REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-299/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Hrastović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MM zbog kaznenog djela iz članka 179a. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu KZ/11) i članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-2950/20 od 10. veljače 2020., u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu MML i optuženog MM, **.**.2025. objavio je, a 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25– u nastavku ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2020, broj K-299/20-2.

II/ Na temelju članka 455. ZKP/08

optuženi MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i EM, rođ. E, rođ. **.**.1956. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin RH, dipl. ekonomist, VSS, umirovljenik s mirovinom u iznosu od 300,00 eura, te s primanjima na ime najamnine za stan u visini od 450,00 eura bruto, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio 1982. u Varaždinu, bez čina, bez odlikovanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, Anina 7, Zagreb, površine 100m2, vlasnik automobila Subaru Legacy, 1995. godište, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

- u razdoblju od 01. lipnja 2016. godine do početka lipnja 2019., u kući u [adresa], u nakani da ponizi i omalovaži svoju sada bivšu suprugu ĆM, suprotno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, imenovanu učestalo vrijeđao raznim pogrdnim riječima, govoreći joj da je glupača, gadura, smrdljiva, da ništa ne zna i da je učiteljica koja nikad nije zaradila novac, da će uzeti teglu i razbiti joj glavu, a isto tako je znao biti fizički nasilan prema njoj na način da ju je u rujnu 2017. uhvatio za ramena, stisnuo je pored prozora u spavaćoj sobi te ju uhvatio rukama za vrat i stiskao, a kada ju je pustio pljunuo ju je u lice, a koje cjelokupno postupanje je kod ĆM izazvalo osjećaj psihičke neugode i osobite poniženosti, da bi početkom lipnja 2019., s ciljem da ustraši i uznemiri bivšu suprugu ĆM, rekao preko telefona NN osobi da kad je on zgrabi opet za vrat da je neće više puštati jer ima dva lica, koje riječi su kod ĆM izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179a KZ/11, kao i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11,

te se optuženiku MM na temelju članka 179a KZ/11 za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 4 (ČETIRI) MJESECA

a temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 4 (ČETIRI) MJESECA

pa se temelju članka 51. KZ/11 optuženi MM

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) MJESECI

na temelju članka 56. KZ/11 optuženom MM se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi MM obvezuju se na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, i to u paušalnom iznosu od 500,00 eura (petsto eura), koje troškove je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je MM za učin dva kaznena djela u stjecaju, i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11.

U optužnici je predloženo izdavanje kaznenog naloga, a koji prijedlog iz optužnice je sud prihvatio te je donio presudu s kaznenim nalogom, a na koju je optuženik uložio prigovor.

Nakon provedenog kaznenog postupka donesena je ova presuda, a kojom je presuda s kaznenim nalogom stavljena izvan snage.

Državno odvjetništvo je na kaznena djela iz optužnice primijenilo Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela. Naime, nakon inkriminiranog razdoblja, dakle kolovoza 2019., pa do trenutka donošenja ove presude Kazneni zakon izmijenjen je više puta, i to izmjenama objavljenim u Narodnim novinama broj 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. Prema članku 3. KZ/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku počinjenja kaznenog djela, osim ako se zakon izmijenio na način da bi bio blaži za počinitelja. Budući da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona „postrožen“ zakonski minimum kazne za kaznena djela iz članka 179a Kaznenog zakona, dok je za kazneno djelo prijetnje postrožen i maksimum kazne s tri na pet godina zatvora, a što je u kasnijim izmjenama zakona predviđeno u članka 139. stavku 3. Kaznenog zakona, to je sud utvrdio da je Kazneni zakon nakon inkriminiranog razdoblja izmijenjen na način da bi isti bio „stroži“ za počinitelja, pa je stoga primijenjen KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a kako je to i kvalificirao državni odvjetnik u optužnici.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi MM je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, i to dopis CZSS na listu 2 spisa, kronologiju događaju na listu 3-7 spisa, dopis na listu 10 spisa, izvršen je uvid u fotografiju na listu 11 spisa, zatim je pročitan dopis Centra za socijalnu skrb, dopis MM s kronologijom na listu 21-25 spisa, izreka presude Prekršajnog suda u Zagrebu na listu 26 spisa, tužba na listu 28-30 i 36-38 spisa, dopis odvjetnika GM na listu 31-35 i 39-43 spisa, izvješće o pružanoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji na listu 44-46 spisa, zapisnici na listovima 47-49 spisa, optužni prijedlog na listu 50 spisa, dopis Centra za socijalnu skrb na listu 54 spisa s prilozima na listu 55-57 spisa, pročitani su i podnesci na listovima 119-121 spisa, ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 202-205 spisa, dokumentacija Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela na listu 206-208 spisa, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s popratnom dokumentacijom na listu 209-214 spisa, ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 215-221 spisa, ugovor o izmjenu ugovora o doživotnom uzdržavanju na listu 222-236 spisa, dokumentacija Općinskog građanskog suda u Zagrebu na listu 249-277 spisa, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu na listu 279 spisa te sudska nagodba na listovima 281-288 spisa s potvrdom pravomoćnosti.

Po službenoj dužnosti pročitane su presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, i to presuda broj PP-J-2782/19 i presuda broj PP-J-1967/19 s listova 356 do 363 spisa.

U svojstvu svjedoka ispitani su ĆM, UM i KM.

Svjedoci IM i TM, koristili su zakonsko pravo ne iskazivanja, a koje pravo su imali budući da se radi o djeci optuženika. Slijedom navedenog, pročitani su iskazi ovih svjedoka, i to u odnosu na IM iskaz s rasprave od 18. travnja 2024., a na kojem ročištu je ova svjedokinja propisno upozorena u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP i članka 288. stavka 1. i 286. stavka 1. ZKP, kao i iskaz s dokaznog ročišta na listu 66 spisa. U odnosu na FM pročitan je iskaz s dokaznog ročišta na listu 67 spisa, a na kojem ročištu je ovaj svjedok propisno upozoren u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP i članka 288. stavka 1. i 286. stavka 1. ZKP.

Na suglasan prijedlog stranaka pročitan je i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra na listu 122-141 spisa.

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP odbijen je dokazni prijedlog obrane za priklopom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj PS-137/19, PS-138/19 i PS-202/19, R1-261/19 i POB-1032/19. Naime, sud je pribavio i na raspravi pročitao nagodbu kojom su zaključeni ti postupci, dok pribavu spisa predmeta je sud utvrdio kao nevažnu za utvrđivanje o odlučnim činjenicama u ovom kaznenom postupku.

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP odbijen je i dokazni prijedlog obrane za priklopom spisa Općinskog prekršajnog u Zagrebu broj PP-J-2782/19 i PP- J-1967/19. Naime, sud je na raspravi pročitao izreka presuda iz ovih prekršajnih postupaka, dok je uvid u spis predmeta odbijen kao nevažan jer takvim uvidom sud ne bi utvrdio niti jednu činjenicu koja je relevantna za odlučivanje o kaznenim djelima koji su predmetom ovog kaznenog postupka.

Odbijen je i dokazni prijedlog za provedbom rekonstrukcije na mjestu događaja koju je obrana predložila na okolnost provjere zvučne izolacije prostorija u domu optuženika. Ovaj dokazni prijedlog sud je odbio temeljem članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP. Naime, a s obzirom na protek vremena i činjenicu da je nemoguće stvoriti istu zvučnu situaciju onoj kakva je bila u trenutku kada su inkriminirane prijetnje izrečene jer ona ovisi o brojnim faktorima, kao primjerice i o tome je li u kući u tom trenutku bilo kakvih zvukova, da li su radili kućanski aparati, je li bio upaljen televizor, je su li bili u pogonu radni strojevi, je su li vrata prostorije bila otvorena ili zatvorena, i tako dalje, sud smatra kako se ovim dokazom ne bi mogle utvrditi relevantne činjenice za ovaj postupak. Time da je potrebno napomenuti kako je na okolnost izrečene prijetnje iskazivala sama žrtva te je žrtva u iskazu detaljno opisala što je i na koji je ista čula da je optuženik izgovorio, a njezin iskaz je sud cijenio kao istinit.

4. U obrani na raspravi optuženik je u bitnome naveo da se ne osjeća krivim za ova kaznena djela te da odbacuje sve što mu se stavlja na teret. Naime, naveo je kako mu se pripisuje vulgaran način na koji je navodno zlostavljao svoju obitelj, a radi se o rječniku kojim se zapravo služi njegova bivša supruga i djeca. Dodao je i kako su djeca instruirana od strane njegove bivše supruge. Dodao je kako je on odgojen u obitelji punoj ljubavi, u obitelji u kojoj se nikada nije svađalo, psovalo, i da on nije odgojen da bi postupao kako mu se stavlja na teret. Nikada nije vrijeđao svoju sada bivšu suprugu, pogotovo ne na način da bi joj govorio da nikada nije zaradila novac jer to niti nije istina. Naveo je kako je njegova bivša supruga ĆM radila i zarađivala, a on ju nikada nije vrijeđao zbog njene struke jer on cijeni učiteljsku struku te se i sam želio time baviti u životu. Netočne su i nelogične tvrdnje njegove bivše supruge da bi ona čula kako on trećima govorim na telefon da će joj peglom razbiti glavu i ostalo što je navodila jer on to nije rekao, niti je ona to mogla čuti. Bez obzira na sve te laži njegove obitelji, navodi kako je on cijelo ovo vrijeme zadržao svoje dostojanstvo, nije ništa loše izrekao niti je ikome prijetio. To za što ga supruga optužuje, a djeca potvrđuju, to se radi o čistoj laži koja je usmjerena na to da se njega osudi i da mu se oni osvete, a to je sve motivirano time da mu supruga i djeca oduzmu imovinu. Nadalje je optuženi MM opisao kako je sa žrtvom ĆM bio u braku 35 godina, dodao je i kako joj je je dao svoju bezgraničnu ljubav, da je ona bila ljubav njegovog života, a da je o obitelji cijelo to vrijeme i financijski skrbio. Naveo je i kako je njegova bivša supruga bila nezaposlena kada je s njome stupio u brak, i da mu to nikada nije bio problem, a kada se zaposlila, da je novac koji je zaradila zapravo bio njezin džeparac. Dodao je i kako je on u svakom pogledu pomagao i roditeljima svoje bivše supruge, dok je žrtvi kupio auto, kupio je i stan za potrebe firme, financirao je školovanje djece, kao i sve ljetne odlaske na more. Kada je obolio bio je izložen mržnji i nehumanom postupanju od strane obitelji, a što je sve imalo za cilj da mu se oduzme imovina. Ta organizirana hajka na njega krenula je prvo prijavom u centru za socijalnu skrb i to kada je njegova bivša supruga priložila i lažnu fotografiju navodne masnice na nadlaktici, a za koju je tvrdila da joj ju je on nanio, a što se kasnije ukazalo kao ne istinito te je ona tu fotografiju i povukla kao dokaz, a njemu nije jasno kako je to dopušteno. Naveo je kako ga je obitelj tada lažno prikazivala kao zlostavljača, a zapravo su oni bili ti koji su njega omalovažavali, koji su pljuvali po njemu, vrijeđali ga i to sve jer su bili razočarani time što im nije dao imovinu. Naveo je da je prije ovih događaja odnos u obitelji bio takav da su mu djeca bila privržena te su iskazivali lojalnost prema njemu, a njegovo mišljenje je da je supruga zbog toga bila ljubomorna na njihov odnos te je i to bio povod ovoj njenoj konstrukciji događaja. On je tek kasnije prepoznao da je ova lojalnost djece bila zapravo lažna, odnosno da je to sve bilo motivirano novcem. Naveo je i kako je on djeci poklonio obrt, poduzeće, dok su ona zajedno s njihovom majkom iskoristili teško zdravstveno stanje optuženika i činjenicu da se on u tom stanju teško branio od tih njihovih napada. Naveo je da je ĆM zapravo bila ta koja je njega zlostavljala od 2016. Dodao je i kako smatra značajnim da se njegova bivša supruga tek 2019. sjetila napisati kronologiju navodnih događaja pa se postavlja pitanje da ako ju je on zlostavljao sve te godine, zbog čega onda ranije nije reagirala, ili u najmanju ruku pokrenula postupak njegovo liječenja. Još jednom je istaknuo kako su ove prijave jednim dijelom odmazda njegove obitelji jer je on kuću založio na način da ju je prepisao na KM pa da je time njegova obitelj vidjela da im izmiče njihov plan, a koji se sastojao u tome da sve dograbe, a da njega likvidiraju. Optuženik je naveo kako bi u obrani volio opisati i događaje koji su bili vezani uz njegovu prijateljicu RM, a koja je 2015. na njega prenijela svoju imovinu, dok je on o njoj kao protuuslugu trebao skrbiti. Kada je to saznala JM, krenula je posjećivati RM te joj je stalno sugerirala da raskine ugovor s njime i da sklopi ugovor s njom i s djecom. Govorila je kako on neće moći brinuti za nju. Čak su i djeca posjetila RM i govorila da će se zadužiti na način da će dignuti kredit i otkupiti od RM nekretninu. Dakle, optuženik zaključuje kako bi se njegova djeca i zadužila samo da mu napakoste. Kada im sve to nije uspjelo supruga je počela vršiti pritisak na njega da on s RM raskine ugovor kako bi ona mogla s njom sklopiti taj ugovor. Na koncu su on i RM to riješili na način da su svu tu imovinu prodali da ju maknu s ciljane mete njegove obitelji. Vezano uz svoje zdravstveno stanje optuženik je naveo kako mu se stanje pogoršalo 2016. kada ga je 2. lipnja te godine ubo komarac ili krpelj te je završio u bolnici gdje mu je intervencijom liječnika spašen život. Kada je otpušten na kućno liječenje, gdje je bio u lošem fizičkom stanju, obitelj ga je zanemarivala na način da mu nisu donijeli ni čašu vode. Ujedno, njegova sada bivša supruga ĆM tada mu je rekla da više ne želi spavati u njihovoj sobi, da ne želi s njime imati intimne odnose te s njime dijeliti zajedničko domaćinstvo. Naveo je kako je ĆM to sve izjavila nakon toliko godina braka, kojeg je on doživljavao kao skladnog i na kojem su im zavidjeli prijatelji. Njihova bračna zajednica je zbog toga i prekinuta do kraja lipnja 2016. i to na način da mu se supruga zaključavala u sobu, on je morao moliti da dođe do svog veša, boravio je u dnevnom boravku i to je za njega bio veliki šok. Istaknuo je kako je on završio na ovaj način u kući koja je bila njegova i koju je naslijedio od svojih roditelja i to u životnoj situaciji u kojoj mu je bio potreban mir. Dodao je i kako mu žrtva nije htjela kuhati, morao je sam ići po namirnice u dućan, a za cijelo to vrijeme je plaćao sve troškove kućanstva. Dodao je i kako je stan u toj kući dao na korištenje sinu FM te je on i te troškove sam snosio, dok je FM dostavljao obračune režijskih troškova koji su se odnosili na njegovo stanovanje i te je obračune rukom pisao, no FM ih nije htio primiti pa mu ih je ostavljao zataknute na vrata. Dodao je kako su to bili daleko najteži dani u njegovom životu, da je bio u teškom zdravstvenom stanju jer da su ga djeca napustila, vrijeđala su ga i omalovažavali. Optuženik je naveo kako on nikada nikome nije prijetio, pa tako niti ĆM. Kada mu je sud predočio fotografiju na listu 11 spisa naveo je da se radi o fotografiji koju je ĆM poslala njegovom odvjetniku e-mailom kao navodni dokaz optuženikovog fizičkog nasrtaja na nju, time da je optuženik istaknuo kako se na toj fotografiji prvenstveno ne vidi identitet osobe koja se na fotografiji nalazi jer je slikana samo ruka tako da se uopće ne vidi je li to fotografija ĆM. Optuženik je u obrani još jednom negirao da bi on bio taj koji je nanio žrtvi te ozlijede. Na daljnji upit optuženi MM je naveo i kako on nikad nije ĆM rekao da je glupa, da je gadura, da je smrdljiva, da ništa ne zna i da je učiteljica koja nije zaradila novac, kao niti bilo koju drugu pogrdnu riječ koja mu se činjenično stavlja na teret. Na poseban upit suda optuženi OM je dodao i da nije točno da bi on u rujnu 2017. fizički nasrnuo na ĆM. Istaknuo je kako je on sa ĆM isključivo bio u fizičkom kontaktu kod pokazivanja nježnosti jer da je prema njoj bio nasilan da se onda ĆM ne bi s njime usudila živjeti u zajedničkom kućanstvu. Naveo je kako je situaciju oko ključića za sandučić ĆM izrežirala kako bi mogla pozvati policiju, da ga je namjerno provocirala.

Razgledana je snimka ispitivanja optuženika, a na kojoj je on u bitnome istovjetno iskazivao kao i na raspravi.

5. U ovom je postupku bilo nesporno da su u razdoblju od 01. lipnja 2016. do početka lipnja 2019., optuženi MM i žrtva ĆM živjeli u kući u [adresa], i da je ĆM sada njegova bivša supruga.

Ono što je optuženik sporio u obrani jest da je prema ĆM u tom razdoblju postupao u nakani da ju ponizi i omalovaži te da ju je suprotno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji učestalo vrijeđao nazivajući je raznim pogrdnim riječima, govoreći joj da je glupača, gadura, smrdljiva, da ništa ne zna i da je učiteljica koja nikad nije zaradila novac, da će uzeti teglu i razbiti joj glavu. Optuženik je sporio i fizičko nasilje prema ĆM, odnosno sporio je da ju je u rujnu 2017. uhvatio za ramena, stisnuo ju pored prozora u spavaćoj sobi, rukama ju uhvatio za vrat i stiskao, a kada ju je pustio, da joj je pljunuo u lice. Sporno je bilo i je li optuženi MM početkom lipnja 2019., s ciljem da ustraši i uznemiri bivšu suprugu ĆM, rekao preko telefona NN osobi da kada je on zgrabi opet za vrat da je neće više puštati jer da ima dva lica.

6. Izvedeni dokazi o spornom

6.1. Iz iskaza svjedoka žrtve ĆM proizlazi da je ista bila u braku s MM od 1979. do 2019. te da s optuženiko ima dvoje zajedničke djece, i to IM koja ima vlastitu obitelji s kojom živi u [adresa] i sina TM koji također ima vlastitu obitelj, s kojom živi na prvom katu obiteljske kuće u [adresa]. Navela je i kako je ona zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Rudeš, dok je optuženik 2018. otišao u mirovinu, a svoje poduzeće "Koko kožna galanterija" je prepustio djeci, ZM i TM. Dodala je i kako je do lipnja 2016. njihova obitelj bila složna i da su lijepo živjeli, no da se onda optuženik iznenada razbolio, dijagnosticiran mu je meningoencefalitis, što je potreslo cijelu obitelj. Navela je i da je optuženika cijela obitelj njegovala i bila mu je podrška, i to unatoč njegovim ispadima, lošem ponašanju prema njima. Krajem te godine optuženik je dobio potvrdu da je izliječen te je ona smatrala da će se sve vratiti na staro i da je njegovo loše ponašanje prema njoj i djeci bilo posljedica njegove bolesti. Naime, opisala je kako je optuženik kada se razbolio posao grub i svadljiv kada nije bilo po njegovom i to najprije u odnosu na njihovu kćer ZM, potom i na sina TM, što je svjedokinju jako opterećivalo i rastuživalo. Međutim, takvo ponašanje se nastavilo nakon što je optuženik ozdravio, pa je često napadao ZM i TM koji su preuzeli njegov posao jer on to više nije bio u mogućnosti obavljati, iako još tada nije otišao u mirovinu. Tako je njih okrivljavao za sve, a kada ga svjedokinja u tome nije podržala, postao je jako agresivan i prema njoj. Uslijed tako narušenih odnosa potražila je pomoć psihijatra, kamo su svi četvero išli da bi im se pomoglo na način da poboljšaju obiteljske odnose, međutim pomoć nisu dobili pa su s vremenom odustali i od toga. U prvoj polovici 2017. optuženik je ĆM počeo govoriti da ga sluša ili da će uzeti peglu i razbiti joj glavu, vrijeđao ju je govoreći joj da je glupača glupa, gadura, obična gadura, seljančura, niš koristi, da nije ništa privrijedila i da joj je omogućio lagodan život. U rujnu 2017. ju je jednom prilikom i fizički napao, na način da ju je uhvatio za ramena, stisnuo ju je pored prozora u spavaćoj sobi te ju je uhvatio rukama za vrat i stiskao, na što se uplašila, no onda ju je ipak pustio i tako stojeći nasuprot njoj, pljunuo joj je u lice, što joj je bilo osobito ponižavajuće. Tada nije zvala policiju jer je bila u velikom šoku. Nakon što bi se neko kraće vrijeme smirio, on bi bez povoda ponovno počeo sa svojim napadima na nju, odnosno opet bi ju vrijeđao i omalovažavao govoreći joj da je glupača glupa, odurna, seljančura, pokvarena, da je proračunata, da ide pasti krave i svinje, ucjenjivao ju je da stane na njegovu stranu protiv njihove djece i slično. Krajem 2017. ili početkom 2018. sa svojim prijateljem uzeo je njihovu zajedničku ušteđevinu i nekamo je sakrio, a u nekoliko navrata joj je najavljivao pokretanje postupka za razvod braka. Ona ga je pokušala odgovoriti od razvoda, međutim, optuženikovo ponašanje se nije promijenilo jer je bio stalno mrzovoljan i grub i vrijeđao bi ju na već opisani način i ništa što je ona poduzimala nije imalo efekta da stvari krenu na bolje. Sjeća se situacije od 7. listopada 2018. kada je optuženik zatražio intervenciju policije jer joj je on prigovorio što je htjela ići do tete koja je na samrti, bacio je večeru i njoj pljunuo u tanjur, razbio je čašu o pod te počeo nju i sina TM tjerati iz stana. Njena snaha je tada doživjela stres koji je uzrokovao prijevremeni porod. Te iste večeri, 28. listopada 2018., optuženik ju je ponovno napao govoreći joj da je parazit, pokvarena glupača, pokvarena i odurna, da nikada nije zaradila novac, da će se uništiti firma i posao, ucjenjivao ju da pazi kako se ponaša jer da o tome ovisi sudbina njihove djece, dok ju je u narednom periodu tjerao iz kuće, govorio da ide gdje zna na ulicu i slično. Također joj je bilo ponižavajuće što je neke stvari govorio pred njenom majkom, primjerice da je trebala trpjeti, da ju tuče i slične stvari. Optuženik je početkom 2019. podnio tužbu za razvod braka, a 4. ožujka 2019., kada je svjedokinja pokušala s optuženikom razgovarati oko razvoda i podjele imovine, vrijeđao ju je govoreći da je klasična odurna sjebana učiteljica koja ništa ne zna i koja je sposobna samo za prvi razred. Svjedokinja ĆM je u iskazu opisala i događaj od 28. ožujka 2019., a kada je optuženik s prijateljem KM došao u kuću njene majke, pretraživao po njezinoj kući i tražio novac, s time da je prethodno njenoj majci ispričao da su se 18. ožujka 2019. razveli, a što ona nije rekla majci jer je bila stara i bolesna žena i htjela ju je pripremiti na to. Kada je te večeri saznala da je optuženik bio u Međimurju kod njene majke, bila je ljuta i pitala ga zašto je to učinio, na što joj je isti odgovorio da pazi što radi jer da će inače njihov sin TM završiti u Savi. Kako je te večeri bio izvan kontrole, raščupan, nervozan, ona se jako uplašila za sina, smatrajući da je u takvom stanju doista spreman sinu nešto loše učiniti, ali i njoj. Nakon razvoda, optuženik je obiteljsku kuću prepisao na prijatelja KM, a tada kreću pritisci njenog odvjetnika da se ona iseli iz kuće. Također je opisala i da su optuženik i njegov odvjetnik GM na jednom ročištu krajem kolovoza 2019. počeli govoriti o tome kako je svjedokinja loša osoba i da takva loša osoba ne bi trebala raditi u školi i odgajati djecu te da će oni poslati prijavu u školu u kojoj radi. S obzirom na sve što su joj optuženik i njegov odvjetnik učinili, ona je povjerovala da su spremni na ovakvu prijavu, iz kojeg razloga je to sve ispričala svojoj ravnateljici. Također je optuženik sklon njihovim prijateljima i poznanicima govoriti ružno o njoj i njihovoj djeci, a konačno u lipnju 2019. dok je bila u svojoj sobi, čula je optuženika kako u susjednoj sobi razgovara s nekim preko telefona o njihovoj obiteljskoj situaciji te je u jednom trenutku rekao da kada je zgrabi opet za vrat, da je neće više puštati, da ima dva lica, a znajući da se radi o njoj jer je bilo ovakvih situacija već prije, jako se uplašila za svoju sigurnost i svoj život te je odlučila sve prijaviti socijalnoj službi, a koja socijalna služba je sve prijavila i policiji.

Na upit branitelja da li joj je optuženik pričao da je s RM sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju ista je navela da je on stalno pričao o tome da će RM uzdržavati, no navela je kako ona konkretno papire nije vidjela i sada ne zna o kojoj se to točno imovini radilo. Na daljnji upit branitelja je li joj poznato da bi optuženik pričao da će uzdržavati RM još i prije nego što se razbolio ili tek nakon toga, svjedokinja je navela da se sada ne može precizno sjetiti, no misli da je to bilo čak i prije njegove bolesti. Oni su dugo bili jako dobri prijatelji, puno su se družili i on je pričao da će o njoj brinuti. Svjedokinja ĆM je navela kako nju to uopće nije zanimalo jer je to bila optuženikova slobodna volja. Svjedokinja je nadalje navela kako ona nije posjećivala RM iz razloga koje joj sada insinuira branitelj optuženika, time da navodi da ju obrana sada želi prikazati kao gramzljivu osobu koja je bila zainteresirana za imovinu koja je bila predmetom tog ugovora, o kakvom god se tu ugovoru radilo, a tako nešto je notorna glupost. Nadalje, navela je da je ''Koko kožna galanterija'' 2015. obavljala djelatnost u poslovnom prostoru u vlasništvu RM te se plaćala najamnina, a koju je optuženik dogovorio. Na daljnje pitanje navela je da je taj poslovni prostor bio u [adresa] i tamo je bila kancelarija u kojoj su radili njihovi sin i kćer, dok je u podrumu u njihovoj kući u [adresa] bila samo radiona. Svjedokinja je na daljnji upit navela da ona nije vršila pritisak na optuženika da se taj poslovni prostor u [adresa] prenese na djecu. Na daljnji upit je navela i kako nije točno da je po povratku optuženika iz bolnice 2016. zatražila da se podijeli bračna stečevina te da mu je rekla da traži razvod braka. Dodala je da je to notorna laž jer da su se oni brinuli o optuženiku dok je izašao iz bolnice i to intenzivno. Ponovila je kako je optuženik bio taj koji je inicirao razvod braka i to krajem 2018., a koji je razvod dovršen 2019. Na daljnji upit obrane svjedokinja ĆM je navela da je istina da je ona angažirala odvjetnicu Željku Markić, no to je učinila jer je primala prijetnje optuženika gdje je govorio da će ju izbaciti na ulicu i slično pa se morala se braniti i zaštititi. Na daljnji upit o tome kakvo je bilo zdravstveno stanje optuženika, ista je navela da je to bilo kao da je optuženik podvojena ličnost, da se ponekad ponašao normalno, a ponekad je ludovao te su svi bili u šoku i čudu kako se on uopće može ovako ponašati. Na daljnji upit branitelja navela je i kako ona i djeca nikada nisu predbacivali optuženiku da nije sposoban upravljati obrtom. Na daljnji upit branitelja navela je i da su se iz podruma mogli čuti razgovori u njihov stan u prizemlju jer da su tamo bile cijevi kroz koje se čulo, no ako su u podrumu radili strojeve, tada se sigurno ništa nije moglo čuti. U događaju od rujna 2017. koji je opisala, a u kojem ju je optuženik rukama uhvatio za vrat, nije bio nitko prisutan osim nje i optuženika. Dodala je kako je taj događaj kod nje izazvao strah, zbog čega je ona nakon toga otišla kod liječnice i psihijatra jer nije mogla doći k sebi od toga što se dogodilo. Na daljnji upit branitelja navela je da je ona čula što je optuženik u lipnju 2019. izgovorio preko telefona jer je to rekao u tom stanu gdje su živjeli, on se nalazio u dnevnom boravku, a ona u spavaćoj sobi, time da vrata često nisu bila zatvorena, a on je na telefon glasno pričao te je ona u pravilu čula što je u telefonskim razgovorima izgovarao. Na daljnji upit branitelja navela je da je ona tada bila sama s njim, sin je bio na gornjem katu i u jednom trenutku više nije dolazio dolje u njihov stan jer mu je optuženik zabranio da dolazi. Na daljnje pitanje branitelja navela je da je ona stalno dobivala pisma od optuženika u kojima je on iznosio razne zahtjeve, prijetio, pisao svašta. Kada je na prijedlog branitelja svjedokinji predočen dopis branitelja na listu 84 spisa ista je navela da se ne može sjetiti je li taj dopis zaprimila i da li joj je optuženik govorio da će ju prijaviti za zlostavljanje policiji. Na daljnji upit je navela i kako je ona sastavila kronologiju događaja koju se nalazi na listu tri spisa. Sastavila je bilješke o svemu što se događalo, a zbog čega sada i može navesti točne datume pojedinih događaja. Na daljnji upit je navela kako je u dva navrata tražila intervenciju policije jer je bila izložena nasilju. Nadalje, na upit branitelja svjedokinja je odgovorila i kako je ona prvo u siječnju 2020. iselila iz kuće u [adresa] jer je tako bilo dogovoreno na sudu prilikom podijele imovine. Nakon toga ju optuženik nije zvao niti uznemiravao, odnosno poslije toga više nisu imali nikakav kontakt. Na upit branitelja svjedokinja je navela i kako ju je u jednom događaju optuženik hvatao za vrat, zbog čega je imala masnicu na desnoj ili lijevoj ruci, a ne sjeća se je li imala masnicu i na vratu. Te masnice je fotografirala.

Svjedokinji je predočen iskaz IM na poleđini lista 66 spisa i to prvi odlomak iskaza u kojem je svjedokinja iskazivala o događaju iz 2017. kojem je bila nazočna, i to događaju kada je došla u stan te je njezin otac rekao majci da zagađuje stan i da ne zna ništa jer je učiteljica. Zatim, dio iskaza IM u kojem je opisala događaj iz 2018., kada je DM peglala pa je ostavila peglu da joj nešto kaže, na što je optuženi NM rekao njezinoj majci Ć da kako je mogla ostaviti peglu da će se nešto zapaliti, a da ju je pritom i vrijeđao da ne zna ništa. Ujedno, predočen joj je i dio iskaza IM u kojem je iskazivala o tome kako je ona čula da je optuženik vrijeđao žrtvu gotovo svakodnevno. Kada su ĆM predočeni ovi dijelovi iskaza IM, ona je navela da se sjeća događaja s peglom. Naime, opisala je kako joj je tog dana došla kćer pa je ona izašla van da joj nešto kaže, jer optuženik nije dozvoljavao da djeca ulaze u stan, pa kada je izašla, nastao je „fajer“ te joj je optuženik govorio da zašto ostavlja tu peglu uključenu. Kada je sud ĆM predočio kronologiju na listu tri do sedam spisa i na listu deset spisa, navela je da je ona sastavila tu kronologiju, a fotografija na listu 11 spisa je fotografija masnice o kojoj je prethodno iskazivala. ĆM je potvrdila da se na toj fotografiji nalazi upravo ona.

6.2. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi kako se ona zbog proteka vremena više ne može sjetiti svih detalja događaja, a pogotovo zato jer se radi o događajima koji su za nju bili neugodni. Navela je i kako ona nastoji krenuti dalje sa životom i o tome ne razmišljati. Svjedokinja je u iskazu opisala kako su oni prije svega ovoga bili savršena obitelj i da je njezin otac bio savršen otac, no da se onda dogodilo to da se otac razbolio, obolio je od meningitisa, a nakon čega se njegovo ponašanje u potpunosti promijenilo. Opisala je i kako je od tog postupanja optuženika najviše ispaštala njena majka, ĆM, a zbog čega se ona i odlučila odreći blagodati i sve ispričati. Svjedokinja je nadalje navela kako ona u to vrijeme nije živjela s roditeljima, odselila se 2009., no radila je u kući u kojoj su stanovali roditelji jer je tamo bilo sjedište obrta. Zbog toga su joj onda neke situacije i neposredno poznate, dok o drugim situacijama zna ono što joj je ispričala majka, njezin brat i šogorica, a koji su tamo živjeli. Navela je i kako je vidjela masnice na majci te je nekoliko puta osobno svjedočila situacijama kada je njezin otac fizički nasrtao na majku. Okidač za takvo postupanje oca bile su uvijek neke beznačajne stvari, kao što je to primjerice pegla koja je ostala upaljena, a koje bi rezultirale time da bi otac vrijeđao majku ĆM, govorio joj da je krava i ništ' koristi, pogrdno joj se obraćao kada ju je nazivao učiteljicom, pljuvao na nju, ili joj pljuvao u tanjur, primao ju za ruku ili za vrat. Naime, navela je kako su roditelji tada stanovali u prizemlju kuće, a da je ona radila u podrumu pa je puno toga čula. Zna da je dolazila i policija, a jednom je i osobno prisustvovala toj situaciji. Na daljnji upit zastupnika optužbe je navela da su riječi koje bi njezin otac, optuženi MM upućivao majci ĆM bile pogrdnog sadržaja, primjerice da kakvu je to djecu rodila, da su djeca ništ' koristi, vrijeđao ju je, govorio joj da ga iskorištava cijeli život, slične stvari je govorio i svjedokinji i bratu, time da svjedokinja ističe kako na nju nije fizički nasrtao. Nadalje svjedokinja IM je opisala i kako im je optuženik govorio da ga sramote, pokrenuo je tužbe da ih iseli, odnosno njezinog brata i majku, ali i nju u okviru toga posla, pa su tako jednom kada su se vratili s godišnjeg vidjeli da su njihove stvari ispred kuće. Dodala je da kako njenom ocu te tužbe nisu išle po planu, da se onda „istresao“ na njima, a pogotovo na majci ĆM. Nadalje je svjedokinja IM opisala da kada se njezin brat iselio sa šogoricom pa je njezina majka ostala sama s ocem, da se tada to intenziviralo i da su krenula nasrtanja na majku, a zbog čega se ubrzo i majka odselila. Svjedokinja je opisala i kako se sjećam tog jednog događaja s peglom kada je bila prisutna, a kada je majka na kratko prekinula peglanje i samo izašla na dvorište iz sobe nešto joj reći, da je tada optuženik odmah istrčao za njom, bio je agresivan i nasrtao je na nju, nakon čega je vidio da se i svjedokinja nalazi na dvorištu pa se onda iskontrolirao. Svjedokinja je dodala kako se optuženik i inače uvijek dobro kontrolirao pred drugim ljudima, a najgore je bilo kada bi ostali sami s njime, a pogotovo majka. Svjedokinja je opisala i kako bi se optuženi MM u pravilu na njezinu majku istresao kada nešto ne bi uspio postići te da joj je govorio da je kravetina, da će ju izbaciti na cestu, da je učiteljičica, rekao je da će zvati u školu u kojoj ona i dan danas radi te da će tamo sve ispričati o njoj, dakle direktno joj je prijetio ugrožavanjem egzistencije, govorio joj je da što će ona, da je ona samo žena. IM je dodala i kako je njezin osjećaj bio da je optuženik samo gledao što majka radi i kada će napraviti nešto krivo. Istaknula je i kako je njena majka to do zadnjeg trenutka trpjela, prvo im uopće nije puno toga prenosila, već su za dosta stvari doznali tek kasnije. Svjedokinja je osobno čula omalovažavanja i vidjela kada je otac majku primao za ruku. Masnice o kojima je prethodno iskazivala je vidjela na nadlaktici od majke, to su i slikali, a misli da je majka to i priložila u ovom postupku. Te masnice su nastale kada je njezina majka još živjela s optuženikom, a baš u tom događaju joj je optuženik i pljuvao u tanjur. Nadalje je opisala kako je optuženi MM majci govorio da je smrdljiva i gadura, a navela je i kako je tu bilo i raznoraznih prijetnji, kao na primjer da će ih razbaštiniti i slično. Sjeća se i da je bilo situacija kada bi optuženik došao dolje u radionu te bi nasrnuo na majku, ali bi tada shvatio da su njihovi zaposlenici tamo pa bi se iskontrolirao. Na posebno pitanje branitelja svjedokinja je navela da su se odnosi između njih i oca krenuli narušavati nakon što je otac obolio u svibnju 2016. time da je to bilo postepeno, dok se intenziviralo kada se pojavio odvjetnik GM i prijatelji od oca, gospodin KM i RM, koji su utjecali na oca radi svoje koristi. Na daljnji upit branitelja svjedokinja je navela da joj je poznato da je njezin otac s RM sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a to se odnosilo na radionički prostor na adresi [adresa] u [adresa], meni nije poznato da bi bilo prijepora između oca i majke zbog toga što oni nisu bili uključeni u taj ugovor o doživotnom uzdržavanju. Na daljnje pitanje branitelja je li prestala bračna zajednica između optuženika i ĆM po povratku optuženika iz bolnice, svjedokinja je navela da bračna zajednica nije prestala, da su njezina majka i otac zajedno bili na moru, čuvali unuke i tako dalje.

Svjedokinja je na kraju iskaza bila emotivna te je plakala.

6.3. Iz iskaza svjedoka TM proizlazi da je isti sin optuženika i da može reći da su oni bili stvarno obitelj do 2016. Tada je njegov otac počeo vrijeđati njegovu majku na način da je ona učiteljica koja nikada nije ništa zaradila, da je glupača, a zatim ju je negdje krajem 2016. ili početkom 2017. i fizički napao, uhvativši je rukama za vrat. Njegova majka to nije prijavila policiji, ali je poslije prijavljivala pa je njegovog oca dva puta odvela policija. On osobno nije čuo prijetnju iz činjeničnog opisa. Inače tijekom 2017. čuo je kako njegov otac govori na telefon svojoj prijateljici HM da je svoju ženu trebao već prije zadaviti i to do kraja. Možda je to bilo tijekom 2018. godine. Ne može se sjetiti drugih riječi koje je optuženik upućivao njegovoj majci, ali ti verbalni napadi su bili svakodnevni. Radi toga je njegova majka psihički slomljena, išla je i kod psihijatra. To je sve krenulo poslije 31. svibnja 2016. kada je njegov otac obolio od upale mozga. Kaže da je većinu stvari koje je naveo slušao neposredno iza staklenih vrata stubišta, a to je bilo tijekom 2017. i početkom 2018. Jednog verbalnog ispada se prisjeća da se desio 7. listopada 2017., a nije čuo da bi prije toga njegova majka vrijeđala njegovog oca. Inače, njegov otac je darovao pola stana njegovoj majci 31. svibnja 2018., a njemu i sestri je darovao poduzeće. Zna da je njegov otac promijenio bravu na vratima svog stana.

6.4. Nadalje, u svojstvu svjedok je na prijedlog obrane ispitana EML koja je na početku iskaza navela da je njoj poznato zbog čega se vodi ovaj postupak. Naime, ista je opisala kako je ona već više od 25 godina kućni prijatelj obitelji TM. Na upit branitelja svjedokinja je navela da je njoj poznato da su odnosi između MM i njegove supruge ĆM bili dobri prije nego što se optuženik razbolio i završio u bolnici. Nadalje je svjedokinja opisala da kada se optuženik vratio iz bolnice kući te je ponovno želio preuzeti poslovanje u svom obrtu, a koji su tada vodila njegova djeca, da je nju nazvala ĆM te ju molila da nagovori MM da vođenje obrta prepusti djeci. Također ju je molila i da nagovori optuženika da jedan stan prepiše djeci. ĆM joj nikada nije spominjala u tim razgovorima da bi ju optuženik vrijeđao, ponižavao niti joj prijetio, već su samo razgovarali o imovini. Svjedokinja je dodala i kako ona poznaje tu familiju kao mirnu i staloženu, no da su djeca bila razmažena jer da su dobivala sve što su htjela. Nadalje je svjedokinja navela kako je njoj poznato da je njezin suprug sklopio neki ugovor s optuženikom, i to ugovor o uzdržavanju, a po kojem ugovoru je njezin suprug trebao dobiti kuću i imovinu optuženika koja je ostala nakon rastave. Svjedokinja je dodala i kako je nju zvala ĆM te ju pitala da kako su mogli uzeti imovinu njezinoj djeci. Na posebno pitanje ZOKDO svjedokinja je navela kako ona obitelj ĆM poznaje preko svog supruga koji je bliski prijatelj MM još od srednje škole. Ona poznaje ĆM s kojom nije najbolja prijateljica, ali su se družile. Na posebno pitanje suda svjedokinja je navela da su njoj ĆM i MM pričali o tome da je njihova zajednica prestala upravo zbog ovih prijepora oko imovine. Na upit suda koja imovina je bila predmetom ugovora o uzdržavanju, a koji je sklopljen između njenog supruga i MM, svjedokinja je navela da se radilo o kući, a na upit koja je to kuća, istaknula je da se radi o kući u kojoj su živjeli MM i ĆM s djecom. Na upit suda kako to da je upravo s njezinim suprugom sklopljen taj ugovor prema kojem on postaje vlasnikom te kuće po smrti MM, svjedokinja je navela da je taj ugovor sklopljen jer su oni jako dobri prijatelji, a da optuženik više nije imao podršku svoje obitelji. Navela je i kako su se i djeca od optuženika obraćala njezinom suprugu, a da je ona te razgovore čula i ti razgovori su bili isključivo vezani uz imovinu. Dodala je kako je djecu optuženika zanimala samo imovina, a da o zdravstvenom stanju svog oca nisu ništa pitali. Svjedokinja je dodala kako njoj nije poznato da bi MM imao bilo kakvih psihičkih problema, niti da bi u bilo kakvom smislu posjećivao liječnike, već da ga sada u posljednje vrijeme muči ta dementnost. Na upit je svjedokinja navela kako njoj. Nije poznato da bi se vodili bilo kakvi prekršajni postupci unutar te obitelji. Na poseban upit je navela i kako je optuženik njoj isticao kako želi s tom imovinom disponirati u korist njezinog supruga jer da je njegova obitelj prema njemu bila bezobrazna, a on im je sve dao u životu. Svjedokinja je dodala da umjesto da djeca pomognu ocu kojem nije bilo dobro, da su oni ovako prema njemu postupali. Na posebno pitanje suda svjedokinja je navela da kada je ona bila prisutna u kući optuženika, da tada nikada nije bilo nikakvih sukoba između njega i obitelji.

6.5. Svjedok KM je u iskazu naveo da je njemu poznato zbog čega se vodi ovaj postupak, odnosno poznato mu je da se vodi zbog nekog navodnog maltretiranja obitelji. To mu je rekao optuženi MM, a s kojim se svjedok poznaje od 15- e godine. Nadalje, svjedok je naveo kako on poznaje i ĆM i njihovu djecu, mi da su se oni kao obitelj družili. Naveo je kako se on družio s njima kao obitelji sve do godinu ili dvije nakon bolesti MM, a tada su se ĆM i djeca prestala družiti sa njime. Do tog razdoblja on je dolazio u njihovu obiteljsku kuću i posjećivao obitelj i to na način da ih je posjećivao prigodno, kada su bile neke proslave, a znali su i ljetovati zajedno. Na posebno pitanje branitelja naveo je i kako su prije bolesti MM, on i ĆM bili su u skladnom braku, gotovo uopće nisu imali trzavica. Djeca su radila s optuženikom u firmi. Mjesec dana nakon što se MM razbolio i vratio s bolničkog liječenja, njemu se obratio njegov sin TM, i rekao je da mu MM smeta u poslu, da je dementan, a vezano uz njegovu demenciju, to je bila i istina. Svjedok navodi da mu je on na to rekao da neka pomogne ocu ako je bolestan. Nakon nekih mjesec dana ga je kontaktirala i ĆM te mu je također govorila da MM djeci smeta u poslu. Nikada mu niti ĆM, a niti djeca nisu govorili da bi ih MM maltretirao ili im radio neke probleme u tom smislu. Svjedok je naveo kako je to sve njemu izgledalo kao da ga žele proglasiti nesposobnim da bi mogli preuzeti firmu. Dodao je i kako je ĆM upućivala optuženika kod više psihijatara da bi utvrdili njegovu poslovnu nesposobnost. Liječnici su tada utvrdili samo da ima demenciju. Optuženik je u strahu da ne ostane bez svoje imovine, s njime sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na kuću u kojoj su živjeli. Svjedok je naveo kako je njemu poznato da je unutar obitelji dolazila i policija, no njemu je sve to izgledalo kao namještaljka. Svjedok je naveo kako se on sjeća jedne situacije gdje je ĆM provocirala optuženika te joj je on uzeo ključeve za poštu, nakon čega je ona pozvala policiju i optuženik je tamo morao prespavati. Svjedok navodi da je njemu to sve izgledalo kao namještaljka. Na upit kako su mu te situacije poznate, svjedok je rekao da mu je to sve ispričao optuženik, da on tamo nije bio prisutan. Svjedok je nadalje naveo da je njemu poznato da se u podrumu te njihove obiteljske kuće nalazi radionica. Tamo se nalazi proizvodnja za kožnu galanteriju. Između radione i stana su dupla vrata te se po njemu teško čuje što se događa u radionici kada se netko nalazi u stanu od kuće, kao i obrnuto.

6.6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik osoba koja ima blaže psihoorgansko oštećenje i zbog dobi i zbog stanja iza upale mozga i moždanih ovojnica što je prebolio na samom početku inkriminacije, nije ovisnik o psihoaktivnim tvarima, a primarno je i sekundarno izmijenjene osobnosti. Nakon upale mozga s jasnim kognitivnim smetanjama i poteškoćama prilagodbe na novo nastale životne neprilike, tijekom protrahiranih pritisaka i kroničnog stresa izložen zahtjevima od strane supruge i djece, koji nisu pristali da se aktivno uključe u obiteljsku psihoterapiju s njime, a da izgubi moć i odgovorne prethodne životne uloge i rukovodeće pozicije. U odnosu na inkriminaciju bio je smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnom stupnju, zbog odlučujućeg utjecaja opisanih negativnih karakteristika osobnosti i kognitivnih deficita, uz protrahiran stres i smetnje adaptacije na novonastale životne i poslovne neprilike. Vještak zaključno preporučuje da se optuženiku odredi zaštitna mjera nastavka i neurološkog i psihijatrijskog ambulantnog liječenja kroz zakonom najdulje dozvoljeno vrijeme, čime bi se otklonile zdravstvene smetnje koje mogu poticajno djelovati na njega da ne počini novo kazneno djelo. Aktualno nema potrebe za psihijatrijskim institucionaliziranjem, a raspravno je sposoban sada i u predvidivoj budućnosti.

6.7. Nadalje, sud je pročitao materijalnu dokumentaciju, i to obavijest Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trešnjevka pod 8. svibnja 2019., a koju je Centar za socijalnu skrb dostavio VII. Policijskoj postaji PUZ-a te je obavijestio policiju da je ĆM u centru prijavila ovdje optuženog za nasilje nad njom i djecom, i to kako verbalno tako i fizičko. U prilogu obavijesti dostavljena je kronologija koju je sastavila ĆM, a kojom je detaljno opisala postupanja optuženika. Navedena kronologija u bitnome opisuje situacije koje je ĆM navela u svom iskazu.

Nadalje, pročitan je presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pd 7. lipnja 2019. broj Pp J-1967/2019 kojom je optuženi MM proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji na štetu ĆM, i to za događaj od 7. lipnja 2019., a kada je fizički nasrnuo na ĆM u događaju vezano uz ključ od poštanskog sandučića.

Pročitana je i materijalna dokumentacija Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koja prileži spisu, a koja se odnosi na parnične postupke koji su se vodili između optuženog MM i ĆM u odnosu na njihove imovinskopravne odnose.

Nadalje, iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da je MM **.**.2018. tražio intervenciju policije zbog postupanja sina TM.

Pročitan je i ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 22. siječnja 2015. između AM, kao davatelja uzdržavanja i RM, kao primateljice uzdržavanja te ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je između istih ugovornih stranaka sklopljen 26. siječnja 2018.

Ujedno, pročitan je i ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 1. travnja 2019. između AM, kao primatelja uzdržavanja i KM, kao davatelja uzdržavanja, time da je predmet ugovora bila nekretnina na adresi [adresa], a u kojoj je optuženik stanovao sa ĆM, a za koju je ugovoreno da će se u trenutku smrti optuženika vlasnički prenijeti na KM, zajedno sa svim pokretninama koje se zateknu u toj nekretnini.

Iz zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2019. proizlazi da su optuženik i ĆM sklopili nagodbu i tako riješili svoja imovinskopravna pitanja.

7. Analiza i ocjena dokaza

Iskaz svjedoka ĆM sud je cijenio u cijelosti kao istinit jer je svjedokinja bila uvjerljiva u svom iskazivanju, a njezin je iskaz potvrđen i iskazima svjedoka IM i FM u dijelu u kojem su ovi svjedoci imali posrednih ili neposrednih saznanja. Također, žrtva ĆM je svoj iskaz pokrijepila i materijalnom dokumentacijom, pa tako između ostalog i fotografijom masnica koje joj je optuženik nanio, ali i pisanom izjavom u kojoj je bilježila točne datume događaja i način postupanja optuženika prema njoj. Da se ista uplašila postupanja optuženika razvidno je i iz toga da je ona ove događaje odlučila prijaviti Centru za socijalnu skrb.

Iskaze svjedoka IM i TM sud je cijenio kao istinite jer su iskazi bili uvjerljivi, međusobno u bitnome suglasni te su svjedoci iskazivali životno i logično o činjenicama i događajima koji su im poznati. Da ovi svjedoci nisu lažno optuživali oca proizlazi i iz činjenice da su oni iskazivali samo o činjenicama koje su im poznate, dok su u odnosu na ostalo naveli da o tome nemaju saznanja. Posebno se napominje i kako je ZM bila emotivna prilikom davanja iskaza, da se na koncu i rasplakala te je sud neposredno imao uvid u to koliko su za nju ti događaji bili traumatični.

Iskaze svjedoka UM i KM sud nije cijenio kao relevantne u smislu utvrđivanja spornih činjenica ovog kaznenog postupka jer je očito kako ovi svjedoci nisu bili prisutni sukobima unutar obitelji, niti su imali ikakvih neposrednih saznanja o dinamici odnosa u obitelji TM u inkriminiranom razdoblju, osim onog što im je kasnije ispričao optuženik. Ovi svjedoci imali su saznanja o imovinskim prijeporima unutar obitelji, a u kojima su i sami neposredno sudjelovali na način da je optuženi MM sa KM sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na kuću u kojoj je u to vrijeme živio sa žrtvom i obitelji te su ovi svjedoci, a koji su bliski prijatelji optuženika, u tom smislu i iskazivali pristrano i na način da su pokušali žrtvu i njezinu djecu prikazati u negativnom svijetlu. Ujedno, iz iskaza KM je razvidno da se on družio s obitelji MM kao obitelji, no da je prestao s tim druženjem dvije godine nakon bolesti optuženika, a da ih je posjećivao samo prigodno, uz povremena zajednička ljetovanja pa je stoga jasno kako ovi svjedoci nisu bili toliko često u društvu s tom obitelji da bi znali kako ta obitelj svakodnevno funkcionira, osim verzije koju im je ispričao optuženik.

Obranu optuženog MM sud je u odnosu na odlučne činjenice cijenio kao neistinitu te u cijelosti usmjerenu ka otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika od sebe. Time da je potrebno napomenuti kako je optuženi MM nekritičan prema svom postupanju. Njegova obrana je protivna iskazima žrtve ĆM, TM i IM, a čije iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite. Naime, prvotno je neživotan i nelogičan navod iz obrane optuženika, a to je da bi iskazi njegove djece bili instruirani. Naime, ovdje se ne radi o maloj djeci koja bi bila podložna takvim utjecajem majke, već o odraslim osobama koje su iskazivale o činjenicama koje su im poznate, u iskazima su bili uvjerljivi, dok se iz samih iskaza vidjelo da su emotivni oko cijele te situacije. Također, nelogičan je i dio obrane optuženika da bi njegova obitelj postupala u ovom kaznenom postupku motivirana time da mu oduzmu imovinu jer ishod ovog kaznenog postupka nije ni na koji način vezan s rješavanjem imovinskih pitanja između optuženika, žrtve ĆM i njihove djece. Nelogični su i navodi da je motiv supruge za ovaj postupak i taj što je on prije bio dobar s njihovom djecom i da su mu ista bila privržena pa da je supruga na to bila ljubomorna. Naime, ukoliko su djeca bila u toj mjeri privržena optuženiku, nije logično da bi potom išli konstruirati lažne navode protiv njega pod utjecajem majke. Sudu je i sama činjenice načina raspolaganja optuženika svojom imovinom jedan od pokazatelja narušenosti odnosa unutar obitelji i njegovog odnosa prema žrtvi i njihovoj zajedničkoj djeci. Ovdje je značajno za napomenuti kako su svi svjedoci iskazivali o tome da su odnosi u obitelji ĆM bili jako dobri, gotovo idilični do bolesti optuženika, a nakon čega se sve promijenilo. Pa kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka, sudu to logičnije ukazuje na to da je upravo optuženik bio taj koji je zapravo inicirao promjenu dinamike odnosa u toj obitelji.

Materijalna dokumentacija koja je pročitana na raspravi u cijelosti je cijenjena kao istinita, osobito jer je njen sadržaj potvrđen i iskazima svjedoka PM, TM i IM.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je cijenio kao stručan i znanstveno utemeljen.

8. Činjenični zaključak

Uzimajući u obzir navedene materijalne dokaze te bitno dosljedan iskaz žrtve ĆM, a u kojem je ista detaljno opisala ponašanje optuženika, verbalnu i fizičku agresiju koju je optuženik prema njoj iskazivao, a koji njezin iskaz je potvrđen i iskazima svjedoka IM i TM, ali i pisanom kronologijom događaja sastavljenom od strane žrtve, sud je kao nesporno utvrdio kako je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 i to na način da je u razdoblju od 01. lipnja 2016. godine do početka lipnja 2019., u kući u [adresa], u nakani da ponizi i omalovaži ĆM, koja mu je sada bivša supruga, suprotno odredbi članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, imenovanu učestalo vrijeđao raznim pogrdnim riječima, govoreći joj da je glupača, gadura, smrdljiva, da ništa ne zna i da je učiteljica koja nikad nije zaradila novac, da će uzeti teglu i razbiti joj glavu, a isto tako je znao biti fizički nasilan prema njoj na način da ju je u rujnu 2017. uhvatio za ramena, stisnuo je pored prozora u spavaćoj sobi te ju uhvatio rukama za vrat i stiskao, a kada ju je pustio pljunuo ju je u lice, a koje cjelokupno postupanje je kod ĆM izazvalo osjećaj psihičke neugode i osobite poniženosti.

Obranu optuženik u kojoj isti negira da bi postupao na inkriminirani način prema žrtvi ĆM, sud nije cijenio kao istinitu jer je protivna kako iskazu ĆM, zatim i iskazu svjedoka IM i TM, ali i dokumentaciji i ostalim dokazima koji su pročitani na raspravi.

Nadalje, ovdje je potrebno napomenuti i kako kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Citirano kazneno djelo propisano je kao blanketno kazneno djelo koje izravno upućuje na definiciju nasilja u obitelji sadržanu u odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. To znači da su modaliteti radnje počinjenja kaznenih djela i prekršaja u osnovi isti. Jedine stvarne razlike sadržane su u dijelu kaznenopravne odredbe u kojoj se propisuje da se mora raditi o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji te u posljedici koja se kod kaznenog djela sastoji u dovođenju člana obitelji ili bliske osobe u ponižavajući položaj ili izazivanju straha za sigurnost člana obitelji ili njemu bliske osobe. Pitanje definiranja da li se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom djelu ili prekršaju bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svom tumačenju naveo da je nužno da radnja bude određenog intenziteta, većinom da se ponavlja u određenim vremenskim razmacima (koji ne smiju biti predugi) pri čemu njen modus operandi može i varirati (odluka VSRH III-Kr 149/08). U toj odluci Vrhovni sud upućuje na ponavljanje nasilja kao mogućeg kriterija razlikovanja kaznenog djela i prekršaja, odnosno ističe se da je i radnja izvršenja snažnog intenziteta koja traje neko vrijeme dovoljna te da nije nužno u tom slučaju i ponavljanje. Uslijed svega navedenog, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se optuženik nasilnički ponašao prema oštećenici u razdoblju od tri godine, da je intenzitet tog nasilničkog ponašanja bio vrlo visok i učestao te je uključivao ozbiljne verbalne napade, ali i fizičko nasilje prema žrtvi, jasno je kao takvo postupanje po svom intenzitetu itekako ulazi u sferu kaznenog prava, odnosno da su time ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 179a KZ/11.

Pritom je u postupku utvrđeno da je žrtva sada bivša supruga optuženika, koja je do 2019. s njime bila u bračnoj zajednici, pa time ona ima svojstvo bliske osobe po članku 87. stavku 9. KZ/11.

Nadalje, iz detaljnog iskaza oštećenice vezano uz prijetnje koje joj je optuženik izrekao, zatim načina i okolnosti pod kojima su iste izrečene, sud je nesporno utvrdio i da je optuženi MM počinio i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 na način da početkom lipnja 2019., s ciljem da ustraši i uznemiri bivšu suprugu ĆM, rekao preko telefona NN osobi da kada je on zgrabi opet za vrat da je neće više puštati jer da ima dva lica, a koje riječi su kod ĆM izazvale osjećaj straha za vlastiti život.

Naime, ĆM je uvjerljivo u svom iskazu opisala način na koji je čula optuženika d izriče ove prijetnje te točan sadržaj riječi koje je optuženik izrekao, kao i činjenicu da se ona uplašila izrečenih prijetnji i da ih je shvatila ozbiljno.

Stoga, sud smatra nespornim da je optuženi MM žrtvi ĆM izgovorio riječi koje su jasno upućivale na prijetnju smrću njoj kao bliske osobe optuženika. Pa kada se to dovede u vezu s načinom na koji su ove riječi izgovorene, kontekstu i okolnostima u kojima su izgovorene te situacijama i nasilju koje je toj prijetnji prethodilo, ove riječi su bile ozbiljne i objektivno podobne da kod svakog, pa tako i kod žrtve izazovu ozbiljan strah za vlastiti život. Slijedom navedenog, takve riječi predstavljaju jasno i nedvojbeno na prijetnju smrću, a kako to u optužnici zakonski kvalificira državni odvjetnik.

Dio obrane optuženika u kojoj isti negira da bi izrekao prijetnje ĆM, sud nije utvrdio kao vjerodostojnu, već usmjerenu isključivo ka otklanjanju kaznene odgovornost optuženika od sebe.

Ovdje je potrebno napomenuti i kako je sud nesporno utvrdio da je optuženik prilikom izricanja tih prijetnji postupao u cilju ustrašivanja žrtve jer je iste prijetnje izgovorio u zajedničkom kućanstvu u kojem je živio s žrtvom, svjestan da se ona tamo nalazi i da ga može čuti te je to želio učiniti i postići. Osobito ukoliko se uzme u obzir da je ĆM u iskazu rekla kako je optuženik ove riječi izgovarao jakim tonom glasa.

Budući da je žrtva ĆM bivša supruga optuženika, pa time i bliska osoba po članku 87. točki 9. KZ/11, kazneno djelo prijetnje na koje je optuženik osuđen kvalificirano je kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11

9. Izmjena činjeničnog opisa

Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis optužnice na način da je umjesto riječi „ peglu“ u dijelu u kojem se navodilo „da će uzeti peglu i razbiti joj glavu“ unio riječ „teglu“ jer navedeno proizlazi iz iskaza oštećenice na listu 71 spisa. Sud je ovom izmjenom intervenirao u činjenični opis na način da ga je uskladio s rezultatima dokaznog postupka, a time nije prekoračio optužbu.

10. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni po prijedlogu, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.

Bliske osobe prema članku 87. KZ/11 su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

Sukladno članku 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

11. Razlozi o krivnji

Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom jer je bio svjestan da time ostvaruje obilježja ovog djela te je to i želio učiniti.

Optuženik je i pri počinjenju kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11 postupao s izravnom namjerom. Radi se o ciljanom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje žrtve. Optuženi MM je bio svjestan da će izgovaranjem inkriminiranih prijetećih riječi, žrtvu uznemiriti i ustrašiti te je isto i želio učiniti.

Optuženik je prema nalazu i mišljenju vještaka tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

12. Zaključak o postojanju kaznenih djela

Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženika ovaj sud je utvrdilo da je optuženi MM počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 4. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, i to na način kako je to opisano u izreci ove presude.

13. Obrazloženje sankcije

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom MM za počinjena kaznena djela, a uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 4. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju osuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da je cijeli radni vijek bio uredno zaposlena osoba, koja je ostvarivala zakonite prihode za život. Ujedno olakotnim je cijenjeno da je optuženik neosuđivan, odnosno da prije i nakon inkriminacije nije nastavio s protupravnim postupanjem. Olakotnim je cijenjeno i da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, no ne i bitno.

Kao otegotnu okolnost sud je cijenio optuženiku dugo razdoblje u kojem je utvrđeno da je činio kazneno djelo iz članka 179a KZ/11, kao i više različitih modaliteta činjenja ovog kaznenog djela, a po čemu je po ocjeni suda optuženik pokazao upornost u svom protupravnom postupanju. Time je došlo i do povrede zaštićenog društvenog dobra u većoj mjeri nego što je to inače uobičajeno kod ovakvih kaznenih djela.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da su za kaznena djela iz članka 179a KZ/11 i članka 139. stavka 2. KZ/11 zapriječene kazne zatvore do tri godine, sud je optuženiku za ova kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca, nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine. Sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, ali i da tu kaznu nije potrebno neposredno i izvršiti jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao okrivljeniku. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela. Ujedno, ovakvom kaznom biti će izražena društvena osuda za počinjeno djelo, jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje. Stoga sud smatra da je rok kušnje od dvije godine primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo.

Ovdje je potrebno napomenuti i kako sud nije optuženiku presudom odredio sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, a koju je predložio vještak jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, sukladno članku 68. KZ/11 ta se sigurnosna mjera može izreći samo počinitelju koji je djelo počinio bitno smanjeno ubrojiv, a što na strani optuženika nije bio slučaj.

14. Obrazloženje ostalih odluka iz izreke

Optuženi MM je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji je trošak odmjeren uzevši u obzir trajanje ovog postupka i brojnost provedenih radnji u istom. Budući da je optuženik umirovljenik koji prima mirovinu, ali i ostvaruje prihode na ime najamnine stana koji ima u vlasništvu te da je ujedno i vlasnik kuće i automobila, sud je ocijenio kako snašanjem ovih troškova neće biti ugrožena egzistencija optuženika.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sutkinja:

Olja Krčar Mišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na KO-DO-2950/2020 - web servisom,

2. Optuženik CM - e-pošta

3. Žrtva - po pravomoćnosti presude

4. U spis