P Ob-35/2025-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji tog suda Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, kao privremenom zastupniku punomoćnika Stjepana Širića, odvjetnika u Osijeku, protiv tuženika ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sibili Jagar, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja i podjela bračne stečevine, nakon održanog ročišta, dana 29. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u naravi kčbr. [katastarska čestica] Perešferd površine 13646 m2, odnosno livada u površini od 11646 m2 te šuma u površini od 2000 m2, sve upisano kod Općinskog suda u Osijeku – Zemljišnoknjižnog odjela Beli Manastir, čini bračnu stečevinu parničnih stranaka te je tuženik ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati tužiteljici GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime bračne stečevine na istoj ½ suvlasničkih dijelova te trpjeti upis ½ suvlasničkih dijelova s njegovog imena na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Osijeku – Zemljišnoknjižnog odjela te istoj u te svrhe izdati valjanu tabularnu ispravu, podobnu za prijenos ovih suvlasničkih udjela s imena tuženog na ime i za korist tužiteljice, a što će u suprotnom zamijeniti izreka ove presude, sve u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se kako bračnu stečevinu parničnih stranaka na nekretnini iz izreke ad) I. ove presude čini i šest plastenika ukupne površine od 1300 m2, što je tuženik također dužan priznati tužiteljici u ½ suvlasničkih udjela te istoj ove predati kao i trpjeti njezinu raspoložbu i uporabu u ½ suvlasničkih udjela, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.915,00 eura eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 28. siječnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i podjele bračne stečevine. Navodi kako su stranke sklopile brak 1999. koji je razveden pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj P Ob-394/2023-43 od 13. rujna 2024. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-521/2024-2 od 12. studenog 2024. Ističe da su kao bračnu stečevinu stekli nekretninu iz izreke - poljoprivredno zemljište koje je upisano na ime tuženika u cijelosti. Radi se o nekretnini na kojoj su parnične stranke obavljale poljoprivrednu djelatnost te proizvodili povrće u plastenicima koji su raspoređeni u šest zasebnih cjelina, a ukupne površine od oko 13.000 m2. Tužiteljica tvrdi da se predmetno zemljište u prosjeku za katastarsko jutro kreće u iznosu od oko 10.000,00 eura, dok je vrijednost plastenika od oko 80,00 eura, imajući u vidu da su stranke napustile obavljanje poljoprivredne djelatnosti te su plastenici dijelom oštećeni. Navodi da je zainteresirana za mirno rješenje spora koje zbog ponašanja tuženika za sada nije moguće, no voljna je čuti tuženikove prijedloge. Stoga predlaže da sud donese presudu kao u točkama I. i II. izreke te da joj tuženik nadoknadi trošak ovog postupka.
2. Tuženik je u roku dao odgovor na tužbu. Prigovara visini predmeta spora navodeći da ga je tužiteljica previsoko odredila u iznosu od 85.000,00 eura koji ne proizlazi iz navoda tužbe i nije realan. Tuženik smatra kako tržišna vrijednost predmetne nekretnine po hektaru iznosi oko 7.000,00-8.000,00 eura jer se nekretnina ne nalazi uz cestu i teže je pristupačna. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da su stranke sklopile brak 1999. koji je razveden 2024., ne spori da su za vrijeme trajanja bračne zajednice kao bračnu stečevinu stekli nekretninu iz izreke te da su ju koristili za obavljanje poljoprivredne djelatnosti u šest plastenika kao i da je isključivo on upisan kao vlasnik nekretnine. Napominje da je za kupnju plastenika 2013. u dogovoru s tužiteljicom pozajmio iznos od 10.000,00 eura od zajedničkog prijatelja kojem do danas nije vraćena pozajmica, te i navedena pozajmica predstavlja zajedničku obvezu – dug kao bračnu stečevinu. Navodi kako nije točno da uslijed njegovog ponašanja nije moguće mirno riješiti podjelu bračne stečevine jer je tužiteljicu već ranije pozivao na dogovor što je ona odbijala, a ista se prije ovog postupka nije tuženiku obratila s prijedlogom za mirno rješenje postupka. Stoga navodi da nije tužiteljici dao povoda za utuženje te priznaje da nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] Perešfeld ukupne površine 13646 m2, kao i plastenici koji se nalaze na predmetnoj nekretnini predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu stranaka. No, kako nije dao povoda tužbi potražuje trošak.
3. Kako bi odlučio o prigovoru tuženika na vrijednost predmeta spora te razjasnio okolnosti je li tuženik dao povoda tužbi, sud je održao ročište.
3.1. Na ročištu punomoćnik tužiteljice navodi kako je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačena u visini od 85.000,00 eura jer se cijena za katastarsko jutro kreće oko 10.000,00 eura, a staklenika 80,00 eura, no predlaže da se utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.313,00 eura. Navodi da je tuženik priznao tužbeni zahtjev nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari pa je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak. Na upit suda je li tužiteljica pokušavala mirnim putem riješiti spor odgovara da su odnosi među strankama izrazito narušeni, a da je tužiteljica pokušavala riješiti pitanje bračne stečevine za vrijeme postojanja bračne zajednice usmenim putem dok je još postojala komunikacija između stranaka. S obzirom da je komunikacija među strankama narušena, podnesene su tužbe.
3.2. S obzirom da tužiteljica nedvojbeno nije pokušala mirnim putem pokušala riješiti spor, tuženik predlaže da mu tužiteljica nadoknadi trošak i to po vrijednosti predmeta spora koji je tužiteljica naznačila u tužbi, a suglasna je da sud odredi vrijednost predmeta spora primjenom čl. 40. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/2022, 155/23, 49/23, 156/23 dalje ZPP).
4. Primjenom odredbe čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a sud je na prigovor tuženika provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odredio vrijednost predmeta spora u visini od 20.000,00 eura. Sud je naime ocijenio da je tužiteljica u tužbi previsoko naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 85.000,00 eura. Notorna je činjenica da jedno jutro ima 5754,64 m2, a sporna nekretnina ima površinu 13646 m2 odnosno 2,371 jutra. Kako sama tužiteljica navodi da jedno jutro vrijedi 10.000,00 eura, tada sporna nekretnina (bez staklenika) vrijedi oko 23.700,00 eura. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu da se na zemlji nalazi šest plastenika koji su oštećeni, sud je ocijenio da je tužiteljica nerealno označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 85.000,00 eura što je kontradiktorno i njezinim navodima o vrijednost nekretnine i staklenika koje tužbom potražuje.
5. S obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, primjenom odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a, sud je donio presudu na temelju priznanja i odlučio kao pod I. i II. izreke.
6. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi čl. 157. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23 dalje: Tarifa). Sud je ocijenio da tuženik nije dao povoda tužbi jer tužiteljica nije dokazala da bi mirnim putem pokušala riješiti spor. Usmeni dogovori s tuženikom o pitanju bračne stečevine dok je njihova bračna zajednica trajala ne mogu se smatrati pokušajem da se (ovaj) spor riješi mirnim putem, a uostalom nisu niti dokazani. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari predana nakon prestanka i braka i bračne zajednice, sama tužiteljica navodi da je komunikacija među strankama narušena pa je podnijela tužbu ni ne pokušavajući putem svog punomoćnika mirno riješiti spor. Također, tuženik je već u odgovoru na tužbu sve relevantne činjenice učinio nespornim (da su nekretnina i staklenici bračna stečevina) te je priznao i tužbeni zahtjev, jedino je prigovarao vrijednost predmeta spora. S obzirom na izloženo tužiteljica je dužna tužitelju platiti trošak koji mu je prouzrokovala i to trošak sastava odgovora na tužbu (prema tadašnjoj vrijednost predmeta spora od 85.000,00 eura) u iznosu od 1.282,00 eura (Tbr. 8.toč.1. u vezi s Tbr. 7. Tarife) te trošak pristupa ročištu 29. rujna 2025. u iznosu od 250,00 eura (sukladno vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 eura) na što je obračunat PDV od 25%. Stoga je tuženiku dosuđen trošak od ukupno 1.915,00 eura te je odlučeno kao pod točkom III. izreke. Tuženiku je za ročište održano 29. rujna 2025. dosuđeno 50% primjenom Tbr. 9. st. 2. Tarife jer se raspravljalo o vrijednosti predmeta spora te je dovršeno presudom na osnovi priznanja.
7. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 29. rujna 2025.
S U T K I NJ A
Vanda Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DOSTAVITI
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
