Poslovni broj P.584/2021-28

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari I tužiteljice JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II tužiteljice IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III tužiteljice RE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV tužitelja DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i V tužiteljice FE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelji I-V zastupani po punomoćniku Zlatku Šimeku, odvjetniku u Koprivinici, protiv tuženika DE, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Niti Svilokos, odvjetnici u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Slavena Šoše, odvjetnika u Dubrovniku, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, 29. rujna 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1) Nalaže se tuženom DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati iznos od 716,70 EUR (ranije 5.400,00 kn) 1. tužiteljici JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 12.7.2021. pa do konačne isplate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

2.) Nalaže se tuženom DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati iznos od 239,04 EUR (ranije 1.800,00 kn) 2. tužiteljici IE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 12.7.2021. pa do konačne isplate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

3.) Nalaže se tuženom DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati iznos od 239,04 EUR (ranije 1.800,00 kn) 3. tužiteljici RE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 12.7.2021. pa do konačne isplate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

4) Nalaže se tuženom DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati iznos od 148,12 EUR (ranije 1.116,00 kn) 4. tužitelju ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 12.7.2021. pa do konačne isplate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

5.) Nalaže se tuženom DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati iznos od 100,34 EUR (ranije 756,00 kn) 5. tužiteljici FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 12.7.2021. pa do konačne isplate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

6.) Nalaže se tuženom ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plaća mjesečnu najamninu do petog u mjesecu za tekući mjesec i to: 1. tužiteljici EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (sada JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 19,91 EUR (ranije 150,00 kn) mjesečno počevši od 1.8.2021. pa nadalje do svakog 5-tog u mjesecu na račun HR06 23860023211794419 kod Podravske banke d.d. Koprivnica 2. tužiteljici IE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6,64 EUR (ranije 50,00 kn) mjesečno počevši od 1.8.2021. pa nadalje do svakog 5-tog u mjesecu na račun 5324070003234071346 kod OTP banke 3. tužiteljici RE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6,64 EUR (ranije 50,00 kn) mjesečno počevši od 1.8.2021. pa nadalje do svakog 5-tog u mjesecu na račun [broj bankovnog računa] kod OTP banke 4. tužitelju ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 4,11 EUR (ranije 31,00 kn) mjesečno počevši od 1.8.2021. pa nadalje do svakog 5- tog u mjesecu na račun [broj bankovnog računa] kod Privredne banke 5. tužiteljici FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 2,79 EUR (ranije 21,00 kn) mjesečno počevši od 1.8.2021. pa nadalje do svakog 5-tog u mjesecu na račun [broj bankovnog računa] kod Raiffeisen bank a u slučaju neplaćanja tužiteljima dosuđenu zakupninu da tuženi plati i zakonske zatezne kamate prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona od dospijeća svake mjesečne rate do 5 – tog u mjesecu pa do isplate

7.) Tuženi ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] je dužan nadoknaditi parnični trošak tužiteljima sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona i to počevši od dana donošenja odluke suda prvog stupnja pa do konačne isplate u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. rujna 2025.g., sve u roku od 15 dana, dok se sa ostatkom postavljenog zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 500,00 EUR tuženik odbija.

Obrazloženje

1.1. U tužbi podnesenoj sudu dana **.**.2021. EE, UE, RE, ŠE i FE (dalje: tužitelji) navode da su oni suvlasnici nekretnine upisane u zk. ulošku br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] – zgrada 1161/1 sa 30 m2 koja je na dvije etaže tj. ukupno 60 m2. Prvo tužiteljica je upisana suvlasnica sa 2352/47040 dijela, drugo tužiteljica je suvlasnica sa 784/47040 dijela, treće tužiteljica je suvlasnica sa 784/47040 dijela, četvrto tužitelj je suvlasnik sa 490/47040 dijela, a peta tužiteljica je suvlasnica sa 336/47040 dijela, dok je tuženik na istoj nekretnini upisan kao suvlasnik 2340/47040 dijela. Tuženik živi u navedenoj nekretnini. Tužitelji su nudili tuženiku da otkupi njihove suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini, na koje se ponude tuženik oglušio.

1.2. Tužitelji traže da im tuženi plati korištenje nekretnine i unatrag tri godine od dana podnošenja tužbe a sve sukladno odredbi članka 229. Zakona o obveznim odnosima tj. od 1.8 2018. do zaključno 31. srpnja 2021. tj. 36 mjeseci unatrag. Po mišljenju tužitelja tuženik im je dužan plaćati korištenje njihove nekretnine kao mjesečnu najamninu a ako se tuženi protivi iznosima koje tužitelji potražuju predlažu da ju sud odredi po tržišnim uvjetima a po procjeni sudskog građevinskog vještaka. Tužitelji smatraju da je pravična najamnina za korištenje njihovog suvlasničkog dijela u slijedećim mjesečnim iznosima kao i naknada za unatrag 36 mjeseci tj. 3 godine: za prvo tužiteljicu u iznosu od 150,00 kn mjesečno x 36 mjeseci = 5.400,00 kn, za drugo tužiteljicu u iznosu od 50,00 kn mjesečno x 36 mjeseci = 1.800,00 kn, za treće tužiteljicu u iznosu od 50,00 kn mjesečno x 36 mjeseci = 1.800,00 kn, za četvrto tužitelja u iznosu od 31,00 kn mjesečno x 36 mjeseci = 1.116,00 kn, za petu tužiteljicu u iznosu od 21,00 kn mjesečno x 36 mjeseci = 756,00 kn

1.4. Stoga tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na podmirenje troškova postupka.

2.1.Tuženi ŠE (u daljnjem tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 10. rujna 2021.g. navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Obrazlaže da je on ranije pred sudom pokrenuo pojedinačni ispravni postupak radi upisa prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se vodi pod posl.br.Z.8063/2020, a ta nekretnina je jedini dom njemu i njegovom bratu NE, a u njoj još žive i njegovi sinovi J i I. Brat mu je civilna žrtva Domovinskog rata. Predmetna nekretnina je mala kućica, gabaritne površine oko 30 m2, a sastoji se od podruma koji se može upotrijebiti samo kao skladišni prostor, prizemlja sa malim sanitarnim čvorom i kuhinjom u kojoj on i spava, te dvije prostorije u potkrovlju u kojima spavaju njegov brat i sinovi. Smatra da je potrebno da sud iziđe na očevid jer je iznos najamnine koju tužitelji traže u najmanju ruku neosnovan, te da tužitelji iako naoko upisani kao vlasnici u naravi nisu mogli biti vlasnici te nekretnine. U posjedu te kuće je njegova obitelj, prije je tu živjela njegova sestra AE, a od osamdesetih godina tu živi on i njegov brat, a ističe da preko 50 godina nekretninu koristi isključivo njegova obitelj. Između prednika njega i suprotne strane (djedovi su im bili braća) postojao je dogovor u okviru obitelji da njegov djed koristi tu kuću, kako je i bilo jer je istu koristila njegova tetka HE, onda njegova sestra, pa on sa obitelji. Nitko im nikada nije osporavao to pravo, uključujući tužitelje, koji su znali za predmetni dogovor. Dalje ističe da je on jedini koji privređuje u obitelji, te da im je ta nekretnina dom.

2.2. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U svom podnesku od dana 18. listopada 2021.g. (stranica 15-17 spisa) tužitelji navode da prema sadržaju odgovora na tužbu smatraju da tuženik ne osporava tužbu ni po kojoj osnovi, dapače priznaje upis tužitelja u zemljišnim knjigama kao suvlasnika. Smatraju da vođenje pojedinačnog ispravnog postupka nema nikakav utjecaj na ovaj postupak, a i da je taj postupak neosnovan (zato su izjavili prigovor) jer je suvlasnički dio I tužiteljice i IV tužitelja veći od onog tuženika. Kako tuženik navodi pokojnu tetku HE tu tužitelji ističu da je ona oporučno raspolagala svojom imovinom, a ovu konkretnu nekretninu su naslijedili po zakonu zakonski nasljednici koji su se svi prihvatili svog dijela (rješenje O.97/72 od 15. prosinca 1975.). Protive se saslušanju svjedoka na okolnost „dogovora mrtvih osoba“. Sudu naglašavaju da se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišnu knjigu, a prestaje brisanjem, tako da nikakvi iskazi ne mogu promijeniti to stanje jer je upisano vlasništvo tužitelja pravovaljano. Dalje se navodi da se I tužiteljica tuženiku javila dopisom od dana 23. travnja 2014. radi razvrgnuća suvlasništva putem sporazuma, a isti dopis mu je uputila i dana 28. ožujka 2017. Pokrenut je sudski postupak razvrgnuća, koji se vodio pod posl.br.R1.67/2017, a u kojem je prijedlog povučen jer OIB [osobni identifikacijski broj]i svih predloženika nisu bili poznati. Nakon toga, tuženik je ponovno pozvan na dogovor dopisom od dana 15. lipnja 2020., međutim ni na taj nije odgovorio. Osim toga, tuženik navodi da nema sredstava, a počeo je sa radovima na nekretnini, koji su obustavljeni temeljem Rješenja Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, koje je dostavljeno i tužiteljima. Slažu se sa prijedlogom tuženika da sud pristupi očevidu, s obzirom da se tvrdnje tuženika o površinama ne slažu sa stanjem u zemljišnim knjigama, a pritom predlažu i da vještak procjeni iznose koji bi kao naknada za korištenje navedenog prostora pripadala tužiteljima ponaosob. Pritom smatraju da treba uzeti u obzir da se nekretnina nalazi u staroj gradskoj jezgri i zaštićeni je spomenik, pa je tržišna vrijednost iste visoka. Ispravlja omjer vlasništva IV tužitelja, jer je pogrešno naveden u tužbi.

4. Tuženik se u podnesku od dana 22. studenog 2021 (stranica 29-30 spisa), osvrće na ono navedeno u podnesku tužitelja, osporavajući da bi u svom odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev po bilo kojoj osnovi. Dalje navodi da je njegovom sinu J, koji živi s njim, potrebna stalna briga i pomoć radi zdravstvenog stanja, kao i njegovom bratu. Osim toga on nekretninu drži u posjedu uz znanje svih tužitelja, on je smatra svojim vlasništvom, što je bilo i razlog pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka.

5. Podneskom od dana 3. listopada 2022. (stranica 45-46 spisa) tužitelji požuruju postupak te uređuju tužbeni zahtjev, s obzirom da je dotadašnja II tužiteljica preminula te njena nasljednica (temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog pod posl.br.O.970/22 od 26. rujna 2022.) kći IE preuzima položaj svoje prednice, te se u tom pogledu mijenja tužbeni zahtjev.

6.1. Tijekom postupka sud je pregledao spisu priložene isprave i to zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5-7, 26-28 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. HE doneseno od strane ovog suda pod poslovnim brojem O.97/72 dana 15. prosinca 1975. (stranica 19 spisa), rješenje ovog suda pod posl.br.Z.2775/14 od 28. svibnja 2014. (stranica 20 spisa), dopis EE od 15. lipnja 2020. (stranica 21 spisa), dopis EE od 28. ožujka 2014. (stranica 22 spisa), rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Klasa:UP/I-612-08/21-11/0064 Urbroj:

532-05-02-17/14-21-2 od 24. lipnja 2021. (stranica 23-25 spisa), otpusno pismo OB Dubrovnik od 29. travnja 2021. (stranica 33-34 spisa), Izjavu ovjerenu od strane Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika (stranica 36-37 spisa), rješenje o nasljeđivanju od dana 12. rujna 2022. i ispravak od dana 3. listopada 2022. pod posl.br.O.970/22 donesenih od strane sudskog povjerenika Javnog bilježnika NE iz [adresa] u ostavinskom postupku iza pok. UE (stranica 48- 52 spisa), rješenje ovog suda doneseno pod posl.br.Z.2484/22 dana 9. ožujka 2022. (stranica 53-57 spisa), izjavu EE od 3. srpnja 2023. (stranica 73-74 spisa), te su saslušani II tužiteljica, III tužiteljica, IV tužitelj (zapisnik stranica spisa 75- 78 spisa) te tuženik (zapisnik stranica 96-98 spisa).

6.2. Tužitelji u pretežnom dijelu svojih iskaza navode isto – oni su upisani suvlasnici nekretnine, kao i tuženik, svi su međusobno rođaci i nekretninu su stekli nasljeđivanjem iza pok. tetke HE. Tuženik koristi nekretninu iako nije u cijelosti u njegovom vlasništvu, oduvijek tu živi sa članovima svoje obitelji, te smatraju da im je kao upisanim suvlasnicima nekretnine tuženik dužan plaćati naknadu za korištenje. II tužiteljica (koja je stupila u postupak nakon smrti majke) navodi da zna da se nekretnina nalazi u Starom gradu, na adresi [adresa], a ona tamo nikada nije bila. Njena majka jest, što joj je poznato iz onog što joj je pričala, negdje prije dvije godine kada se nekoliko njih suvlasnika dogovorilo da će otići do predmetne nekretnine razgovarati sa tuženikom. Pisano se nije okračala tuženiku, niti je tražila da joj omogući korištenje nekretnine, jedino traži rentu za korištenje ili da se nekretnina proda i novac podijeli suvlasnicima. III tužiteljica slično iskazuje, osim što navodi da je ona osobno išla na navedeni razgovor sa tuženikom, povod je bilo da je on započeo radove na nekretnini, a oni su svi suvlasnici, pa su otišli reći mu da nije nikoga pitao za suglasnost, te da oni svi žele da se ta nekretnina proda. Naglašava da tuženik ima stan u [adresa]. Ne zna točnu adresu nekretnine, samo da se nalazi u Starom gradu, tuda je kao djevojka znala prošetati jer je znala gdje se kuća nalazi. Oni svi ne žele da se gradi i žele da se nekretnina proda i da dobiju svoj dio, što su prilikom sastanka o kojem je govorila i rekli tuženiku. Ni ona se pisano ni na drugi način nije okračala tuženiku i nije tražila da joj se omogući posjed odnosno korištenje nekretnine. Poznato joj je da je u nekretnini živjela pok. HE, a nije joj poznato da bi postojao ikakav dogovor među suvlasnicima, kojih ima dosta, o korištenju nekretnine. Nije joj poznato ni da li su drugi suvlasnici pisanim putem kontaktirali tuženika. Dio osoba koje su upisane na nekretnini su prednici i braća i sestre tuženika, njen djed je bio iz iste kuće iz Točionika. U kući je bila kao cura, ne može opisati njen izgled, dodaje da oni ne žele živjeti u kući već je prodati. IV tuženik nešto je upoznatiji sa nekretninom (njenim položajem i izgledom – zna točnu adresu i kako izgleda unutra) jer je tamo neko vrijeme živio sa tetkom pok. HE, koja je bila udovica i nije imala djece, pa je slijedom toga nekretnina pripala svima njima. Dok je ona bila živa znao je otići tamo u posjetu, ali nakon njene smrti nije tamo išao, odnosno kasnije nije išao zato što se uselila sestra tuženika. Poznato mu je i da je ranije tamo stanovala sestra tuženika, a od 80-ih godina on. Mnogi suvlasnici nisu željeli da tamo itko bude, a on i ostali tužitelji žele da sud procjeni nekretninu, proda je i podijeli novac jer ona pripada svima njima. Kao i ostali bio je tamo prije oko dvije godine, jer je tuženik preuređivao kuću bez njihovog znanja i htjeli su ga spriječiti, naglašava da je tuženik bio veoma neugodan prilikom tog susreta. Oni žele jedino da se ta kuća proda i ništa ga drugo ne zanima, nije mu poznato niti je čuo da bi netko drugi od tužitelja slao pisma tuženiku. Dodaje da je tuženikov brat kao žrtva Domovinskog rata dobio od Grada Dubrovnika stan u [adresa], pa tuženik i njegova obitelj žive malo tamo, malo u spornoj nekretnini, kako ih volja. Nije mu poznato da bi postojao neki dogovor vezano za korištenje nekretnine, ne zna koliko na nekretnini ima upisanih suvlasnika, što se njega tiče ima ih četvero, a za ostalo ne zna niti ga zanima.

6.3. U svom iskazu tuženik navodi da u predmetnoj kući živi od 80-ih godina, sa bratom i dvoje djece, koji su svi u teškom zdravstvenom stanju. Prije njih u kući su živjeli najprije njegov otac, a onda i njegova sestra AE. Kuća je bila u derutnom stanju, ima svega 30ak kvadrata, oni su je obnovili. Ona je bila nasljedstvo iza tetke, a nasljednici su i ovdje tužitelji. Nikada ga nisu kontaktirali vezano za nekretninu, ne izravno, niti od njega nešto tražili, samo je imao neugodan susret sa gospođom R na Poreznoj upravi, koja ga je u prilici kada je pokušao riješiti probleme vezane za vlasništvo prozvala da koristi nešto što nije njegovo i rekla mu da ga može biti sram. Osim tog susreta samo su jednom tužitelji došli do nekretnine, ali se pritom njemu nisu obraćali. Na upit suda da li su tužitelji ikada od njega tražili da ih pusti u posjed nekretnine tuženik navodi da nisu i da on ne zna točno što oni žele. Nisu ga kontaktirali telefonski ili pismeno. Ne zna da li je njegove tetka HE sastavila oporuku, odnosno da li je iza nje vođen ostavinski postupak, niti koliko je imala braće i sestara, ali zna da je tetka imala još jednu kuću u [adresa] koja je pripala ŽE i da je on svoj dio stekao nasljeđivanjem od nje. Tužitelji su potomci braće i sestara njegovog djeda. Nikada nije primio nikakav dopis od EE. Ne zna tko su upisani suvlasnici na spornoj nekretnini, ali vidio je zemljišnoknjižni izvadak i zna da nije vlasnik u cjelini. Kontakt sa gđom R se dogodio prije nekih godinu dana i da je tamo išao obavijestiti tužitelje da će ići sa protutužbom. Prije pokretanja tog postupka nitko od njegove rodbine po tetki HE nije dolazio na nekretninu.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su svi upisani kao suvlasnici na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su svoje dijelove stekli kao zakonski nasljednici iza pok. HE pošto su i sami daljnji rod, da tuženik sa svojom obitelji koristi navedenu nekretninu.

8. Između parničnih stranaka je sporno da li je tuženik kao suvlasnik koji koristi nekretninu koja je u suvlasništvu i tužitelja (među ostalima) njima dužan platiti naknadu za korištenje nekretnine, ako jest za koje razdoblje je navedenu dužan platiti, u kolikom mjesečnom iznosu i da li je dužan plaćati iznose za buduće korištenje (i koliko).

9. Sud je odbio zahtjev tuženika koji je iznio na ročištu dana 24. studenog 2024.g., gdje je predloženo da se postupak prekine jer je isti pokrenuo pred ovim sudom postupak radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini, koji se vodi pod posl.br.P.111/2024, a do njegovog pravomoćnog okončanja. Postupak se sukladno odredbama čl.212. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) prekida ako: stranka umre: kada stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; kada zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici; kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kada nadležno tijelo odluči o prestanku rada; kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; kada se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda; kada zbog drugih uzroka prestane rad na sudu; te kada je drugim zakonom to određeno. Sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio sam ne riješavati o prethodnom pitanju ili ako je odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora EU i drugih akata (čl. 213. st.1. ZPP) Kako utvrđenje prava vlasništva ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku jer rezultat ovog postupka ne ovisi o rješenju u postupku P.111/2024, s obzirom da se pitanje naknade odnosi na razdoblje u kojem su tužitelji nesporno upisani suvlasnici nekretnine, a dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje ubuduće bi eventualna odluka u korist tuženika „poništila“ (ali tek od pravomoćnog okončanja tog spora), a nije ispunjen niti neki drugi zakonom propisan uvjet za prekidom postupka, time je zahtjev tuženika bio neosnovan i valjalo ga je odbiti.

10. Nisu provedeni predloženi dokazi saslušanjem svjedoka koje je predložio tuženik niti provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koje su predlagale obje strane jer sud nalazi da bi izvođenje takvih dokaza bilo suvišno. Također, nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužiteljica EE i FE, koje nisu pristupile na ročište na kojem su trebale biti saslušane, a to stoga jer je sud smatrao da je i bez provođenja tog dokaza moguće donijeti odluku u postupku jer je predmet dovoljno raspravljen. EE je u spis dostavila ovjerenu izjavu no takav se podnesak ne može uzeti u obzir kao stranački iskaz jer predstavlja izjavu osobe bez mogućnosti razjašnjenja i postavljanja pitanja kako nalažu zakonske odredbe o izvođenju takvog dokaza.

11. Glavna rasprava je zaključena na ročištu dana 20. studenog 2024.g. i ročište za objavu presude zakazano je za dan 3. siječnja 2025.g. Međutim, kako je u međuvremenu preminula I tužiteljica, postupak je prekinut rješenjem od dana 31. prosinca 2024., te je pozvana JE kao nasljednica I tužiteljice da preuzme postupak, Ročište za objavu odluke je odgođeno, a novo je zakazano nakon što su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka, s obzirom da nasljednik stupa na mjesto ranije stranke i preuzima postupak u stadiju u kojem je isti bio u trenutku smrti prednika.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.1. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao upisanih suvlasnika nekretnine da im tuženik kao njen suvlasnik i korisnik cijele nekretnine, plati naknadu za korištenje te nekretnine za razdoblje od tri godine prije podnošenja tužbe u ovom predmetu i za ubuduće, a u iznosima koje su odredili tužitelji prema njihovim upisanim suvlasničkim dijelovima.

13.2. Odredbama čl. 164. st.1. i 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje: ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštečeno ili uništeno. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju on odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 26. listopada 2009. poslovni broj Su-IV-188/09 zauzeto je mišljenje prema kojem ako je određena stvar još uvijek nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1 i čl. 165 st. 1 ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120 ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

13.4. Kako je predmet ovog spora kuća tj. nekretnina, a nijedna stranka ne tvrdi da bi ta nekretnina promijenila identitet, da bi tužitelji imali pravo od tuženika tražiti naknadu za korištenje njihovih suvlasničkih udjela, oni moraju dokazati da je tuženik bio nepošteni posjednik stvari jer se prema čl. 18 st. 5 ZV-a poštenje predmnijeva.

13.5. U čl. 38 st. 1 ZV-a, propisano je da, ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema čl. 42 st. 1 ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. O izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno čl. 38 st. 1 ZV-a moglo bi se govoriti samo u slučaju da su tužitelji kao suvlasnici doista imali volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da su tu volju na bilo koji način iskazali tuženiku i da ih je on u toj njenoj namjeri osujetio odnosno onemogućio ih izvršavanjem svoga suposjeda. Prema tome tuženik kao suvlasnik ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njegovog suvlasničkog dijela - dakle izvršavati i posjed, a tužitelji su dužni dokazati da je tuženik načinom na koji je u konkretnom slučaju on izvršavao te svoje ovlasti postupao protivno čl. 38 st. 1 ZV-a, odnosno da je vrijeđao njihova prava kao suvlasnika.

13.6. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev jednog suvlasnika protiv drugog suvlasnika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164 i 165 ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

13.7. Sud je prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu poklonio vjeru iskazima tužitelja, za koje vjeruje da u pretežnom dijelu odgovaraju istini. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u većem dijelu jer je isti kontradiktoran, tuženik je izbjegavao odgovore na pitanja i uporno govorio o činjenicama koje nisu relevantne za ovaj spor pokušavajući skrenuti pažnju sa postavljenog mu pitanja, a posebno se nevjerodostojnim ocjenjuje dio u kojem navodi da ga tužitelji nikada ni na koji način nisu kontaktirali. Međutim sud nalazi da je iskaz kakav je dan proizvod tuženikove nesigurnosti hoće li dati „prave odgovore“, odnosno zainteresiranosti da spor bude okončan odlukom u njegovu korist. Pomalo je ironična činjenica da se razlog zbog kojeg je tužbeni zahtjev odbijen (a što je kao rezultat priželjkivao tuženik) temelji na iskazima tužitelja i ispravama koje su oni dostavili u spis. Naime, svi tužitelji identično iskazuju u pogledu svojih težnji vezano za nekretninu i dosadašnjeg postupanja vezano za regulaciju odnosa sa tuženikom – oni žele da se nekretnina proda i dobiveni novac podjeli, a da im tuženik plaća najam za vrijeme koje je prošlo i za ubuduće (prema njihovim udjelima) dok se prodaja ne realizira (a s obzirom da ima još upisanih suvlasnika rješavanje problema prodaje bi moglo potrajati). Na nekretninu su neki od njih išli jednom, neki kažu zbog sudskog postupka, neki zbog bespravne dogradnje, ali ne da bi ga pozvali da im preda nekretninu u suposjed odnosno omogući korištenje iste. Jesu li mu prigovarali radi renoviranja, ili tražili da se nekretnina proda, ili samo bili neugodni jedni prema drugima, ili kako navodi tuženik nisu imali nikakvog kontakta već su tužitelji samo stajali ispred nekretnine, stranke suglasno iskazuju da tužitelji tuženika nikada nisu ni na koji način pozvali da im omogući korištenje nekretnine, i to je jedini dio iskaza tuženika kojem sud poklanja povjerenje jer isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. Iz isprava priloženih u spis predmeta vidljivo je da je jedina koja je pisanim putem (višekratno) kontaktirala tuženika ranija I tužiteljica EE, no iz dopisa od 15. lipnja 2020. i 28. ožujka 2014. razvidno je da se traži uvijek i isključivo isplata u vrijednosti upisanog udjela uz navod da ako se tuženik ne očituje da će biti pokrenut postupak za civilno razvrgnuće suvlasništva, a koji se nikako ne može tumačiti kao volja za posjedovanjem jer se civilna dioba provodi prodajom. Ni ova tužba nije upravljena na predaju nekretnine u posjed, već isključivo na plaćanje naknade za korištenje za vrijeme za koje je takvu tužbu dopušteno podnijeti i ubuduće.

14. Slijedom svega navedenog, kako tužitelji nisu dokazali da bi ih tuženik sprječavao u korištenju predmetne nekretnine i ulaska u suposjed iako su oni izrazili volju za suposjedovanjem makar i na posredan način, odnosno, nisu dokazali da je tuženik kroz utuženo razdoblje bio nepošten posjednik tuđe stvari, prema čl. 164 st. 1 ZV-a tuženik kao pošteni posjednik nije dužan tužiteljima platiti naknadu za korištenje njihovih suvlasničkih dijelova nekretnine za vrijeme dok je bio pošten posjednik te nekretnine. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata naknade za razdoblje od tri godine do podnošenja tužbe kao neosnovan.

15. Osim ranije navedenog, tužbom tužitelji potražuju isplatu s osnova neosnovanog korištenja predmetne kuće i za svaki daljnji mjesec kao rentu (u tužbi se rabi naziv mjesečna najamnina), dakle, isplatu naknade i za ubuduće. Sud nalazi takav zahtjev tužitelja neosnovanim, najprije zbog svega ranije obrazloženog vezano za naknadu za korištenje (jer je nepoštenost posjednika i dalje uvjet koji nije zadovoljen). No u ovom dijelu zahtjev bi bio neosnovan i da su tužitelji uspjeli sa drugim dijelom budući sud ne može obvezati tuženika na plaćanje naknade za buduće korištenje nekretnine. Obveza na plaćanje naknade za korištenje predmetnog stana proizlazi iz same činjenice korištenja stana te nepostojanja valjane pravne osnove za držanje stana u posjedu, a što su sve činjenice koje sud za buduće razdoblje, ono nakon zaključenja raspravljanja u ovom sporu, ne može utvrditi kao nedvojbene tj. osnovanost takvog traženja ovisi o činjenicama koje se u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nisu još niti ostvarile (radilo bi se o činidbi koja nije dospjela na naplatu; tako Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj Gž- 2821/2019-2 od 13. rujna 2021. navodi da sud ne može naložiti tuženiku plaćanje naknade za buduće razdoblje jer ti mjesečni iznosi do zaključenja glavne rasprave nisu dospjeli). Slijedom navedenog je sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata naknade za neosnovano korištenje nekretnine za razdoblje nakon zaključenja raspravljanja u ovom sporu.

16.1 Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, tuženiku koji je u parnici uspio u potpunosti, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima od 27. ožujka 2023., 29. studenog 2023. i 20. studenog 2024. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1. Tarife), ukupno 300 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 600,00 EUR, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR s obzirom da navedeni odgovor nije sastavio punomoćnik već tuženik osobno. Također tuženiku nije priznat trošak od 200,00 EUR za kako je navedeno "podnesak" jer nije jasno o kojem podnesku se radi (podnesaka dostavljenih od strane tuženika je bilo više, a nisu svi bitni za postupak). Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 750,00 EUR-a te je naloženo tuženiku naknaditi isti u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je sa viškom do zatraženih 1.250,00 EUR (PDV uključen) tuženik odbijen.

U Dubrovniku 29. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelji po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćnici