Poslovni broj: Us I-2119/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćnicima Saši Laliću i Draženu Vukoviću odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1d, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade troškova upravnog postupka, bez održavanja rasprave, 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/24-01/88, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 26. srpnja 2024. i dopunskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-04/18- 01/09, Urbroj: 338-17-02-01-24-16 od 29. travnja 2004.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:
UP/II-502-04/24-01/88, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 26. srpnja 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i dopunskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-04/18-01/09, Urbroj: 338-17-02- 01-24-16 od 29. travnja 2004. (dalje: prvostupanjsko dopunsko rješenje).
2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko dopunsko rješenje, te je odbijen zahtjev tužiteljice vezan uz priznavanje troška sastava žalbe u provedenom upravnom postupku u ukupnom iznosu od 300,00 eura.
3. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži da joj se prizna pravo na naknadu troškova upravnog postupka koji su prethodili donošenju rješenja Klasa: UP/I 502-04/18-01/09, Urbroj: 338-17-02-01-24- 12 od 24. siječnja 2024.
4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužiteljica u bitnom navodi kako smatra da joj je trebalo priznati refundaciju troškova kako prethodnog tako i ponovljenog upravnog postupka te isto tako prethodnog upravnog spora, budući da su te odluke utvrđene nezakonitima temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Poziva se na odredbe članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku navodeći kako je prvostupanjski postupak obnovljen po službenoj dužnosti povodom autoritativne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe kako su donesena rješenja kojima se odbija refundacija traženih troškova nezakonita a sve uslijed nepostojanja zakonskog osnova koji bi isto spriječavao, a koji troškovi da su nastali uslijed utvrđene povrede Ustavom zajamčenih prava. Nadalje, poziva se na shvaćanja iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U zpz-44/2016-6 od 14. srpnja 2021. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 4003721-2 od 10. veljače 2022. Tužbom tužiteljica traži poništenje pobijanih rješenja te donošenje odluke o naknadi troškova upravnog postupka i upravnog spora, kako onoga koji je prethodio konkretnom sporu, tako i ovoga jer je nesporno da su i te odluke utvrđene nezakonitima temeljem odluke Ustavnog suda. Navodi kako troškovi koji su nastali tužiteljici su troškovi stranke, a da su isti opravdani i utemeljeni na posebnom propisu Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko dopunsko rješenje, naložiti tuženiku da isplati tužiteljice troškove upravnog spora i upravnosudskog postupka, troškove upravnog postupka koji je prethodio ovoj tužbi te troškove ovog upravnog spora zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi jednako kao i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Dodatno veznao uz tužbene navode i pozivanje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 4003721-2 od 10. veljače 2022. tuženik napominje kako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti i koji je okončan povoljno za stranku, dok se u ovom slučaju radi o upravnom postupku pokrenutom na osnovu zahjteva tužiteljice od 1. veljače 2018., te da se radi o tužiteljici koja je i sama odvjetnica, te ima sposobnost da se sama zastupa.
6. Kako tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke nisu izričito zahtijevale da se u ovom sporu održi rasprava (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/2024; dalje: ZUS), sud je bez održava rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.1. Sud je pritom uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.
7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je kako je tužiteljica putem opunomoćenika podnijela prijedlog prvostupanjskom tijelu za dopunu rješenja Klasa:
UP/I-502-04/18-01/09, Urbroj 338-17-02-01-24-12 od 24. siječnja 2024. (kojim je u ponovljenom postupku tužiteljici priznato pravo na naknadu plaće osnovom korištenja rodiljnog dopusta za dijete TI (rođ. **.**.2017.) u vremenu od 25.8.2017. do 2.4.2018. u 100% iznosu osnovice od 4,415 eura po satu), a kojim traži naknadu troškova za sastav prijedloga u iznosu od 200,00 eura, za sastav žalbe u iznosu od 300,00 eura, za sastav zahtjeva za donošenje rješenja u iznosu od 200,00 eura, za sastav tužbe Ustavnom sudu u iznosu od 2.000,00 eura, za sastav žalbe protiv presude Upravnog suda u Splitu u iznosu od 414,78 eura, za zastupanje pred Upravnim sudom dana 24. listopada 2018. godine u iznosu od 313,83 eura, te za sastav tužbe Upravnom sudu u Splitu u iznosu od 331,83. eura.
8. U povodu predmetnog prijedloga tužiteljice, prvostupanjsko tijelo je donijelo dopunsko rješenje kojim je odbilo zahtjev tužiteljice za naknadom troškova, pozivajući se na odredbu članka 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP) uz izraženo shvaćanje kako se u konkretnom slučaju radi o troškovima upravnog spora i troškovima podnošenja ustavne tužbe o kojima nije odlučeno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa da je slijedom toga sukladno članku 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine, broj: 99/99., 29/02, 49/02.) valjalo odlučiti kao u izreci tog rješenja, odnosno odbiti zahtjev za priznanjem naknade traženih troškova. Na predmetno rješenje tužiteljica je izjavila žalbu tuženiku, kojom je zatražila i refundaciju troška sastava te žalbe u iznosu od 300,00 eura, sastava prijedloga radi donošenja dopunskog rješenja u iznosu od 300,00 eura, sastava žalbe protiv rješenja od 31. kolovoza 2023. u iznosu od 300,00 eura, sastava zahtjeva za donošenjem rješenja u iznosu od 200,00 eura te sastava žalbe protiv rješenja od 27. ožujka 2018. u iznosu od 300,00 eura. Tuženik je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbilo žalbu te potvrdilo prvostupanjsko dopunsko rješenje i odbilo trošak sastava te žalbe u iznosu od 300,00 eura.
9. Troškovi upravnog postupka regulirani su odredbama članka 161. (troškovi postupka i stranaka), članka 162. (nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku) i članka 163. ZUP-a (oslobađanje od troškova).
10. Odredbom članka 161. stavka 1. ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.
10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.
10.2. Stavkom 5. istog članka propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
11. Sporno je među strankama u ovom sporu je li postoji zakonski osnov tužiteljici priznati pravo na naknadu zatraženih troškova.
12. Naime, odredbama ZUP-a, reguliran je način pokretanja upravnog postupka, a koji može biti pokrenut na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40-42. ZUP-a).
13. Iz gore navedenih odredaba ZUP-a kojima se uređuju troškovi upravnog postupka, razvidno je da isti radi razliku između postupaka pokrenutih na zahtjev stranke i postupaka pokrenutih po službenoj dužnosti, u vidu tereta snošenja troškova.
14. S tim u vezi, ovaj sud ocjenjuje odredbu o troškovima sadržanu u članku 161. stavku 2. ZUP-a na način da je intencija zakonodavca bila da troškove upravnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke, snosi ta stranka neovisno o tome je li konačna odluka povoljna ili nepovoljna za stranku.
15. Tužiteljica se u svojoj tužbi poziva na shvaćanje potvrđeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-44/2016-6 od 14. srpnja 2021.
16. No u vezi s navedenim, potrebno je skrenuti pozornost na ranije istaknute odredbe o troškovima sadržane u ZUP-u kojima se očituje razgraničenje postupaka pokrenutih po službenoj dužnosti i postupaka pokrenutih po zahtjevu stranke, u vezi s naknadom troška. Shodno tome, za primijetiti je kako presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se tužiteljica poziva, se odnosi samo na situacije kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a što ovdje nije slučaj.
17. Tužiteljica pak smatra kako je postupak koji je predmet ovoga spora pokrenut po službenoj dužnosti te kako je obnovljen povodom autoritativne odluke Ustavnog suda, a što ovaj sud smatra neosnovanim. Obnova upravnog postupka naime, je izvanredni pravni lijek u upravnom postupku a razlozi za pokretanje istog su taksativno navedeni u članku 123. ZUP-a, te Ustavni sud Republike Hrvatske ni na koji način ne može odrediti obnovu upravnog postupka u smislu odredbi ZUP-a. Nadalje, činjenica da je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu spomenutom odlukom, ne znači per se da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, već da je postupak potrebno ponovno provesti radi otklanjanja povrede Ustavom zajamčenog prava, a do kojeg postupka je u konkretnom slučaju došlo upravo povodom zahtjeva stranke.
18. Nadalje, troškovi prethodnog upravnog spora ne predstavljaju troškove upravnog postupka o kojima bi odlučivalo upravno tijelo, kao niti troškovi ustavnog postupka, a kako to pravilno navodi i tuženik. Isto tako se pravilno tuženik u osporenom rješenju pozvao na odredbu članka 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine, broj: 99/99., 29/02, 49/02.) kojom je izričito propisano da u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije.
19. Stoga, sukladno prethodno navedenom, sud otklanja prigovore tužiteljice te ocjenjuje zakonitom odluku tuženika o odbijanju predmetnog zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova postupka, radi čega je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.
20. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troška ovog spora, budući da je isti izgubila (točka II. izreke).
U Splitu 29. rujna 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici, po opunomoćenici
- tuženiku,
- u spis
