REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1763/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Domagojeva 4, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice JČ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnika tuženika ZČ, odvjetničke vježbenice, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 437,43 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 4,48 eur od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,93 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 9,43 eur od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 11,40 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 21,80 eur od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 15,10 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 4,59 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 4,42 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 3,71 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 10,10 eur od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 0,49 eur od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 4,05 eur od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 35,02 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 15,28 eur od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 5,18 eur od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 4,80 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 1,26 eur od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,44 eur od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 2,64 eur od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 3,67 eur od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,15 eur od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,46 eur od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 18,85 eur od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,25 eur od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 7,54 eur od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 13,23 eur od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 4,61 eur od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 13,89 eur od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 20,19 eur od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 8,19 eur od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 15,60 eur od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 6,66 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 5,94 eur od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 21,42 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 6,90 eur od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 34,92 eur od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 11,90 eur od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1,57 eur od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 6,88 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 13,04 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 7,03 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 14,75 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 18,43 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4,74 eur od 16. lipnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 437,43 eur.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 906,25 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 29. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu medicinskog djelatnika - viša medicinska sestra - tehničar (voditelj smjene), te je zbog načina organizacije rada tužiteljica u svakom mjesecu kroz utuženo razdoblje ostvarila određeni broj prekovremenih sati. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13 i dr.), kojim je regulirana plaća, i sukladno odredbama citiranog Kolektivnog ugovora plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pritom osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

2. Sukladno odredbi čl. 57. tog Kolektivnog ugovora propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i obračunavaju se, prema njezinom stavu, za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata (u konkretnom slučaju radilo bi se o dodatku za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi), u kojem smislu tužiteljica navodi da joj za svaki odrađeni sat valja isplatiti osnovnu plaću, kao i uvećanja i dodatke na koje je ostvarila pravo.

3. U utuženom razdoblju tužiteljica je kontinuirano radila na poslovima svog radnog mjesta, dakle i za vrijeme redovnog kao i prekovremenog rada, u kojem smislu joj za sve odrađene sate rada pripadaju spomenuti dodaci. Kako tuženik nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada za sve odrađene sate, kako tuženik nije plaća dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo za dio odrađenih sati, iako je tužiteljica svaki sat rada, i redovnog i prekovremenog, radila na svojim poslovima, dakle u posebnim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, to se slijedom navedenog traži isplata razlike plaće na ime naprijed navedenih neisplaćenih dodataka za sve sate rada, a koji dodaci se računaju u odnosu na osnovnu plaću, s tim da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 25. siječnja 2022., koji uključuje i iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, tužiteljica potraživala ukupan iznos od 3.699,98 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz nadoknadu parničnih troškova.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da je prilikom obračuna i isplate plaće u cijelosti postupio u skladu s relevantnim propisima, tj. izvorima prava, osobito ugovorom o radu te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (kako to tuženik pobliže navodi npr. u odgovoru na tužbu od 28. kolovoza 2020. kao i u daljnjem tijeku postupka), kojim slijedom je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 4. svibnja 2022. poslovnog broj Pr-6991/2020 (kojom je u cijelosti usvojio naprijed citirani konačni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 3.699,98 kn, str. 85-91 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom poslovnog broja Gž R-2491/2022 od 27. studenog 2024. (str. 107-115 spisa) djelomično potvrdio u odnosu na iznos od 192,30 kn (25,52 eur) dok je presudu ukinuo u dijelu tužbenog zahtjeva od 3.507,68 kn odnosno 465,55 eur tj. od potvrđenog iznosa od 192,30 kn (25,52 eur) do zatraženih 3.699,98 kn (491,07 eur) te je predmet u ukinutom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, prvenstveno vezano za primjenu tzv. Zaključka br. 153. .

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u izračun potraživanja od strane tuženika od 10. siječnja 2022. i 15. svibnja 2025. (str. 71-72, 125 spisa), obračunske liste te evidenciju radnog vremena (dostavljeno u elektronskom obliku na CD/u, str. 73 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. nije isplaćivan u odnosu na prekovremeni rad. Proizlazilo bi da je predmet spora zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.

9. Pritom je valjalo prihvatiti argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radila na istim poslovima, što niti tuženik ne osporava, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, s obzirom da je tužiteljica radila u posebnim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, dakle kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, dok nije utvrđeno postojanje propisa koji bi isključivali takvo pravo tužiteljice.

10. U tom smislu tužiteljica je u pravu kada ističe, kako je prethodno spomenuto, da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je i u tom razdoblju bila izložena posebnim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, što je sukladno i odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), koja odredba također spominje mogućnost uvećanja plaće, kojim slijedom onda nema mjesta isključenju isplate predmetnih dodataka na koje tužiteljica ima pravo i za rad koji je ostvarila u režimu prekovremenog rada, u odnosu na koji tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži elemente propisane odredbom čl. 91. st. 3. citiranog Zakona (u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., poslovni broj Su-IV-56/19).

11. Visina potraživanja tužiteljice u dijelu o kojem se odlučivalo u ponovljenom postupku utvrđena je temeljem obračuna samog tuženika dostavljenog uz podnesak od 23. travnja 2025., i u skladu s kojim je tužiteljica i postavila konačni tužbeni zahtjev podneskom od 29. travnja 2025., iz kojeg proizlazi da razlika plaće tužiteljice zbog neisplaćenih dodataka za utuženo razdoblje u odnosu na prekovremene sate, uz zbog pogrešnog obračuna nastalu razliku plaće za vrijeme godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad, iznosi ukupno 437,43 eur, pri čemu su pojedinačni iznosi po mjesecima vidljivi iz tabelarnog prikaza na str. 125-126 spisa, s tim da predmetni obračun uvažava primjenu Zaključka br. 153. sukladno i uputama iz Odluke višeg suda.

12. Na taj način valjalo je prihvatiti navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku isplatu konačno utuženog iznosa od ukupno 437,43 eur bruto, što je podudarno i sa stajalištem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revr 206/2012 od 2. travnja 2014., iz koje proizlazi da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

13. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Tužiteljici na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-tog u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužiteljici ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

16. Punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga u odnosu na cjeloviti postupak pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 25. rujna 2020., 25. siječnja 2022. i 29. travnja 2025., za svaku radnju po 50 bodova (sukladno visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 13. svibnja 2021., 28. ožujka 2022., 9. travnja 2025. i 23. srpnja 2025., za svako ročište po 50 bodova, te nagrada za pristup na ročište za objavu od 4. svibnja 2022. od 25 bodova, što je ukupno 425 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 850,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (212,50 eur) iznos od 1.062,50 eur (u preostalom zatraženom dijelu zahtjev za naknadnom parničnih troškova nije prihvaćen), umanjeno za iznos nagrade za sastav žalbe tuženika na raniju presudu od 62,5 bodova odnosno 125,00 eur, uz PDV (31,25 eur) ukupno 156,25 eur, što onda iznosi 906,25 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužiteljici, budući da tužiteljica nije uspjela u ovoj parnici samo u neznatnom dijelu, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

17. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 29. rujna 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika