UsI-302/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Andreju Korljanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Korljan & partneri" d. o. o. iz Zadra, Obala kneza Branimira 27, protiv tuženika Višeg službeničkog suda (OIB: 52634238587), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, zastupanog po opunomoćenici ĆČJ, ovlaštenoj osovi i zaposlenici, radi teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Višeg službeničkog suda KLASA: UP/II-114-02/24-01/64, URBROJ: 514-31/02- 24-03 od 9. prosinca 2024. i Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa KLASA: UP/I- 114-02/22-01/60, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-24-26 od 24. travnja 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 18. veljače 2025. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-114-02/24-01/64, URBROJ: 514- 31/02-24-03 od 9. prosinca 2024. i Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa KLASA: UP/I-114-02/22-01/60, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-24-26 od 24. travnja 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno od tuženika, proglašen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti vezano za događaj koji se zbio 13. kolovoza 2019. Ponajprije, istaknuo je da je nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, budući da je on pokrenut nakon isteka subjektivnog roka od godinu dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja iz članka 123. stavka 2. ZDS-a. Vezano za pogrešno utvrđeno činjenično stanje, istaknuo je da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da on kao upravitelj zatvora nije mogao znati je li NČ pribavio dozvolu za posjet, odnosno da tu dozvolu nije pokazao službenicima odjela osiguranja na ulazu u zatvor, da je, štoviše, osnovano mogao pretpostaviti da je tu dozvolu pokazao spomenutima (koji su to dužni provjeriti) a u kontekstu činjenice da je NČ imao dozvolu da telefonskim putem može komunicirati sa sinom DČ (koji je tada boravio u istražnom zatvoru). Tvrdi i da, prema ugovoru o radu i postupanju, nije bio dužan provjeravati je li netko pa i NČ ima dozvolu za ulazak u zatvor, već je to u djelokrugu poslova službenika odjela za osiguranje na ulazu zatvora. Ocjenom izvedenih dokaza, ocjenjuje, ne može se tretirati dokazanim da je on znao da NČ nema dozvolu za posjet sinu, odnosno da nju nije predočio na ulazu zatvora i da je unatoč toj spoznaji NČ dopustio ulazak u zatvor i da obavi kratki razgovor. Tvrdi i da je iz izvedenih dokaza razvidno da ni u jednom trenutku NČ i DČ nisu ostali sami i da su nakon razgovora pregledani, da su se zbog skučenosti prostora posjete obavljale i u drugim prostorijama izvan onih koje su predviđene za tu svrhu te da je u vrijeme konkretnog posjeta dokazni postupak bio završen i donijeta nepravomoćna presuda (tvrdi i da je DČ kasnije pravomoćno oslobođen od optužbe). Smatra da je riječ o običnom nesporazumu, a nikako o svjesnom i namjernom postupanju, onako kako je to činjenično opisano i pravno okvalificirano od disciplinskog tijela. Smatra i promašenim zaključak da je on na temelju toga što je NČ primljen u njegov ured mogao znati da on nema dozvolu za posjet sinu.

1.2. Vezano za drugo disciplinsko djelo koje mu se stavlja na teret, a činjenično je opisano i pravno okvalificirano u točki 2. izreke osporene odluke, istaknuo je da nije sporno da je konkretnog dana obavljen razgovor između tužitelja, tada upravitelja zatvora i istražnog zatvorenika KČ, a kojem su, zbog specifične problematike i bitnosti dobivenih obavijesti, nazočili tada pročelnik Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. PČ (sada rektor toga sveučilišta) i doc. dr. sc. VČ, izvanredni profesor i profesionalni ronilac, koji su kao stručne osobe za tu prigodu pozvani od njega. O tomu razgovoru, tvrdi, nazočio je i službenik pravosudne policije i voditelj Odjela osiguranja zatvora ČČ, koji je bio obvezan sačiniti službenu bilješku o sadržaju obavljenog razgovora i kao kontakt osoba zadužena za razmjenu kriminalističko operativnih podataka obavijestiti policiju. Istaknuo je da se pri tom razgovoru ni u jednom trenutku nije razgovaralo o kaznenom djelu zbog kojeg se KČ nalazio u istražnom zatvoru i da su tom prigodom prikupljene bitne informacije s ciljem devastacije kulturnog dobra i prevencije počinjenja kaznenih djela. Ocijenio je pogrešnim zaključak prvostupanjskog upravnog tijela da mu cilj razgovora nije bio učinkovita i brza reakcija službi sigurnosti i pravosuđa u sprječavanju i otkrivanju kriminaliteta, jer da bi navodno prije tih službi samoinicijativno obavijestio o rezultatima razgovora osobe izvan sustava i omogućio im da raspolažu takvim podacima, da su spomenute treće osobe bile nazočne razgovoru samo zbog prirode problematike o kojoj se govorilo, da nije riječ o ikakvim trećim osobama, već o osobama koje zbog svoje reputacije i društvenog položaja zasigurno ne bi zlouporabile dobivene informacije. Smatra promašenim zaključak disciplinskih tijela da je nesavjesno i nemarno postupao u službi i da nije upotrijebio ni minimum pažnje koja se od njega kao upravitelja očekuje.

1.3. Vezano za treću povredu, koja je sadržana u točki 3. izreke prvostupanjske odluke, istaknuo je da je u kontekstu prisutne pandemije Covid-19 postupao u skladu s Uputom Središnjeg ureda za zatvorski sustav od 1. prosinca 2020. (koja je, tvrdi, bila na snazi u vrijeme kada mu se stavlja na teret počinjenje teže povrede), da je, prema toj uputi, bio prinuđen fizičke kontakte svesti na minimum te intenzivirati telefonsku komunikaciju, da su se sastanci održavali u skladu s pandemijskim i prostornim uvjetima, da nije točno da se oni nisu održavali te da se striktno držao navedene upute te da se sastanci nisu ni mogli održavati, jer za to nisu bile ispunjenje nužne prostorne pretpostavke. Tvrdi da nije točno utvrđenje da se u inkriminiranom razdoblju nisu održavali sastanci i druge nužne koordinacije, jer suprotno proizlazi iz javnopravnom tijelu priloženim zapisnicima, da je on redovito sazivao, organizirao i održavao sastanke u skladu poštujući protupandemijske mjere i razmjerno prostornim mogućnostima te da suprotno onomu što je utvrdilo disciplinsko tijelo je razvidno iz iskaza svjedokinje Ane Milovac.

1.4. Zaključno je istaknuo da nije počinio ijednu tešku povredu službene dužnosti koja mu je stavljena na teret i da bi eventualno mogla biti riječ o lakoj povredi službene dužnosti. Smatra i da javnopravna tijela nisu navela i obrazložila do kakvih je štetnih posljedica dovelo njegovo postupanje i da time nije ispunjena jedna o kumulativnih pretpostavki da bi bila riječ o teškoj povredi službene dužnosti. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on podnio protiv rješenja Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa KLASA: UP/I-114-02/22-01/60, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-24-26 od 24. travnja 2024. Tim prvostupanjskim rješenjem, po zahtjevu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnjeg ureda zatvorski sustav od 10. kolovoza 2022., tužitelj je proglašen odgovornim što je:

- 1. 13. kolovoza 2019. godine, kao upravitelj Zatvora u Zadru, omogućio posjet istražnom zatvoreniku DČ od strane oca NČ, bez odobrenja nadležnog suda i bez nadzora službenika pravosudne policije, u prostoru koji za to nije namijenjen odnosno u prostoriji koja nije posebno određena i opremljena za tu svrhu, bez propisanog nadzora službenika pravosudne policije i upisa navedenog posjeta u službene evidencije kao posjeta istražnom zatvoreniku DČ, već kao posjet stranke upravitelju, dakle, postupio je suprotno članku 139. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22., u daljnjem tekstu: ZKP) i članku 20. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora ("Narodne novine", br. 8/10., u daljnjem tekstu: Pravilnik),

- 2. 16. svibnja 2022. godine, kao upravitelj Zatvora u Zadru, dogovorio i omogućio posjet istražnom zatvoreniku KČ od strane pročelnika Sveučilišta u Zadru LČ, koji je geograf i povjesničar i VČ, koji je profesionalni ronilac, bez odobrenja nadležnog suda u prostoriji koja nije posebno određena i opremljena za tu svrhu i koji posjet u službenim evidencijama nije upisan kao posjet istražnom zatvoreniku KČ, a u svrhu iznošenja informacija o navodnom kaznenom djelu, koje je 25. travnja 2022. godine saznao iz razgovora s navedenim istražnim zatvorenikom, u svezi potopljene galije u zadarskom akvatoriju koju krijumčari umjetnina devastiraju i pronađene predmete prodaju na ilegalnom tržištu, te o ostacima zrakoplova iz II. svjetskog rata te na taj način i protivno svojim ovlastima omogućio da istražni zatvorenik iznosi svoja saznanja o navodnom kaznenom djelu neovlaštenim osobama, dakle, postupio je suprotno članku 139. ZKP-a i članku 20. Pravilnika te Standardnoj operativnoj proceduri o razmjeni kriminalističko-obavještajnih podataka između zatvorskog sustav i policije od 17. veljače 2022.,

- 3. neredovito održavao sastanke Savjetodavnog vijeća upravitelja, koji se nisu održavali u periodu od siječnja 2021. godine do 12. travnja 2022 godine, budući ne postoji ni jedan zapisnik o održanom sastanku, kako je utvrdilo Povjerenstvo za provođenje izvanrednog stručnog nadzora, imenovanog Odlukom za provedbu izvanrednog stručnog nadzora ravnateljice nadležne za zatvorski sustav, KLASA: 051-01/22-01/224, URBROJ: 514-10-02-01/03-22-02 od 16. svibnja 2022. godine, čime je onemogućio redovito razmatranje, preispitivanje i predlaganje plana provedbe poslova iz nadležnosti zatvora, dakle, postupio je suprotno članku 29. stavku 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine", broj 14/21., u daljnjem tekstu: Zakon o izvršavanju kazne zatvora),

a čime je počinio teške povrede službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza te nezakoniti rad i zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 112. stavka 1. ZDS-a te mu je izrečena novčane kazna u iznosu do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu travnju 2024. na razdoblje od šest mjeseci.

3. Zainteresirana osoba, iako joj je ona uredno dostavljena, nije odgovorila na tužbu.

4. U dokaznom postupku saslušan je tužitelj kao stranka u sporu i svjedokinja Ana Milovac te su čitani: Plan prevencija i postupaka u slučajevima pojave zaraznih bolesti i korona virusa Covid 19 od 6. ožujka 2020. uz dodatak od 13. ožujka 2020., Obavijest o poduzetim mjerama upravitelja od 6. ožujka 2020., zahtjev – cijepljenje protiv gripe od 8. listopada 2020., odluka o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena u zatvoru u Zadru KLASA: 501-01/19-01/100056 od 9. studenoga 2020., e- mail prepiska od 17. svibnja 2021. i 27. srpnja 2022., uputa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 17. studenoga 2021., odluka o organizaciji rada i rasporedu rada u Zatvoru u Zadru KLASA: 501-01/19-01/100056 od 24. siječnja 2022., Uputa upravitelja zatvora za postupanje u slučajevima pojave infekcije korona virusom kod osoba lišenih slobode od 22. rujna 2023., upute/preporuke/okružnice Ministarstva pravosuđa i uprave vezano za pojavu korona virusa Covid 19 od 16. ožujka, 27. ožujka, 2. travnja, 13. svibnja i 1. prosinca 2020., predstavka na postupanje upravitelja podnositelja ZČ zaprimljena u Ministarstvu pravosuđa i uprave 7. travnja 2022. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-114-02/22-01/60.

4.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka NČ radi razjašnjenja činjenice je li on znao da NČ nema dozvolu za posjet sinu kritične prigode. Predložio je saslušati i svjedoke prof. dr. sc. PČ, prof. dr. sc. VČ i ČČ na okolnost motiva vezano za činjenični opis disciplinskog dijela koje je navedeno u točki 2. izreke osporene prvostupanjske odluke. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela i ocjenom izvedenih dokaza. Tuženik i zainteresirana osoba nisu imali ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik i zainteresirana osoba to nisu učinili do zaključenja rasprave.

6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar disciplinskog (stegovnog) postupka koji se vodio protiv tužitelja zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1., 2. i 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22., u daljnjem tekstu: ZDS), a po zahtjevu Središnjeg ureda za zatvorski sustav, Uprave za zatvorski sustav i probaciju KLASA: 114-02/22-01/112, URBROJ: 514-10-02-02-01/02-22-01 od 10. kolovoza 2022. Njima je on proglašen odgovornim da bi počinio tešku povredu službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza te nezakoniti rad i zlouporaba položaja i ovlasti te mu je izrečena novčane kazna u iznosu do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu travnju 2024. na razdoblje od šest mjeseci.

8. Nije sporno da je tužitelj proglašen odgovornom za tri disciplinska djela kako su ona činjenično opisana i pravno okvalificirana u izreci prvostupanjskog rješenja.

9. No, pokazalo se ponajprije dvojbenim i je li nastupila zastara prava na pokretanje i vođenje disciplinskog postupka.

9.1. Pokazalo se spornim je li tužitelj počinio stegovna djela, odnosno teške povrede službene dužnosti, kako su one činjenično opisane i pravno okvalificirane. Valja primijetiti da tužitelj nije konkretno osporio zakonitost odluka disciplinskih tijela u dijelu izbora vrste i težine izrečene kazne te načina izricanja kazne. Valja primijetiti i da on nije (konkretno) osporio zakonitost sadržaja izreke u dijelu povezanosti pravne kvalifikacije utvrđenih teških povreda službene dužnosti i njihovog činjeničnog opisa.

10. Vezano za tužiteljev prigovor zastare prava na pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, valja istaknuti sljedeće.

11. Člankom 109. stavkom 2. ZDS-a je propisano da pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od tri godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

12. Potanko analizirajući tužbene navode može se zaključiti da tužitelj, u biti, nije osporio ijednu ključnu činjenicu, a o kojoj je ovisila pravilna primjena materijalnog prava glede ocjene nastupa zastare pokretanja i vođenja disciplinskog postupka. Konkretno nije sporno da je zahtjev podnijet unutar objektivnog roka koji je zaključen s danom 13. kolovoza 2022. računajući od dana počinjenja najranijeg djela koje mu se stavlja na teret (13. kolovoza 2019.).

13. Tužitelj je i samo općenito istaknuo da je zahtjev za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti bio podnijet 10. kolovoza 2022., odnosno izvan subjektivnog zakonskog roka od godinu dana, iako nije konkretno osporio činjenicu da je podnositelj zahtjeva za disciplinsko djelo i počinitelja saznao 5. travnja 2022., kada je zaprimio predstavku na tužiteljevo postupanje.

14. Vezano za (ne)postojanje disciplinskog djela i odgovornosti tužitelja, valja istaknuti sljedeće.

15. Odgovornost državnih službenika za povrede službene dužnosti uređena je na zakonskoj razini odredbama članka 96. do 114. ZDS-a.

15.1. Prema odredbi članka 99. stavka 1. ZDS-a teške povrede službene dužnosti su i neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (točka 1.); nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti (točka 2.) i zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi (točka 4.).

15.2. Kod odlučivanja o odgovornosti službenika službenički sud nije vezan pravnom kvalifikacijom teške povrede službene dužnosti navedenom u zahtjevu za pokretanje postupka (članak 107. stavak 5. ZDS-a).

16. Da bi neka radnja bila stegovno (disciplinsko) djelo, njome mora biti ostvareno biće djela; ona mora biti protupravna i ona mora biti skrivljena. Postoje četiri temeljna (opća) elementa (obilježja) koja su zajednička svim stegovnim djelima i koja se moraju ispuniti a kako bi u konkretnoj situaciji ono postojalo: 1. radnja, 2. biće stegovnog djela, 3. protupravnost i 4. krivnja – ti elementi čine formalni ili pravni pojam stegovnog djela. Ona se dijele na objektivna i subjektivna. U objektivne elemente spadaju radnja, biće kaznenog djela i protupravnost, a u subjektivne krivnja. Dakle, može se zaključiti da je riječ o konstitutivnim elementima ili obilježjima bez čijeg kumulativnog ispunjenja nema ni opstojnosti pojedine povrede službene dužnosti.

17. Vezano za opstojnost prve teške povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, valja istaknuti sljedeće.

18. Člankom 139. stavkom 1. ZKP-a je propisano da po odobrenju suca istrage odnosno predsjednika vijeća i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi, zatvorenika imaju pravo posjećivati, u okviru kućnog reda, njegovi srodnici, a na njegov zahtjev, liječnik i druge osobe, s time da se pojedini posjeti mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka.

18.1. Prema odredbi članka 20. stavka 1. Pravilnika posjete koje se nadziru obavljaju se u za to posebno određenim prostorijama opremljenim tako da omogućavaju potpuni vizualni i slušni kontakt posjetitelja i zatvorenika, ali sprječavaju neposredan fizički dodir, dok prema stavku 3. toga članka iznimno, u skladu s mogućnostima zatvora, upravitelj zatvora može odobriti posjetu u kojoj je moguć i neposredan kontakt zatvorenika s posjetiteljem.

19. Iz iskaza svjedoka NČ, koji je saslušan na ročištu od 20. ožujka 2023. pred službeničkim sudom, proizlazi da je kod upravitelja ĆČ došao s namjerom da mu kaže što mu je učiniti, jer nije znao formalnosti koje su mu potrebne za ići u posjet sinu DČ, a par dana prije se čuo upraviteljem koji mu je rekao da svrati k njemu da razgovaraju. Izjavio je da je 13. kolovoza 2019. pri dolasku u zgradu obavijestio na porti da ide kod upravitelja i dao osobnu iskaznicu, s time da ga nitko tada nije pitao o razlozima njegova dolaska. Izjavio je i da je toga dana vidio svoga sina u uredu upravitelja, da su njih trojica ostali sami u prostoriji. Kazao je i da je poznavao upravitelja od ranije još iz Domovinskog rata te da mu je čak jedno vrijeme bio zapovjednik.

20. Tužitelj je u iskazu, kojeg je dao službeničkom sudu (na zapisnik od 20. ožujka 2023.) potvrdio, u biti, da je **.**.2019. NČ omogućio posjet i neposredan kontakt istražnom zatvoreniku DČ u svom uredu. Tvrdi da nije znao da nema dozvolu suca istrage niti da je to mogao znati jer ne provjerava posjete, već da to rade službenici na ulazu. Saslušan pred sudom 25. srpnja 2025. tužitelj je, u bitnom, vezano za prijam stranaka, kazao da kućnim redom nije bilo predviđeno posebno vrijeme za to, da su se posjete zatvorenicima obavljale svakoga dana osim srijede u različitom vremenu i ovisno o kakvoj vrsti posjeta je riječ. Kazao je i da se vodila posebna evidencija posjeta zatvorenicima uključujući i evidenciju posjeta upravitelja zatvora, te da su nju vodili zaposlenici odjela osiguranja odnosno dežurni službenici pravosudne policije. Kazao je i da nije imao neko predviđeno tjedno vrijeme kada je primao stranke; da je to činio svakog dana po potrebi; da su stranke tražile prijem telefonskim putem i da bi zakazali termin razgovora preko njegove tajnice i službe dežurstva; da je svatko tko bi ulazio u zatvor, bez obzira je li riječ o posjetu zatvoreniku ili posjeti kod njega kao upravitelja bio evidentiran pri ulasku i izlasku od službenika pravosudne policije te da bi oni bili pregledani i od njih bi bili oduzete osobne tvari i predmeti. Istaknuo je da, ako je bila riječ o posjeti zatvorenicima, osoba koja je dolazila u posjet bi bila obavezno dužna dati i predočiti službi dežurstva osiguranja odobrenje suca istrage; da bi stranke koje bi tražile prijam tajnici ili njemu telefonski navele razlog traženja sastanka; da se o tim sastancima nisu vodili posebni zapisnici, sačinjavale bilješke ili drugi akti te da su uglavnom na tim sastancima prisustvovali on i osoba koja je tražila prijem, a ponekad i drugi zaposlenici ovisno o prirodi razgovora.

21. Sud ocjenjuje da su iskazi tužitelja i svjedoka NČ supstancijalno i u ključnim elementima dostatno suglasni. Iz njihovih iskaza, u biti, proizlaze način, vrijeme i mjesto počinjenja te ostale okolnosti iz kojih proizlaze zakonska obilježja teške povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret. Tužitelj je, u biti, potvrdio da je omogućio NČ posjet istražnom zatvoreniku DČ u prostoru koji nije za to namijenjen, odnosno u prostoriji koja nije posebno određena a niti opremljena za tu svrhu i bez nadzora službenika pravosudne policije i upisa navedenog posjeta u službenu evidenciju posjeta istražnim zatvorenicima.

21.1. Analizirajući sadržaj iskaza prijavljenog ĆČ te ga uspoređujući s ostalim izvedenim personalnim i pisanim dokazima sud ga ne može prihvatiti vjerodostojnim dokazom u dijelu u kojem tvrdi da nije znao da DČ nema odobrenje suca istrage za posjet svom sinu DČ, tada istražnom zatvoreniku. Sud ocjenjuje da je riječ o tvrdnjama koji nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i da je riječ o dijelu iskaza koji je u suprotnosti s kazivanjem svjedoka NČ. Sud smatra da je riječ o iskazu koji je usmjeren samo na otklanjanje njegove disciplinske odgovornosti.

22. Vezano za opstojnost druge teške povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, valja istaknuti sljedeće.

23. Analizirajući iskaze kojeg je dao službeničkom sudu, ali i onaj kojeg je on dao sudu te potanko analizirajući sadržaj tužbe, sud ocjenjuje da tužitelj, u biti, nije osporio ijednu okolnost iz koje bi proizlazila bitna obilježja teške povrede službene dužnosti iz točke 2. izreke osporene prvostupanjske odluke. On je, u biti, u tom dijelu samo iznosio razloge svoga postupanja koji nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu i koje ga ne oslobađaju odgovornosti za tešku povrede službene dužnosti.

24. Sud smatra i pravilnim zaključak tuženika, odnosno službeničkog suda da se postupanje tužitelja ne može ocijeniti kao ubrzanje procedure, jer se iznošenje informacija o mogućem kaznenom djelu sveučilišnim profesorima nikako ne može podvesti pod ubrzanje procedura, budući da te osobe nisu ovlaštene poduzimati radnje kaznenog progona, a što mu je kao upravitelju zatvora moralo biti poznato. Time su se ostvarila bitna obilježja teže povrede službene dužnosti koje su okvalificirane kao nezakoniti rad (tužitelj je postupao protivno propisima o odobravanju posjeta ), zlouporabu položaja i ovlasti (tužitelj je, kao upravitelja zatvora dopustio posjete koje sud nije odobrio i u prostorijama koje za to nisu bile predviđene) te je time on postupio nesavjesno i nemarno obavio svoju službu, jer nije pazio na minimum koji se očekuje od upravitelja zatvora.

25. Vezano za (ne)postojanje treće teške povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, a koja je činjenično opisana i pravno okvalificirana u točki 3. izreke, valja istaknuti sljedeće.

26. Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora je propisano da rukovodeći državni službenici najviših unutarnjih ustrojstvenih jedinica kaznionica odnosno zatvora, ustrojenih uredbom kojom se uređuje unutarnje ustrojstvo, čine savjetodavno vijeće upravitelja, dok prema stavku 2. toga članka u slučaju potrebe upravitelj može odrediti i druge državne službenike kaznionice odnosno zatvora da sudjeluju u radu savjetodavnog vijeća upravitelja.

26.1. Savjetodavno vijeće upravitelja najmanje jednom mjesečno razmatra, preispituje i predlaže plan provedbe poslova iz nadležnosti kaznionice odnosno zatvora o čemu se vodi zapisnik (članak 29. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora).

27. Iz dokumentacije koja je priložena zahtjevu za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti, ali i one koju je priložio prijavljeni službenik tijekom upravnog postupka proizlazi da se većina zapisnika odnosi na stručne sastanke, a da je samo jedan u 2021. i jedan u 2022. sastavljen o radu Savjetodavnog vijeća upravitelja.

28. Saslušan pred sudom vezano za opstojnost teške povrede pod točkom 3. izreke, tužitelj je kazao da su on, voditeljica upravnih poslova Ana Milovac, voditeljica odjela tretmana NČJ i voditelj osiguranja FČ činili Savjetodavno vijeće upravitelja; da su osnovni zadaci toga vijeća bili odrediti raspored zatvorenika i odrediti njihov radni angažman ali i drugi organizacijski i poslovni procesi; da se Savjetodavno vijeće održavalo najmanje jednom mjesečno i o čemu bi bio sastavljen zapisnik; da je te zapisnike uglavnom sastavljala članica vijeća Ana Milovac; da bi se ti sastanci održavali u njegovom uredu koji je nekih 12-ak m2; da na sastanke toga vijeća nije slao ikakve posebne pisane pozive, već bi vijeće bilo zakazano usmeno, po njegovom pozivu i da nije prethodno sačinjavao dnevni red. Istaknuo je i da se zapisnici o sastancima ne bi se sačinjavali pri održavanju sastanaka već naknadno nakon sedam dana ili duže ovisno o rasporedu poslova i mogućnostima; da je to činila Ana Milovac (koja bi te zapisnike davala naknadno sudionicima na potpis); da su zapisnike potpisivali svi sudionici; da nisu vodili ikakvu posebnu službenu evidenciju a niti formirali zasebne spise predmeta uprave; da nisu uzimali posebne poslovne brojeve predmeta za sastavljanje zapisnika te da ih je Ana Milovac, nakon što bi bili potpisani, odlagala u posebnu za to predviđenu fasciklu koju čuvala njegova tajnica. Kazao je i da jedina moguća prostorija za održavanje sastanaka savjetodavnog vijeća bio njegov ured s obzirom na prostorne kapacitete zatvora; da ta prostorija nije omogućavala osiguranje dostatne distance sukladno tadašnjim uputama o postupanju u pandemijsko vrijeme; da je zatvor posjedovao tehničke uređaje za vezu na daljinu samo za potrebe održavanja sastanaka s predstavnicima Ministarstva pravosuđa i uprave; da bi im oni poslali link i da bi se preko postojeće informatičke infrastrukture spojili i nazočili sastancima s ministarstvom na daljinu te da njemu (Zatvoru u Zadru) Ministarstvo pravosuđa nije osiguralo tehničke preduvjete za održavanje sastanaka na daljinu te da on to nije niti tražio da mu se osigura.

29. Svjedokinja Ana Milovac u svom iskazu kojeg je dala sudu na zapisnik od 25. srpnja 2025. istaknula je da se jednom mjesečno održavao sastanak savjetodavnog vijeća upravitelja; da je Savjetodavno vijeće odnosno sazivao upravitelj usmeno na kolegijima, tako da bi najavio dan i vrijeme održavanja savjetodavnog vijeća, te time da nije prethodno slao ikakve posebne pozive ni nagovijestio dnevni red sjednice toga vijeća; da je o održavanju sjednica vijeća redovito sastavljala zapisnike, bolje rečeno bilješke koje bih naknadno računalno prepisala, zatim dala na uvid svim sudionicima sastanka koji bi nakon pregledavanja i odobravanja zapisnik i potpisali. Kazala je i da je nakon toga zapisnik o održanim sastancima savjetodavnog vijeća spremala u posebno formirane registratore; da za sastavljanje tih zapisnika nisu formirali zasebne spise predmeta uprave i posebne klasifikacijske oznake kroz prisutni sustav vođenja knjiga centriks te da su klasifikacijske oznake uzimali kroz taj sustav i formirali spise predmeta za sve one poslove koji se tiču uprave (primjerice raspored službenika, rješenja službenika, javna nabava, ugovori i sl.). Posebno upitana od uredujućeg suca, nije mogla objasniti zbog čega, iako su to činili za sve drugo, nisu uzimali klasifikacijske oznake i formirali zasebne spise predmeta uprave i za održavanje sastanaka i sastavljanje zapisnika o savjetodavnog vijeća. Vezano za stručni tim, kazala je da su se o sastancima stručnog tima vodili odvojeno zapisnici koje je sastavljala moja kolegica voditeljica odjela tretmana NČJ, da je ona zapisnike stručnog tima sastavljala, davala na potpis i pohranjivala u poseban registrator koji se odnosio na stručni tim. Tvrdi i da nije imala saznanja jesu li ti zapisnici bili klasificirani, je li postojao poseban spis predmeta jer to nije bio dio njezinog posla. Istaknula je i da su teme koje su bile u djelokrugu savjetodavnog vijeća upravitelja bile i tema svakodnevnih sastanaka, jer nije bilo moguće razgraničiti zaduženja stručnog tima s poslovima i zadacima stručnog vijeća s obzirom na prirodu problematike. Kada joj je pokazan zapisnik s usmene rasprave koji je sastavljen 20. ožujka 2023. kod prvostupanjskog službeničkog suda a nakon što ga je pročitala, potvrdila je u cijelosti dani iskaz.

30. Sud ne vjeruje iskazima prijavljenog ĆČ i svjedokinje Ane Milovac kao objektivnim i vjerodostojnim dokazima u dijelu, u kojem tvrde da su se sastanci Savjetodavnog vijeća upravitelja (redovito) održavali najmanje jednom mjesečno, s obzirom na to da su njihovi iskazi u suprotnosti s raspoloživim pisanim dokazima (koji su sadržani u spisu predmeta prvostupanjskog disciplinskog tijela), budući da nisu kazivali uvjerljivo i budući da oni nisu ostavili dojam kazivanja istine. Sud njima ne vjeruje i s obzirom na to da nisu mogli objasniti zbog čega za sastavljanje zapisnika o sastancima Savjetodavnog vijeća upravitelja nisu formirali zasebne spise predmeta uprave i nisu uzimali posebne klasifikacijske oznake kroz prisutni sustav vođenja knjiga Centriks, iako su to redovito činili za sve druge poslove uprave. Valja primijetiti da je prijavljeni ĆČ izrijekom naveo da je zatvor posjedovao tehničke uvjete i uređaje za vezu na daljinu za potrebe održavanja sastanaka s predstavnicima Ministarstva pravosuđa i uprave, što znači da je imao i tehničke preduvjete za održavanje internih sastanaka pa i Savjetodavnog vijeća upravitelja u vrijeme prisutnih pandemijskih uvjeta zbog Covida 19. Suprotne tvrdnje tužitelja nisu ni životne a ni logične a ni uvjerljive te su očito usmjerene ka izbjegavanju disciplinske odgovornosti.

31. S obzirom na ovako izvedene dokaze, koji su dostatno u suglasju vezano za postojanje ključnih činjenica, sud smatra dostatno utvrđenim da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti koja su mu stavljene na teret na način kako je to činjenično opisano u izreci osuđujuće prvostupanjske odluke. Sud smatra tako utvrđenim i s obzirom da tužitelj nije tijekom spora dokazao suprotno, odnosno sudu predložio izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnog onoga što je utvrđeno tijekom disciplinskog (stegovnog) postupka od javnopravnog tijela. Sud ocjenjuje i da činjenični opis povreda koje su tužitelju stavljene na teret u cijelosti udovoljavaju bitnim obilježjima konkretnih teških povreda službene dužnosti. Sud smatra i da su se u ponašanju tužitelja ispunila sva obilježja bića težih povreda službene dužnosti iz članka 112. stavka 1., 2. i 4. ZDS-a.

32. U izloženom sud ocjenjuje da zakonito postupio službenički sud, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo pa ni načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), proglasio tužitelja stegovno odgovornim te mu za to izreklo primjerenu (novčanu) kaznu. Osporene odluke su dostatno razumljive i obrazložene, one sadrže argumentirane i detaljne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke. Suprotna pravna shvaćanja i ocjene koje je iznio tužitelj nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu ali ni uporišta u izvedenim dokazima.

33. Uzgredno, valja primijetiti da je u izreci prvostupanjske odluke očito omaškom navedeno da je riječ o teškim povredama službene dužnosti iz članka 112. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23.), iako je riječ o teškim povredama službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. ZDS-a. Međutim, sud ocjenjuje da je riječ o nedostatku koji nije utjecao na rješavanje predmeta upravnog postupka, budući da u dijelu regulacije vrsta teških povreda službene dužnosti nema ikakvih (supstancijalnih) legislativnih promjena između pozitivne i dotadašnje zakonske regulacije.

34. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

35. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 29. rujna 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127. ZUS-a i članak 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Andreju Korljanu, odvjetniku u OD "Korljan & partneri" d. o. o. iz Zadra, Obala kneza Branimira 27,

- tuženiku Višem službeničkom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, a spis predmeta KLASA: UP/I-114-02/22-01/60 vratiti po pravomoćnosti

presude,

- zainteresiranoj osobi Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- u spis.