REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po majci i zz MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] te po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Velimiri Anibalović, odvjetnici u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1022/2023-23 od 23. siječnja 2025. i rješenja o ispravku istog suda poslovni broj: P Ob-1022/2023-27 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika te se potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1022/2023-23 od 23. siječnja 2025. i rješenje o ispravku istog suda poslovni broj: P Ob-1022/2023-27 od 20. svibnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenu rješenjem o ispravku od 20. svibnja 2025. odlučeno je da se mijenja obveza tuženika iz t. I. izvansudske nagodbe sklopljene 28. veljače 2013. pred Centrom za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica [obrt] (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni [obrt]) te da se nalaže tuženiku da za uzdržavanje mlt. ĆĆ doprinosi mjesečni iznos od 876,00 eura počevši od 29. rujna 2023. pa do 26. travnja 2024., a od 27. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 913,00 eura mjesečno sa dospijećem svakog 15. -og u mjesecu za tekući mjesec s time da razliku plaćenih i dosuđenih mjesečnih iznosa u ukupnom iznosu od 8.081,00 euro plati odjednom, u roku od 15 dana, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od 541,00 euro, 578,00 eura i 413,00 eura teče kako je pobliže naznačeno u rješenju o ispravku.

1.1. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju iznos od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

1.2. Rješenjem o ispravku ispravljena je izreka i obrazloženje presude i to tako da se svugdje gdje je navedeno 350,00 eura treba pisati 335,00 eura odnosno gdje je naveden ukupan iznos od 7.736,00 eura treba pisati 8.081,00 euro.

2. Protiv navedene presude putem svoje punomoćnice pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga. Ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) kao i da je povrijeđena odredba čl. 8. ZPP-a. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 311. Obiteljskog zakona (dalje ObZ) utvrdio da je za redovne životne potrebe mlt. ĆĆ u dobi od 14 godina potrebno 650,00 eura mjesečno. Taj je iznos zatim uvećan za 40% i konačno je određen iznos uzdržavanja od 913,00 eura sve pozivom na odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a. Tuženik drži da je sud pogrešno primijenio odredbe ObZ-a, odnosno da su dosuđeni iznosi previsoki te da navedeno nije "sukladno prosječnom hrvatskom standardu". Tuženik se brine o tužitelju i njegovim potrebama te je u svemu uključen u njegov obiteljski život, organizira i po potrebi plaća liječničke preglede tužitelju pa je tako platio i ortodonta i cjelokupni iznos ortodontskog pomagala jer su liste čekanja HZZO-a prema njegovoj ocjeni predugačke, kupuje mu leće, kupio mu je i laptop itd. Navedena skrb predstavlja kako materijalno tako i nematerijalno davanje.

2.1. Tuženik je iskazao da skuplju odjeću i obuću mlt. tužitelj mora zaslužiti uspjehom u školi ili treninzima i sud je utvrdio da tuženik u svojim odgojnim metodama koristi sistem takvog nagrađivanja. No, ovakvo previsoko određen iznos uzdržavanja sud je, takvu mogućnost kupnje skuplje odjeće i obuće i zadovoljavanja sličnih potreba, pretočio u tužiteljevu svakodnevnicu jer taj iznos tuženik može prema ocjeni suda s obzirom na svoje prihode i tablicu plaćati. Naime, sud nije uopće cijenio činjenicu da je ukupna tuženikova plaća rezultat jako velikog broja radnih sati i to prekovremenih, dežurstva i pripravnosti. Tuženik smatra da je iznos od 500,00 eura mjesečno u svim okolnostima relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu i odgovara ukupnim realnim materijalnim potrebama tužitelja, a da sve preko toga predstavlja "povećanje životnog standarda majke i zz tužitelja kao drugog roditelja na teret tuženika". Sud je prihvatio preinaku tužbe sukladno podnesku tužitelja od 20. lipnja 2024. kojem se tuženik protivio, a o čemu sud nije odlučio niti je sud cijenio činjenicu da je vrijeme utuženja rujan 2023. i dalje sve do travnja 2024. tuženikova ukupna osnovna plaća bila značajno niža. Osporava i odluku o troškovima postupka jer da su svi troškovi tužitelja izuzev troška za ukupno četiri radnje bili neopravdani.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz "odluku suda da svaka stranka snosi svoje dosadašnje troškove prouzročene vođenjem predmetnog prvostupanjskog postupka".

3. U žalbi izjavljenoj na rješenje o ispravku tuženik u bitnome navodi, da je predmetno rješenje nezakonito u cijelosti, da je rezultat pogrešne primjene odredbe čl. 342. ZPP-a jer da rješenjem o ispravku nije dopušteno mijenjati sadržaj izreke presude, da se ne radi o greškama u pisanju i računanju već da se eventualno radi o pogrešnom suđenju što da se ne može otkloniti ispravkom presude već povodom žalbe osobe koja za to ima pravni interes, da je mlt. tužitelj prijedlog radi ispravka presude podnio 04. ožujka 2025. odnosno izvan žalbenog roka obzirom da je presuda objavljena 23. siječnja 2025. Predlaže da rješenje kao nezakonito ukine i odbije prijedlog tužitelja za ispravak presude.

4. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

5. U svom odgovoru na žalbu tuženika mlt. tužitelj navodi da tuženik često u žalbi koristi izraz "nepravedan" ne vodeći pri tome računa koliko je nepravde nanio mlt. tužitelju plaćanjem uzdržavanja u iznosu od 335,00 eura te činjenicom da je u 12 godina iznos uzdržavanja povećan samo jednom. Drži da se najveća nepravda događa upravo njemu jer da, ako jednom i presuda postane pravomoćna, više ne održava njegove stvarne potrebe kao primatelja uzdržavanja jer su iste zbog proteka vremena narasle. Predlaže da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet ove parnice je zahtjev mlt. tužitelja za povećanjem iznosa uzdržavanja

– onoga koji je utvrđen izvansudskom nagodbom od 28. veljače 2013., odnosno usmenim sporazumom iz 2019./2020. u visini od 335,00 eura mjesečno (za listopad i studeni 2024. isplaćeno po 500,00 eura mjesečno) – na novi iznosi od 913,00 eura mjesečno.

8. Prvenstveno valja navesti da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati. Prvostupanjski je sud dopustio preinaku tužbe prema zahtjevu mlt. tužitelja iz podneska od 20. lipnja 2024. u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a jer su nakon podnošenja tužbe donesena nova Odluka o Tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Nadalje, činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Između stranaka nije sporno da su se ispunili uvjeti za povećanje uzdržavanja mlt. tužitelja u odnosu na izvansudsku nagodbu iz 2013., odnosno usmeni sporazum iz 2019/2020. Tuženik je tijekom postupka isticao da ne spori zahtjev u dijelu koji se odnosi na povećanje uzdržavanja do iznosa od 500,00 eura. Dakle, između stranaka je sporna "samo" visina zahtjeva.

10. Tuženik, kao otac mlt. tužitelja, kao jedan od roditelja u zakonskoj je obvezi (prema čl. 288. st. 1. ObZ-a - "Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) doprinositi za njegovo uzdržavanje. Visina te njegove obveze – koja je kao što je navedeno jedina u ovoj parnici sporna, zavisi od onoga što predviđaju odredbe čl. 311., čl. 313. te čl. 314. ObZ-a o okolnostima koje jedino i mogu biti relevantne za odluku o toj visini.

11. Sud prvog stupnja je te odredbe pravilno primijenio i ispravno utvrdio:

-da je mlt. ĆĆ rođen **.**.2010. u [adresa] i u vrijeme podnošenja tužbe (2023. godine) pohađao je sedmi razred osnovne škole, da živi sa majkom i mlađom sestrom NĆ u stanu površine cca 57 m[2] u vlasništvu majke za kojega majka otplaćuje kredit, da od izvanškolskih aktivnosti pohađa tečaj stranog jezika te da je član Škole veslanja [obrt], da trošak redovnih životnih potreba za mlt. ĆĆ iznose cca 650,00 eura mjesečno za 2024. godinu a da je taj trošak bio nešto manji 2023. godine "jer da su uslijed inflacije cijene porasle do 30%" a isti se odnose na troškove prehrane, higijene, kućanskih potrepština, trošak toplog obroka u školi, te dodatni troškovi kao što je trošak šišanja, trošak džeparca i sl.;

-da je tuženik zaposlen na radnom mjestu dr. med. specijalista u [obrt] u Zagrebu te da njegova mjesečna primanja su od rujna do studenog 2023. iznosila u prosjeku 3.600,00 eura mjesečno, a od siječnja do listopada 2024. u prosjeku 4.800,00 eura mjesečno, da je prema potvrdi Porezne uprave za tuženika za 2023. godinu utvrđeno kako njegov ukupni prihod u toj godini iznosi 54.578,37 eura odnosno prosječno mjesečno cca 4.450,00 eura a da je iz potvrde Porezne uprave za 2024. godinu za prva dva mjeseca utvrđeno kako njegov prosječan mjesečni prihod iznosi cca 4.580,00 eura, da prema preslici web stranice [obrt] proizlazi da je isti kao član tima zaposlen u navedenoj poliklinici međutim da iz dopisa [obrt] odnosno ravnatelja poliklinike proizlazi da on tamo nije zaposlen, da je suvlasnik zajedno sa sadašnjom suprugom stana u [adresa] u površini cca 77 m[2] za kojega da plaća kredit, da mjesečni anuiteti iznose cca 938,00 eura, odnosno 1.340,00 eura kada se mjesečnom anuitetu doda i potreba za otplatom životnog osiguranja kao osiguranje stambenog kredita, da isti ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta vrtićke dobi mlt. Ć rođenog **.**.2019., te je isti vlasnik automobila marke [obrt].

12. Cijeneći prednja utvrđenja te primjenu čl. 311. st. 2. ObZ-a prvostupanjski sud je mišljenja da prema utvrđenom životnom standardu tuženika kao oca proizlazi da isti može doprinositi za izvanredne troškove mlt. tužitelja i to: izvanškolske aktivnosti te školske izlete, povremene odlaske u kino i kazalište, odnosno te je troškove sud pribrojio onim koji su utvrđeni kao redoviti životni troškovi i utvrdio da iznose cca 900,00 eura mjesečno što da odgovara i iznosu prosječnih potreba iz objavljenih Tablica o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

12.1. Sud prvog stupnja pri tome prihvaća zahtjev tužitelja iz podneska od 20. lipnja 2024. smatrajući iznos od 876,00 eura mjesečno za 2023. godinu iznos od 913,00 eura za 2024. godinu primjerenim potrebama mlt. tužitelja i mogućnosti njegovog oca, odnosno tuženika. Navedene iznose sud je umanjio u odnosu na plaćene iznose uzdržavanja po ocu a na tako dosuđene iznose uzdržavanja dosudio i zakonsku zateznu kamatu primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) od dana podnošenja tužbe na temelju čl. 306. ObZ-a.

13. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Odredbom čl. 307. ObZ-a propisano je da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje te da će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju dok će pri ocjenjivati mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovno stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanje.

14. Kada se uzdržavanje traži za dijete sud je, prema odredbi čl. 311. ObZ-a, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se prema st. 2. tog članka potreba djeteta utvrđuje prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu st. 2. čl. 311. ObZ-a, odnosno visinu uzdržavanja odredio prema životnom standardu roditelja koji plaća uzdržavanje, ovdje tuženika.

15.1. Ovaj sud je suglasan sa ocjenom suda prvog stupnja uzimajući u obzir visinu svih prihoda i opće imovno stanje tuženika da je isto iznad prosječno. Isto tako sud prvog stupnja pravilno je utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja određujući iste prema životnom standardu tuženika kao roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a sve na temelju prava djeteta da prati standard svojeg roditelja. Navedeni iznos odgovara i iznosima uzdržavanja iz Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta od 02. travnja 2025. u kojoj je već integrirano pravilo prema kojem se ukupne prosječne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja obveznika uzdržavanja.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na visinu samog iznosa uzdržavanja valja reći da kada se uzmu u obzir materijalne potrebe mlt. tužitelja vezano za školske, odnosno izvanškolske aktivnosti pa tako i troškove članarine za veslanje, troškove opreme, troškove odlaska na natjecanja, troškove pohađanja engleskog jezika – utvrđen iznos zasigurno ne predstavljaju previsoki iznos u smislu, kako to tvrdi tuženik, da bi zbog plaćanja istog došli do povećanja standarda majke mlt. tužitelja. U odnosu na daljnje žalbene prigovore koji se odnose na trošak kupnje leća, ortodontskog pomagala i sl. za istaknuti je da sukladno čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete se uvijek određuje u novčanom iznosu pa se taj iznos ne može umanjiti za troškove kupnje pojedinih stvari ili plaćanje svojem djetetu pojedinih liječničkih pregleda.

17. U odnosu na rješenje o ispravku presude valja reći da je isto rješenje pravilno doneseno u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a. Naime, sud je premda je navedena činjenica nesporna između stranaka umjesto iznosa od 335,00 eura mjesečno uzeo da tuženik doprinosi 350,00 eura mjesečno pa je za tako utvrđene iznose umanjivao ukupan iznos uzdržavanja. Navedeno predstavlja pogrešku u računanju pa je sud prvog stupnja pravilno donio pobijano rješenje o ispravku.

18. Konačno, i odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbe Odvjetničke tarife). Isto tako, po ocjeni ovog suda trošak koji je mlt. tužitelju priznat, a izvan troška predviđenog Tbr. 7. t. 3. alineja 3. Odvjetničke tarife bio je potreban u postupku a radi se o troškovima zastupanja na ročištima od 07. studenog 2024. i 11. prosinca 2024. te sastavu podneska od 06. studenog 2024.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Isto tako na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a valjao je odbiti i žalbu tuženika protiv rješenje o ispravku te odlučiti kao u izreci ove odluke.

19.1. Kako su odbijene žalbe tuženika valjalo je odbiti i njegove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).

U Puli - Pola 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus