Poslovni broj: Us I-2055/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice: AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] DĆ iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik GĆ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod ovog Suda, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, nakon javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 03/24-03/01170585292, URBROJ: 341-99-06/2-24-3486 od dana 12. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 03/24-03/01170585292, URBROJ: 341-99-06/2-24-3486 od dana 12. lipnja 2024. kao i u podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, u bitnom, navela da je povrijeđena odredba čl. 147. ZOHBDR-a, a čije odredbe da su čisti preslik Međudržavnog sporazuma o pravu stradalnika HVO-a u RH, koji su zaključile RH i BiH 2006. godine u kojemu ugovoru da su precizirane osobe, odnosno pripadnici HVO-a i članovi njihovih obitelji koji imaju prava iz RH po tom ugovoru. Po tom ugovoru da su prava na invalidsku mirovinu i obiteljsku mirovinu imali samo pripadnici HVO-a koji su ranjeni, zatočeni, dok su članovi obitelji poginulih, nestalih i zatočenih branitelja imali pravo na obiteljsku mirovinu iza njih ukoliko su oni umrli od posljedica ranjavanja ili zatočeništva najkasnije do 23. prosinca 1996. Imajući u vidu kako je RH donijela novi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, u kojemu je navedeno kako prava branitelja HVO-a po tom zakonu imaju hrvatski branitelji, pripadnici HVO-a, državljani RH, kod kojih je pravomoćnim rješenjem II. stupanjskog organa u BiH utvrđen procent RVI po osnovu ozljeđivanja ili oboljenja od 20% do 100% i koji mogu neovisno o zakonskom roku ili vremenu predati svoje zahtjeve za invalidsku mirovinu pripadnika HVO-a u RH. Smatra kako ima zakonsko pravo po najnovijem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u RH, kao supruga umrlog pripadnika HVO-a iz borbenog sektora, A u procentu od 70% koje je potvrđeno rješenjem II-stupanjskog organa u BiH zatražiti pravo na obiteljsku mirovinu u RH iza njega jer bi u protivnom sve drugo bilo flagrantno kršenje odredbi Ustava RH i svih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Tuženik da uopće ne uvažava pravomoćno rješenje o priznavanju prava RVI za njezinog pokojnog supruga BĆ izdanog od strane Federacije Bosne i Hercegovine, Uprave za pitanja Mostar broj: 14-43-1-116/05 od dana 26. siječnja 2007. po kojemu da se, kao udovica umrlog pripadnika HVO-a, potpuno uklapa u prava hrvatskih branitelja HVO-a po najnovijem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Tuženik da potpuno ignorira sve medicinske nalaze njezinog pokojnog supruga MĆ koji su u uzročno-posljedičnoj svezi s njegovim oboljenjem i ozljeđivanjem na I-crti bojišnice te PTSP koji je direktna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, zbog čega da je konačno i umro, a za što da posjeduje njegovu validnu medicinsku dokumentaciju. Kod njezinog pokojnog supruga da postoje ozlijede i oboljenja koje je zadobio na I-crti bojišnice u Domovinskom ratu u BiH. Njezinom suprugu da su priznata prava RVI-po osnovu ozljeđivanja i oboljenja, a sve sukladno čl. 147. ZOHBDR-a, a da mu se sada ta prava ne priznaju. Obzirom na izmjene i dopune ZOHBDR-a i kako su u istome navedena nova prava pripadnicima HVO-a, koji su i državljani Republike Hrvatske, to da opravdano smatra kako je jedini nasljednik iza pokojnog supruga, koji je u postupku revizije u BiH potvrdio svoj status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta. Obzirom da je upravni organ nije pozvao i saslušao prije donošenja pobijanog rješenja te samim tim uključio u postupak donošenja rješenja, time da je došlo do grubog kršenja Zakona o općem upravnom postupku i odredaba čl. 14., čl. 26., čl. 57. i čl. 140. Ustava Republike Hrvatske. Povrijeđene da su i odredbe čl. 8., 9. st. 2. i čl. 118. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog da predlaže da naslovni sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu prema čl. 147. ZOHBDR pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog dana 2. travnja 2024. Spisima predmeta da prileže Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, br: 07/71-37/1-236/24-02 od dana 25. siječnja 2024. u kojem je navedeno da je BĆ u vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini bio pripadnik HVO u vremenskom razdoblju:

HVO-dragovoljac od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. i HVO od 9. travnja 1992. do 22. travnja 1996. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 2. siječnja 1994. u mjestu Vrelo Bunje. Rešenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Uprave za pitanja Mostar, broj: 14-43-1-116/05 od dana 26. siječnja 2007. (Federalno ministarstvo Bosne i Hercegovine za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, dana 30. listopada 2013. da je izvršilo reviziju prema Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, Službene novine Federacije BIH, broj: 82/2009), kojim da je FĆ priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta trajno na temelju povreda zadobivenih kao pripadnik HVO počevši od 1. svibnja 2005. pa dok za to postoje uvjeti. Obzirom da je pokojni ČĆ preminuo dana **.**.2021., a ne najkasnije do 23. prosinca 1996., da je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 147. st. d) ZOHBDR-a te da je u žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen navedeni zahtjev, pravilno i na zakonu osnovano te da nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 12. rujna 2025. naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da u podnesku tužiteljice nisu iznesene nove činjenice koje bi mogle dovesti o drugačijeg rješavanja ove upravne stvari.

4. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/24-03/01170585292, URBROJ: 341-99-06/2- 24-3486 od dana 12. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj spisa: 339557 od dana 9. svibnja 2024., a kojim rješenjem je AĆ, ovdje tužiteljici, udovici pokojnog pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane FĆ, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-03/24-03/01170585292 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 147. ZHBDR pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice podnesenog dana 2. travnja 2024.; da je pobijanim rješenjem utvrđeno da je pokojni BĆ, od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, i koji je bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, rođen dana **.**.1962., da je do dana smrti **.**.2021. navršio 58 godine života te da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu br. 339557 od dana 28. kolovoza 2019. odbijen zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZHBDR-a te shodno tome da nije bio korisnik invalidske mirovine kao pripadnik HVO- a u Republici Hrvatskoj pa da nije ispunjen uvjet za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu sukladno čl. 145. ZOHBDR-a; da iz Uvjerenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, br.: 07/71-37/1-236/24-02 od dana 25. siječnja 2024. proizlazi da je BĆ u vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini bio pripadnik HVO u vremenskom razdoblju: HVO-Dragovoljac od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. i HVO od 9. travnja 1992. do 22. travnja 1996. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 2. siječnja 1994. u mjestu Vrelo Bunje; da iz rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Uprave za pitanja Mostar, broj: 14-43-1- 116/05 od dana 26. siječnja 2007. (Federalno ministarstvo Bosne i Hercegovine za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, dana 30. listopada 2013. izvršilo je reviziju prema Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, Službene novine Federacije BIH, broj: 82/2009), kojim je ŠĆ priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta trajno na temelju povreda zadobivenih kao pripadnik HVO počevši od 1. svibnja 2005. pa dok za to postoje uvjeti.

10. Odredbom čl. 147. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19, 84/2021 i 156/23, dalje: ZHBDR) propisano je da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je: a) poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, b) ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

11. Dakle, obzirom da je pokojni suprug tužiteljice ČĆ nesporno preminuo dana **.**.2021. (a ne najkasnije do 23. prosinca 1996.) utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 147. st. d) ZHBDR-a, stoga je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano te nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari, a kako je to na pravilan način obrazložio i tuženik.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice, a osporeno rješenje tuženika sastavljeno je u skladu s odredbama čl. 98. st. 5. u vezi s čl. 120. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

13. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 29. rujna 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici putem opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] DĆ iz [adresa],

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis