REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2102/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik je dužan platiti tužitelju 4.205,93 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 03.07.2023. do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 515,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.09.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 27.05.2000. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao njegov osiguranik, IA, a za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran OA koji je predmetnog dana upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je policom od AO bilo osigurano kod tuženika i za koju prometnu nezgodu je osiguranik tuženik oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Jastrebarskom od 12.07.2000. posl.br. K-71/00.
Nadalje navodi kako je osiguranik tužitelja protiv ovdje tuženika, vodio sudski postupak radi naknade štete pred Općinskim sudom u Jastrebarskom pod br. P- 251/2003, a koji je pravomoćno okončan u korist osiguranika tužitelja pri čemu su stranke sporazumno utvrdile suodgovornost u opsegu 80% na strani ovdje tuženika i 20% na strani tužitelja.
Radi svega navedenog, tužitelj je svom osiguraniku rješenjem od 16.08.2011. br. 315187, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju u opsegu 50% te zbog bolesti u opsegu 50%, na ime koje mirovine mu je u razdoblju od 01.04.2021. do 30.04.2023. isplatio 10.514,82 eur.
1.1. Kako je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika, tako je tužitelju za razdoblje od 01.04.2021. do 30.04.2023., nastala šteta u iznosu 5.257,41 eur budući da je na invalidnost utjecala ozljeda na radu u opsegu 50%.
1.2. Stoga tužitelj, a obzirom na utvrđenu suodgovornost sudionika prometne nezgode, traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 4.205,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.07.2023. do isplate uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede koje su u opsegu od 50% utjecale na njegovu invalidnosti dok je na preostalu priznatu invalidnost u opsegu od 50% utjecala njegova bolest.
Međutim tuženik spori da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odrede Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći kako se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od AO radi čega se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020.. Stoga tuženik spori da bi temeljem odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postojala razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zapisnik o uviđaju br. 511-19-53/6-KU- 82/00 od 27.06.2000., dopis ODO Samobor br. KR-DO-371/11 od 17.11.2011., Presudu Općinskog suda u Jastrebarskom od 30.04.2004. posl.br. P-251/2003, Presudu Županijskog suda u Sisku od 25.05.2006. posl.br. Gž-533/03, Rješenje HZMO od 16.08.2011. br. 315187, Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 15.07.2011., Nalog za doznaku, Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 11.05.2018. posl.br. P-1172/17, Obavijest o likvidaciji, Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 19.07.2011., potvrdu tužitelja od 18.05.2023., odštetni zahtjev, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku IA za razdoblje od 01.04.2021. do 30.04.2023., u opsegu 50% na ime ozljeđivanja u štetnom događaju od 27.05.2000. te utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja u opsegu 20%, a sve temeljem odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23 dalje u tekstu ZOMO).
5. Budući da je tuženik odgovorom na tužbu priznao kako se 27.05.2000. dogodila prometna nezgoda koje su sudionici bili IA kao vozač motocikla te OA kao vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika, a za koju prometnu nezgodu je osiguranik tuženika oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Jastrebarskom od 12.07.2000. posl.br. K-71/00, koje činjenice proizlaze i iz Zapisnika o uviđaju, dopisa ODO Samobor te Presude Općinskog suda u Jastrebarskom, tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije te suodgovornosti na strani tuženika u opsegu 80%, u smislu odredbe čl. 178 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 dalje u tekstu ZOO) nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.
6. Uvidom u Rješenje HZMO-a od 16.08.2011. br. 315187, Nalaz i mišljenje vještaka od 15.07.2011., Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 19.07.2011. i potvrde od 18.05.2023., a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća kao relevantan dokaz u smislu odredbe čl. 230 u vezi odredbe čl. 219 st. 1 i čl. 220 st. 1 sve ZPP-a, utvrđeno je kako je tužitelj, priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu i to na ime ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 27.05.2000. kao ozljede izvan rada u opsegu 50% te bolesti u opsegu 50%, sukladno odredbama ZOMO/10, na ime koje mirovine je svom osiguraniku u razdoblju od 01.04.2021. do 30.04.2023., isplatio sveukupno 10.514,82 eur.
7. Međutim, budući da je između stranaka sporna osnova, a time i visina tužbenog zahtjeva obzirom da između stranaka postoji spor o primjeni materijalnog prava koje valja primijeniti u ovom konkretnom slučaju, odnosno da li se kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 dalje u tekstu ZOOP) ili ZOMO, tako je predmetno valjalo raspraviti.
8. Naime, u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161 ZOMO-a, mjerodavne su odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5.12.2017., Rev-5292/2019 od 16.06.2020., Rev-x-388/2018 od 25.08.2020.).
8.1. Odredbom čl. 27 st. 1 ZOOP, važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2 istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
9. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27 st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23.03.2022., Rev-x 388/18 od 25.08.2020., Rev-5292/19-2 od 16.06.2020. i dr.).
10. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
11. Kako je prema Rješenju tužitelja od 16.08.2011. br. 315187, osiguraniku tužitelja IA, priznata invalidska mirovina zbog ozljede u predmetnom štetnom događaju u opsegu 50%, u kojem omjeru uz umanjenje za utvrđenu suodgovornost na strani tuženika, tužitelj potražuje naknadu štete u ovom postupku, tako je u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27 ZOOP-a.
12. Na okolnost postoji li navedena razlika provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o., čiji nalaz i mišljenje, a budući da je izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije sukladno pravilima struke, prihvaća kao stručan dokaz u ovom postupku, a kojem nalazu niti stranke nisu prigovarale.
12.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove ozljede na radu iznose 86.255,29 kuna dok ukupno isplaćena invalidska mirovina iznosi 79.223,91 kuna, sukladno čemu razlika između mirovine utvrđene i isplaćene Rješenjem tužitelja i izračunate invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu iznosi 7.031,38 kuna/933,22 eur. Time su ukupno isplaćene invalidske mirovine za 933,22 eur manje od izračunatih invalidskih mirovina s osnove povrede na radu.
13. Stoga, a budući da je tužitelj svom osiguraniku, u utuženom razdoblju, isplatio invalidsku mirovinu u manjem iznosu nego što bi iznosila invalidska mirovina s osnove povrede na radu, to u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1354/2016-2 od 18.05.2021.).
14. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tuženiku je tako priznat trošak za pristup na ročište 17.09.2025. u iznosu 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% te troškove vještačenja u iznosu 265,45 eur ukupno iznosi 515,45 eur.
U Zagrebu 29. rujna 2025.
Sudac
Tajana Škafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. Pun. tuženika
