Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-1190/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, A. K. Miošića 32, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o trošku postupka sadržanoga u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2019-39. od 23. veljače 2023., o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 961/2019-41 od 23. veljače 2023. i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023., dana 29. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje odluka, rješenje o trošku postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 961/2019-39. od 23. veljače 2023., pod točkom II. izrijeke.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2019-41 od 23. veljače 2023.

III. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 1.199,83 EUR / 9.040,10 kuna, sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, te nadalje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 0,48 EUR tekućim od 1. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,87 EUR tekućim od 1. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR tekućim od 1. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,74 EUR tekućim od 1. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR tekućim od 1. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR tekućim od 1. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR tekućim od 1. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,92 EUR tekućim od 1. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,99 EUR tekućim od 1. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,22 EUR tekućim od 1. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,68 EUR tekućim od 1. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR tekućim od 1. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,40 EUR tekućim od 1. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,67 EUR tekućim od 1. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR tekućim od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,68 EUR tekućim od 1. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,87 EUR tekućim od 1. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,04 EUR tekućim od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,39 EUR tekućim od 1. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR tekućim od 1. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR tekućim od 1. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,58 EUR tekućim od 1. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,15 EUR tekućim od 1. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 9,96 EUR tekućim od 1. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 9,72 EUR tekućim od 1. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,85 EUR tekućim od 1. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,58 EUR tekućim od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,97 EUR tekućim od 1. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,70 EUR tekućim od 1. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR tekućim od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR tekućim od 1. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,32 EUR tekućim od 1. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,95 EUR tekućim od 1. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,68 EUR tekućim od 1. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,17 EUR tekućim od 1. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,61 EUR tekućim od 1. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,44 EUR tekućim od 1. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR tekućim od 1. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,42 EUR tekućim od 1. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 22,02 EUR tekućim od 1. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 22,51 EUR tekućim od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 25,97 EUR tekućim od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 23,88 EUR tekućim od 1. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 21,62 EUR tekućim od 1. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 20,02 EUR tekućim od 1. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR tekućim od 1. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 20,92 EUR tekućim od 1. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,80 EUR tekućim od 1. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,89 EUR tekućim od 1 ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,23 EUR tekućim od 1. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,63 EUR tekućim od 1. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,87 EUR tekućim od 1. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,35 EUR tekućim od 1. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,45 EUR tekućim od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 489,30 EUR tekućim od 11. kolovoza 2012. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.997,89 eura / 15.053,10 kuna, zajedno sa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

III O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova postupka za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud će odlučiti posebnim pisanim rješenjem nakon održanog ročišta.“

2.Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-961/2019-41 od 23. veljače 2023. odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude u iznosu od 93,29 eura / 702,89 kuna, u roku od 15 dana.“

3.Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023. odlučeno je:

„Odbija se prigovor tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], predan putem eKomunikacije dana 22. ožujka 2023. godine, a izjavljen protiv rješenja o pristojbi pod poslovnim brojem P-961/2019-46. od

17. ožujka 2023. godine, kao neosnovan.“

4.Protiv odluke o trošku postupka sadržane u navedenoj prvostupanjskoj presudi te protiv citiranog rješenja o parničnom trošku žali se tuženik, pobijajući te odluke sadržajno zbog žalbenog razloga pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluke preinačiti sukladno žalbenim navodima.

5.I protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023. žali se tuženik, pobijajući to rješenje u cijelosti, zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a, predlažući rješenje ukinuti.

6.Na žalbe nije odgovoreno.

7.Žalba protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi i žalba protiv rješenja poslovni broj P-961/2019-41 od 23. veljače 2023. nisu utemeljene.

8.Žalba protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023. nije utemeljena.

9.U odnosu na prvostupanjske odluke o parničnom trošku:

10.Ispitujući prvostupanjsku odluku (sadržajno rješenje) o troškovima postupka sadržano u presudi i ispitujući navedeno rješenje poslovni broj P-961/2019- 41 od 23. veljače 2023. u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako pobijanim odlukama nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost tih rješenja može ispitati. Sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11.Tuženik u predmetnim žalbama neutemeljeno ističe kako bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odlukama o trošku postupka s obzirom da su obje prvostupanjske odluke o trošku postupka donijete pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Naime, prvostupanjski sud je potpuno pravilno utvrdio pojedine radnje za koje je tužitelju priznao trošak, utvrdio ukupan iznos bodova koji su tužitelju priznati za pojedine radnje sukladno odredbama OT-e i za taj iznos pravilno utvrdio vrijednost boda od 15,00 kn, koliko je ona iznosila u vrijeme odlučivanja. Trošak pristupa na ročište za objavu odluke pravilno je tužitelju priznat sukladno Tbr. 9. točka 3. OT-e.

12.Dakle, pobijane odluke o trošku postupka su donijete pravilnom primjenom spomenutih odredba ZPP-a i primjenom odredaba OT-a te je u tom smislu prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio citirano materijalno pravo. Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikove žalbe kao neutemeljene, potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka sadržano u presudi te potvrditi rješenje poslovni broj P- 961/2019-41 od 23. veljače 2023.

13.U odnosu na prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-961/2019-48 od 29. ožujka 2023.:

14. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud utvrđuje kako u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sadržajno ukazuje žalitelj, kao niti možebitne druge povrede odredaba postupka, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a.

15.Predmetnim rješenjem, dakle, prvostupanjski sud je odbio kao neutemeljen tuženikov prigovor protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-961/2019-46. od 17. ožujka 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku uplatiti, u roku od 8 dana i u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja o trošku sadržanoga u točki II. presude istog suda poslovni broj P-961/2019- 39. od 23. veljače 2023., sukladno vrijednosti pobijanog dijela (1.997,89 eura / 15.053,10 kuna) u iznosu od 66,43 EUR/500,52 HRK te platiti pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR/99,98 HRK, odnosno uplatiti ukupno iznos od 79,70 EUR/ 600,50 HRK, a sve u smislu članka 28. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, dalje ZSP).

16.Naime, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tuženik podnio žalbu protiv dijela presude, putem eKomunikacije, a nije platio sudsku pristojbu sukladno članku 7. st. 1. te sukladno članku 4. st. 1. ZSP-a, već je platio samo sudsku pristojbu za žalbu protiv rješenja istog suda broj P-961/2019-41. od 23. veljače 2023. u iznosu od 13,27 eura. Obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud navodi kako je sud donio presudu broj P-961/2019-39. dana 23. veljače 2023. u kojoj je, između ostaloga, naložio tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.997,89 eura / 15.053,10 kuna, te je donio i rješenje poslovni broj P-961/2019-41. dana 23. veljače 2023. kojim je naložio tuženiku tužitelju naknaditi troškove za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude u iznosu od 93,29 eura / 702,89 kuna, kako je tuženik 6. ožujka 2023. podnio žalbu protiv rješenja o trošku sadržanog u točki II izrijeke presude od 23. veljače 2023. i podnio žalbu protiv rješenja broj P- 961/2019-41. od 23. veljače 2023. te da je tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu dana 28. veljače 2023. u iznosu od 13,27 eura / 99,98 kuna.

17.Naposljetku, taj sud navodi i kako je predmetnu pristojbenu osnovicu utvrdio sukladno članku 24. st. 4. ZSP-a (kojim je propisano da se pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka ili o sporednim potraživanjima plaća prema iznosu troškova postupka ili sporednih potraživanja) i pristojbenu osnovu za žalbu protiv presude utvrdio u iznosu 1.997,89 eura / 15.053,10 kuna (što odgovara iznosu troškova postupka), a pristojbenu osnovu za žalbu protiv rješenja P-961/2019-41. od 23. veljače 2023. utvrdio u iznosu od 93,29 eura / 702,89 kuna (što odgovara iznosu za pristup na ročište za objavu i uručenje presude), a kako je tuženik platio sudsku pristojbu prije podnošenja žalbe putem eKomunikacije u iznosu od 13,27 eura, to je rješenjem broj P-961/2019-46. od 17. ožujka 2023. pozvao tuženika na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 66,43 EUR-a i u iznosu od 13,27 EUR-a na rješenje, jer tuženik nije platio sudsku pristojbu u cijelosti prilikom podnošenja žalbe putem eKomunikacije, odnosno kako je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja sukladno Tbr. 3. st. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.

18.Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer se temelje na podatcima u spisu predmeta i ta utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju. Naime, pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno je primijenjeno materijalno pravo u smislu odredaba članka 4. ZSP-a prema kojima obveza plaćanja sudske pristojbe za podneske nastaje u trenutku kad se predaju, a za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe. U konkretnom slučaju to znači kako je tuženik, koji je podnio žalbu protiv dijela presude i podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, po sili zakona u obvezi i platiti sudsku pristojbu na te žalbe kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Drugim riječima, tuženik je dužan platiti sudske pristojbe kako je i pozvan rješenjem o pristojbi koje je potvrđeno pobijanim rješenjem, a u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19 i 92/21, dalje Tarifa), a kako je i obrazloženo pod točkama 16. i 17. obrazloženja ovog rješenja.

19.Neutemeljeno se žalitelj u žalbi poziva na to da bi prvostupanjski sud pogrješno utvrdio vrijednost pobijanog dijela odluke, odnosno rješenja o trošku postupka jer je iz sadržaja žalbi razvidno kako tuženik nije naveo da bi djelomice pobijao te odluke. Sukladno članku 7. stavak 1. ZSP-a, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, no u konkretnom slučaju tuženik nije platio pristojbe u trenutku podnošenja podneska, kako to utvrđuje prvostupanjski sud. Dakle, i ovaj drugostupanjski sud drži kako je u navedenim okolnostima tuženik u obvezi platiti sudske pristojbe na predmetne žalbe pa ga je pravilno prvostupanjski sud pozvao platiti pristojbe u navedenom iznosu te je prigovor protiv rješenja o pristojbi pravilno odbijen kao neutemeljen.

20.Iz navedenoga je vidljivo kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je odbio prigovor protiv prvostupanjskoga rješenja o pristojbi. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 29. ZSP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

21.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 29. rujna 2025.

Sudac

Marko Pribisalić