Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-658/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetniku Alanu Hraniloviću, iz Zagreba, protiv tuženika ..., [adresa]., [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2498/2021 od 20. svibnja 2022., 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2498/2021 od 20. svibnja 2022.

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko nespornog iznosa od 12.840,75 kuna do iznosa od 30.040,75 kuna, te u odbijajućem dijelu pod točkom II.

- preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi pod točkom III. tako da se nalaže tuženiku naknada tužiteljici troška postupka u iznosu od 1.844,43 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, a preostali dio zahtjeva tužiteljice, te zahtjev tuženika za naknadu troška postupka se odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplata tužiteljici iznosa od 30.040,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos 22.580,00 kuna od 14.10.2016.

-na iznos 577,77 kuna od 15.11.2016.

-na iznos 1.112,69 kuna od 15.01.2017.

-na iznos 1.112,69 kuna od 15.02.2017.

-na iznos 1.216,11 kuna od 15.03.2017.

-na iznos 1.112,69 kuna od 15.04.2017.

-na iznos 1.216,11 kuna od 15.05.2017.

-na iznos 1.112,69 kuna od 15.06.2017.,

pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana (točka I.).

1.1. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 22.764,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2016. do isplate kao neosnovan (točka II.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka III.).

1.2. Rješenjem istog poslovnog broja je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 18. listopada 2021.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP). Tuženik pobija presudu u dijelu presude kojom je obvezan na plaćanje iznosa od 17.200,00 kuna (dio točke I.), te predlaže preinaku prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda, a u žalbi potražuje trošak žalbe u visini sudske pristojbe na žalbu.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je pravodobno podnijela i tužiteljica koja žalbom osporava dio presude pod točkom II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev te točke II. u kojem je odlučeno o troškovima postupka te predlaže preinaku presude na način da joj se dosudi zahtjev u cijelosti, preinači odluka o troškovima na način da se obveže tuženika na plaćanje troškova postupka uvećanih za trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

6.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pretrpljene ozljede koja je šteta nastala u štetnom događaju 25. svibnja 2016. u kojem je tužiteljica sudjelovala kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na koje je naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka].

8. Iz stanja spisa proizlazi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1047/2017 od 31. svibnja 2019. naloženo tužiteljici isplata tužiteljici iznosa od 6.388,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 605,52 kuna od 15.07.2016. godine, na iznos 1.500,55 kuna od 15.08.2016. godine, na iznos 1.494,34 kuna od 15.09.2016. godine, na iznos 1.674,94 kuna od 15.10.2016. godine, na iznos 1.113,33 kuna od 15.11.2016. godine, do isplate kao i naknada troškova postupka u iznosu od 1.604,73 kune sa zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena (točka I. navedene presude), dok je za iznos od 35.430,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.10.2016. godine do isplate te za iznos 742,21 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2016. godine do isplate, tužbeni zahtjev odbijen (točka II. navedene presude).

8.1. Rješenjem istog poslovnog broja prvostupanjskog suda nije dopuštena preinaka tužbe u dijelu zahtjeva kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.603,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 1.390,86 kuna od 15.01.2017. godine, na iznos 1.390,86 kuna od 15.12.2017. godine, na iznos 1.520,14 kuna od 15.03.2017. godine, na iznos 1.390,86 kuna od 15.04.2017. godine, na iznos 1.520,14 kuna od 15.05.2017. godine, na iznos 1.390,86 kuna od 15.06.2017. godine do isplate.

9. Po žalbi tužiteljice, Županijski sud u Vukovaru je rješenjem Gž-652/2019-2 od 21. rujna 2021. prihvatio žalbu tužiteljice kao osnovanu te ukinuo presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1047/2017 od 31. svibnja 2019. godine u pobijanom dijelu – točka II. presude, odluku o troškovima postupka sadržanu u točki I. presude, kao i rješenje prvostupanjskog suda kojim nije dopuštena preinaka tužbe te se predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje u navedenom dijelu.

10. Nakon toga, prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu pobliže navedenu u točkama 1. i 1.1. te rješenje istog poslovnog broja.

11. Nakon što je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 18. 10. 2021. na način da je od tuženika potraživala naknadu neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 35.344,00 kune kao i izgubljenu zaradu za mjesece listopad i prosinac 2016. i razdoblje od siječnja 2017. do svibnja 2017. u iznosu od 7.460,75 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a nakon toga je čineći nespornim da je isplaćen iznos neimovinske i imovinske štete po presudi u dijelu presude koji nije pobijan žalbom (iznos glavnice od 6.388,68 kuna i troška 1.604,73 kune) tužiteljica snizila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 46.416,07 kuna na ime glavnice.

11.1. Tuženik se protivio preinaci tužbe i smanjenju tužbenog zahtjeva te je prvostupanjski sud rješenjem, koje nije pobijano žalbom, dopustio preinaku tužbe iz podneska od 18. listopada 2021. kojom je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev s obzirom na izmjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

11.2. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik protivio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je za isto potreban pristanak tuženika, s obzirom da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe za koje je u smislu odredbe članka 193. ZPP-a potreban pristanak tuženika (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2024-8 od 26. travnja 2021.). Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. listopada 2021.

12. Nije sporno da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede u štetnom događaju koji se dogodio 25. svibnja 2016. u kojem je sudjelovala kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] na koji je naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

12.1. Nije sporna odgovornost tuženika te doprinos na strani tužiteljice u omjeru od 20% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

12.2. Nije sporno da je tužiteljici tijekom mirnog postupka isplaćen iznos od 31.820,00 kuna te po presudi prvostupanjskog suda broj Pn-1047/2017-36 od 31. svibnja 2019. iznos od 6.388,68 kuna koji se odnosi na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade te na ime troškova postupka iznos od 1.604,73 kune.

13. Medicinskim vještačenjem su utvrđene vrsta i kvalifikacije povreda koje je zadobila tužiteljica te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, smanjenje životnih aktivnosti koje je preostalo zbog zadobivenih ozljeda te opseg i trajanja tuđe njege i pomoći, te je na temelju istih prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 65.000,00 kuna koji joj pripada temeljem odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21.,114/22. i 156/22. – u nastavku teksta: ZOO-a).

14. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

15. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

16. Pravilno prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz odredbi članaka 19. i 1100. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, odredio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 65.000,00 kuna, a navedeni iznos naknade štete je tužiteljici određen uzimajući u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji je sud prihvatio. Iznos utvrđene naknade neimovinske štete je u skladu s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za određivanje visine naknade neimovinske štete, pri čemu nije od utjecaja žalbeni razlog tužiteljice da je presudom prvostupanjskog suda koja je ukinuta utvrđena osnovanim pravična novčana naknada tužiteljici od 50.000,00 kuna.

17. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik osporava primjenu izmijenjenih orijentacijskih kriterija sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na navedenoj sjednici zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. godine na način da se ti iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, a povećani iznosi se primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. Stoga je neosnovan navedeni žalbeni razlog.

18. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, te joj je po ovom osnovu utvrdio naknadu u visini 3.000,00 kuna što se žalbom posebno ne osporava.

19. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada naknada imovinske i neimovinske štete temeljem naprijed navedenih odredbi u iznosu od ukupno 68.000,00 kuna što iznosi 9.025,15 eura, te utvrdio s obzirom na njen doprinos pripadajući dio naknade od 54.400,00 kuna što iznosi 7.220,12 eura.

20. S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici do sada isplaćen iznos od 31.820,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje tužiteljici razlike navedenog iznosa u 22.580,00 kuna što iznosi 2.996,88 eura.

21. Na navedeni iznos je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.1. Sukladno odredbi članka 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka naknade štete.

21.2. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

21.3. Pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu valja imati na umu odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05., 36/09., 75/09, 76/13. i 152/14. dalje ZOOP).

21.4. Člankom 12. ZOOP-a u stavku 1. je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako je odgovornost i visina štete nesporna ili utemeljen odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu i visinu štete sporni.

21.5. Odredbom stavka 4. je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku oštećena osoba u dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.6. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud glede odluke o tijeku zakonskih zateznih kamata primijenio materijalno pravo dosuđujući kamatu na naknadu štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da o troškovima postupka treba donijeti odluku prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku.

23. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio uspjeh stranaka u postupku. Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

24. Iz stanja spisa, proizlazi da je tuženik osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva već i osnovu zahtjeva, s kojom je tužiteljica uspjela u omjeru od 80%. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa osnovom u omjeru od 80% a sa visinom zahtjeva 64% uspjeh tužiteljice u postupku s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva iznosi 82%, dok je uspjeh tuženika 18%.

25. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 64% tužiteljici pripada 64% od utvrđenih troškova postupka. Pri tome je osnovan zahtjev za naknadu troškova postupka koje je sud odmjerio presudom prvostupanjskog suda Pn-1047/17 što žalbom nije posebno osporavano od 11.250,00 kuna / 1.493,13 eura te trošak prema dopuni troškovnika u zatraženom iznosu od 325 bodova koji se odnosi na sastav žalbe 125 bodova, trošak jednog obrazloženog podneska i jedne rasprave što ukupno iznosi 4.062,50 kuna / 539,19 eura, slijedom čega trošak tužiteljice iznosi 15.312,50 kuna / 2.032,32 eura, a od kojeg troška tužiteljici pripada 64% iznosa što iznosi 9.800,00 kuna / 1.300,68 eura. Pored navedenog joj pripadaju i troškovi vještačenja u cijelosti u iznosu od 3.550,00 kuna / 471,17 eura, tako da ukupni trošak za prvostupanjski postupak iznosi 13.350,00 kuna / 1.771,85 eura.

27. Pored navedenog, a s obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom u odnosu na odluku o troškovima, pripada joj i razmjeran trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točka 5. Tarife, u svezi sa člankom 154. stavak 2., i člankom 166. stavak 2. ZPP-a u iznosu od 546,87 kuna što iznosi 72,58 eura (35% iznosa od 1.562,50 kuna).

28. Slijedom navedenog je tuženik dužan tužiteljici naknaditi ukupno troškove postupka u iznosu od 1.844,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke o troškovima postupka.

29. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a žalba tužiteljice djelomično odbijena kao neosnovana te djelomično prihvaćena kao osnovana te je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko nespornog iznosa od 12.840,75 kuna do iznosa od 30.040,75 kuna, te u odbijajućem dijelu pod točkom II. temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a rješenje prvostupanjskog suda preinačeno temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, tako da je naloženo tuženiku isplata tužiteljici troškova postupka u iznosu od 1.844,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbijen a odbijen je i u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. Dio odluke pod točkom I. kojim je dosuđen iznos od 17.200,00 kuna te rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe, koji nisu pobijani žalbom, ostaju neizmijenjeni.

Vukovar, 29. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan