Poslovni broj: Pn-2325/2024-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Tomislava Miličevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mateje Radojević, odvjetnika, dana 29. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.100,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 20. studenog 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem tužitelj na dosuđenu glavnicu od 3.100,00 EUR-a potražuje zakonske zatezne kamate od 12. kolovoza 2024. godine pa do 19. studenog 20924. godine kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.968,90 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. studenoga 2024. godine navodi kako je dana 11. kolovoza 2024. godine, u [adresa], u [adresa], vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja sudjelovalo je u prometnoj nezgodi. Za nezgodu je odgovoran DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka], koje je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Do nezgode je došlo na način da je vozač vozila s kojim je počinjena predmetna prometna nezgoda ne pridržavajući se prometnih propisa, oduzeo pravo prednosti kretanja vozilu tužitelja, što je dovelo do sudara, te nastanka predmetne štete. Vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je u vrijeme predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj: 016251018941.U nezgodi su na automobilu tužitelja marke

-

KAWASAKI Z, nastala šteta. Tužitelj potražuje slijedeću naknadu štete: na ime štete na vozilu 4.500,00 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku odštetnim zahtjevom tuženiku, kojega je isti otklonio kao neosnovanog. Tužitelj, sukladno čl.1086 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) potražuje zakonske kamate od dana nakon nastanka prometne nezgode, odnosno od 12. kolovoza 2024. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 11. kolovoza 2024. godine bilo osigurano kod tuženika kao osiguratelja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 016251018941. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za predmetnu štetu, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a koji odštetni zahtjev je tuženik ocijenio neosnovanim, budući je dokumentacija dostavljena po tužitelju nepotpuna. Slijedom iznesenog, tuženik osporava činjenicu nastanka samog štetnog događaja na način kako ga opisuje tužitelj. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na oštećenja na vozilu nastala prilikom navodnog štetnog događaja. Na vozilu je nastala totalna šteta, odnosno popravak je neisplativ, jer bi trošak popravka vozila u servisu bio veći od tržišne vrijednosti vozila. Također, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata od dana nakon nastanka štetnog događaja, a kako to potražuje tužitelj. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu MUP-a RH (list 4- 5 spisa), očitovanje MUP-a RH s dokumentacijom (list 21-72 spisa), dokumentaciju tuženika (list 85-88 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet ing. Srećka Hlišča (list 89-98 spisa), saslušanjem tužitelja, svjedoka DĆ i vještaka ing. Srećka Hlišča na ročištu održanom dana 17. rujna 2025. (list 113-115 spisa).

4. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Sud je na okolnost aktivne i pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti tuženika izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u prekršajni predmet Općinskog suda u Sisku Pp-27480/2024 te je saslušao tužitelja KĆ, svjedoka DĆ kao i vještaka ing. Srećka Hlišča nakon provedenog prometnog vještačenja.

6. U svom iskazu danom na ročištu dana 17. rujna 2025. godine svjedok DĆ je iskazao kako je on predmetnog dana dolazio iz smjera Siska prema [adresa], ali je izašao iz prilazne ceste, gdje ima znak STOP, izašao je na praznu cestu. To je bilo na adresi [adresa] gdje mu stanuje djevojka. Iz pravca njene kuće kretao se prema ulici s namjerom da se uključi u promet. Došao je do znaka STOP i zaustavio vozilo. Pogledao je lijevo i desno i nije vidio nikoga. Preglednost na tom mjestu je izuzetno dobra, više od 500 m prema gradu [adresa], a prema Sisku i kilometar. Skrenuo je u lijevo, prešao suprotnu prometnu traku i uključio se u traku u kojoj se je namjeravao voziti. U daljnji je u kontra traci vidio dva vozila kako mu se približavaju. U jednom trenutku vidio je kako tužitelj na motoru izlijeće iza ta dva vozila sa očiglednom namjerom pretjecanja te se kreće prema njemu. On se stao i povukao više prema razdjelnoj crti. Vozač motora je u jednom trenutku stisnuo kočnicu tako jako da je došlo do destabilizacije motora i motorist je odletio dalje, a motor je pao na bok i bočno udario u donji dio auta i prevalio se preko do jarka, a vozač je završio još iza njega. Njemu je na vozilu udarena prednja strana vozila. Došla je policija na uviđaj te je rekla da se štetni događa dogodio na drugačiji način i da je on samo izletio i udario motoristu. Zvao je hitnu pomoć i došla je. Na pitanje da točno opiše kada je vidio tužitelja odgovorio je da se on već uključio u svoju traku i da se tek tada tužitelj uključio u traku za pretjecanje. Na pitanje kakva je bila vidljivost odgovorio je da je bio dan i sunčano. Na pitanje koliko su bili udaljeni auti u trenutku kad ih je vidio da se približavaju u suprotnoj traci odgovorio je možda 300 m. Na pitanje na kojoj udaljenosti je prvi puta vidio odgovorio je na udaljenosti od 150-200 m, a možda i više. Na pitanje da li se protiv njega vodio prekršajni postupak odgovorio je da je, i da je proglašen krivim.

7. U svom iskazu danom na ročištu dana 17. rujna 2025. godine tužitelj je iskazao kako se predmetnog dana kretao motorom iz smjera [adresa] prema Sisku. Ispred njega su se kretala dva vozila, i kad je došlo do mjesta gdje je isprekidana linija počeo ih je pretjecati. Kada je bio u fazi pretjecanja svjedok DĆ se ubacio sa svojim autom u njegovu traku gdje je pretjecao i došlo je do sudara. U trenutku kada je počeo pretjecati on nije bio na cesti. Na tom mjestu je dugačak pravac i vidio je da nije bilo nikoga. Bio je na motoru kad je došlo do udarca u njegovo vozilo i on je u tom trenutku već kočio i pokušao izbjeći sudar skretanjem ulijevo u čemu nije uspio. Vrijeme je bilo sunčano i suho. Došla je i policija i hitna pomoć. Navedeni motor je bio njegovo vlasništvo. Davao je iskaz i na prekršajnom sudu u Petrinji kao svjedok. Na pitanje kojom brzinom se kretao kad je počeo pretjecati odgovorio je oko 60 km/h. Na pitanje da li je postojao kakav znak prilaska tom makadamskom putu sa desne strane odgovorio je da nije bilo nikakvog upozoravajućeg znaka. Na pitanje da li se mogao pomaknuti u desno odgovorio je da nije jer bi udario u auto koji je pretjecao. Na pitanje da li je vidio vozilo svjedoka IĆ prije pretjecanja odgovorio je da nije te da u trenutku kada je počeo pretjecati da je ispred njega sve bilo slobodno, a da se svjedok K ubacio vozilom sa prilaznog makadamskog puta. Vozilo svjedoka se ubacivalo kako bi ušlo u traku prije nego naiđu ova druga dva vozila iz suprotnog smjera te da nije stajalo već se kretao. Vidio je prednji dio tog vozila kad je prošao ova druga dva vozila iz suprotnog smjera i kada je vozilo osiguranika počelo ulaziti u njegovo vidno polje ulazeći na glavnu prometnicu.

8. Uvidom u predmetni prekršajni spis kao i dokumentaciju u ovome postupku sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila dana 11. kolovoza 2024. godine u 17,20 sati u [adresa], te da su u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovali DĆ kao vozač vozila marke Seat Leon, reg. oznake [registarska oznaka] koje je na taj dan bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police],te tužitelj kao vozač motocikla marke Kawasaki Z, reg. oznake [registarska oznaka]. Time je sud utvrdio mjesto i vrijeme štetnog događaja, sudionike istog te pasivnu legitimaciju tuženika kao osiguravatelja vozila kojim je upravljao DĆ.

9. Provedenim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Srećku Hlišću ovaj sud je utvrdio da je provedeno vještačenje pokazalo da je tužitelj upravljao motociklom [adresa] u [adresa] prema zapadu i približavao se u pretjecanju nepoznatog vozila, po lijevoj traci preko isprekidane razdjelne linije, raskrižju s maka- damskom cestom kod kbr. 46, kojom se od juga u promet pored znaka „obaveznog zaustavljanja“ uključivalo skretanjem ulijevo prema zapadu ususret motociklu osobno vozilo osiguranika tuženika, na što je tužitelj najprije snažno zakočio, a ona se počeo izmicati ulijevo, pri čemu je došlo do sudara prednjeg desnog kuta osobnog vozila i desnog boka motocikla, koji je nakon toga sletio lijevo izvan kolnika na lijevi bok. Tužitelj se kod reagiranja kočenjem kretao brzinom od oko 60 km/h, a kod sudara je brzina motocikla iznosila oko 43 km/h, dok je brzina osobnog vozila tada iznosila oko 17 km/h. Osobno vozilo je moglo krenuti na kolnik s makadamskog puta oko 9,5 m ispred mjesta sudara ili oko 4,0 s prije sudara, kada je motocikl bio udaljen oko 62,8 m ispred mjesta sudara ili oko 37,0 m ispred mjesta na kojem će tužitelj na sebi lijevoj traci kolnika poduzeti snažno kočenje. Tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je kod pokretanja štetnika motocikl već bio u pretjecanju po lijevoj traci ili je tek kretao u pretjecanje nepoznatog vozila, odnosno koliko je na međusobno zapažanje utjecalo nepoznato vozilo kojeg je motocikl pretjecao, a ispred dolaska kojeg se štetnik uključivao u promet u suprotan smjer. U konkretnom slučaju do nesreće ne bi došlo da je štetnik pričekao prolazak nepoznatog vozila. Tužitelj je reagirao kočenjem po sjevernoj traci oko 25,8 m ispred mjesta sudara ili oko 1,8 s prije sudara, kada je osobno vozilo dostizanjem brzine od oko 10 km/h ušlo na kolnik za oko 2,7 m i sve više zauzimalo južnu voznu traku. Zbog nastavka kretanja osobnog vozila ususret motociklu prelaskom na sjevernu voznu traku, za tužitelja je kočenjem nesreća bila neizbježiva i pri brzinama bitno manjim od ograničenih 50 km/h, a da li se mogla izbjeći povratkom tužitelja na južnu, odnosno desnu traku tako da prođe lijevim bokom pored lijevog boka osobnog vozila koje ulazi na sjevernu traku, nije moguće utvrditi zbog nepoznavanja položaja nepoznatog vozila kojeg je tužitelj pretjecao. Na motociklu Kawasaki Z 750/07, [registarska oznaka], u štetnom događaju 11.08.2024. godine, nastupila je totalna šteta. Vrijednost motocikla je iznosila: 3.900,00 €. Ostaci su vrijedili: 800,00 €. Zadržavanjem ostataka visina štete je iznosila: 3.100,00 €.

10. Obzirom na istaknute prigovore tuženika sud je saslušao prometnog vještak Srećka Hlišća na ročištu koje je održano dana 17. rujna 2025. godine, a isti je tom prilikom iskazao kako nije pronašao u zapisniku policijskog očevida podatak da bi smjerom kretanja motocikla bio postavljen prometni znak koji bi upozoravao na raskrižje s makadamskom cestom, niti na kolniku postoji horizontalna signalizacija karakteristična za raskrižje. S tehničke strane obzirom na nastala oštećenja na vozilima kao i položaj traga kočenja motocikla te mjesta gdje se osobno vozilo zaustavilo što je označeno na skici brojkama 4 i 5 nije moguće da bi osobno vozilo u trenutku sudara stajalo jer bi tada došlo do izravnog sudara prednjeg dijela motocikla s prednjim više desnim dijelom osobnog vozila na način da bi se motocikl praktično okomito usjekao u prednji dio osobnog vozila. Osim toga, kasniji trag zanošenja motocikla ukazuje da je motocikl najprije bio u snažnom kočenju ravno duž lijeve vozne trake nakon čega promjenom smjera gubi stabilnost u lijevo kada dolazi do kontakta prednjeg više desnog rubnog dijela osobnog vozila s prednjim desnim bočnom dijelom motocikla pri čemu se čupaju čeoni dijelovi osobnog vozila. U trenutku sudara osobno vozilo nije izravnato na traci na koju se uključivalo već je u položaju u kojem upravo dovršava prelazak preko bliže na daljnju voznu traku te je ukošeno sebi vrlo blago u desno, a kao posljedica lijevog skretanja s makadamske ceste. u slučaju postojanja dvaju vozila koja bi motocikl pretjecao ovisno o položaju tih vozila u prostoru ovisila bi i međusobna preglednost te mogućnost uočavanja tako da teoretski postoji mogućnost da tužitelj ne vidi trenutak kada osobno vozilo stoji na makadamskom putu, ali se preglednost uspostavlja kada to vozilo ulazi na glavni kolnik. Taj trenutak postojala bi međusobna preglednost, a u kojem je trenutku nesreća postala neizbježiva zato jer je osobno vozilo nastavljalo s uključivanjem u promet ispred nepoznatih vozila koja je tužitelj pretjecao. Teoretski postoji mogućnost da i osiguranik tuženika ne vidi nailazak motora u slučaju kada je motor ne u položaju kolone nego u položaju započetog pretjecanja.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima prometne znanosti.

12. Odredbom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO-a) određeno je da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Odredbom čl. 1089. st. 1. i 2. istog Zakona oštećenik ima pravo na naknadu štete i to prema cijenama koje se određuju u vrijeme donošenja sudske odluke.

13. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio da se tužitelj kretao navedenog dana motociklom [adresa] u [adresa] prema zapadu te je počeo pretjecati nepoznato vozilo ispred sebe po isprekidanoj liniji (dakle na dozvoljenom mjestu) te se prestrojio na lijevu traku preko isprekidane razdjelne linije. U tom trenutku se tužitelj kretao brzinom od oko 60 km/h. Sa druge stane osiguranik tuženika je ušao u raskrižje s makadamske ceste koja se nalazila s desne strane kod kbr. 46, gledajući iz smjera kretanja tužitelja te se počelo uključivati na navedeni kolnik [adresa] prošavši pored znaka obavezno zaustavljanje. Pri uključivanju osiguranik tuženika je prvo prešao preko prve prometne trake s namjerom da se uključi u danju prometnu traku, tj. onu za suprotan smjer kretanja od smjera kretanja tužitelja. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u trenutku kada je tužitelj vidio da se vozilo osiguranika tuženika uključuje na prometnu traku kojom je on vrši manevar pretjecanja vozila na dopušten način, da je u tom trenutku tužitelj počeo intenzivno kočiti no da je unatoč tome sudar bio neizbježiv čak i u slučaju da se tužitelj kretao maksimalno dopuštenom brzinom od 50 km/h. Nadalje valja istaknuti da je sud prihvatio kao logičan i životno uvjerljiv iskaz tužitelja da nije bilo moguće za njega vratiti se u desnu prometnu traku iz razloga što su se tamo nalazila vozila koja je pretjecao. Sud nije prihvatio niti prigovor tuženika zbog prevelike brzine tužitelja obzirom da je vještačenjem utvrđeno da bi nesreća bila neizbježiva i za maksimalno dopuštenu brzinu od 50 km/h.

14. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio da je uključivanjem sa sporne ceste koja ima makadamski zastor na glavnu cestu bez da bi propustio vozila koja se po njoj kreću osiguranik tuženika postupio protivno odredbi čl. 57. st. 4. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08 i dalje: ZSPC), te da je uslijed takvog njegovog skrivljenog ponašanja isti izazvao sudar sa motociklom [registarska oznaka] kojom je upravljao KĆ, a koje je rezultiralo totalnom štetom na motociklu u iznosu od 3.100,00 EUR.

15. Sud je tužitelju dosudio za totalnu štetu na njegovom motociklu iznos od 3.100,00 EUR sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO-a) s tim da mu je za istu štetu dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe, tj. 20. studenoga 2024. godine pa do isplate sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13). Ovdje sud napominje da je odbio dio zahtjeva za kamatama tužitelja od 12. kolovoza 2024. do 19. studenoga 2024. godine obzirom da se na ovaj zahtjev treba primijeniti navedena odredba ZOOP-a kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1086. ZOO- a koji predstavlja lex generali u ovom slučaju. Visina kamatne stope je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a. Odluku o visini stope zakonske zatezne kamate sud je donio temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a NN 114/22 i NN 156/22.

16. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.). Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio gotovo u cijelosti (osim u minornom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi) pa mu je sud dosudio trošak u cijelosti na teret tuženika.

17. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 20.11.2024. godine sa 200,00 EUR (tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 20.02.2025. i 17.09.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1), trošak sastava podnesaka od 09.01.2024., 26.05.2024. i 20.06.2025. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (tbr. 9/3), trošak vještačenja od 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu od 91,45 EUR te na presudu od 77,45 EUR pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 1.968,90 EUR te je taj iznos dosuđen tužitelju na teret tuženika sukladno uspjehu u sporu.

18. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 05.03.20925. godine kojim je dostavljena uplatnica jer isti nije bio neophodna za vođenje postupka.

19. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 29. rujna 2025. godine pa do isplate.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.