1                Poslovni broj: Gž-327/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-327/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Kuzmičić, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o. R., OIB: ..., zastupan po Odvjetničkom društvu V. i P. iz R., protiv tuženika S. S. iz R., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 40 Povrv-903/2021-7 od 9. prosinca 2022., dana 15. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 40 Povrv-903/2021-7 od 9. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

 

I. "Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. D. Š. iz R. pod poslovnim brojem Ovrv-978/21 od 14.06.2021. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 80,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 10.12.2020. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana, te se o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 100,00 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH,  84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70 /19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 80,00 kuna sa zateznim kamatama s osnova neplaćene dnevne parkirališne karte po računu broj 140054-200234888 od 01.12.2020.

 

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema tome u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.             

 

7. Sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

8. Koje će činjenice nakon tako provedenog dokaznog postupka uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

9. Temeljem odredbe članka 221a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10. Neosnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer u pobijanoj odluci ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude te obrazloženje prvostupanjske odluke sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

11. Žalitelj određeno niti opisno ne ukazuje na ostale apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz kruga dopuštenih u sporu male vrijednosti (članak 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP), dok ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a).

 

12. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ( list 4 spisa ) proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na neplaćeni račun br. 140054-200234888 od 01.12.2020. u iznosu od 80,00 kuna,

- iz dokumentacije na listu 5-6 spisa proizlazi da je vozilo marke Renault, reg. oznake RI ... bilo parkirano u R., u ulici ..., dana 01.12.2020., na način da je dijelom zauzelo i drugo parkirališno mjesto,

- da je tuženik vlasnik predmetnog vozila, reg. oznake RI ...,

- da je tuženik predmetne zgode kao korisnik povlaštene karte ( stanar ) u smislu čl. 17. Općih uvjeta (list 33- 41 spisa) imao plaćeno 1 parkirališno mjesto,

- da je tuženik parkirao na slobodno mjesto između 2 parkirana automobila prilikom čega je zauzeo dijelom susjedno parkirno mjesto zbog načina na koji su bila parkirana ostala vozila u nizu,

- da je tužitelj izdao utuženu dnevnu parkirališnu kartu zbog dijelom zauzetog drugog parkirališnog mjesta ,

- da je tuženiku utužena dnevna karta dostavljena ispod vjetrobranskog stakla vozila u skladu s čl. 27. st. 2. Općih uvjeta,

- da tuženik utuženu dnevnu kartu nije platio.

 

13. Odredbom čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04, 67/08, 48/10 i 74/11) propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne ( regionalne) samouprave u skladu sa odredbama tog zakona uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuje promet na svom području tako da, između ostalog određuje parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.

 

14. Općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada R. ( list 33- 41 spisa ) uređen je način naplate parkiranja na javnim parkiralištima pod naplatom na području grada R. koju obavlja tužitelj kao trgovačko društvo.

 

15. Odredbom čl. 10. navedenih Općih uvjeta utvrđeno je da je korisnik usluge dužan koristiti javno parkiralište na način da vozilo parkira unutar označenog parkirališnog mjesta, a ukoliko parkira vozilo na način da zauzme 2 parkirališna mjesta, mora kupiti dvije parkirne karte.

 

16. Nadalje odredbom čl. 26. Općih uvjeta određeno je da ako korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu, odnosno odgovarajuću parkirnu kartu, smatrat će se da je s Trgovačkim društvom sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane ovlaštene osobe Trgovačkog društva.

 

17. Odredbom čl. 26. Općih uvjeta utvrđeno je da je korisnik javnog parkirališta s naplatom za kojeg je utvrđena obveza plaćanja dnevne karte dužan platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja iste, te da se iznimno korisniku javnog parkirališta s naplatom za kojeg je utvrđena obveza plaćanja dnevne karte, može naplatiti satna karta u visini iznosa određenog za pet sati parkiranja u odnosnoj zoni pod uvjetom da se isti obrati Sektoru parkirališta Trgovačkog društva u roku od osam dana od dana izdavanja dnevne karte.

 

18. Nadalje Cjenikom sa strukturom cijene komunalne usluge parkiranja na javnim parkiralištima ( list 42-44 spisa ) određena je visina dnevne karte od 80,00 kn.

 

19. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključuje kako tuženik u konkretnom slučaju nije neosnovano (zbog bezobzirnosti, nemara, bahatosti i sl.) zauzeo 2 cijela parkirališna mjesta, već da se parkirao na slobodno parkirališno mjesto prilikom čega je zauzeo dijelom i drugo parkirališno mjesto zbog načina na koji su bila parkirana ostala vozila u nizu, imajući u vidu i činjenicu da je tuženik imao plaćenu parkirnu kartu kao korisnik povlaštene karte, što jasno ukazuje na njegovu namjeru ispunjenja ugovorne obveze iz ugovora o parkiranju.

 

20. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je tužitelj kao pružatelj usluge parkiranja dužan omogućiti svakom korisniku usluge slobodno parkirno mjesto u punim gabaritima, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno zbog čega je posljedično došlo do situacije da je vozilo tuženika predmetne zgode dijelom bilo parkirano na susjednom parkirališnom mjestu. Stoga u situaciji kada korisnik usluge zbog ostalih parkiranih vozila, nema mogućnost parkirati svoje vozilo unutar označenog parkirališnog mjesta (već dijelom zauzme slijedeće parkirno mjesto), tužitelj nema pravo, za to dijelom zauzeto drugo parkirno mjesto, naplatiti korisniku cijenu dnevne parkirne karte, posebno u situaciji kada korisnik ima plaćenu parkirnu kartu za jedno parkirno mjesto (povlaštena karta) jer navedeno predstavlja prekomjeran teret za korisnika usluge, čime ga se dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja kao pružatelja usluge. Navedeno je i u suprotnosti sa načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja sudionika obveznih odnosa u smislu čl. 3 i 4. ZOO-a i takvo ponašanje sud ocjenjuje nepoštenom poslovnom praksom.

 

21. U konkretnom slučaju mjerodavne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15), jer je riječ o pravnom odnosu, u kojem tužitelj, u okviru svoje profesionalne djelatnosti (trgovac) pruža usluge tuženiku (fizičkoj osobi) pa se taj odnos može podvesti pod odredbe navedenog zakona (čl. 5. toč. 15., 26. i 30. ZZP-a).

 

22. Kod naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, čiju pravilnost nije dopušteno ispitivati u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP), prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenih odredbi ukinuo u cijelosti platni nalog (čl. 451. stavak 3. ZPP).

 

23. Odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanoj točci II. izreke presude je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

24. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 15. rujna 2023.