Poslovni broj: Pn-1493/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista BO, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŽO, odvjetničke vježbenice, i zamjenika punomoćnice tuženika Branimira Perića, odvjetnika iz Zagreba, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.975,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.600,00 EUR tekućom od dana 24. ožujka 2023. godine do isplate,

- na iznos od 375,00 EUR tekućom od dana 04. travnja 2025. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.986,12 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2025. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika platež zatezne kamate na iznos od 375,00 EUR za period od 24.03.2023.g. do 04.04.2025.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 437,50 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31.07.2023.g. podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.600,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 28.12.2022.g. došlo je do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao osiguranik tuženika, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao vozač. Navodi da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura. Kako mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.400,00 eura s osnova nespornog dijela naknade štete, to tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 1.600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24.03.2023.g. kao slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 28.12.2022. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Ističe kako je tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 1.400,00 EUR i to dana 18.05.2023.g. i kako upravo navedeni iznos, a uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju tuženik smatra da je navedenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti. Tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom. Osporava i zatraženi tijek kamata jer je on prije pokretanja ovog parničnog postupka u cijelosti ispoštovao proceduru iz čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, slijedom čega je zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata neosnovan. U svakom slučaju, tuženik ukazuje kako su obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od autoodgovornosti propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način. Naglašava da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja - jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-om te za osiguratelja vrijedi i poseban režim kamata propisan odredbama ZOOP-a. Naglašava da je ZOOP provedbeni propis kojim su u pogledu osiguranja od autoodgovornosti u nacionalni pravni poredak implementirano određeno zakonodavstvo (Direktive) Europske unije, što se uostalom i izričito navodi u članku 1.a ZOOP-a, te je jasno onda kako tužitelj netemeljno potražuje kamate na način označen u tužbi, te bi istom, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva pripadala kamata tekuća od dana presuđenja. Tim u vezi tuženik se poziva ne praksu Europskog suda u predmetu C-152/88 Sofrimport SARL v Commission of the European Communities, u presudi od 26. lipnja 1990. god. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj podneskom od 04.04.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 1.975,00 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom tekućom od 24.03.2023.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Naime, tužitelj smatra da mu sa naslova neimovinske štete pripada iznos od 3.225,00 eura te iznos od 150,00 eura po osnovi imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege (30h*5,00 eura), što ukupno iznosi 3.375,00 eura, i koji iznos umanjuje za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 1.400,00 eura. Tužitelj stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika platež iznosa od 1.825,00 eura sa naslova neimovinske štete te iznos od 150,00 eura po osnovi imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, što ukupno iznosi 1.975,00 eura, sve sa pripadajućom kamatom tekućom od 24.04.2023.g. kao slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

4. Povodom podneska tužitelja od 04.04.2025.g. tuženik je u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 04.04.2025.g., kao i tijeku kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva, dok su stranke na pripremnom ročištu održanom dana 08.11.2023.g. učinile nespornim činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

5. Kako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 04.04.2025.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojoj se preinaci tuženik usprotivio u daljnjem tijeku postupka, sud je u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuna ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), koja je u međuvremenu stupila na snagu, a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6. Naime, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete u odnosu na zadobivene ozljede, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je tužitelj na pripremnom ročištu i predložio provođenje medicinskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužitelja u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, a takav stav je zauzela i druga sudska praksa (primjerice odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1407/15 od 26.09.2016.g.)

7. Isti stav zauzeo je i VSRH u odluci Rev-145/2025 u kojoj je iznijeto shvaćanje da tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku

8. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužitelj opravdano izvršio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 04.04.2025.g., slijedom čega je raspravnim rješenjem od 01.09.2025.g. riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku potvrde MUP-a o prometnoj nezgodi (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 7-15 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 16-18 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Žarku Rašiću koji je dana 24.02.2025.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev s naslova glavničnog potraživanja u cijelosti osnovan.

10. Kako je među parničnim strankama sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete budući tuženik smatra da je isplatom nespornog dijela naknade štete u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju u iznosu od 1.400,00 eura, to je na prijedlog tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Rašiću.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića proizlazi utvrđenje da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice. Nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade, konzervativna terapija uz nošenje ovratnika. Provedena je fizikalan terapija. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo s kirurškog aspekta nakon što je proveo fizikalnu terapiju 03.03.2023.g. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjen je životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzaimajući u obzir i ranije zapise iz zdravstvenog kartona o psihičkim smetnjama kod tužitelja) jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana. Kako je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice, navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod duže stajanja, vožnje u osobom vozilu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice na MR- u te ranije tegobe s vratnom i slabinskom kralješnicom zabilježene u zdravstvenom kartonu te se navedena ocjena od 2% odnosi se na predmetni štetni događaj. Degenerativnim procesom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

12. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

14. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

15. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, RTG obrade, MR vratne kralješnice, mirovanja, nošenja ovratnika, uzimanja analgetika, kontrola po fizijatru i kirurgu, provođenja fizikalne terapije (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

16. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 1.200,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

17. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 2% trajno, u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te obzirom na njegovu životnu dob (rođen 1972.g.), i zanimanje (umirovljenik) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

18. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i ovaj sud postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-3137/2024 od 25.07.2024.g., presuda ovog suda broj Pn-1784/2023 od 27.02.2025.g.).

19. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 30 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 150,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 5,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u mjestu [adresa], u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 150,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž- 3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

20. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 3.450,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, što umanjeno za nesporni dio naknade od 1.400,00 eura iznosi 2.050,00 eura. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja u smislu čl. 2 ZPP-a, a kojim je potraživao iznos od 1.975,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete (uračunavši isplaćeni dio nesporne štete u iznosu od 1.400,00 eura), valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.975,00 eura s naslova naknade štete, kako to proizlazi iz točke I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

21. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

22. Nadalje, za štete nastale u prometu vezano uz dospijeće iste i tijek zatezne kamate treba odlučivati primjenom odredbe ZOOP/05) kao lex specialis. Za ukazati je na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1056/2017-3, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, koje upućuje na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su IV-155/16 od 12. travnja 2016. u kojem je izraženo shvaćanje da kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također se ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenog 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP/05, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Nastavno, sud je ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor u odnosu na tijek zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva, za koji tužitelj kamatu također potražuje počev od podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. Naime, VSRH je u rješenju broj Rev-1387/2024 od 15.01.2015.g. odgovorio na postavljeno pravno pitanje na način da je iskazao da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“. VSRH u istoj odluci napominje da je taj sud u više odluka (tako i u Rev 550/14-2 od studenog 2015.g., pa i u odluci Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021 i Rev 447/2024 od 26. studenoga 2024.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen budući da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP). 14. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Poziva se i na odluku broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.g. u kojoj je povodom revizijskog pitanja izneseno pravno shvaćanje prema kojemu je „tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

25. Sud stoga nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu od 1.600,00 eura (tužbeni zahtjev postavljen u tužbi) počev od 24.03.2023.g., kao od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/20019, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje: ZOOP/05), a imajući u vidu da je liječenje tužitelja okončano prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Nadalje, na iznos od 375,00 eura koji je postavio podneskom od 04.04.2025.g., sud nalazi da ostvaruje pravo na zateznu kamatu na povišeni dio počev od navedenog dana, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude u odnosu na zateznu kamatu.

26. Nadalje, kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na preinačeni dio tužbenog zahtjeva počev od 04.04.2025.g., valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate na dosuđenu štetu u iznosu od 375,00 eura za period od 24.03.2023.g. do 04.04.2025.g., kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

27. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 08.11.2023.g. i 01.09.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak sastava podnesaka od 20.10.2023.g. i 04.04.2025.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, na trošak sastava podneska od 06.06.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 3 u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 675 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.350,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 337,50 eura iznosi 1.687,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, obzirom da je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.986,12 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

28. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 10.11.2023.g., u iznosu od 62,50 eura, budući da isti nije bio potreban u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, jer je istim dostavio potvrdu o uplati, a za koju radnju nije potreban podnesak. Nije mu niti priznat trošak sastava podneska od 06.06.2025.g. u iznosu od 187,50 eura, budući da mu priznat njihov trošak temeljem Tbr. 8 toč. 3. Također mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 23.05.2024.g., od 28.06.2024.g., i od 11.11.2024.g., svaki u iznosu od 62,50 eura jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a budući je istima slao požurnice. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

29. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine