REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Psp-55/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja Urban Istra d.o.o., OIB: 53242727486 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženice ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. kolovoza 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnica tužitelja te tuženice s punomoćnikom, 29. rujna 2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Urban Istra d.o.o. koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tuženica JŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja trgovačko društvo URBAN ISTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53242727486, u posljednjem, mirnom, zakonitom i poštenom posjedu nekretnine u naravi poslovnog prostora za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i to u naravi konobe, čiji je ulaz u stražnjem dijelu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], na način da je neutvrđenog dana u vremenu od 08. lipnja 2024.god., do 15. listopada 2024. god., a kojeg je dana, tj. 15. listopada 2024. god., radnik tužitelja FŽG primijetio i o tome izvijestio zakonskog zastupnika tužitelja VŽ, tuženica je osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu izvršila zamjenu lokota na ulaznim vratima konobe koja se nalazi na stražnjem dijelu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], te time spriječila tužitelja u ulaženje u taj poslovni prostor - konobu, te time i obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

II Nalaže se tuženici JŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju trgovačkom društvu URBAN ISTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53242727486, vrati posjed nad poslovnim prostorom za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i to u naravi konobe, čiji je ulaz u stražnjem dijelu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], vraćanjem ranijeg lokota na ulazna vrata konobe, odnosno predajom ključeva zamijenjenog lokota tužitelju, sve u roku od 8 (osam) dana, te se nadalje, tuženici JŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda ubuduće“.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan. III Nalaže se tužitelju Urban Istra d.o.o. da tuženici JŽ naknadi parnični trošak u visini od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 6. studenog 2024. podnio tužbu radi smetanja posjeda poslovnog prostora – konobe koja se nalazi u stražnjem dijelu zgrade na kč. br. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], [adresa]. Tvrdi da je posljednji mirni, zakoniti i pošteni posjednik poslovnog prostora – konobe, a koji posjed ostvaruje na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenih 2022. i 2024. koja je služila za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, kao i za skladištenje građevinskog materijala, alata i druge opreme. Navodi da je u neutvrđeno vrijeme, u razdoblju od 8. lipnja do 15. listopada 2024., tuženica osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu izvršila zamjenu lokota na ulaznim vratima konobe, čime mu je onemogućila pristup u navedeni prostor i obavljanje djelatnosti. 15. listopada 2024. njegov radnik ZŽG primijetio je promjenu lokota i o tome izvijestio direktora društva. Na temelju izloženog, predlaže da sud utvrdi kako je tuženica smetala posjed tužitelja na opisani način, da joj se naloži vraćanje posjeda vraćanjem starog lokota ili predajom ključeva zamijenjenog lokota u roku od 8 dana, te da joj se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Također zahtijeva da tuženica bude obvezana na naknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2024. u cijelosti osporila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Tvrdi da je tužitelj 15. srpnja 2024. podnio protiv nje tužbu zbog smetanja posjeda poslovnog prostora u prizemlju iste zgrade, koja se vodi pred ovim sudom pod brojem Psp-39/2024. Na ročištu u tom predmetu održanom 24. listopada 2024. zakonski zastupnik tužitelja VŽ izjavio je na zapisnik da postoji još jedna konoba na kojoj je tuženica promijenila lokot, te da je on mislio da je i to obuhvaćeno prvom tužbom. Time proizlazi da je tužitelj za navodno smetanje u vezi s konobom znao najkasnije 15. srpnja 2024., odnosno u trenutku podnošenja prve tužbe. Budući da je nova tužba u ovom predmetu podnesena tek 31. listopada 2024., protekao je zakonski rok od trideset dana predviđen člankom 21. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV), pa tužitelj više nije ovlašten tražiti zaštitu posjeda. Tuženica stoga ističe prigovor prekluzije. Nadalje, tvrdi da smetanje posjeda uopće nije počinjeno na način kako to tužitelj navodi. Objašnjava da su ona i zakonski zastupnik tužitelja VŽ bračni drugovi, te da su predmetnu nekretninu kupili 2020. zajedničkim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja braka, pa ona predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Protiv VŽ je zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji doneseno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola od 8. lipnja 2024., kojim su mu određene mjere opreza – zabrana približavanja tuženici i zabrana pristupa na adresu [adresa], gdje se nalazi i sporna konoba. Te su mjere kasnije produljene rješenjem od 16. rujna 2024. godine. U takvim okolnostima, čak i da je promijenila lokot, to ne bi predstavljalo samovlasno smetanje posjeda jer je postupala u skladu sa zakonom i odlukom nadležnog tijela, što isključuje protupravnost u smislu članka 20. stavka 4. ZV. Dodatno naglašava da plan sigurnosti žrtava nasilja izričito dopušta promjenu brava i druge mjere zaštite. Tuženica stoga zaključuje da tužitelj ovom tužbom zapravo pokušava zaobići zakonske zabrane približavanja koje su mu izrečene zbog nasilničkog ponašanja, a koje mu onemogućuju pristup predmetnoj nekretnini. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te da obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova u iznosu od 631,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. rujna 2022. (list spisa 5-7), ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15. kolovoza 2024. (list spisa 8-11), ugovor o zakupu poslovnog prostora od 16. kolovoza 2024. (list spisa 12-15), tužbu s prijedlogom za određivanjem privremene mjere (list spisa 31-34), izvadak iz sudskog registra (list spisa 35-37), zapisnik iz predmeta ovog suda, poslovni broj: Psp-39/2027-9 od 24. listopada 2024. s prilozima (list spisa 38-60) te saslušao zakonskog zastupnika tužitelja i tuženicu u svojstvu parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) sud je odlučio da je tužba nepravovremena.

6. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite tako da se utvrdi da mu je tuženica oduzela posljednji mirni posjed poslovnog- konobe, čiji je ulaz u stražnjem dijelu zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] u [adresa], tako da je neutvrđenog dana u vremenu od 8. lipnja 2024., do 15. listopada 2024., a kojeg je dana i to 15. listopada 2024. radnik tužitelja FŽG primijetio i o tome izvijestio zakonskog zastupnika tužitelja VŽ, tuženica je osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu izvršila zamjenu lokota na ulaznim vratima konobe koja se nalazi na stražnjem dijelu zgrade te time spriječila tužitelja u ulaženje u taj poslovni prostor - konobu, te time i obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

7. Člankom 21. stavak 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran (stavak 2.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (stavak 3.).

8. Usporedbom s ranijim postupkom Psp-39/2024 sud nalazi da je već 24. listopada 2024., na ročištu i uviđaju na licu mjesta, zakonski zastupnik tužitelja izričito izjavio kako postoji i druga „konoba“ na stražnjoj strani, na kojoj je promijenjen lokot, te da je mislio da je i to obuhvaćeno prvom tužbom. Iz zapisnika proizlazi i utvrđenje suda da predmet spora u tom postupku nije obuhvaćao konobu, uz napomenu da eventualna nova tužba može biti podnesena u odnosu na taj prostor.

9. Zakonski zastupnik tužitelja iskazao je da je za promjenu lokota na konobi saznao tek 26. listopada 2024. prilikom očevida sa sudom, dok je u nastavku izjavio da je „konoba trebala biti predmet prve tužbe“, te da je „na terenu sa sudom utvrdio da je konoba zaključana“. Međutim, iz zapisnika u postupku Psp-39/2024 proizlazi da je tužitelj već 24. listopada 2024. izričito naveo kako postoji i druga konoba na kojoj je promijenjen lokot, te da je mislio da je i ona obuhvaćena tužbom. Time se pokazuje da njegov iskaz u ovom predmetu nije dosljedan, nego sadrži međusobno proturječne navode o trenutku saznanja za čin smetanja. Uz to, izjava da je za promjenu lokota saznao tek 26. listopada 2024. u suprotnosti je s činjenicom da je već 15. srpnja 2024. podnio prvu tužbu i da je u listopadu 2024. izrijekom spomenuo zaključanu konobu. Sud stoga ocjenjuje da njegov iskaz nije vjerodostojan i da je usmjeren na prilagođavanje ranijih navoda radi povoljnog ishoda u ovom postupku.

10. Tuženica iskazala je da je 19. kolovoza 2024. sama promijenila lokot na konobi zato što su iz nje nestajale stvari, a da je prije toga radnik tužitelja ZŽG već jednom promijenio lokot po nalogu zakonskog zastupnika tužitelja. Detaljno je opisala i događaj od 5. rujna 2024., kada su isti radnik i još jedan muškarac pokušali otvoriti konobu, što je fotografirala i upozorila ih da će pozvati policiju. U svom iskazu bila je dosljedna, konkretna i logična, a njezini navodi u cijelosti se podudaraju s dokumentiranim činjenicama o postojanju mjera zabrane približavanja izrečenih protiv VŽ i s okolnostima utvrđenima u spisu Psp-39/2024.

11. Sud je u ovoj pravnoj stvari posebno naglasio ocjenu iskaza stranaka. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja GŽ nije ocijenjen vjerodostojnim. On je tvrdio da je za čin smetanja saznao tek 26. listopada 2024., a potom i da je konoba trebala biti obuhvaćena prvom tužbom. Iz zapisnika u predmetu Psp-39/2024 vidljivo je, međutim, da je već 24. listopada 2024. izjavio da postoji još jedna konoba s promijenjenim lokotom i da je mislio da je i ona bila predmet tužbe. Time se njegov iskaz pokazao proturječnim, nedosljednim i prilagođenim potrebama postupka, što umanjuje njegovu dokaznu vrijednost.

12. Suprotno tome, iskaz tuženice bio je dosljedan, detaljan i potkrijepljen vanjskim okolnostima. Ona je priznala da je 19. kolovoza 2024. promijenila lokot, ali je jasno objasnila razloge: nestanak stvari, neovlašteni ulasci radnika tužitelja i vlastita sigurnost. Njezine tvrdnje potvrđuju i mjere opreza izrečene protiv tužiteljeva zakonskog zastupnika, a njezin iskaz nije bio u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. Sud stoga njezin iskaz ocjenjuje vjerodostojnim i uvjerljivim, te mu je dao prevagu u dokaznoj ocjeni.

13. Sud nadalje nalazi neutemeljenim iskaz zakonskog zastupnika tužitelja da je za promjenu lokota na spornoj konobi saznao tek 24. listopada 2024. na očevidu u drugom postupku smetanja posjeda. Tuženica je u svom iskazu navela, da su 5. rujna 2024. radnik tužitelja FŽG i još jedan muškarac došli pred konobu, pokušali otvoriti vrata te pritom izvan konobe uzeli određene stvari (vreće cementa i ljestve). Ovaj događaj nesporno pokazuje da su osobe povezane s tužiteljem već u rujnu 2024. imale neposredno saznanje o promjeni lokota i činjenici da je pristup u konobu onemogućen. Nadalje, utvrđeno je da je navedeni radnik u to vrijeme živio na brodu u vlasništvu tužitelja koji je bio privezan u Vrsaru, što čini životno uvjerljivim i logičnim da je o promjeni lokota odmah obavijestio zakonskog zastupnika tužitelja.

14. Slijedom toga, sud zaključuje da je tužitelj najkasnije u rujnu 2024. bio obaviješten o činu smetanja i počinitelju. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena tek 6. studenog 2024., dakle više od trideset dana nakon saznanja za čin smetanja, zakonski rok iz članka 21. stavka 3. ZV je protekao. Tužba je stoga nepravodobna, a tužitelj više nema pravo na zaštitu posjeda

15. Prema tome, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i riješiti kao u točki I izreke rješenja.

16. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

17. Tuženici koji su zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat joj je trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2. OT) a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 500,00 EUR. Istoj pripada i PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 125,00 EUR, odnosno sveukupno 625,00 EUR (točka III izreke).

18. Prema tome, tuženici je priznat ukupan trošak u visini od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ovog rješenja na temelju članka 151. stavak 3. ZPP.

19. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka II izreke) te zahtjev tuženice u preostalom dijelu (točka IV izreke).

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu, 29. rujna 2025.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju – uz sudsku pristojbu na rješenje

2. Tuženici po pun.