REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-243/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz OD Vuksanović i partneri d.o.o., Blaža Polića 4, 51000 Rijeka, protiv tuženika KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 9, 34000 Požega, radi isplate, vr. p. s. 91.959,49 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, zamjenika opunomoćenika tužitelja Domagoja Miličevića, odvjetnika u Požegi te opunomoćenik tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Obvezuje se tuženik KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 7 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 91.959,49 EUR (devedesetjednatisućadevetstopedesetdeveteuračetrdesetdevetcenti) s pripadajućim kamatama do dana isplate kupoprodajne cijene;
II Obvezuje se tuženik KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da podmiri troškove ovog postupka u roku od 7 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 EUR (devettisućaosamstosedamdesetpeteura) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata), u roku 15 dana.
III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 3.558,00 EUR (tritisućepetstopedesetosameura) sa zateznom kamatom od 26. rujna 2025. pa do isplate odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Između tužitelja JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), nije sporno da je tužbu protiv KC kao vlasnika obrta [obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], podnio tužitelj Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i to kod Trgovačkog suda u Zagrebu, radi isplate iznosa od 692.868,75 HRK na dan 13. prosinca 2016., a spis je formiran kao parnični predmet s poslovnim brojem P-3170/2016, a kako je zbog očitih pogrešaka u pisanju podnesaka i Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj P-3170/2016 od 13. rujna 2017. dopustio subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto tužitelja Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu stupi novi tužitelj CC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ali je u uvodnom dijelu rješenja ovaj sud naveo da se parnica vodi protiv tuženika CC, utvrđujući svoje pogreške prilikom pisanja rješenja, a nakon što je na dostavljeni parnični predmet reagirao Općinski građanski sud u zagrebu rješenjem poslovni broj 48 Su-19/18 od 13. lipnja 2018. na način da je sudac zadužen za novoosnovani parnični predmet poslovni broj P-5979/17 dopisom vratio Trgovačkom sudu u Zagrebu cjelokupni spis i upozorio na određene pogreške, Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj P-3170/2016 od 17. prosinca 2018. ispravio svoje rješenje od 13. rujna 2017. tako da je u uvodu rješenja, drugi red odozgor, u svezi naziva tužitelja utvrdio da je tužitelj opet CC, a ne JC, pa je tek na intervenciju JC iz podneska iz 28. prosinca 2018., Trgovački sud u Zagrebu ispravio svoje rješenje od 13. rujna 2017., a koje je ispravljeno rješenjem od 17. prosinca 2018., tako da je umjesto naziva tužitelja CC trebalo pravilno utvrditi da se radi o tužitelju JC, a da je tuženik KC, vlasnik obrta [obrt]", [adresa].
2. Nakon što je rješenje od 2. siječnja 2019. poslovni broj P-3170/2016 postalo pravomoćno Trgovački sud u Zagrebu ponovno dostavlja spis Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dopisom od 22. svibnja 2019., a Općinski građanski sud u Zagrebu dopisom od 5. veljače 2020. izaziva sukob nadležnosti između ova dva suda, navodeći da smatra kako nije nadležan za postupanje, a da je za eventualno postupanje možda nadležan Općinski sud u Požegi jer je tuženikovo prebivalište na području Općinskog suda u Požegi.
3. O sukobu nadležnosti između Trgovačkog suda u Zagrebu i Općinskog građanskog suda u Zagrebu odlučio je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gr-47/2020-2 od 3. rujna 2020., tako da je odlučio da je nadležan u ovom parničnom predmetu postupati Općinski sud u Požegi. Spis je zaprimljen 9. listopada 2020. u ovom sudu pa je postupak valjalo nastaviti tako da je, zbog ranije citiranog pravomoćnog rješenja sada u ovoj parnici tužitelj JC, s podacima kao u uvodu i izreci, a tuženik je KC, koji je u međuvremenu prestao biti vlasnikom [obrt]" pa je kraj te činjenice utvrđeno da je tuženik fizička osoba KC.
4. Nastavljajući postupak kao tužitelj, a pozivajući se na Ugovor o cesiji koji su zaključili Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj tražbine – cedent i on – JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao preuzimatelj tražbine – cesionar, sada tužitelj JC od tuženika potražuje s naslova Ugovora o kupoprodaji nekretnine iznos od 692.868,75 HRK, sada 91.959,49 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana isplate kupoprodajne cijene i troškom parničnog postupka.
5. Naime, stupajući u prava ranijeg tužitelja, tužitelj ističe kako su Salvus d.o.o. iz Rijeke i tuženik kao vlasnik Obrta zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine 27. svibnja 2015., a predmet Ugovora je bila prodaja odnosno kupnja nekretnine koja je označena kao "8. ETAŽA: 5445/111295 dijela nekretnine, zk.č.br. 4428/20 u k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada, broj 44A, 44b, parkiralište i dvorište, [adresa], ukupne površine 343 čhv, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, a što je u naravi stan na drugom katu – dvosobni stan (zajedno s pripadajućim novonabavljenim namještajem, opremom i kućanskim aparatima – kompletno namješten), neto korisne površine 54,45 m2 u diobenom elaboratu označen oznakom 58 i svjetlo plavom bojom, zajedno s parkiralištem tj. parkirnim mjestom P6, korisne površine 3,00 m2 u diobenom elaboratu označeno oznakom P6 i zelenom bojom, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je neodvojivo povezana sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine u kojoj se nalazi stambeno poslovna zgrada", da je kupoprodajna cijena iznosila 692.868,75 HRK, a kupoprodajna cijena se sastoji od osnovice od 554.295,00 HRK i PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 138.573,75 HRK i kako je raniji tužitelj dopustio tuženiku uknjižbu prava vlasništva, a to nakon sklopljenog Aneksa prethodnom Ugovoru koji je Aneks zaključen 1. lipnja 2015. (osobno ime kupca je navedeno " KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta [obrt]", tuženik je trebao, isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu na način da iznos od 300.000,00 HRK plati u roku od 15 dana na transakcijski račun, a ostatkom kupoprodajne cijene u iznosu od 392.869,12 HRK prodavatelj tj. Salvus d.o.o. će platiti dio otvorenog nepodmirenog dugovanja prema kupcu.
6. Budući da tuženik nije postupio po navedenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, uknjižio se s pravom vlasništva na nekretnini uz dozvolu ranijeg tužitelja tj. prodavatelja, a nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, tada tužitelj u nastavku postupka od tuženika zahtjeva navedeni novčani iznos, kako je navedeno u tužbenom zahtjevu iz tužbe, odnosno zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od tuženika tužitelj zahtijeva 91.959,49 EUR sa zateznom kamatom, bez da je definirao početak tijeka zatezne kamate, zajedno s troškom parničnog postupka.
7. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz isticanje da je točno kako je on kao kupac kupio navedenu nekretninu od Društva Salvus d.o.o. iz Rijeke na temelju Kupoprodajnog ugovora od 27. svibnja 2015., a za što mu je i izdao račun broj: 1/1 0000055 na iznos od 692.868,75 HRK. Međutim, ovaj račun, istakao je tuženik, platio je 17. lipnja 2015. u cijelosti i to prijebojem, na koji način da su zatvorena međusobna dospjela potraživanja stranaka navedena u predmetnoj izjavi o prijeboju. U tom pravcu je i istakao da je nad ranijim tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-119/17-13 od 25. listopada 2017., te dostavio i Izjavu o prijeboju – kompenzaciji (stranica 65 spisa) iz koje on kao tuženik zaključuje da je na dan 17. lipnja 2015. u cijelosti ispunio potraživanje tužitelja upravo tom izjavom o prijeboju koju su potpisale obje strane, a zbog čega se protivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, zahtijevajući od tužitelja sve troškove parničnog postupka.
8. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći da za kupnju predmetne nekretnine sadašnji tužitelj nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu već je u poslovnom odnosu tuženik bio sa [obrt] Dostavljajući presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 698/2018-15 od 27. studenog 2020., a kojom je ukinut platni nalog na temelju vjerodostojne isprave u predmetu poslovni broj Ovr-1420/2018, a koji platni nalog je sadržaj u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr- 1420/2019 od 28. svibnja 2018., donesenom po javnom bilježniku Mariu Včeliku iz [adresa], u dijelu u kojem je tuženiku KC, u to vrijeme vlasniku obrta [obrt]" , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naloženo da isplati tužitelju Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 300.000,00 HRK, sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2015. pa do isplate te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti protiv njega, tuženik je istakao i prigovor dvostruke litispendencije.
9. Dakle, nesporno je između stranaka da je Društvo Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nakon što je 25. listopada 2017. nad istim otvoren stečajni postupak kao Salvus d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], utužilo tuženika KC kao vlasnika obrta [obrt] " KC", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi navodno neplaćenih 300.000,00 HRK, a koje je isti bio u obvezi isplatiti rečenom Društvu na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. svibnja 2015. te je Trgovački sud u Rijeci platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-1420/20108 od 28. svibnja 2018., donesenom po javnom bilježniku Mariu Včeliku iz [adresa], ukinuo za iznos od 300.000,00 HRK sa zateznom kamatom od 15. lipnja 205. pa nadalje, te tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.
10. Kako je nakon toga tužitelj Salvus d.o.o. u stečaju brisan iz Sudskog registra, a po prijedlogu stečajnog upravitelja nakon zaključenja stečajnog postupka je postupak nastavljen rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-698/2018-52 od 10. studenog 2022. tako da je stranačku sposobnost iza Društva Salvus d.o.o. u stečaju imala Stečajna masa stečajnog dužnika Salvus d.o.o. u stečaju protiv tuženika KC vlasnika obrta [obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate 300.000,00 HRK, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u nastavku postupka presudom poslovni broj Pž-576/2023-2 od 19. srpnja 2023. tužiteljevu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-698/2018-35 od 27. studenog 2020., a što znači da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna u smislu odredbe članka 333. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) danom donošenja drugostupanjske presude tj. 19. srpnja 2023.
11. Treba istaći da je pravomoćnost izraz kojim se u građanskom-parničnom- procesnom pravu označavaju složena svojstva koja stječe izreka (dispozitiv) sudske odluke u određenom stadiju rasta svoje pravne snage kao potpunoj neopozivosti tj. kada se odluka više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima. Ta svojstva su da se o stvari o kojoj je odlučeno ne može u redovnom postupku ponovno meritorno raspravljati i odlučivati (ne bis in idem), da utvrđenja sadržaja prava ili pravnih odnosa u sudskoj odluci treba smatrati istinitim (res judicata pro veritate habetur) i da sudska odluka kao autoritativan regulator određenih pravnih odnosa pravno i obvezuje parnične stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi. O predmetu o kojemu je pravomoćno odlučeno ne može se više odlučivati i u tome je negativan aspekt pravomoćnosti. U pozitivnom smislu pravomoćnost autoritativno obvezuje istinitošću svog sadržaja i onda zaključno treba istaći kako pravomoćna presuda vezuje pravne subjekte na koje se proteže njezina pravna snaga. Vezan sadržajem pravomoćne odluke, sud o istoj strani ne smije drugačije suditi i ne smije ponovno suditi, a vezan je sadržajem odluke koja je postala pravomoćna.
12. Međutim, istaknuti prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan jer u navedenom parničnom predmetu kod Trgovačkog suda stranke su bile [obrt], iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik KC, kao vlasnik obrta [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a nakon toga je pravni slijednik ranijeg tužitelja bila Stečajna masa stečajnog dužnika Salvus d.o.o. u stečaju, pa je zbog toga i postupao nadležni Trgovački sud, a ne Općinski sud. Istina, ako bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji tada bi dvostruka litispendencija bila zapreka za dalje vođenje ove parnice.
13. No, u ovom sporu su stranke fizičke osobe i ne radi se o identitetu stranaka i spora pa sud nije prihvatio prijedlog tuženika da odbaci tužbu već je postupak valjalo nastaviti u pravcu izvođenja dokaza na glavnoj raspravi od 3. rujna 2025. tako da je sud čitao presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, prethodno je izvršen uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su zaključili Salvus d.o.o., iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i KC, kao vlasnik [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], **.**.2015., u Aneks od 1. lipnja 2015., saslušan je svjedok LC i u svrhu dokazivanja je saslušan i tužitelj. Kako tuženik nije pristupio raspravi iako je bio o istoj uredno obaviješten tada nije povrijeđeno načelo obostranog saslušanja stranaka na istoj raspravi, a nakon što je sud izveo navedene dokaze, cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, ali i rezultat čitavog dokaznog postupka, utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Naime, ukidajući platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-1420/2018 od 28. svibnja 2018. kojim je naloženo tuženiku KC kao vlasniku obrta da tužitelju Salvus d.o.o. u stečaju isplati iznos od 300.000,00 HRK sa zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka tj. odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja, a nakon nastavka postupka tužitelja Stečajna masa iza Salvus d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, ovaj sud pravno treba prihvatiti da je Stečajna masa stečajnog dužnika Salvus d.o.o. u stečaju izgubila parnicu protiv tuženika KC kao vlasnika [obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tada proizlazi da je KC isplatio iznos od 300.000,00 HRK tužitelju, a jer je o pravilima parničnog postupka dokazao da je iznos od 300.000,00 HRK tužitelju kao vlasniku nekretnine, naprijed identificiranoj, isplatio.
15. Na temelju izvršenog uvida tj. na temelju pročitanog sadržaja članka 2. Ugovora o kupoprodaji identificirane nekretnine proizlazi da su tadašnji vlasnik Društvo Salvus d.o.o. iz Rijeke, Ulica M. Grbac 26 i [obrt]" kao vlasnik obrta i kupac nekretnine ugovorili da će s ostatkom kupoprodajne cijene u iznosu od 392.869,12 HRK prodavatelj platiti dio otvorenog nepodmirenog dugovanja prema kupcu. U postupku je utvrđeno da je prodavatelja nekretnine tj. [obrt] iz [adresa] zastupao direktor IC iz [adresa], a koji je potpis na Kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 2015. priznao kao svoj pred javnom bilježnicom Anicom Kukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I, a nakon što je ista utvrdila istovjetnost IC uvidom u osobnu iskaznicu broj: [broj osobne iskaznice] pisanu od PU Zagrebačka.
16. Iako je svjedok LC uvjerljivo iskazivao da nikada nije potpisao Izjavu o prijeboju – kompenzaciji na dan 17. lipnja 2015. u ime [obrt], a imajući u vidu da je isti podnio kaznenu prijavu protiv KC zbog navodnog počinjenja kaznenog djela, o tome je li LC potpisao u ime Društva Salvus d.o.o. Izjavu o prijeboju ili ne, odlučit će se o eventualnom kaznenom postupku, a što znači tek nakon što eventualno bude podignut optužni akt i nakon eventualnog postupanja po istom nakon što bude potvrđen. Dakle, kako je Trgovački sud u Rijeci svoju odluku zasnovao upravo na temelju navedene Izjave o prijeboju – kompenzaciji na dan 17. lipnja 2015. ovaj sud nema ovlaštenja bilo što drugo komentirati ili isticati u smislu činjeničnih utvrđenja već jedino prihvatiti, kako je naprijed istaknuto, izreku presude koja je dala tuženiku za pravo da je uspio u parnici dokazati da tužitelju tj. vjerovniku nije u obvezi isplatiti 300.000,00 HRK i sporedna potraživanja.
17. Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka LC da on nikada nije imao ovlaštenja potpisati bilo kakav Ugovor ili navedeni Prijeboj. Naime, građansko-pravni prijeboj je način prestanka obveze i u tom pravcu on predstavlja pravnu radnju koja se može pobijati i sasvim sigurno da je tužitelj pravilno tijekom postupka ocjenjivao da LC nikada nije imao ovlaštenje potpisati bilo kakav Ugovor ili bilo koji način prestanka obveze dužnika prema Društvu u kojem je bio zaposlen, a iz njegovog iskaza je utvrđeno da je bio zaposlen kod [obrt] u vrijeme kada je učinjen potpis na Izjavi o prijeboju - kompenzaciji na dan 17. lipnja 2015.
18. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj JC je iskazao da se s tuženikom KC poznaje gotovo 40 godina i da su bili prijatelji kroz čitavo to vrijeme, a dok je on bio direktor [obrt] od 29. ožujka 2012. do 27. svibnja 2014. s tuženikom je surađivao iskreno i na tuženikovu inicijativu prihvatio da kamioni tuženika, a koji su prevozili robu za Italiju, pri povratku imaju "turu za Požegu". Tužitelj je kao direktor ranijeg tužitelja tuženiku kao vlasniku obrta omogućio i druge poslove, a ranije potraživanje [obrt] od Hrvatskih željeznica bilo je kompenzirano tako da su Hrvatske željeznice tuženiku kao vlasniku obrta za njegove kamione predavali, po nalogu [obrt] motorna ulja, gume i sl. Istakao je tužitelj, za svaku isporučenu robu od strane Salvusa d.o.o. tuženikov obrt je dobivao račun, uz podlogu su bile otpremnice koje su bile potpisane od kupca i dobavljača i isporučitelja. Na temelju tako uredne dokumentacije Društvo Salvus d.o.o. je u svom knjigovodstvu određene novčane iznose potraživao od kupca i kako je tuženik kao vlasnik obrta imao dosta posla bio je i veliki korisnik usluga [obrt], tako da je obveza tuženika kao vlasnika obrta sve više rasla. Usluge tuženika kao vlasnika obrta u samom prijevozu nisu bile dostatne da prate njegovo zaduženje prema [obrt] i prema tvrdnji tužitelja na dan potpisivanja Izjave o prijeboju tj. na dan 17. lipnja 2015. dug tuženika prema [obrt] je iznosio 843.397,63 HRK, a dug [obrt] prema tuženiku kao vlasniku obrta je iznosio 200.397,63 HRK pa je ocjena tužitelja da nikako nije moglo doći do prijeboja međusobnih potraživanja jer je odnos između dobavljača i kupca više od 600.000,00 HRK u korist [obrt] Kao bitno u svom iskazivanju tužitelj je istakao da je on vlasniku [obrt] RC iz [adresa] predao svoju osobnu zadužnicu s osobnim jamstvom da će tuženik isplatiti kupoprodajnu cijenu ili da će stan vratiti Društvu, a zbog toga je Društvo Salvus d.o.o. i prije isplate kupoprodajne cijene dozvolilo tuženiku kao vlasniku obrta uknjižbu prava vlasništva tj. izdalo tuženiku kao vlasniku obrta klauzulu in tabulandi. Tužitelj je isticao kako je Izjava o prijeboju od 17. lipnja 2015. sačinjena nestručno i protuzakonito, a tuženik da je počinio kazneno djelo prijevare i utaje poreza te da je i on osobno podnio kaznenu prijavu protiv tuženika. Na kraju svog iskaza je tužitelj istakao kako je 2014. i 2015. u [obrt] bio voditelj komercijale, LC da je bio skladištar u Društvu, a on je kao voditelj komercijale direktoru ŠC davao izvještaj o svakom kupcu ili dobavljaču. Jedino je IC mogao donijeti odluke što i kako dalje vezano za poslovanje u Društvu, a to znači i potpisati Izjavu o prijeboju – kompenzaciji. Tuženik ga nikada nije kontaktirao vezano za Izjavu o prijeboju – kompenzaciji i prema tvrdnji tužitelja ta Izjava o prijeboju –kompenzaciji nikada nije dostavljena u poslovnu dokumentaciju [obrt] i nikada nije taj sporni prijeboj proknjižen u [obrt]
19. Upravo se na temelju iskaza tužitelja može zaključiti da je s tuženikom dugi niz godina bio u dobrim odnosima, a kroz vrijeme su postali prijatelji te je tuženiku kao vlasniku obrta omogućavao da svojim kamionima tuženik odradi značajne poslove i na taj način svoje poslovanje učini što boljim, ekonomičnijim i isplativijim. Tužitelj je iskreno iskazao kako je upravo vlasnika [obrt] RC zamolio da direktor Društva IC potpiše Ugovor o kupoprodaji nekretnine u k. o. [katastarska općina], a i kao ovlaštena osoba dozvoli tuženiku kao vlasniku obrta uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini. Dakle, otvoreno tužitelj iskazuje kako je na opisani način pogodovao tuženiku, a očito na štetu drugih vjerovnika [obrt] i kako za sada nema dokaza da je tuženik eventualno počinio kazneno djelo na način kako tvrdi tužitelj, da bi tuženik upotrijebio potpis LC i pečat [obrt] drugog dokumenta te ih umetnuo u Izjavu o prijeboju – kompenzaciji na dan 17. lipnja 2015., a kraj činjenice da je tuženik uspio u parnici kod Trgovačkog suda u Rijeci dokazati da je neosnovano potraživanje Društva Salvus d.o.o. odnosno Stečajne mase iza Salvus d.o.o. u stečaju, a u iznosu od 300.000,00 HRK i sporednih potraživanja tada tužitelj nije mogao steći više prava na temelju Ugovora o cesiji koji su 12. travnja 2017. zaključili Društvo Salvus d.o.o. iz Rijeke kao ustupitelj potraživanja (cedent) i tužitelj kao primatelj potraživanja (cesionar).
20. Odredbom članka 84. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja dok prema stavku 2. ovog članka dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje. Ako ustupitelj potraživanja tj. Stečajna masa iza [obrt] stečaju nije dokazao da ima osnovano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 300.000,00 HRK tada primatelju potraživanja tj. tužitelju kao cesionaru nije mogao prenijeti više prava negoli ga je imao do časa zaključenja Ugovora o cesiji 12. travnja 2017. Pravomoćnom presudom je tuženik uspio dokazati da je tražbinu [obrt] u iznosu od 300.000,00 HRK platio 17. lipnja 2015. (Izjava o prijeboju – kompenzaciji) i onda Društvo Salvus d.o.o., bez obzira na zaključeni Ugovor o cesiji nije moglo 12. travnja 2017. (u uvodu stoji datum 10. travnja 2017. a na kraju Ugovora stoji 12. travnja 2017.) ustupiti tražbinu tužitelju u iznosu od 300.000,00 HRK. Kao što je već naprijed istaknuto preostali novčani iznos od 392.869,12 HRK nije bio u obvezi prema sačinjenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatiti tuženik Društvu Salvus d.o.o. jer je u članku 2. navedena ostatkom "kupoprodajne cijene u iznosu od 392.869,12 HRK prodavatelj će platiti dio otvorenog nepodmirenog dugovanja prema kupcu".
21. Zbog iznesenih razloga, za sada, tužitelj u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a nije pružio dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev ili kojima pobija dokaz tuženika, a koji je na temelju pravomoćne odluke suda dokazao da je ispunio potraživanje prvobitnog tužitelja, a koje je imalo osnov u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 27. svibnja 2015.
22. Kako je tuženik uspio u parnici tada se odluka o trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i tužitelj je u smislu odredbe članka 151. stavak 1. i 2. dužan isplatiti one troškove koji predstavljaju izdatke za tuženika, a to su troškovi plaćanja nagrade za rad njegovom opunomoćeniku – odvjetniku. Utvrđujući vrijednost predmeta spora iznosom od 91.959,49 EUR sud utvrđuje da za svaku procesnu radnju tuženikov opunomoćenik ima pravo zahtijevati iznos nagrade koji mu pripada temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23), a jer je Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 8. točka 1. Tarife za sastavljanje pisanog odgovora na tužbu te i za sastav obrazloženih podnesaka od 7. srpnja 2023. i 3. lipnja 2025. odvjetniku pripada nagrada u iznosu od po 1.264,00 EUR ili 3.792,00 EUR, a za sastav podneska od 28. listopada 2024. odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 316,00 EUR (25 % od 1.264,00 EUR) i to temeljem Tbr. 8. točka 4. Tarife zato što je u tom podnesku opunomoćenik – odvjetnik elaborirao činjenice koje je ranije elaborirao, ali ipak nakon što mu je sud dostavio podnesak tužitelja od 2. lipnja 2025. Po osnovi zastupanja na ročištima od 1. rujna 2023., 9. lipnja 2025. i 3. rujna 2025. opunomoćeniku je priznata nagrada u iznosu od po 1.264,00 EUR ili 3.792,00 EUR pa je osnovica za obračun PDV-a ukupno 7.900,00 EUR. PDV na ovaj iznos je 1.975,00 EUR pa je ukupno dosuđen iznos parničnog troška za korist tuženika od 9.875,00 EUR i to sa zateznom kamatom u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a jer je zateznu kamatu na trošak tuženik zahtijevao. Treba istaći kako je sud posebnim rješenjem tuženiku priznao trošak za nazočnost pripremnom ročištu od 29. listopada 2024. (rješenje poslovni broj P- 243/2020-21 na stranici 145 – 148 spisa) pa taj trošak nije priznat u meritornoj odluci jer je tuženik mogao ovrhu zahtijevati prije pravomoćnosti toga rješenja.
23. Kako je tuženik zahtjevao trošak parničnog postupka u iznosu od 13.430,00 EUR a sud je tuženiku dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 EUR tada je s viškom zahtijevanog iznosa troška od 3.555,00 EUR tuženika valjalo odbiti, kao i sa zateznom kamatom na taj dio troška od presuđenja pa do isplate.
24. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 29. rujna 2025.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. OD Vuksanović i partneri d.o.o., Blaža Polića 4, [adresa] Rijeka
2. Odvjetnik Željko Damjanac, Sv. Florijana 9, [adresa] Požega
