REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1056/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], TF [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Privredne banke d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice njezinih punomoćnika Mije Rajić, odvjetnice u Splitu i punomoćnice tužene ŠF, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 9011494102, zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti–vratiti tužiteljici iznos od 62.313,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

iznos od 455,62 EUR sa kamatom od 30.9.2006.

iznos od 453,74 EUR sa kamatom od 31.10.2006.

iznos od 453,50 EUR sa kamatom od 30.11.2006.

iznos od 448,28 EUR sa kamatom od 31.12.2006.

iznos od 444,62 EUR sa kamatom od 31.1.2007.

iznos od 443,60 EUR sa kamatom od 28.2.2007.

iznos od 444,91 EUR sa kamatom od 31.3.2007.

iznos od 445,81 EUR sa kamatom od 30.4.2007.

iznos od 434,57 EUR sa kamatom od 31.5.2007.

iznos od 433,21 EUR sa kamatom od 30.6.2007.

iznos od 434,98 EUR sa kamatom od 31.7.2007.

iznos od 459,90 EUR sa kamatom od 31.8.2007.

iznos od 451,89 EUR sa kamatom od 30.9.2007.

iznos od 451,33 EUR sa kamatom od 31.10.2007.

iznos od 457,61 EUR sa kamatom od 30.11.2007.

iznos od 454,32 EUR sa kamatom od 31.12.2007.

iznos od 462,42 EUR sa kamatom od 31.1.2008.

iznos od 485,54 EUR sa kamatom od 29.2.2008.

iznos od 493,92 EUR sa kamatom od 31.3.2008.

iznos od 479,06 EUR sa kamatom od 30.4.2008.

iznos od 477,06 EUR sa kamatom od 31.5.2008.

iznos od 481,57 EUR sa kamatom od 30.6.2008.

iznos od 472,61 EUR sa kamatom od 31.7.2008.

iznos od 473,12 EUR sa kamatom od 31.8.2008.

iznos od 478,40 EUR sa kamatom od 30.9.2008.

iznos od 522,68 EUR sa kamatom od 31.10.2008.

iznos od 492,82 EUR sa kamatom od 30.11.2008.

iznos od 524,69 EUR sa kamatom od 31.12.2008.

iznos od 529,57 EUR sa kamatom od 31.1.2009.

iznos od 531,70 EUR sa kamatom od 28.2.2009.

iznos od 524,99 EUR sa kamatom od 31.3.2009.

iznos od 526,06 EUR sa kamatom od 30.4.2009.

iznos od 517,31 EUR sa kamatom od 31.5.2009.

iznos od 509,84 EUR sa kamatom od 30.6.2009.

iznos od 511,52 EUR sa kamatom od 31.7.2009.

iznos od 515,82 EUR sa kamatom od 31.8.2009.

iznos od 515,34 EUR sa kamatom od 30.9.2009.

iznos od 511,23 EUR sa kamatom od 31.10.2009.

iznos od 518,91 EUR sa kamatom od 30.11.2009.

iznos od 524,51 EUR sa kamatom od 31.12.2009.

iznos od 533,52 EUR sa kamatom od 31.1.2010.

iznos od 531,18 EUR sa kamatom od 28.2.2010.

iznos od 542,81 EUR sa kamatom od 31.3.2010.

iznos od 540,27 EUR sa kamatom od 30.4.2010.

iznos od 545,58 EUR sa kamatom od 31.5.2010.

iznos od 580,80 EUR sa kamatom od 30.6.2010.

iznos od 574,36 EUR sa kamatom od 31.7.2010.

iznos od 594,70 EUR sa kamatom od 31.8.2010.

iznos od 588,16 EUR sa kamatom od 30.9.2010.

iznos od 574,31 EUR sa kamatom od 31.10.2010.

iznos od 593,48 EUR sa kamatom od 30.11.2010.

iznos od 626,40 EUR sa kamatom od 31.12.2010.

iznos od 603,71 EUR sa kamatom od 31.1.2011.

iznos od 611,94 EUR sa kamatom od 28.2.2011.

iznos od 600,88 EUR sa kamatom od 31.3.2011.

iznos od 602,54 EUR sa kamatom od 30.4.2011.

iznos od 641,00 EUR sa kamatom od 31.5.2011.

iznos od 643,94 EUR sa kamatom od 30.6.2011.

iznos od 681,58 EUR sa kamatom od 31.7.2011.

iznos od 657,81 EUR sa kamatom od 31.8.2011.

iznos od 637,85 EUR sa kamatom od 30.9.2011.

iznos od 635,36 EUR sa kamatom od 31.10.2011.

iznos od 633,58 EUR sa kamatom od 30.11.2011.

iznos od 642,36 EUR sa kamatom od 31.12.2011.

iznos od 651,58 EUR sa kamatom od 31.1.2012.

iznos od 652,28 EUR sa kamatom od 29.2.2012.

iznos od 646,09 EUR sa kamatom od 31.3.2012.

iznos od 649,15 EUR sa kamatom od 30.4.2012.

iznos od 652,04 EUR sa kamatom od 31.5.2012.

iznos od 647,45 EUR sa kamatom od 30.6.2012.

iznos od 649,00 EUR sa kamatom od 31.7.2012.

iznos od 646,41 EUR sa kamatom od 31.8.2012.

iznos od 639,84 EUR sa kamatom od 30.9.2012.

iznos od 646,78 EUR sa kamatom od 31.10.2012.

iznos od 650,61 EUR sa kamatom od 30.11.2012.

iznos od 649,27 EUR sa kamatom od 31.12.2012.

iznos od 634,41 EUR sa kamatom od 31.1.2013.

iznos od 647,07 EUR sa kamatom od 28.2.2013.

iznos od 647,68 EUR sa kamatom od 31.3.2013.

iznos od 642,36 EUR sa kamatom od 30.4.2013.

iznos od 628,19 EUR sa kamatom od 31.5.2013.

iznos od 627,81 EUR sa kamatom od 30.6.2013.

iznos od 630,87 EUR sa kamatom od 31.7.2013.

iznos od 636,60 EUR sa kamatom od 31.8.2013.

iznos od 645,36 EUR sa kamatom od 30.9.2013.

iznos od 640,84 EUR sa kamatom od 31.10.2013.

iznos od 643,44 EUR sa kamatom od 30.11.2013.

iznos od 646,40 EUR sa kamatom od 31.12.2013.

iznos od 620,56 EUR sa kamatom od 31.1.2014.

iznos od 624,32 EUR sa kamatom od 28.2.2014.

iznos od 623,18 EUR sa kamatom od 31.3.2014.

iznos od 618,77 EUR sa kamatom od 30.4.2014.

iznos od 616,97 EUR sa kamatom od 31.5.2014.

iznos od 617,45 EUR sa kamatom od 30.6.2014.

iznos od 623,15 EUR sa kamatom od 31.7.2014.

iznos od 627,29 EUR sa kamatom od 31.8.2014.

iznos od 626,36 EUR sa kamatom od 30.9.2014.

iznos od 630,32 EUR sa kamatom od 31.10.2014.

iznos od 633,09 EUR sa kamatom od 30.11.2014.

iznos od 631,62 EUR sa kamatom od 31.12.2014.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 31.1.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 28.2.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 31.3.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 30.4.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 31.5.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 30.6.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 31.7.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 31.8.2015.

iznos od 633,59 EUR sa kamatom od 30.9.2015.

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 30. rujna 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.4 Ugovora o kreditu broj 9011494102 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 6. lipnja 2006. pa nadalje.

II Nalaže se tuženoj, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF, iznos od 6.212,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 15. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine",

dok se u odnosu na više zatraženi iznos od 10.901,68 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 30. rujna 2006., odnosno od 31. kolovoza 2007. do 30. rujna 2015., podredni tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.573,62 EUR sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-3189/2019 tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene glavnim tužbenim zahtjevom postavljenim radi utvrđenja ništetnog Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile pod poslovnim brojem 9011494102 te isplate, odnosno povrata neoznačenog novčanog iznosa, a odredivog nakon priložene dokumentacije i provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja. Podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora te nezakonitost odluka tužene o promjenama kamatnih stopa, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i s tim u vezi isplatu-povrat neoznačenog novčanog iznosa uplaćenog s osnova nezakonitih ugovornih odredbi, a odredivog nakon zaprimljene dokumentacije i vještačenja. U bitnom navodi kako je tužena temeljem Ugovora o kreditu od 6. lipnja 2006. (dalje Ugovor) odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 83.000 CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,30%, kako je tužena u tijeku otplate jednom obavijestila tužiteljicu o promjeni kamatne stope, na što je usmeno prigovoreno bez ikakvog rezultata, a naknadne promjene tužena je obavljala bez dostave obavijesti. Dodaje kako je Ugovor sastavljen u tipskom obliku i oko njegovog sadržaja nije se moglo pregovarati, a u odnosu na promjene povećanjem kamatne stope, smatra kako nije bilo osnove za takvo postupanje u situaciji kada je na međunarodnom tržištu kamata na CHF bila povoljnija. Slijedom toga, ističe kako je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora bila u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženu kao jaču ekonomsku stranu, a na tu okolnost spominje kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile predmet parničnog postupka koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen po kolektivnoj tužbi udruge potrošača protiv i ovdje tužene, a koji je pravomoćno okončan presudom po kojoj su te odredbe utvrđene nepoštenim i ništetnim. S tim u vezi smatra kako je cjelokupan ugovor o kreditu ništetan, odnosno kako su ništetne njegove pojedine odredbe, zbog čega ima pravo na povrat uplaćenih sredstava temeljem Ugovora, odnosno povrat više uplaćenih sredstava zbog ništetnih odredbi. Na kraju navodi kako će zbog nedostatka potrebne dokumentacije i po provedenom vještačenju postaviti tužbeni zahtjev s precizno označenim iznosima glavnice i tijeka kamate.

2. U svom odgovoru od 19. ožujka 2021. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prigovor zastare potraživanja. Dodaje kako su stranke u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju dana 7. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu (dalje Dodatak) po kojem je provedena konverzija kredita denominiranog u CHF, tako da je tužiteljici odobren kredit u EUR čime su obuhvaćena sva plaćanja od početka trajanja kredita, promjenu valute, ali i preplaćene uplate u visini od 7.059,73 EUR s naslova ranije ugovorene kamate koja se ugovorno koristila za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR. Također navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen slobodnom voljom njegovih sudionika i kako u postupanju tužene nije bilo nezakonitosti, jer je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope dopušteno.

3. Rješenjem broj P-3189/2019 od 8. lipnja 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke suda Europske Unije u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem C-474/20, jer je odluka tog suda od pravnog značaja za ishod ove parnice, a postupak je nastavljen rješenjem od 27. svibnja 2022. nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-2675/2022.

4. Podneskom od 11. travnja 2023. tužiteljica je konačno postavila glavni i podredni tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan točkama I i II izreke ove presude. Sud je na ročištu 27. studenog 2023. dopustio preinaku tužbe držeći je svrsishodnom i u skladu s odredbom iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je konačno postavila tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja kada su utvrđeni točni novčani iznosi i tijek pretplate, a sud i stranke ne raspolažu tim stručnim znanjem.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora od 6. lipnja 2006., vlasničkog lista od 18. svibnja 2006., plana otplate, Dodatka ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015. (dalje Dodatak), pregledom nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i poreze TF od 7. studenog 2022. i njezine dopune vještva od 23. ožujka 2023.

6. Presudom broj P-2675/2022 od 15. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora, a prihvaćen podredni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te radi isplate tužiteljici iznosa od 6.214,743 eur sa zateznom kamatom od 15. studenog 2024., dok je zahtjev odbijen u odnosu na više zatraženu glavnicu u iznosu od 10.901,68, a tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici i parnični trošak u iznosu od 3.892,99 eur sa zateznom kamatom od donošenja presude.

7. Županijski sud u Vukovaru rješenjem je broj Gž-93/2025-3 od 7. ožujka 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak, a spis je zaveden pod novim poslovnim brojem P-1056/2025.

8. U nastavku postupka ponovno je pregledana cjelokupna ranija dokazna građa i pored toga saslušana tužiteljica, a stranke nisu imale dodatnih prijedloga.

9. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

10. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je djelomično osnovan podredni tužbeni zahtjev.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, kako glavnog, tako i podrednog, a pored svega odlučiti i o osnovanosti prigovora zastare potraživanja.

12. Pregledom Ugovora od 6. lipnja 2006. razvidno je kako je tužiteljica HF, kao korisnik kredita, sklopila s tuženom Privrednom bankom Zagreb d.d., kao kreditorom, kredit radi kupnje stambenog objekta kojim joj je prema čl. 1. odobren iznos od 83.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, uz kamatu od 4,30% godišnje, a promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, kako je propisano odredbama iz članaka 4., 5. i 6. Odredbom iz članka 7. ugovoreno je kako je rok otplate kredita 144 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Ovim člankom korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju promjene ugovorene kamatne stope, a banka se obvezuje pisanim putem obavijestiti korisnika o tim izmjenama.

13. Pregledom Dodatka od 7. prosinca 2015. razvidno je kako je tužena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZIDZPK) s tužiteljicom izmijenila odredbe osnovnog Ugovora od 6. lipnja 2006., tako da je kredit denominiran u CHF izmijenjen s iznosom kredita denominiranim u EUR, što je na dan plasiranja kredita iznosilo 16.321,57 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Stranke su utvrdile kako je u tijeku otplate kredita po osnovnom ugovoru ukupno preplaćen iznos od 7.059,73 EUR i kako će se taj iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR koji će dospijevati na sklapanja Dodatka. S tim u vezi, stranke su utvrdile kako je preostao iznos neotplaćene glavnice u iznosu od 15.457,73 EUR, koji se korisnik kredita obvezao platiti u preostalih 33 mjesečnih anuiteta.

14. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

15. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

16. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

17. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno je li predmetni Ugovor ništetan u cijelosti i s tim u vezi ne proizvodi pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Prvom odlukom utvrđeno je kako je tužena Privredna banka Zagreb d.d. (označena kao tužena pod 2) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da je ništetna, dok je drugom odlukom utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i Privrednoj banci Zagreb d.d., prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

18. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (Narodne novine broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

20. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, a prije svega iz razloga što je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala, bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Tužiteljica u iskazu navodi kako je ugovor sklopila radi trajnog stambenog zbrinjavanja, tako da je odobrena sredstva iskoristila za kupnju stana u kojem i danas prebiva ([adresa]), kako se prije sklapanja ugovora raspitivala i kod drugih banaka, ali su uvjeti kreditiranja tužene bili najpovoljniji. O uvjetima kreditiranja razgovarala je sa službenicima tužene koji su joj skrenuli pozornost na valutnu klauzulu i CHF kao staru i stabilnu valutu, a za kamatnu stopu je znala da je promjenjiva u tijeku otplate, ali nije dobila nikakve informacije o parametrima prema kojima se kamata mijenja. Tvrdi kako je pokušala u tijeku pregovora ishoditi povoljnije uvjete kreditiranja, koristeći pri tome i status svog oca, kao dugogodišnjeg štediše tužene, ali je na kraju prihvatila odredbe koje su joj službenici prikazali kao najpovoljnije. Na kraju joj je ponuđen na potpis već unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora, odnosno obrazac na čiji sadržaj iz prethodno navedenih razloga nije mogla utjecati, već ga je potpisom prihvatila, držeći kako su mjesečni obroci iz otplatnog plana primjereni njezinim primanjima. Dodaje kako se u tijeku otplate kamatna stopa bitno povećala, a nije znala zbog čega, te potvrđuje kako joj je banka dostavljala obavijesti o promjeni kamate. U odnosu na konverziju spominje kako joj je tužena ponovno dala na uvid već unaprijed sastavljen obrazac kojim se buduća obveza vezivala za valutu EUR umjesto CHF, a ni u ovom slučaju nije imala mogućnost utjecati na ključne odredbe, već je nove uvjete kreditiranja prihvatila sklapanjem Dodatka, jer su joj ugovoreni mjesečni obroci bili niži u odnosu na one iz osnovnog. Smatra kako joj konverzijom kredita nije nadoknađen iznos preplaćen po osnovnom Ugovoru.

21. Tužena nije osporila iskaz tužiteljice niti ga kako dovela u sumnju, stoga ga sud prihvaća kao uvjerljivog i vjerodostojnog. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno kako su utrošena sredstva odobrena kreditom, što znači da tužiteljica ima status potrošača i može se pozivati na pravomoćna utvrđenja u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. U ovom slučaju nije sporno da joj je tužena dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog novčanog iznosa, roka njegove isplate, otplatnog plana, odnosno iznosa budućih mjesečnih anuiteta. Međutim, nije joj dala posebne upute ili informacije o švicarskom franku, niti joj je pružila mogućnost posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Suprotno tome, radilo se o unaprijed pripremljenoj ponudi po načelu "uzmi ili ostavi", a na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva. Konačno, tužiteljica je u tijeku otplate zaprimala obavijesti o promjenama, ali je od odlučnog značaja da nije bila upoznata o bitnim okolnostima i parametrima koji utječu na te promjene, a sve prethodno izneseno ukazuje kako sudionici ugovora nisu bili u ravnopravnom položaju i kako se radi o nejednakosti na štetu korisnice kredita.

22. Tužena u svom odgovoru ističe kako je Ugovor prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR, stoga tužiteljica nema nikakvog potraživanja po ugovoru u CHF, međutim taj stav je neutemeljen i pogrešan. Naime, i nakon isplate kredita tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora ili barem njegovih pojedinih odredbi, ukoliko bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja. Dakle, nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora kojima je CHF ugovoren kao valuta za koju je vezana glavnica i ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke. Međutim, neosnovan je zahtjev tužiteljice postavljen radi utvrđenja cjelokupnog Ugovora ništetnim, kako je zatražila glavnim tužbenim zahtjevom. Naime, kod donošenja odluke valjalo je cijeniti citiranu odredbu iz članka 87. ZZP/03, ali i odredbu iz članka 324. stavka 1. ZOO po kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, kao i odredbu sadržanu u stavku 2. po kojoj će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, a u ovom slučaju jasno je kako obvezno pravni odnos stranaka i dalje opstaje nakon što je oslobođen ništetnih odredbi. Kod takvog stanja stvari, glavni tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora iz 2006. i isplate novčanog iznosa od 62.313,57 EUR, nema osnove i valjalo ga je odbiti u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

23. Nasuprot tome, podredni tužbeni zahtjev nalazi se osnovanim u dijelu postavljenim radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Odredbom iz čl. 4. stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu u visini od 4,40 % koja se mijenja u skladu s jednostranom odlukom banke, a čl. 1., 5., 6. i 7. plaćanje dospjelih tražbina vezuje se uz valutu CHF i naplaćuje prema srednjem tečaju banke za tu valutu. Kako je već ranije utvrđeno i navedeno, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi donesene su u okolnostima značajne neravnoteže odnosa i položaja sudionika osnovnog ugovora i to na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, odnosno potrošača. Slijedom toga, označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud drži ništetnim, a podredni zahtjev postavljen radi toga utvrđenja osnovanim.

24. Što se tiče osnovanosti visine podrednog tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženoj po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početnim ugovornim odredbama o tečaju CHF i kamatnoj stopi, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskoj vještakinji Marini Katuri, koja je imala na raspolaganju predmetni spis i priloženu dokaznu građu.

25. U svom vještvu od 6. studenog 2022. utvrdila je kako je tužiteljici odobren i 22. kolovoza 2006. isplaćen kredit u iznosu od 83.000 CHF uz kamatnu stopu 4,30% godišnje, s rokom otplate od 144 mjeseca tako da je iznos anuiteta 738,84 CHF. Također je utvrdila kako je tužiteljica u tijeku otplate preplatila tuženoj iznos od 99.998,15 kn, od čega s osnove promjenjive kamate iznos od 28.950,44 kn, a iznos od 71.047,71 kn zbog razlike u tečaju. Uzimajući u obzir Dodatak iz 2015., utvrđuje kako je gore označena preplata priznata konverzijom u iznosu od 53.918,69 kn, stoga je preostalo potraživanje tužiteljice u iznosu od 46.079,46 kn. Postupajući po primjedbama tužiteljice, vještakinja je u dopuni od 23. ožujka 2023. ponovila kako je od 30. rujna 2006. do 30. rujna 2015. evidentirana preplata u iznosu od 13.272,04 EUR/99.998,15 kn, od čega se 3.842,38 EUR/28.950,44 kn odnosi na preplatu zbog utjecaja promjene kamatne stope, a ostatak u iznosu od 9.429,66 EUR/71.047,71 kn odnosi na preplatu zbog utjecaja promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Uzimajući u obzir već izneseno utvrđenje kako je tužiteljici u skladu s Dodatkom iz 2015. priznata preplata u iznosu od 7.059,73 EUR/53.918,69 kn, ovim iznosom umanjuje ukupnu preplatu, tako da je preostalo potraživanje tužiteljice u iznosu od 6.212,31 EUR/46.079,46 kn. Nakon svega stranke nisu iskazale primjedbe ili dokaze koji bi ukazivali na pogreške vještakinje ili njezin pogrešan pristup, nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade vještva, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je postupila u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja razlike koju je tužiteljica platila tuženoj po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, ali isto tako i preplaćeni iznos koji su parnične stranke utvrdile prilikom sklapanja Dodatka iz 2015.

26. Kako je ranije navedeno, tužiteljica je podneskom od 11. travnja 2023. konačno postavila podredni tužbeni zahtjev radi isplate 3.842,38 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče u vremenu od 31. kolovoza 2007. do 30. rujna 2015. i to s osnova preplate zbog utjecaja promjene kamatne stope te radi isplate iznosa od 13.272.04 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče u vremenu od 30. rujna 2006. do 30. rujna 2015. i to s osnova preplate zbog utjecaja promjene tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu. Dakle, tužiteljica zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 17.114,42 EUR, a uzimajući u obzir prethodno navedeni vještakinjin nalaz, očito je kako je iznosu od 3.842,38 EUR neutemeljeno pribrojala iznos od 13.272.04 EUR, jer mu je trebala pribrojiti iznos od 9.429,66 EUR. Slijedom toga, svakako je neosnovano njezino potraživanje u iznosu od 3.842,38 EUR (17.114,42-13.272,04), a neosnovano je i za daljnjih 7.059,73 EUR. Naime, prema vještakinji je taj iznos tužena priznala kao ukupnu preplatu u tijeku otplate kredita nakon čega su ga parnične stranke označile u Dodatku iz 2015. Prema tome, ovaj priznati i utvrđeni iznos tužena je uzela u obzir u daljnjem tijeku otplate kredita prema promijenjenim okolnostima i to prilikom dospijeća budućih anuiteta vezanih za valutu EUR, što na kraju svega znači da upravo za taj iznos nema štete za tužiteljicu.

27. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih datuma, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

28. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga je osnovan podredni tužbeni zahtjev postavljen radi vraćanja, odnosno isplate iznosa od 6.212,74 EUR sa zateznom kamatom koja tužiteljici pripada od donošenja ove presude do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. U više zatraženom iznosu od 10.901,68 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 30. rujna 2006., odnosno od 31. kolovoza 2007. do 30. rujna 2015., podredni tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan. U odnosu na odluku o kamati za navesti je kako tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije uvažila nalaz vještakinje i stav ovog suda o iznosu od 7.059,73 EUR koji je tužena priznala Dodatkom iz 2015., već je ustrajala u isplati cjelokupnog iznosa sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine. Međutim, sud ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjem i nije bio u mogućnosti utvrditi te odlučiti o točnim iznosima svake dospjele mjesečne tražbine u situaciji kada tužbeni zahtjev nije prihvaćen u cijelosti, radi čega je preotvorio zaključenu glavnu raspravu i na ročištu održanom 20. veljače 2024. skrenuo tužiteljici pozornost na potrebu dopune nalaza vještakinje na iznesene okolnosti. Unatoč tome, tužiteljica nije predložila taj dodatni dokaz, što je bila dužna u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP, a sud nema "inkvizitorske" ovlasti i ne može samoinicijativno provoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Stav tužiteljice na ovu okolnost očito se nije promijenio ni u nastavku postupka po rješenju drugostupanjskog suda, a kod takvog stanja stvari, zateznu kamatu na dosuđeni glavni iznos valjalo je priznati i dosuditi od dana donošenja ove presude, a ne prema dospjelim mjesečnim tražbinama.

29. U skladu s iznesenim činjeničnim stanjem valjalo je odlučiti kao u točki II izreke.

30. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj je trebalo cijeniti djelomičan uspjeh stranaka. Tužiteljičin uspjeh u odnosu na tuženu mjeri se u visini od 68%, jer je podredni tužbeni zahtjev osnovan, a u odnosu na zatraženu isplatu iznosa od 17.114,42 eur, prihvaćen je za iznos od 6.212,74 eur, tako da je tužiteljičin uspjeh umanjen za 32% uspjeha tužene, što daje razliku od 36%, uz dodatak kako ishod spora u odnosu na glavni tužbeni zahtjev nije od značaja, jer zbog tog dijela tužbe nisu nastali posebni troškovi.

31. Kod donošenja odluke trebalo je uzeti u obzir kako je u vrijeme podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosila 13.139,56 eur (označenih 99.000,00 kn), dok od zaprimanja podneska tužiteljice 11. travnja 2023. iznosi 79.427,99 eur (62.313,57+17.114,42). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 11. lipnja 2019., obrazloženih podnesaka od 8. lipnja 2021. i 16. prosinca 2022. te zastupanja na ročištu održanom 9. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju, u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također joj je priznat trošak sastava podnesaka od 5. studenog 2020. i 7. travnja 2022. te pristupa ročištu 31. ožujka 2021. u iznosu od 50 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 4. Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT), a pored toga i zastupanja na ročištu 8. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), jer se ne radi o obrazloženim podnescima, odnosno o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja i o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Prema važećoj vrijednosti predmeta spora priznat joj je trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11. travnja i 12. rujna 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 27. studenog 2023., 4. srpnja 2024. i 10. rujna 2025. u iznosu od 1.198,00 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. OT), a pored svega i trošak sastava žalbe od 20. studenog 2024. u iznosu od 1.497,50 eur (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 54. OT). Trošak sastava žalbe od 5. travnja 2024. nije osnovan, jer nije dopuštena protiv pobijanog rješenja, tako da je tužiteljici prema gore nabrojanom priznat trošak zastupanja u iznosu od 9.136,50 eur, kojeg je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe tužbe u plaćenom iznosu od 177,85 eur, što daje zbroj od 11.598,48 eur. Zahtjev za naknadom sudske pristojbe presude nije osnovan, jer je prema odredbi iz čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23) tužiteljica kao potrošač oslobođena te obveze. Na kraju joj je određena naknada dijela troška koji odgovara postotku od 36% njezinog uspjeha, što daje iznos od 4.175,45 eur, a on je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur.

32. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 4.573,62 eur sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke.

Split, 29. rujna 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tužene