10.2006.g. do isplate

- 10,26 EUR od 06.11.2006.g. do isplate

- 11,42 EUR od 06.12.2006.g. do isplate

- 16,24 EUR od 06.01.2007.g. do isplate

- 17,19 EUR od 06.02.2007.g. do isplate

- 16,49 EUR od 06.03.2007.g. do isplate

- 17,44 EUR od 06.04.2007.g. do isplate

- 26,65 EUR od 06.05.2007.g. do isplate

- 29,47 EUR od 06.06.2007.g. do isplate

- 31,04 EUR od 06.07.2007.g. do isplate

- 29,32 EUR od 06.08.2007.g. do isplate

- 27,65 EUR od 06.09.2007.g. do isplate

- 32,68 EUR od 06.10.2007.g. do isplate

- 33,5 EUR od 06.11.2007.g. do isplate

- 29,21 EUR od 06.12.2007.g. do isplate

- 25,54 EUR od 06.01.2008.g. do isplate

- 25,8 EUR od 06.02.2008.g. do isplate

- 13,00 EUR od 06.03.2008.g. do isplate.

- 14,18 EUR od 06.04.2008.g. do isplate.

- 26,12 EUR od 06.05.2008.g. do isplate.

- 22,7 EUR od 06.06.2008.g. do isplate.

- 24,57 EUR od 06.07.2008.g. do isplate.

- 31,97 EUR od 06.08.2008.g. do isplate.

- 28,6 EUR od 06.09.2008.g. do isplate.

- 20,59 EUR od 06.10.2008.g. do isplate.

- 5,23 EUR od 06.12.2008.g. do isplate.

5. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, knjigovodstvene kartice po kreditu, financijskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja osobno kao stranke.

6. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od dana 22. svibnja 2024. g. u cijelosti osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 13. svibnja 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 96.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 15 godina.

8. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja ugovora bila 4,90 %, a tijekom otplate kredita se mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita.

9. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

10. Sporno je pitanje zastare, svojstvo potrošača na strani tužiteljice, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice povodom kolektivne tužbe "Potrošač" na ovaj slučaj, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je postavio prigovor radi prebijanja.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su dokazi pregledom već spomenute dokumentacije, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice.

12. U svom iskazu tužiteljica je navela da je namjena kredita bila kupnja nekretnine za stanovanje, dakle isključivo u privatne svrhe. Navela je da je do prije osam godina stanovala u toj nekretnini, a zadnjih 7 do 8 godina iznajmljuje stan i plaća porez za tu djelatnost. Nije tražila da kredit bude u valuti CHF, već tvrdi da su joj zaposlenici banke predložili kredit u toj valuti kao najpovoljniji kredit, rekavši da tečaj može oscilirati, ali da nema opasnosti da će osciliranje prijeći uobičajene okvire. Izjavila je da je cijeli iznos kredita upotrijebljen za kupnju stana i niti to joj nije bilo dovoljno za plaćanje cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Osobno je otplaćivala kredit, anuiteti su rapidno rasli pa ga je odlučila prijevremeno zatvoriti. Tvrdi da nije mogla utjecati na sadržaj kredita već da je dobila već pripremljenu dokumentaciju. Izjavila je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu radila kao zaposlenik u trgovačkom društvu McCANN-ERICKSON d.o.o. i da nije imala u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo, niti je na toj adresi bilo registrirano trgovačko društvo ili obrt.

13. U potpunosti je prihvaćen iskaz tužiteljice koji je djelovao iskreno i posve uvjerljivo, a osim toga, podudara se s podacima iz pisane dokumentacije.

14. Prije svega se navodi da je tužiteljica dokazala status potrošača, jer je sredstva dobivena predmetnim kreditom u cijelosti utrošila za kupnju nekretnine koju je koristila za stanovanje, a ne za bilo kakvu poslovnu djelatnost.

15. Tužiteljica ovom tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa s osnova nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je ugovorena vezanost glavnice uz valutu CHF.

16. Tuženik je osporio da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

17. U vezi s tim, naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno da je i tuženik - Zagrebačka banka d.d. uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

18. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

19. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

20. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

22. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovornih odredbi čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu, (u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF), tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

23. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

24. U ovom postupku je utvrđeno, kako je već navedeno, da je tužiteljica preplatila predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

25. Za istaknuti je kako nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

26. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi.

27. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28. Kako je tužba podnesena dana 30. ožujka 2023.g., proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

29. Financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o., utvrđeno je slijedeće:

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 12.398,44 eura

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 640,70 eura

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete ukoliko manje plaćene razlike prebijemo s više plaćenim razlikama, iznosi 11.757,74 eura.

30. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka (podnesak od 01. kolovoza 2024.g.) navodeći da je tužiteljica tužila i razliku kamate i da se postupak vodi pred ovim sudom pod brojem P-6762/19. Predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje, tako da prilikom izračuna razlike u tečaju ne uzima u obzir povećanje kamate (i anuiteta) jer je taj dio izračuna sadržan u izračunu razlike kamate.

31. Tužiteljica se protivila navodima tuženika, navodeći da je povukla tužbu kojom je tražila isplatu preplate temeljem promjenjive kamatne stope u postupku poslovni broj P-6762/19, te je dostavila tužbu i rješenje suda o povlačenju tužbe koje je postalo pravomoćno dana 30. srpnja 2022. godine (list 153 do 168 spisa). Stoga smatra da nije potrebno provoditi dopunsko vještačenje.

32. Vještak Darko Prpić dipl. oecc. očitovao se na ročištu dana 14. veljače 2025. godine, te je između ostalog izjavio da je anuitet koji je plaćen 05. studenog 2008. godine u iznosu od 793,35 CHF, posljedica i povećanja kamatne stope koju je banka u razdoblju od zaključenja ugovora o kreditu sa početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50%, povećala na 5,80%.

33. Tuženik je ustrajao na svom prigovoru, te je naveo da je i vještak izjavio da stvarno plaćeni anuitet u CHF sadrži ujedno i uvećanje s osnove promjene kamatne stope. Traži da vještak izuzme iznose koji se odnose na preplatu nastalu radi promjene kamatne stope.

34. U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještak je izračunao i utvrdio slijedeće:

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke umanjena za razlike s osnova promjene kamatne stope, uspoređena po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 11.994,93 eura

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke umanjena za razlike s osnova promjene kamatne stope, uspoređena po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 621,92 eura.

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke umanjena za razlike s osnova promjene kamatne stope, uspoređena po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete ukoliko manje plaćene razlike prebijemo s više plaćenim razlikama, iznosi 11.373,01 eur.

35. Tužitelj je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu nalaza, dok je tuženik prihvatio dopunski nalaz vještaka.

36. Kako je vještak izradio svoj nalaz i mišljenje (kao i dopunski nalaz) prema pravilima struke, objektivno i obrazloženo te na temelju dokumentacije koja je predana u spis, sud ih je u cijelosti prihvatio.

37. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno manje plaćene iznose u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži od početno ugovorenog, tuženik je postavio prigovor radi prebijanja. Sud je taj prigovor odbio kao neosnovan, jer je zahtjev tuženika u zastari. Naime, tuženik nije potrošač, pa se na njega ne odnose utvrđenja iz kolektivnog postupka, što znači da se podnošenjem kolektivne tužbe potrošača u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 nije prekinuo tijek zastare u pogledu tuženikovog zahtjeva. Stoga je u zastari zahtjev tuženika, sadržajno postavljen u prigovoru radi prebijanja, s obzirom da se radi o iznosima koji su plaćeni u razdoblju od 2005. godine do prosinca 2008. godine. Naime, kod stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, to znači da je od plaćanja svakog pojedinog iznosa do podnošenja prigovora radi prebijanja - u podnesku od dana 01. ožujka 2024. g. proteklo znatno više od pet godina, pa se očigledno radi o zastari. Uz to, treba reći, da se na tuženika koji je banka, dakle trgovac, ne odnose odredbe Zakona o zaštiti potrošača, niti se tuženik može pozivati na ništetnost odredbi koje je upravo tuženik unosio u ugovor.

38. Radi toga je sud temeljem čl. 338. st. 3. u vezi sa čl. 333. st. 3. Zakona o parničnom postupku, odlučio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 640,70 eura, sa zateznom kamatom od svakog pojedinog iznosa do isplate.

39. Tuženik se protivio preinaci tužbe od strane tužitelja koja je učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja.

40. Naglašava se da je tužitelj tek nakon provedenog financijskog vještačenja mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev i tada je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužbeni zahtjev povećao. Sud je dopustio preinaku tužbe temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj nije mogao, bez svoje krivnje, preinaku izvršiti do zaključenja prethodnog postupka (s obzirom da se dokazi pa tako i vještačenje provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, u fazi glavne rasprave). Osim toga, sud smatra da je dopuštanje preinake u ovom slučaju, svrsishodno za konačno rješenje spora.

41. U tom kontekstu treba spomenuti i presudu Suda Europske Unije u spojenim predmetnima C-224/19 i C-259/19, te napomenuti da se ovdje radi o tužbi potrošača protiv trgovca, koji je u ugovor o kreditu unio nepoštenu i ništetnu odredbu, pa se čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti tako da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćani nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, jer takav sustav stvara prepreku koju potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredbi.

42. U pogledu tuženikovog prigovora zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, navodi se da prigovor nije osnovan. Naime na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. svibnja 2024.godine, zauzeto je pravno shvaćanje da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno da do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

43. U pogledu tuženikovog osporavanja činjenice da je nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), navodi se da je banka kao stručna financijska institucija imala saznanja o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, koja je bila tzv. valuta utočišta i pružala je bankama izuzetno velike profite, a potrošačima značajno povećavala iznose koje su plaćali tijekom otplate kredita. Radi toga, sud zaključuje da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, pa kamata teče od dana plaćanja (preplate) svakog pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO/05.

44. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran u podnesku od dana 22. svibnja 2024. godine. Naime, tužiteljici nije vraćena preplata s osnove promjenjive kamatne stope, s obzirom da je povukla tužbu podnesenu pred ovim sudom u postupku poslovni broj P-6762/19, a rješenje suda o povlačenju tužbe postalo je pravomoćno dana 30. srpnja 2022. godine. S obzirom na tu okolnost, nije u pravu tuženik koji tvrdi da treba izuzeti iznos koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te za toliko umanjiti preplatu koja se dosuđuje tužiteljici.

45. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je ništetna odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici s osnova preplate radi valutne klauzule iznos od 12.398,44 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u izreci presude.

46. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da do 31. prosinca 2007. godine kamata teče po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 154/03), od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine, teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

48. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 250 bodova, sastav podneska od 10.10.2023.g. - 250 bodova, sastav podneska od 02.02.2024.g. - 250 bodova, pristup na ročište 14.03.2024.g. - 25 bodova, sastav podneska od 22.05.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 27.08.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 28.10.2024.g. - 250 bodova, pristup na ročište 6.11.2024.g. – 250 bodova, sastav podneska od 28.11.2024. – 250 bodova, pristup na ročište 6.12.2024.g. – 50 bodova, pristup na ročište 14.2.2025.g. – 250 bodova, pristup na ročište 4.9.2025. – 250 bodova, pristup na ročište za objavu presude – 50 bodova, što je ukupno 2 625 bodova odnosno 5.250,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.312,50 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 315,45 eura, pristojba na tužbu 94,42 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 6.972,37 eura.

49. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. rujna 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

50. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku