REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-181/2024-11

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici mr.sc. JRS, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnice tužiteljice Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.104,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.9.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 15,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g.pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 843,75 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 6.2.2024. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik - primalje u rađaonici u Klinici za ženske bolesti i porode i da ima prebivalište na adresi u [adresa], koja je udaljena 6,03 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 50,43 EUR-a/380,00 kuna mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužiteljica da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 EUR-a/380,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Naime, s obzirom tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužiteljici da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje).

1.1. Tužiteljica u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.2. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a.

1.3. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos za razdoblje od 01.01.2019. g. do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25.4.2024. ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je na tužitelju teret dokaza tvrdnji iz tužbe prema čl. 135. Zakona o radu.

3. Rješenjem od 19.3.2025. su je naložio tužiteljici da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 11.4.2025. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.1.2019. do 30.9.2024. zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.104,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 15,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Tužiteljica je zatražila od tuženika da se parnični trošak isplati na račun njenog punomoćnika.

5. Na pripremnom ročištu od 3.6.2025. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP) pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje izjavio žalbu podneskom od 9.6.2025.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom HAKmape, čitanjem obračunske isprave za prosinac 2016., pregledom Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i i Grada Trogira, Odluka tuženika i spisu druge priložene dokumentacije te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.01.2019. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 1.104,00 eura.

9. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU/17 („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24 ("Narodne novine" br. 29/2024, u tekstu TKU/24), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.10. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24, propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.3. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24, propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

9.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, , odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24 udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

9.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 17. TKU/24, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019. navodi, da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

11. Iz spisu priloženog Cjenika i Tarifne Zone proizlazi da tužiteljica prema adresi prebivališta spada u II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da joj se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. od 380,00 kn (50,43 eura).

12. Na ročištu od 16.7.2025. saslušana je AR u svojstvu parnične stranke kada navodi da joj je radno vrijeme organizirano u turnusima, a slijedom čega koristi slobodne dane, kada da joj poslodavac ne isplaćuje trošak prijevoza. Godišnji odmor da svake godine koristi u više dijelova i da joj tada poslodavca ne isplaćuje naknadu za troškove prijevoza u punom mjesečnom iznosu već u umanjenom. Prema adresi prebivališta, tužiteljica navodi da pripada u II. tarifnu zonu trgovačkog društva Promet d.o.o., međutim poslodavac da joj ne isplaćuje puni mjesečni iznos na ime naknade troškova prijevoza u visini pokazne karte za II. tarifnu zonu već umanjeni, odnosno isplaćeni iznos da varira od mjeseca do mjeseca. U vrijeme pandemije Covid, tužiteljica navodi da je za odlazak na posao i povratak s posla koristila osobni automobil jer tada nije bio redovito organiziranog javnog prijevoza.

13. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije isplatio tužiteljici naknadu za trošak prijevoza za sve dane kada tužiteljica nije došla na posao pa tako, i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana npr. zbog korištenja slobodnog dana, proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je tužiteljici isplatio umanjenu naknadu za trošak prijevoza. Nadalje, prema čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22 i čl. 75. st. 17. TKU/24, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, dakle poslodavac je u obvezi isplatiti zaposleniku naknadu troškova prijevoza kada zaposlenik koristi godišnji odmor, a da se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj naknada troškova prijevoza ne bi bila isplaćena uvijek kada koristi godišnji odmor, dakle i onda kada se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora, a što je u suprotnosti s navedenom odredbama TKU-a. Stoga je tužiteljica, prema mišljenju suda, dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. zbog pandemije COVID -19 nije postojala redovita linija za dolazak na posao i povratak s posla pa joj za to razdoblje pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru, a ne u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. za II.Tarifnu zonu kako je to tuženik obračunavao, sve pozivom na čl. 66. st. 9. TKU/17, čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24 i čl. 66. st. 12. TKU-a/17, čl. 52. st.18. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24. Stoga je tužiteljica, prema mišljenju suda, dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, dok tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno, tuženik nije pružio dokaz da je tužiteljici isplatio naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužiteljica nije bila u obvezi dolaziti na posao do dva dana te nije postupio po nalogu suda i u spis dostavio isprave potrebne za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, iako je to bio dužan u skladu s odredbom čl. 233. st. 2 ZPP-a. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen kao osnovan, a prema kojem zahtjevu je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.01.2019. do 30.9.2024. ukupan neto iznos od 1.104,00 eura.

13.1. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

14. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (na zapisnik s ročišta od 16.7.2025.) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 75 bodova, za sastav podneska od 11.4.2025. – 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 3.6.2025., 16.7.2025. - za svako 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 337,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 843,75 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

14.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak, tim više što je tužiteljica na ročištu od 16.7.2025. izjavila da je odvjetnicu Martini Radić Šunjić ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun, a slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 29. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis