Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-344/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja POSLOVNI SUSTAVI d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 50327992893, kojeg zastupaju punomoćnici Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2, protiv tuženice GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 2, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Marka Dekleve, odvjetnika iz Rijeke, tuženice osobno i zamjenice punomoćnika tuženice GBZ, odvjetničke vježbenice iz Rijeke, po objavi od 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić, Rijeka, Fiorello la Guardia 25, pod poslovnim brojem Ovrv- 2500/2024, UPP/OS-Ovrv-92/2024 dana 10. travnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženici GB da tužitelju POSLOVNI SUSTAVI d.o.o. podmiriti iznos od 556,09 eura s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 40,23 EUR od 26. veljače 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,20 EUR od 28. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,52 EUR od 26. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,07 EUR od 26. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,83 EUR od 27. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,83 EUR od 26. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,24 EUR od 26. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,18 EUR od 26. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,13 EUR od 26. listopada 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,53 EUR od 28. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,57 EUR od 28. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,76 EUR od 26. siječnja 2024. godine pa do isplate,

do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici GB da tužitelju POSLOVNI SUSTAVI d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 419,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 29. rujna2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o je

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 59,40 eura te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić, Rijeka, Fiorello la Guardia 25, pod poslovnim brojem Ovrv-2500/2024, UPP/OS-Ovrv-92/2024 dana 10. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa 621,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju kojeg je javni bilježnik Vera Lovrović Lečić, Rijeka, Fiorello la Guardia 25, pod poslovnim brojem Ovrv-2500/2024, UPP/OS-Ovrv-92/2024 dana 10. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršenica obvezana na isplatu navedenog iznosa zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka.

2. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru tuženice, kojim je ista osporila utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako su računi izdani na ime IB, a ne na njezino ime. Osporava i visinu potraživanja jer iz dostavljenih računa proizlazi da u stanu žive tri člana kućanstva, što je netočno. Naime, tužena sama živi u predmetnom stanu, a povremeno s njom i kćerka koja veći dio godine radi izvan mjesta prebivališta.

4. U podnesku 25. srpnja 2024. tužitelj je odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tužene naveo kako je isti neosnovan. Naime, IB je vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa], stan broj 2, a taj isti stan bespravno koristi ovdje tužena GB. Tužena nije ni u kakvom pravnom odnosu s IB. Kao što je razvidno iz utuženih računa isti glase na ime IB kao vlasnice stana i na GB kao korisnicu stana, međutim usluge po utuženim računima koristi isključivo ovdje tužena, a ne vlasnica stana IB. Stoga su računi dostavljani na adresu [adresa] i to na ime korisnice stana GB. Vlasnica stana IB je obavijestila tužitelja da ona nije korisnica njegovih uslugana predmetnoj adresi već da je to GB. Dakle, tužena je korisnica stana odnosno stanuje u predmetnom stanu te je ista u obvezi snositi troškove stanovanja. Da tužena stanuje u navedenom stanu, a slijedom toga i koristi usluge tužitelja nije sporno obzirom da tužena i sama priznaje u prigovoru da živi u stanu, a povremeno s njom i kćerka te je određene stavke s utuženih računa već i platila. Napominje se da se kod ovog suda vodio parnični postupak pod posl.br. Povrv-471/2021 između tužitelja RI-STAN d.o.o. i tužene IB te je presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-698/2022 od 23. lipnja 2022. g. donesene u povodu žalbe IB protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Povrv-471/2021 od 22. travnja 2022. g., utvrđeno da IB nije u obvezi plaćati troškove stanovanja, već korisnica stana GB, ovdje tužena. Obzirom da tužena prigovorom protiv rješenja o ovrsi osporava visinu utuženog potraživanja, tužitelj u nastavku ističe sljedeće. Prijedlog za ovrhu je podnesen zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za stan u [adresa], stan broj 2 za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine u ukupnom iznosu od 621,69 EUR i to zbog neplaćene naknade za vodne usluge-hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada te komunalnu i vodnu naknadu. Na utuženim računima razvidna je i stavka naknade za zajedničku pričuvu, no napominje se da tužitelj ne potražuje trošak zajedničke pričuve, stoga navedena stavka nije obuhvaćena u utuženoj tražbini. Također, na pojedinim računima su prikazane obračunate zatezne kamate, no iste nisu obuhvaćene u prijedlogu za ovrhu. Prema evidenciji zaduženja, naplaćenog i dugovanja tužitelja za razdoblje od 01.01.2023. g. do 01.12.2023. g. razvidno je da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tužena djelomično platila stavku s osnova vodnih usluga i to hladna voda – varijabilni dio na računima za siječanj, veljaču, ožujak, rujan, listopad i studeni. Račun za prosinac 2023. platila je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu u iznosu od 6,20 EUR i to također za stavku hladna voda – varijabilni dio, odvodnja. Dakle tužena je s osnova utuženih računa ukupno platila 54,08 EUR. Tužitelj odustaje od prisilne naplate neplaćene komunalne i vodne naknade za uređenje voda poštujući sudsku praksu kojima se sud oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje o naplati tog dijela tražbine pa se za taj dio tužba povlači odnosno tužbeni zahtjev smanjuje. Radi se o iznosu od ukupno 59,40 (glavnica od siječnja do prosinca). Stoga, glavnica duga sada iznosi 556,09 EUR te troškovi ovršnog postupka u iznosu 25,00 EUR. Vodne usluge - raspored utroška hladne vode rađen je u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA od 12. listopada 2022. godine, koja je stupila na snagu 01. siječnja 2023. g. i skladu s Odlukom o izmjenama odluke o cijeni vodnih usluga od dana 10. srpnja 2023. g., koja je stupila na snagu 01. kolovoza 2023. g., te u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluge KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. od 3. rujna 2013. godine izmijenjene Izmjenama i dopunama od 15. prosinca 2015. godine, 19. rujna 2016. godine, 1. prosinca 2016. godine, 10. rujna 2018. godine i 17. lipnja 2019. godine. Ovi akti su objavljeni i dostupni na web stranicama VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka, www.kdvik-rijeka.hr. Ovi akti sadrže odredbe o načinu obračuna i raspodjele isporučene hladne vode u zgradama s više posebnih dijelova nekretnine tj. u slučajevima kada se očitanje na glavnom vodomjeru zgrade mora raspodijeliti između više suvlasnika odnosno stanara. Osobito se ukazuje na čl. 74. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga koji propisuje: „U zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika vodnih usluga imaju ugrađene individualne vodomjere, količina isporučenih vodnih usluga utvrđenih na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način da se korisnicima vodnih usluga koji imaju ugrađene individualne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju na individualnim vodomjerima, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima se raspodjeljuje na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene individualne vodomjere u visini do 7m3 po članu domaćinstva. Ukoliko i nakon raspodjele isporučene vode iz prethodnog stavka ostane još neraspodijeljene vode, obim isporučene vodne usluge se povećava korisnicima vodnih usluga za iznos razmjeran potrošnji vode iz prethodnog stavka, odnosno sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli isporučene vodne usluge.“ Tužitelj prilaže i pregled naturalnih pokazatelja vode za stan za koji se tereti tužena za sve mjesece u 2023. godini. Radi se o stanu koji ima ugrađen individualni vodomjer, stoga prijavljena 3 člana kućanstva u tom slučaju nije od utjecaja jer sukladno citiranoj odredbi čl. 74. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, potrošnja vode se tuženoj obračunava prema očitanom stanju na individualnom vodomjeru. Odlukama o cijeni vodnih usluga utvrđeno je da se cijene vodnih usluga sastoje od tzv. fiksnog dijela cijene vodne usluge i varijabilnog dijela (za samu potrošnju). U razdoblju od siječnja do srpnja 2023. godine za kategoriju stambene prostorije fiksni dio iznosio je ukupno 3,20 EUR, dok je cijena po m3 (varijabilni dio) iznosila 1,87 EUR, a u razdoblju od kolovoza do prosinca 2023. g. fiksni dio iznosio je ukupno 3,78 EUR, dok je cijena po m3 (varijabilni dio) iznosila 2,05 EUR. To je vidljivo na utuženim računima. Javna usluga prikupljanja komunalnog otpada se u utuženom razdoblju vršila u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/2021, 142/2023), Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke br. 5/2022) kao i Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (objavljenog kao privitak Odluke). Naknada je obračunavana u skladu s Cjenikom KD Čistoća d.o.o. Rijeka od 14. lipnja 2022. g., koji Cjenik je stupio na snagu dana 01. srpnja 2022. g. Cijena javne usluge KD ČISTOĆA d.o.o. sastoji se iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge (OMJU), takozvanog fiksnog dijela cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada, tzv. varijabilni dio cijene. Neovisno o prijavljena 3 člana kućanstva, iz računa je razvidno da je tužena u utuženom razdoblju terećena samo za cijenu obvezne minimalne javne usluge (OMJU) u iznosu od 8,24 EUR. U skladu s iznijetim ističe se odredba čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN br. 84/21, 142/23) koja propisuje: „Korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.“ Dakle, osnovno načelo javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom prema čl. 7. st. 1. toč. 1. Zakona o gospodarenju otpadom jest načelo „onečišćivač plaća“, što znači da troškove snosi proizvođač otpada (posjednik otpada). Načelo „onečišćivač plaća“ usvojeno je i u Zaključku Vrhovnog suda usvojenom na sjednici održanoj 04.12.2017. g. s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova. Isto tako, sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama propisano je da su sredstava cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Stoga, vlasnicu stana IB se ne može obvezati na plaćanje objedinjene naplate troškova stanovanja jer je nesporno da ona te usluge nije koristila, odnosno tužena GB je kao „onečišćivač“ i korisnik vodnih usluga odnosno stvarni korisnik stana u obvezi plaćati vodne usluge te javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, kao i sve ostale troškove stanovanja. Tužitelj odustaje od prisilne naplate neplaćene komunalne i vodne naknade za uređenje voda poštujući sudsku praksu kojima se sud oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje o naplati tog dijela tražbine pa se za taj dio tužba povlači odnosno tužbeni zahtjev smanjuje. Radi se o iznosu od ukupno 59,40 eura. Predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

5. Tužitelj je dakle snizio tužbeno zahtjev, odnosno povukao tužbu, za iznos od 59,40 eura. Tuženica je pristala na djelomično povlačenje tužbe stoga je sukladno odredbi članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) u svezi članka 456. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Dakle, predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja izdanih za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine za stambeni prostor u [adresa], u iznosu od 556,09 eura sa zateznim kamatama.

7. U postupku su sporni pasivna legitimacija tuženice i visina utuženog potraživanja, dok nije sporno da je u utuženom razdoblju vlasnica predmetnog stana u [adresa] bila IB, a tuženica posjednica toga stana.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga, evidenciju tužitelja zaduženja, naplaćenog i dugovanja, utužene račune, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za korisnike kategorije kućanstvo, Cjenik vodnih usluga, ispravu - Pregled naturanih pokazatelja vode i saslušana je tuženica. Sud nije izvršio uvid u predmete koji su se radi naplate troškova stanova za isti stambeni prostor vodili za drugo razdoblje, jer odluke u tim predmetima nisu odlučne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

9. Na temelju navedenih isprava utvrđeno je u bitnom da su računi za troškove stanovanja za stambeni prostor u [adresa] za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine izdani na ime IB, a adresirani na tuženicu, a odnose se na troškove hladne vode (fiksni i varijabilni dio), uslugu prikupljanja komunalnog otpada (fiksni dio) te na komunalnu naknada, naknadu za uređenje voda i zajedničku pričuvu, s time da posljednje navedene tri stavke nisu predmet ovog postupka.

10. Iz pregleda naturalnih pokazatelja vode proizlazi da je u utuženom razdoblju (od siječnja do prosinca 2023.) na predmetni stambeni prostor raspodijeljeno ukupno 258,31 m3 hladne vode, a u tom se prostoru vode tri člana domaćinstva.

11. Tuženica je iskazala da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 1981. te od tada do danas živi na toj adresi. Radi se o stanu površine 40 – 50 m2, u kojem živi sa svojom kćeri. Ona je taj stan kupila 1983. godine ali nije upisana kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Navodi da koristi komunalne usluge u tom stanu i to vodu, struju i prikupljanje komunalnog otpada. Tako je bilo i u 2023. godini. Računi dolaze na tu adresu ali na ime IB. Ona ne koristi komunalne usluge vezano za taj stan niti je ikad boravila u tom stanu. Tuženica ne plaća te račune jer ne glase na njezino ime. Počet će ih plaćati kada budu glasili na njezino ime. Što se tiče samih računa u njima je pogrešno navedeno da stan ima tri člana kućanstva. Naime u stanu su samo tuženica i njezina kći. Također je unesena velika količina utrošene vode, očito prema broju članova domaćinstva jer one koriste manju količinu vode, a pogotovo jer je kći najčešće odsutna. Ne zna točnu količinu utrošene vode jer vodomjer ne koristi, budući da predstavnik stanara ne priznaje tako očitanu potrošnju vode. Računi su prije dolazili na njezino ime i tada ih je plaćala no 2019. počeli su stizati na ime osobe koja je upisana kao vlasnik stana IB. Tuženica je tada saznala da je ona upisana kao vlasnik upravo po tome što su računi počeli stizati na njezino ime. Nikad nije zaprimila račune koji bi glasili na njezino ime i na ime IB. Na računima priloženim spisu ime tuženice je stavljeno samo kod oznake adrese kako bi poštar ubacio račun u ispravan sandučić, a sama uplatnica glasi na ime IB.

12. Odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., 84/21. - dalje u tekstu: ZOGO) propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Osnovno načelo javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. ZOGO-a, jest načelo „onečišćivač plaća“, što znači da troškove snosi proizvođač otpada (posjednik otpada). Tako i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-204/17-5 Zagreb, 4. prosinca 2017.

13. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19., dalje ZVU) propisano je da su sredstava cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

14. Budući da je tuženica u svom iskazu sama navela da upravo ona na adresi [adresa], koristi utužene usluge odvoza komunalnog otpada i isporuke hladne vode, a ne upisana vlasnica IB, a također je nesporno da je upravo tuženica u utuženom razdoblju bila posjednica toga stana, dok IB to nije bila, tuženica je kao korisnica predmetnih usluga obveznica plaćanja naknade za pružanje tih usluga, kako je to propisano citiranim odredbama ZOGO-a i ZVU-a, osobito imajući u vidu nespornu činjenicu da IB i tuženica nisu ni u kakvom ugovornom odnosu.

15. U odnosu na visinu potraživanja, koje je tuženica osporila tvrdeći da je tužitelj pogrešno evidentirao broj članova tog kućanstva, ističe se da je taj prigovor irelevantan u pogledu naknade za prikupljanje komunalnog otpada jer je iz priloženih računa vidljivo da je tuženica u utuženom razdoblju terećena samo za cijenu obvezne javne usluge u iznosu od 8,24 eura mjesečno, koja ne ovisi o broju članova domaćinstva niti količini predanog otpada. Naime, prema članku 27. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke br. 5/2022) s Općim uvjetima ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (objavljenim kao privitak Odluke), o

bvezna minimalna

javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Pod obveznom minimalnom javnom uslugom podrazumijeva se osiguranje uvjeta za primopredaju komunalnog otpada u obračunskom razdoblju s minimalnom učestalošću sukladno članku 13. stavku 1. ove Odluke. Cijena obvezne minimalne javne usluge jedinstvena je na području pružanja javne usluge za sve Korisnike razvrstane u kategoriju Korisnika kućanstvo. U utuženom razdoblju ta je cijena prema tada važećem Cjeniku iznosila upravo utuženih 8,24 eura mjesečno (list 79 spisa).

16. Što se, pak, tiče visine naknade za isporučenu vodu, točno je da su u utuženim računima, kao i u ispravi – Naturalni pokazatelji vode, evidentirana tri člana domaćinstva, pri čemu iz iskaza tuženice proizlazi da su u utuženom razdoblju usluge koristila dva člana domaćinstva. No ta činjenica, sama po sebi, nije od važnosti za ovakav obračun i raspodjelu utrošene. Naime, pravni odnosi korisnika usluga vodnih usluga regulirani su prije svega Zakonom o vodama ("Narodne novine" 66/19.), Zakona o vodnim uslugama("Narodne novine" 66/19.) i na temelju tih zakona donesenoj Odluci o cijeni vodnih usluga od 12.listopada 2022. (Službene novine PGŽ 32/2022) te u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluge KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. od 3.rujna 2013. godine izmijenjene Izmjenama i dopunama od 15.prosinca 2015.godine, 19.rujna 2016. godine, 1.prosinca 2016. godine,21.rujna 2018. godine i 21.lipnja 2019.godine. Prema članku 72. navedenih Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluge u zgradama s više korisnika vodnih usluga koje imaju ugrađen jedan glavni vodomjer, količina isporučenih vodnih usluga utvrđuje se očitanjem glavnog vodomjera, a korisnici vodnih usluga sami utvrđuju način raspodjele utvrđene količine isporučenih vodnih usluga. Raspodjela utvrđene količine isporučenih vodnih usluga između pojedinih korisnika vodnih usluga može se odrediti prema: - broju članova obiteljskog domaćinstva, - očitanoj količini vode na individualnom vodomjeru, - veličini stambenog ili poslovnog prostora (u postotku ili paušalu), - namjeni poslovnog prostora (u postotku ili paušalu) ili kombinacijom navedenih načina, odnosno na neki drugi način sukladno dogovoru korisnika vodnih usluga. Odluku o načinu raspodjele utvrđene količine isporučenih vodnih usluga između pojedinih korisnika vodnih usluga, kao i sve kasnije promjene koje utječu na način raspodjele, dužan je isporučitelju vodnih usluga ili pravnoj osobi koja u ime isporučitelja vodnih usluga obavlja naplatu vodnih usluga, dostaviti ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade. Odluka iz prethodnog stavka ovoga članka mora sadržavati podatke o zgradi, popis suvlasnika zgrade, broj članova pojedinog domaćinstva, način raspodjele potrošene vode te potpis i pečat ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade. Dakle, prema citiranim odredbama dokaz o promjeni članova kućanstva isporučitelju usluge dostavlja ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade i tek tada je isporučitelj usluge dužan u svojim evidencijama izvršiti izmjenu tog podataka te u skladu s novim stanjem vršiti raspodjelu potrošene vode. Tuženica nije navela ni dokazala je podatak o promjeni članova kućanstva dostavila predstavniku suvlasnika, kako bi on to na propisani način dostavio isporučitelju usluge, pa su se u utuženom razdoblju osnovano u evidencijama tužitelja u predmetnom stanu vodila tri člana kućanstva. Tuženica je navela i to da joj je obračunata prevelika količina vode, no kako je sama u svom iskazu navela da ne zna točnu količinu utrošene vode, radi se o paušalnom prigovoru, koji nije dokazan niti jednim dokazom.

17. Prigovor zastare koji je tuženica istaknula u podnesku od 8. svibnja 2025. nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se jednogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 232 st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbama čl. 245. st. 3., 4. i 5. ZOO-a kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj radi ostvarenja utužene tražbine dana 21. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Nije sporno niti da taj postupak nije okončan, jer se ovaj parnični postupak vodi povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi iz spomenutog ovršnog postupka. Tužitelj je pak utužio tražbine od kojih je najstarija dospjela 25. veljače 2023. godine, pa je nedvojbeno tijek zastare prekinut podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 21. veljače 2024. godine prije isteka jednogodišnjeg roka zastare za svaku od utuženih tražbina, počev od one koja je najranije dospjela, pri čemu zastarni rok nije počeo ponovo teći jer je postupak još uvijek u tijeku.

18. Dakle, kako su na ovaj način utvrđeni i osnova i visina potraživanje, a tuženica po svojoj vlastitoj izjavi to potraživanje nije podmirila, pri čemu su njezini prigovori ocijenjeni kao neosnovani, temeljem čl. 9. ZOO-a i članka 451. stavak 3. ZPP-a valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi. Temeljem odredbe čl. 29. st.1. ZOO-a tužitelju na svaki pojedinačni iznos pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od slijedećeg dana nakon dana dospijeća pa do isplate, pri čemu je dospijeće navedeno u priloženim računima.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je tuženica, koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu, dužna tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na nastali ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura te parnični trošak za sastav podneska od 25. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 9. svibnja 2025. i 22. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 24. srpnja 2025, koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), ukupno 325,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 406,25 eura. Tužitelju su priznati troškovi koji se odnose na troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška je odbijen, kao previsoko postavljen. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, koja kamata je zatražena još u prijedlogu za ovrhu, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

20. Ističe se i to da je tužitelj snizio tužbeni zahtjev odnosno povukao tužbu za iznos od 59,40 eura. Tuženica je na povlačenje pristala, a ujedno je zatražila naknadu troška za sastav prigovora u iznosu od 100,00 eura te za sastav podneska kojim je pristala na povlačenje i kojim se ujedno očitovala na podnesak tužitelja u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za PDV. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Međutim, u svezi sniženog tužbenog zahtjeva tuženica nije poduzela posebne parnične radnje, već je parnične radnje u pogledu kojih zahtijeva naknadu troška (sastav prigovora i podneska od 8. svibnja 2025.) poduzela u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev. Budući da, stoga, tuženici nisu nastali nikakvi troškovi vezani za djelomično povlačenje tužbe, a zbog povlačenja nije došlo ni do promjene tarifnog razreda u smislu obračuna naknade odvjetničkog troška, njezin je zahtjev odbijen, kao neosnovan.

U Opatiji 29. rujna 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11 ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku