REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1140/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB: 53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-560/2023-15 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-560/2023-15 od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.886,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 29. veljače 2008. na iznos od 0,18 eura do zaključno 29. srpnja 2014. na iznos od 1.066,16 eura pa sve do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.365,45 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tuženik putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga, sa obrazloženjem, u bitnome, da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, da je pogrešan zaključak suda da ugovorne strane nisu pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu, da je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima različitih valuta koje je tuženik u to vrijeme nudio klijentima, samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, da je Ugovor ispunjen, da tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta, niti koristio pravo da raskine ugovor, da je način na koji je protumačen direktni učinak presuda iz kolektivnog spora tuženika onemogućio u dokazivanju činjenica i okolnosti na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost (ništetnost) osporenih ugovornih odredaba, da je sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja pa da se postavlja pitanje uloge suda u tzv. individualnim parnicama, da sud nije pravilno primijenio odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), da prvostupanjski sud presumira nepoštenje tuženika kao neoborivu presumpciju, a što je u suprotnosti sa svim već ranije iznijetim navodima i zakonskim odredbama, da, jer tuženik smatra da pobijana presuda nije zakonita i da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, pobija i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se zbog ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 218-50-4360324 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, ŠĆ kao sudužnika te tuženika koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec pod poslovnim brojem OV-16835/07 07. rujna 2007., kojim odredbama je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) - isplati preplaćeni iznos za razdoblje od veljače 2008. do srpnja 2014.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 05. rujna 2007. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, ŠĆ kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.464,98 CHF na rok otplate od 84 mjeseci (čl. 1.);

-da je čl. 2. Ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,79% godišnje;

-da je u čl. 7. Ugovora ugovoren način otplate kredita i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu;

-da je prema čl. 6. Ugovora vidljivo da se radi o namjenskom Ugovoru za kupnju motornog vozila;

-da je od početka otplate kredita (31. listopada 2007.) do dana otplate kredita (29. srpnja 2014.) tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita te su posljedično nastale razlike u obvezi tužitelja prilikom otplate kredita i iznosa kojega bi trebao isplatiti po nepromjenjivom ugovorenom tečaju s time da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit. U tom je razdoblju, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, grana financije ĐĆ došlo do razlike više obračunatog iznosa u odnosu na valutnu klauzulu između naplaćenih iznosa i onih koji bi bili naplaćeni po početnom tečaju od 4.886,97 eura.

9. Prvostupanjski je sud s obzirom na navedena utvrđenja zaključio, da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz CHF jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a da tuženik nije informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, a niti je tužitelju omogućio da na ravnopravno bazi pregovara o toj ugovornoj odredbi.

9.1. Nadalje da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne jer da je primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a dovoljno se pozvati na odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto tako da su te odredbe (iz Ugovora) sadržajno izražene na identičan način kao i one iz navedenog postupka. Stoga je sud prvog stupnja posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu s osnova valutne klauzule (zbog razlike u tečaju CHF) koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u iznosu od 4.886,97 eura (prema postavljenom zahtjevu od 01. travnja 2025., stranica 71 do 73 spisa) prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

10. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koja je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018 počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 13. lipnja 2023.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima se ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o kreditu od 05. rujna 2007. kojima je tuženik bio ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju građana valja reći da je žalba tuženika neosnovana s obzirom na odredbu čl. 118. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15 - dalje) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika i presudu Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. u kojoj je tuženik bio stranka postupka, i koja suprotno žalbenim navodima, obvezuje prvostupanjski sud pa posljedično sa time prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih zakonskih odredbi obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

11.1. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96., čl. 99. i čl. 102. ZZP-u iz 2007. godine.

11.2. Postupajući na navedeni način, tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12. Međutim valja navesti i da presude donesene u navedenom kolektivnom sporu se odnose na prosječne potrošače, a po prirodi stvari, u tom se sporu nije utvrđivalo kakve su informacije dobili pojedini potrošači tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ugovora o kreditu što znači da u pojedinačnom sporu banka može dokazivati obaviještenost potrošača, odnosno njegov informirani pristanak na sklapanje takvog ugovora. Tuženik u tom pravcu nije predlagao određene dokaze pa ovaj drugostupanjski sud stoga, uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/2021 od 30. lipnja 2022., ocjenjuje kako u konkretnom slučaju tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. Stoga a suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 1111. i čl. 1115. ZOO- a ispravno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenih novčanih iznosa pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, tuženik nezakonito ugovorenom valutnom klauzulom od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan isplatiti tužitelju, a za što su dati jasni i prihvatljivi razlozi - uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik svojom žalbom.

13.1. Odluka o tijeku zateznih kamata je pravilna jer prema okolnostima konkretnog slučaja proizlazi da je tuženik kao trgovac nepošteni stjecatelj pa je u obvezi isplatiti zateznu kamatu od dana stjecanja, a ne kako to pogrešno navodi tuženik od dana podnošenja zahtjeva.

14. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

15. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu odluku suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus