Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-568/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆKT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Ivani Sury, iz Zagreba, protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Zoranu Hlevnjaku, iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3237/2018-47 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3237/2018-47 od 25. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je naloženo tuženiku isplata tužitelju iznosa od 3.027,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznos od:

- na iznos od 15,13 eura od dana 25.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 3.011,92 eura od dana 26.03.2018. pa do isplate (točka I.).

1.1. Tuženiku je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.351,51 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena (točka II.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP), te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku uvećanih za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.3. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je tuženik naplatio od tužitelja temeljem rješenja o ovrsi.

7. Nije sporno između stranaka da je u postupku koji su vodili pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pp-11/2010 doneseno rješenje 1. srpnja 2010. kojim je utvrđeno da je tužitelj (u navedenom postupku tuženik) oduzeo tuženiku (u navedenom postupku tužitelj) posjed dijela nekretnine u naravi dio dvorišta dužine 10 metara i širine 30 centimetara, te mu je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te plaćanje parničnog troška u iznosu od 11.347,00 kuna (1.506,01 eura).

7.1. Nije sporno da je na temelju navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o smetanju posjeda tuženik podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi Ovr-515/2016 od 5. srpnja 2016. i temeljem kojeg je tuženik od tužitelja naplatio iznos od 22.693,34 kune (3.027,05 eura).

8. Provedenim dokazima je sud utvrdio da je spor vezano za među između nekretnina stranaka te postavljenu ogradu nastavljen i nakon okončanja postupka, da je između stranaka vođen još jedan postupak radi smetanja posjeda vezano za postavljenu ogradu i među između nekretnina istih stranaka koji je okončan povlačenjem tužbe. Saslušanjem svjedoka je utvrdio da su između stranaka vođeni razgovori vezano za sporazumno rješenje spora u koji su bili uključeni odvjetnici stranaka, a postojanje dogovora je utvrđeno i iz dopisa koji je tuženikova odvjetnica uputila tužiteljevom odvjetniku.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da su stranke, nakon pravomoćnosti rješenja Pp-11/2010 na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi naplaćena tražbina koja se odnosi na troškove postupka, postigli usmeni dogovor vezano za način rješavanja međusobnih sporova na način da se tužitelj obvezao da ubuduće neće smetati tuženika u mirnom posjedu a za uzvrat se tuženik obvezao odricanja troškova postupka dosuđenih navedenim rješenjem o smetanju posjeda, temeljeći odluku na utvrđenju da je u konkretnom slučaju došlo do otpusta duga.

10. Otpust duga je jedan od načina prestanka obveza propisan u odredbi članka 344. stavak 1. ZOO-a prema kojoj odredbi dug prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

11. Budući da utvrđeno činjenično stanje upućuje na to da je u konkretnom postignut sporazum kojim su stranke riješile svoje međusobne odnose, u konkretnom slučaju su ostvarene pravne radnje, koje su imale za posljedicu otpust duga u smislu članka 344. ZOO-a. Za njegovu valjanost je potrebna suglasnost volja obiju strana što je u postupku utvrđeno i nije propisana posebna forma.

12. Naime, i prema ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim razlozima, između stranaka je postignut sporazum u cilju rješavanja međusobnih sporova na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Da je sporazum postignut ukazuju iskazi saslušanih svjedoka i sadržaj isprava koje je analizirao prvostupanjski sud ukazujući na postojanje suglasnosti volja obje ugovorne stranke za postizanje sporazuma, a kako to proizlazi i iz provedenih dokaza posebno ukazujući na sadržaj dopisa koji su upućivali odvjetnici ugovornih stranaka jedni drugima prije nego što je sporazum postignut u kojima se otpust navedenog duga navodi kao jedan od elemenata sporazumnog rješavanja spora između stranaka, te na činjenicu da je nakon postizanja sporazuma povučena tužba koju je podnio tužitelj protiv tuženika.

13. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do otpusta duga, prestala je obveza tužitelja iz ovršne isprave na temelju koje je izvršena naplata u ovršnom postupku. Stoga je i prema ocjeni ovog suda tužitelj dokazao postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) zbog kojeg razloga je upućen u pokretanje ovog parničnog postupka.

14. S obzirom da je tuženik tražbinu naplatio u ovršnom postupku zbog čega je tužitelj preinačio tužbu na način da traži isplatu iznosa koji je tuženik nakon prestanka obveze bez postojanja osnove naplatio u ovršnom postupku, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja o postojanju dogovora između stranaka po kojem je tuženik odustao od plaćanja troškova postupka Pp-11/2010, usvojio tužbeni zahtjev u visini naplaćenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana kada je tražbina naplaćena.

15. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 29. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan