REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, MINISTARSTVA OBRANE (OIB: 66486182714), zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1109/2017-71 od 04. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1109/2017-71 od 04. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da se naloži tuženici, da mu u roku od 15 dana, isplati iznos od 13.364,48 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče kako je pobliže naznačeno u izreci odluke kao i zahtjev da se tuženici naloži da mu isplati troškove postupka.

1.1. Odlukom o troškovima postupka (st. II.) tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 5.200,00 eura, u roku od 15 dana dok je u preostalom dijelu za iznos od 3.300,00 eura zahtjev tuženice odbijen (st. III.) kao i u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. IV.).

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svoje punomoćnice iz svih žalbenih razloga a i protiv odluke o troškovima postupka podnosi tužitelj. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je po zapovjedi obavljao poslove razminiranja na području koje prema svim okolnostima i činjenicama u naravi predstavlja minsko sumnjivo područje kako je ono definirano Zakonom o humanitarnom razminiranju, a koja činjenica je bila predmet dokazivanja u ovom parničnom postupku - a sve radi daljnjeg dokazivanja kako mu radi obavljanja poslova razminiranja pripada pravo na veći dodatak. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu postupka jer je naveo da nije povjerovao iskazima svjedoka OJ, EJ i tužitelja, a da je povjerovao iskazima svjedoka R i O. Sud nije usporedio iskaze svjedoka kojima nije povjerovao sa iskazima svjedoka R i O niti je te iskaze uopće na bilo koji način citirao pa se odluka ne može niti ispitati.

2.1. Nije sporno u ovom postupku da je potreba za tužiteljem i njegovim kolegama nastala uslijed eksplozije vojnog kompleksa nakon čega je predmetno područje apsolutno ispunjavalo pretpostavke da se smatra minski sumnjivim područjem osobito iz razloga što je čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja određeno da se iza čl. 2. st. 1. podstavka 12. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja dodaje novi podstavak 13. koji glasi: "Područje zagađeno kazetnim streljivom i/ili većim količinama drugog NUS-a, sastavni je dio minski sumnjivog područja za koje ne postoji sumnja da je zagađeno MES-om, te je kao takvo definirano od strane HCR-a". Sud nije cijenio navode svjedoka da se prilikom obavljanja posla koristila kompletna pirotehnička oprema od zaštitnih kaciga, prsluka, detektora, čizmi, alata za šišanje i čišćenje te da je cijelo područje bilo obilježeno trakama koje se koristi za humanitarno razminiranje. Tužitelj je dakle u ovom postupku dokazivao kako je unatoč rješenju o rasporedu, kojega je imao, po usmenoj zapovjedi nadređenih morao obavljati poslove razminiranja, odnosno iste poslove kao i pioniri pirotehničari u sklopu iste terenske jedinice. Također, neosnovano je utvrđenje suda da HCR nije klasificirano područje [obrt]" kao minski sumnjivo pa da stoga tužitelj nije ni mogao obavljati poslove razminiranja jer iz istog bi proizlazilo da izostanak takvog formalna utvrđenja priječi tužitelja da dokazuje svoje navode, što da je protivno temeljnim načelima ZPP-a.

2.2. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana presuda "uz usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te obveže tuženicu na plaćanje troškova postupka" odnosno podredno da se ista ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom bruto plaće za razdoblje od rujna 2011. do svibnja 2014. u iznosu od 13.364,48 eura sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a s osnova razlike pirotehničkog dodatka koje je tužitelju isplaćivan i pirotehničkog dodatka za kojega tvrdi da ima pravo "jer da je obavljao poslove razminiranja, a ne poslove čišćenja i sanacije terena od neeksplodiranih minsko eksplozivnih i ubojitih sredstava" na području [obrt] (dalje [obrt]").

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava sve prema čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita te da žalba tužitelja nije osnovana.

7.1. Nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a zbog činjenice što nije sud povjerovao iskazima svjedoka OJ i EJ jer je sud obrazložio da navedenim svjedocima nije povjerovao kao ni tužitelju i to u dijelu u kojem su isti iskazi u suprotnosti sa iskazima svjedoka R i O.

7.2. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U prvostupanjskom postupku je provedenim dokazima (saslušanjem tužitelja, svjedoka, financijskim vještačenjem te uvidom u isprave) pravilno utvrđeno slijedeće činjenično stanje (čl. 8. ZPP-a):

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba, a u razdoblju od 17. siječnja do 30. lipnja 2011. da je završio specijalističku izobrazbu te stekao temeljni VSSp 31 C "Pirotehničar tehničke službe";

-da je tužitelju rješenjima Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 23. srpnja 2010. ispravljenog rješenjem od 02. studenog 2010. i od 23. siječnja 2013. utvrđeno pravo na pirotehnički dodatak II. kategorije po koeficijentu 0,2;

-da protiv tih rješenja tužitelj nije podnosio žalbu i ista da su postala pravomoćna/izvršna i predstavljaju upravne akte;

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio angažiran na zadacima pregleda i sanacije područja oko [obrt]" po zapovijedi zapovjednika BzO , Klasa: POV 213-01/11-01/5, Urbroj: 3520-S3-01-11-8 od 28. rujna 2011.;

-da je tužitelju isplaćivan mjesečni pirotehnički dodatak II. kategorije koeficijent 0,2 i dnevni pirotehnički dodatak koeficijent 0,07 osnovice za obračun plaće za dane kada je obavljao poslove sanacije i čišćenja terena oko [obrt];

-da je tužitelj obavljao poslove pirotehničkog pregleda prostora, sanacije i čišćenje prostora od neeksplodiranih ubojitih sredstava koji su se nalazili na površini terena i koje je trebalo otkriti i identificirati, na siguran način prikupiti i rastaviti, deaktivirati i uništiti, a da nije obavljao poslove razminiranja jer se nije radilo o minskom polju ili skupinama namjerno postavljenih protupješačkih, protuoklopnih i kazetnih mina;

-da činjenica minskog polja ili minski sumnjivog područja nije potvrđeno od strane nadležnog državnog tijela Hrvatskog centra za razminiranje (dalje HCR);

-da je odredbom čl. 9. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13 – dalje Pravilnik) propisano da djelatnoj vojnoj osobi koja ima zvanje pionir-pirotehničar i raspoređen je na tu dužnost pripada pirotehnički dodatak za rad u minskom polju I. kategorije dok osobi koja ima zvanje pirotehnički tehničar službe, tehničar specijaliziran za raketne sustave, tehničar mehaničar specijaliziran za morske mine, torpeda te oružar za zrakoplovni UbS (ubojita sredstva) pripada pirotehnički dodatak za rad II. kategorije;

-da pirotehnički dodatak I. kategorije iznosi koeficijent od 0,4 i dnevni pirotehnički dodatak od 0,1 osnovice za obračun plaće dok pirotehnički dodatak II. kategorije iznosi koeficijent od 0,2 i dnevni pirotehnički dodatak od 0,07 osnovice kroz cijelo utuženo razdoblje;

-da prema čl. 9. Pravilnika da bi djelatna vojna osoba ostvarila pravo na isplatu pirotehničkog dodatka I. kategorije moraju se ispuniti kumulativno uvjeti da djelatna vojna osoba ima zvanje pionir-pirotehničar, da je raspoređena na tu dužnost (inženjerske postrojbe) te da se radi o minskom polju;

-da tužitelj nije bio osposobljen za zvanje pionir-pirotehničar jer nije dokazao da je prošao program specijalističke vojne obuke već je imao završenu specijalističku izobrazbu za pirotehničara tehničke struke te je mogao samostalno obnašati dužnost pirotehničar tehničke struke na poslovima tehničkog održavanja UbS-a, da je pirotehničar tehničke struke osposobljen i ovlašten za samostalan rad i to pri zadaćama prepoznavanja njemu poznatih ubojitih sredstava (streljiva, granata, bombe i sl.) kao i za prikupljanje, ostavljanje i deaktiviranje tih sredstava a koje poslove da je tužitelj obavljao u [obrt]" u sanaciji i čišćenju terena, da mu je u skladu sa time pravilno isplaćivan pirotehnički dodatak II. kategorije sukladno Pravilniku, da područje [obrt]" nije utvrđeno od strane HCR-a kao minsko polje ili minsko sumnjivo područje niti da je bilo minsko sumnjivo područje do eksplozije skladišta u rujnu 2011. kao ni nakon toga da se ne može smatrati minskim sumnjivim područjem u smislu čl. 2. st. 1. podstavak 13. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" broj: 53/07, 111/07 i 141/11).

9. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan kraj činjenice da isti na području [obrt]" nije obavljao poslove razminiranja već poslove sanacije i čišćenje terena od neeksplodiranih ubojitih minsko eksplozivnih sredstava pa da mu stoga ne pripada pirotehnički dodatak I. kategorije a isto tako da se nakon "donošenja i zaprimanja rješenja o zvanju i rasporedu na dužnost o utvrđenom pirotehničkom dodatku nije žalio pa da su ta rješenja postala pravomoćna te da u ovom postupku ne može tražiti isplatu većih dodataka na plaću".

10. Navedena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Dakle, da bi tužitelj sukladno citiranom Pravilniku ostvario pravo na tražene dodatke moraju se kumulativno ispuniti uvjeti: da je tužitelj osposobljen za zvanje pionir-pirotehničar; da je isti raspoređen na tu dužnost; da se radi o minskom polju. Ništa od navedenog u ovom postupku nije utvrđeno (dokazano). Neposredno nadređeni tužitelju a saslušani u ovom postupku kao svjedoci (R i O) iskazivali su da tužitelj nije obavljao poslove razminiranja već da je bio angažiran na čišćenju i sanaciji terena nakon eksplozije u [obrt]". Isto tako, bitno je za istaknuti da je tužitelju rješenjima tuženice (kao upravnim aktima) utvrđeno pravo na pirotehnički dodatak II. kategorije i da se isti protiv tih rješenja nije žalio pa su ona postala pravomoćna (tako i Rev- 2653/2018 od 17. svibnja 2022.).

11. Stoga kako u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj obavljao poslove razminiranja nego da je obavljao poslove na sanaciji i čišćenju terena od neeksplodiranih minsko eksplozivnih sredstava i ubojitih sredstava, da je za te poslove tužitelj raspoređen rješenjima tuženice kao i da mu je priznato pravo na pirotehnički dodatak II. kategorije (po koeficijentima 0,2 te 0,07), a ne I. kategorije (po koeficijentima 0,4 te 0,1), kako on to zahtjeva, da su ta rješenja postala pravomoćna pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju ne pripada zatraženi pirotehnički dodatak te s tim u vezi pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Konačno, pravilna je odluka o troškovima postupka kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

13. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

14. Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus