Poslovni broj: UsI-1760/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja: ALAS DALMACIJA d.o.o., (ranije ALAS-SEGET d.o.o.) Ulica Hrvatske neovisnosti 3, Split, OIB: 43392136378, zastupano po opunomoćeniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 8, protiv tuženika: Državni inspektorat Republike Hrvatske, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, kojeg zastupa opunomoćenik OU, zaposlenik tuženika, radi zabrane izvođenja rudarskih radova, nakon javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja Iskre Bubaš, odvjetnice u Zagrebu i opunomoćenika tuženika, dana 29. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-312-01/23-01/3, URBROJ: 443-01- 17-02-24-2 od dana 13. svibnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-312-01/23-01/3, URBROJ: 443-01-17-02-24-2 od dana 13. svibnja 2024., kao i podnescima dostavljenim u tijeku upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da je odlukom Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske („Ministarstvo") o davanju koncesije za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, KLASA: UP/l- 310-01/19-03/209, URBROJ: 526-03-03-01-02/3-19-3 od dana 6. rujna 2019. te Ugovorom o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, KLASA: UP/l- 310-01/19-03/209, URBROJ: 526-03-03-01-02/2-19-5 od dana 23. rujna 2019. („Ugovor o koncesiji") tužitelju je dodijeljeno pravo da ukupno iz ležišta izvadi 1.139.687 m[3] mineralne sirovine, pa je sukladno tomu tužitelju dodijeljena koncesija na 10 godina (2019.- 2029.). Dakle, da je Ugovorom o koncesiji ograničena ukupna količina eksploatacija mineralne sirovine u količini od 1.139.687 m[3] za cijelo vrijeme trajanja koncesije, no da tužitelju time nije ograničena godišnja eksploatacija mineralne sirovine na količinu od 120.000,00 m[2] u sraslom stanju. Naime, podatak o najvećoj godišnjoj eksploataciji mineralne sirovine iz provjerenog Dopunskog rudarskom projekta, KLASA: UP/l-310-01/18-03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-05 od dana 8. ožujka 2018. („Dopunski rudarski projekt") da ima za svrhu samo okvirno predvidjeti količinu godišnje eksploatacije radi određivanja duljine trajanja koncesije i dimenzioniranja potrebne rudarske opreme. Međutim, da je pogrešno i neutemeljeno formalističko i restriktivno tumačenje prema kojem je tužitelju zabranjeno eksploatirati veću godišnju količinu mineralne sirovine, pri čemu da i dalje nije dosegnuta, a kamoli premašena, predviđena ukupna količina eksploatacije Mineralne sirovine za cijelo vrijeme trajanja koncesije utvrđena Ugovorom o koncesiji, što da je u suprotnosti s opisanom svrhom predviđanja količine godišnje eksploatacije. Takvo restriktivno tumačenje da je protivno i ustavnom pravu tužitelja na poduzetničku i tržišnu slobodu zajamčenu člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90 - 05/14), budući da se neopravdano i suprotno stvarnoj svrsi i značenju odredbi Ugovora o koncesiji, tužitelju zabranjuje da se ravnopravno natječe na tržištu i sukladno potrebama tržišta opskrbljuje kupce mineralnom sirovinom na čiju eksploataciju da je tužitelj valjano stekao pravo i za koju da uredno podmiruje sve propisane naknade i davanja. Nadalje, da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji Mineralne sirovine neradnim danom - subotom, uz obrazloženje da je Dopunskim rudarskim projektom određeno da će subote, nedjelje, praznici i blagdani biti neradni dani, te je stoga Prvostupanjsko tijelo zaključilo da tužitelj obavlja rudarske radove na eksploataciji Mineralne sirovine suprotno Ugovoru o koncesiji i Dopunskom rudarskom projektu. Dopunskim rudarskim projektom da je predviđeno da se radovi eksploatacije odvijaju pet radnih dana u tjednu u tri smjene. Međutim, da je tužitelj prvenstveno u cilju bolje sigurnosti radnika koji obavljaju poslove eksploatacije u kamenolomu te sigurnijeg i učinkovitijeg radnog procesa odustao od rada u trećoj smjeni, te je pridržavajući se odredbi Zakona o radu (NN 93/14 - 64/23) u pogledu trajanja i rasporeda radnog vremena organizirao rad u kamenolomu na način koji uključuje i rad u dvije skraćene smjene subotom. Posebno se ističe da je u isto vrijeme kada je nad tužiteljem obavljena Inspekcija od strane Prvostupanjskog tijela, i radna inspekcija obavila nadzor nad tužiteljem, u sklopu koje je izvršen i pregled evidencija o radnom vremenu radnika te da radna inspekcija nije imala nikakve primjedbe na tu dokumentaciju i tužiteljevu organizaciju radnog vremena. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem da je tužitelju zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji Mineralne sirovine otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta miniranjem količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja većom od projektirane maksimalne količine po stupnju paljenja u količini od 35,00 kg. Tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, da su propustili uvidjeti da u Dopunskom rudarskom projektu nigdje nije naveden promjer minske bušotine, a upravo taj podatak da predstavlja ključni parametar za izračun količine eksploziva po bušotini (stupnju paljenja). Nadalje, u Dopunskom rudarskom projektu da je navedeno je da je ukupno dopuštena količina eksploziva u minskom polju 1.050 kg, što znači da je minsko polje sastavljeno od maksimalno 30 bušotina. Međutim, na istoj stranici (2-8) Dopunskog rudarskog projekta, odmah u slijedećem pasusu, da je navedeno: „osnovom kontrolnih miniranja i seizmičkih mjerenja u cilju optimalizacije utroška eksplozivnih sredstava i postizanja zadovoljavajuće sigurnosti, ovlaštenik eksploatacijskog polja može količinu eksploziva povećati/smanjiti po bušotini kao i broj bušotina u minskom polju". Dakle, odmah iza podatka o maksimalnoj količini po stupnju paljenja od 35 kg eksploziva, da Dopunski rudarski projekt predviđa da se po osnovi kontrole štetnih efekata miniranja, količina eksploziva, kako po bušotini, tako i po minskom polju, može smanjiti ili povećati ovisno o dobivenim rezultatima kontrolnih i svih budućih miniranja. Prema tome, da je jasno da, protivno neosnovanom tumačenju tuženika, Dopunski rudarski projekt ne zabranjuje da tužitelj koristi veću količinu eksploziva od 35,00 kg, već upravo suprotno da dopušta odstupanja u količini eksploziva pa tako i korištenje veće količine eksploziva. Iz gornjih navoda da evidentno proizlazi da je tuženik, kao i prethodno prvostupanjsko tijelo, pogrešno utvrdio relevantne činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo te da osporena rješenja rezultat pretjeranog pravnog formalizma, odnosno mehaničke primjene propisa, bez razumijevanja svrhe rudarske projektne dokumentacije i bez uvažavanja konkretnih okolnosti i kontekstualizacije primjene propisa, što da je protivno ustavnom načelu vladavine prava i prava na pošteno suđenje. U tom smislu ističe se da je tuženikovo tumačenje značenja i dosega čl. 99. Zakona o rudarstvu (NN 56/2013 - 83/2023), na koji da se tuženik poziva u osporenom rješenju, pogrešno. Važnost glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta da je u tome da se tim dokumentom definira opseg, odnosno obuhvat eksploatacije, a povreda glavnog, odnosno dopunskog rudarskog projekta da postoji kad se eksploatacija vrši izvan granica otkopavanja/pridobivanja predviđenih glavnim, odnosno dopunskim rudarskim projektom. Suprotno pogrešnom zaključku tuženika, u ovom slučaju da je jasno da tužitelj nije u povredi čl. 99. st. 2. Zakona o rudarstvu te da nije vršio eksploataciju izvan granica otkopavanja/pridobivanja predviđenima Dopunskim rudarskim projektom, prema tome da na strani tužitelja nema protupravnog postupanja ni povrede Dopunskog rudarskog projekta. Uz to, da je pogrešan zaključak tuženika da je tužitelj u povredi čl. 11. st. 6. Zakona o rudarstvu, koji predviđa da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo unutar utvrđenog eksploatacijskog polja mineralnih sirovina i u granicama provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dana koncesija. Iz dikcije te odredbe da je nesporno da se povreda te odredbe sastoji u eksploataciji izvan granica predviđenih provjerenim rudarskim projektom, što da ovdje nije slučaj. Prema tome, iz tuženikovog pozivanja na zakonske odredbe koje uopće nisu primjenjive na ovaj slučaj, da je vidljivo da tuženik (a prije njega i Prvostupanjsko tijelo) ekstenzivno tumači odredbe o protupravnoj eksploataciji i s njima povezane sankcije predviđene Zakonom o rudarstvu, iako je iz izričaja tih zakonskih odredbi jasno da se one tiču isključivo eksploatacije izvan granica predviđenih provjerenom rudarskom dokumentacijom, što da ovdje nije slučaj. Naglašava se da rudarska projektna dokumentacija postavlja određene parametre temeljem iskustava dobre inženjerske prakse, koji da se potom potvrđuju ili opovrgavaju u praksi, što da nužno zahtijeva određene prilagodbe koje se poduzimaju prvenstveno u cilju sigurnosti ljudi i opreme. Upravo u ovom slučaju, da je tužitelj u određenim segmentima bio prisiljen prilagoditi proces eksploatacije u kamenolomu radi veće sigurnosti radnika i opreme te efikasnosti radnog procesa, pri čemu da ni na koji način nije povrijedio Ugovor o koncesiji ni mjerodavne propise niti je prouzročio ikakvu štetu ni povredu prava trećima, pa da izrečene zabrane rada potvrđene osporenim rješenjem nemaju nikakvu zakonsku osnovu ni svrhu. Stoga, da je jasno da opisane prilagodbe koje je tužitelj napravio ne predstavljaju povredu Dopunskog rudarskog projekta te da se ne mogu podvesti pod pojam protupravne eksploatacije u smislu gore citiranih odredbi Zakona o rudarstvu. Nadalje, da se tuženik u obrazloženju osporene odluke pozvao na presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl-2737/19 od dana 17. studenog 2020., potvrđenu presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-334/21 od dana 9. prosinca 2021., navevši da je u tim odlukama zauzeto pravno stajalište da odstupanja od rudarskih projekata nisu dopuštena. Međutim, da se u tom predmetu radilo o tome da je rudarski subjekt obavljao rudarske radove suprotno uvjetima iz lokacijske dozvole, odnosno na određenim česticama na kojima lokacijskom dozvolom nije predviđena eksploatacija, što da doista prema Zakonu o rudarstvu predstavlja protupravnu eksploataciju. Dakle, da taj predmet samo potvrđuje tužiteljevu tvrdnju da protupravna eksploatacija i povreda provjerene rudarske dokumentacije u smislu Zakona o rudarstvu postoji samo u slučaju eksploatacije izvan obuhvata i opsega predviđenog glavnim odnosno dopunskim rudarskim projektom. S obzirom da se tuženik, osim paušalnog odbijanja, nije detaljnije osvrnuo na žalbene navode tužitelja, da je povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku. Predlaže da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka uvećane za zateznu kamatu.
2. Opunomoćenica tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 12. rujna 2025. navela da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznog prijedloga za saslušanjem direktora tužitelja FU kao odgovorne osobe za poslovanje i eksploataciju u kamenolomu, a na okolnost tužiteljevog ispunjena obveza iz ugovora o koncesiji i pribavljanja rudarske dokumentacije na temelju koje je ishođena koncesija. Nadalje, da dopunski rudarski projekt okvirno predviđa količinu godišnje eksploatacije u svrhu određivanja dubine trajanja koncesije i dimenzioniranja rudarske opreme, a ugovor o koncesiji da ne ograničava godišnju eksploataciju mineralne sirovine na količine od 1120.000 m[3] , već da ograničava ukupnu količinu eksploatacije mineralne sirovine za cijelo vrijeme trajanja koncesije, a koju da tužitelj nije dosegnuo, a kamoli premašio. Što se tiče organizacije radnog vremena u kamenolomu da je tužitelj radi bolje sigurnosti radnika ukinuo rad u trećoj smjeni te predvidio rad u dvije skraćene smjene subotom, a takav raspored radnog vremena da je u cijelosti u skladu s radnopravnim propisima, što da je potvrdila i radna inspekcija koja je provodila nadzor nad radom u kamenolomu i u isto vrijeme kao i rudarska inspekcija. Nadalje, da je tužitelj u tužbi citirao odredbe dopunskog rudarskog projekta iz kojeg da proizlazi da tužitelj može povećati odnosno smanjiti količinu eksploziva po bušotini kao i broj bušotina u minskom polju, stoga da dopunski rudarski projekt ne zabranjuje tužitelju da koristi veću količinu eksploziva od 35 kg. Dakle, da se u konkretno slučaju radi o prilagodbama u organizaciji radnog procesa poslovanju u kamenolomu koji imaju za svrhu osigurati bolju sigurnost radnika i optimizirati radne procese što da ne predstavlja protupravnu eksploataciju u smislu Zakona o rudarstvu. Stoga da su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o zabrani rada tuženika nezakonita i rezultat mehaničke primjene propisa i pretjeranog pravnog formalizma što da je nedopušteno, a kako to potvrđuje praksa Ustavnog suda kao i presuda ovog suda u predmetu pod posl. brojem UsI-1770/2024.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu kao i podnescima dostavljenim u tijeku upravnog spora, u bitnom, naveo da ostaje kod navoda iz obrazloženja utuženog rješenja u kojem je navedeno da je inspektorica u obavljenom inspekcijskom nadzoru koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja uvidom u Planove - izvještaje miniranja trgovačkog društva GEOFON d.o.o. iz Splita za 2022. (dalje u tekstu: Planovi miniranja - izvještaji miniranja za 2022.) i u obrasce broj 5. Prijava za obračun varijabilnog dijela naknade za otkopanu količinu mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET - SJEVER - varijabilni dio naknade za 2022., I., II., III. IIV. kvartal (dalje u tekstu: Varijabilni dio naknade za 2022.) utvrdila da je tužitelj u 2022. na eksploatacijskom polju SEGET- SJEVER eksploatirao mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen u ukupnoj količini od 178.044,71 m[3] u sraslom stanju. Također, da tuženik ostaje kod navoda iz utuženog rješenja da je naprijed navedeno protivno Ugovoru o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena
SEGET-SJEVER, KLASA: UP/I-310-01/19-03/209, URBROJ: 526-03-03-01-02/3-19- 5, koji su dana 23. rujna 2019. sklopili Ministarstvo, kao davatelj koncesije i (ovdje) tužitelj, kao koncesionar (dalje u tekstu: Ugovor o koncesiji, od dana 23. rujna 2019.), na temelju kojeg je tužitelj dužan ostvarivati koncesiju za eksploataciju tehničko- građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER u skladu s Dopunskim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, s klauzulom o izvršenoj provjeri KLASA: UP/I-310-01/18-03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-05, od dana 8. ožujka 2018. (dalje u tekstu: provjereni Dopunski rudarski projekt, od dana 8. ožujka 2018.) kojim je projektirana najveća godišnja eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena od 120.000,00 m[3] u sraslom stanju. Tuženik da upućuje na točku 1.5. Najmanja i najveća godišnja količina eksploatacije mineralne sirovine s analizom iskoristivosti provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od dana 8. ožujka 2018. u kojoj je navedeno da je projektnim rješenjem u navedenom rudarskom projektu na temelju odredbe čl. 9. tada važećeg Pravilnika o obveznom sadržaju, elementima i načinu opremanja rudarskih projekata („Narodne novine" br. 61/14, dalje u tekstu: tada važeći Pravilnik) projektirana najmanja i najveća godišnja količina otkopavanja mineralne sirovine za tehničko-građevni kamen (stijenske mase) na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, koja da iznosi 122.400,00 m[3] (u sraslom stanju), što da iznosi 120.000,00 m[3] tehničko građevnog kamena u sraslom stanju, na temelju kojeg provjerenog rudarskog projekta su tužitelju Ugovorom o koncesiji određeni opseg i količina rudarskih radova. Naime, odredbom čl. 9. toč. 4. tada važećeg Pravilnika (koji je bio na snazi u vrijeme izrade provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od dana 8. ožujka 2018.) da je bilo propisano, između ostalog, da rudarsko-tehnološki dio za mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala (u konkretnom slučaju za tehničko-građevni kamen) obvezno sadrži najmanju i najveću godišnju eksploataciju mineralne sirovine. S tim u svezi, da tuženik napominje da je odredbom čl. 78. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ br. 56/13, 52/18, 115/18 i 98/19, dalje: Zakon) propisano između ostalog, da se ugovorom o koncesiji stječe pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina, dok je odredbom čl. 99. st. 1. Zakona propisano da se koncesija dodjeljuje na osnovi provjerenog glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta i to samo za opseg i količinu radova koji su utvrđeni tim projektima. Nastavno tome, da tuženik ostaje kod navoda iz utuženog rješenja da je tužitelju Ugovorom o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. dodijeljena koncesija na temelju provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od dana 8. ožujka 2018. (dopunski rudarski projekt da se izrađuje za bitna odstupanja od glavnog rudarskog projekta pri izvođenju rudarskih radova) u kojem da je projektirana najveća godišnja eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u količini od 120.000,00 m[3] u sraslom stanju, a iz citirane odredbe čl. 99. st. 1. Zakona nesporno proizlazi da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo u granicama provjerenog rudarskog projekta i to za opseg i količinu radova koji su utvrđeni provjerenim rudarskim projektima. Slijedom navedenog, da nisu točni navodi tužitelja da mu nije ograničena godišnja eksploatacija mineralne sirovine u količini od 120.000,00 m[3] u sraslom stanju, nego je samo dan okvir i duljina trajanja koncesije, te da je svrha predviđene količine godišnje eksploatacije mineralne sirovine radi određivanja duljine trajanja koncesije i dimenzioniranje potrebne rudarske opreme. Iz naprijed navedenih razloga da tuženik ocjenjuje da ne mogu utjecati su na zakonitost (ovdje) utuženog rješenja navodi tužitelja iz kojih u bitnom proizlazi da je zabrana iz točke 1.1.1. izreke rješenja protivna ustavnom pravu tužitelja na poduzetničku i tržišnu slobodu, jer da mu se neopravdano i protivno svrsi i značenju Ugovora o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. zabranjuje da se ravnopravno natječe na tržištu, te da opskrbljuje kupce mineralnom sirovinom na čiju eksploataciju da je stekao valjano pravo i za koju uredno podmiruje sve naknade i davanja. S tim u vezi, da tuženik upućuje na odredbu čl. 4. st. 1. Zakona kojom je propisao da je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu i da se iskorištava pod uvjetima i na način koji su propisani tim Zakonom, dok je odredbom čl. 99. st. 2. Zakona propisano da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/pridobivanja određenih sukladno provjerenom glavnom i/ili dopunskom rudarskom projektu. Također, da je odredbom čl. 164. st. 1. toč. 4. Zakona propisano da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralne sirovine izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija, dok je odredbom st. 1. toč. 5. istog članka Zakona propisano, između ostalog, da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu toga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralnih sirovina izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina. Nastavno na prethodno navedene razloge te citirane odredbe Zakona i tada važećeg Pravilnika, da tuženik ocjenjuje da niti navodi tužitelja da je takvo restriktivno tumačenje prvostupanjskog tijela protivno ustavnom pravu na poduzetničku i tržišnu slobodu zajamčenu člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (56/90-05/14) ne mogu utjecati na drugačije rješavanje u ovoj upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, da tuženik ostaje kod navoda iz obrazloženja utuženog rješenja da je u obavljenom inspekcijskom nadzoru nesporno utvrđeno da je žalitelj postupio protivno odredbi članka 76. i 78. Zakona, a u svezi s odredbom članka 11. stavka 6. Zakona (kojom je između ostalog propisano da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo u granicama provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dana koncesija) i odredbom članka 99. stavka 1. Zakona, odnosno da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji te da je inspektorica zakonito postupila kada je donijela točku 1.1.1. prvostupanjskog rješenja. Kao što je i navedeno u obrazloženju utuženog rješenja, da je sam tužitelj u provjerenom Dopunskom rudarskom projektu, od dana 8. ožujka 2018., u točki 1.3. Režim rada i kapacitet površinskog kopa, odredio da će nedjelje, subote, praznici i blagdani biti neradni dani, da je broj radnih dana u tjednu 5, da je broj radnih smjena u danu 3 te da je broj sati u smjeni 8. S tim u vezi, da tuženik upućuje na odredbu čl. 8. st. 1. (A), podst. 12. tada važećeg Pravilnika u kojoj je propisano da poglavlje tehničko-tehnoloških rješenja izvođenja rudarskih radova, za mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala, obvezno sadrži i organizaciju rada, sredstva rada i radnu snagu. Nastavno tome, kako je u postupku koji je prethodio donošenju točke 1.1.2. prvostupanjskog rješenja nesporno utvrđeno da je (ovdje) tužitelj rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena obavljao i subotama (14. siječnja, 21. siječnja, 28. siječnja. 4. veljače, 11. veljače, 18. veljače, 25. veljače i 4. ožujka 2023.), da tuženik ostaje kod obrazloženja utuženog rješenja da je tužitelj postupio protivno Ugovoru o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. i provjerenom Dopunskom rudarskom projektu, od dana 8. ožujka 2018., na temelju kojeg mu je dodijeljena koncesija, što da je protivno citiranoj odredbi članka 78. Zakona, a u svezi s odredbom čl. 11. st. 6. Zakona, odnosno da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji. Slijedom navedenog, da tuženik smatra da ne mogu utjecati na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari navodi tužitelja da se na raspored radnog vremena primjenjuju odredbe Zakona o radu kao lex specialis te da nisu točni navodi tužitelja da u tom smislu nije došlo do povrede Ugovora o koncesiji. Jednako tako, da tuženik ostaje kod navoda iz utuženog rješenja da je inspektorica uvidom u Planove- izvještaje miniranja za 2022. i u Planove - izvještaje miniranja za 2023. nesporno utvrdila da je žalitelj na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER tijekom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta miniranjem dana 30. studenog 2022. s maksimalnom količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 41,33 kg i dana 16. siječnja 2023. s maksimalnom količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 56,00 kg, prelazio maksimalnu količinu eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 35,00 kg koja je određena provjerenim Dopunskim rudarskim projektom, od dana 8. ožujka 2018. Tuženik da je rješavajući u žalbenom postupku izvršio uvid u provjereni Dopunski rudarski projekt, od dana 8. ožujka 2018., stranicu 8., „točka 2.2.
Tehnologija otkopavanja tehničko-građevnog kamena miniranjem", navedenog projekta te da je utvrđeno da je u projektu navedeno da najveća količina eksploziva po stupnju paljenja (razmaku) paljenja iznosi 35 kg, a ukupno dopuštena količina eksploziva u minskom polju da iznosi 1 050 kg. Također, da je na istoj stranici projekta navedeno da cit: „osnovom kontrolnih miniranja i seizmičkih mjerenja (ovisno od značajki radne sredine) u cilju optimalizacije utroška eksplozivnih sredstava i postizanja zadovoljavajuće sigurnosti ovlaštenik eksploatacijskog polja može količinu eksploziva povećati/smanjiti po bušotini kao i broj bušotina u minskom polju.". Također, da je izvršen uvid u dokument Analiza bušenja i miniranja na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, koji je 2018. izradio GEOFON d.o.o. (dalje u tekstu: Analiza bušenja i miniranja), u točku 3. Zaključak u kojoj je navedeno da su u Dopunskom rudarskom projektu (ovdje provjereni Dopunski rudarski projekt, od dana 8. ožujka 2018.) dani parametri bušenja i miniranja, ali da je naglašeno da se isti moraju provjeriti i korigirati u skladu s dobivenim veličinama te da se parametri miniranja mogu mijenjati (promjer bušotine, veličina izbojnice, razmak između redova, količina eksploziva u bušotini itd.). Dalje, iz Analize bušenja i miniranja proizlazi da je zbog sigurnosti i zbog racionalnosti prilikom miniranja odlučeno povećati promjer bušenja, da je zbog povećanja promjera bušotine došlo i do povećanja količine eksploziva u bušotini, međutim da se ne bi prešlo maksimalnu količinu eksploziva po stupnju (razmaku) paljenja predviđenu u provjerenom Dopunskom rudarskom projektu, od dana 8. ožujka 2018., da je odlučeno da će se eksplozivno punjenje u minskoj bušotini odvojiti međučepom na način da svako eksplozivno punjenje otpucava u različitom vremenskom razmaku. Slijedom svega navedenog, da tuženik ostaje kod navoda iz obrazloženja utuženog rješenja da nisu točni navodi tužitelja da mu provjerenim Dopunskim rudarskim projektom, od dana 8. ožujka 2018. nije zabranjeno koristiti količinu eksploziva po stupnju paljenja veću od 35,00 kg, tuženik ocjenjuje da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 78. Zakona, a u svezi s odredbom članka 11. stavka 6. te odredbom članka 99. stavka 1. Zakona, iz čega proizlazi da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji, odnosno da je točka 1.1.3. prvostupanjskog rješenja zakonita. Kao što je i navedeno u obrazloženju utuženog rješenja, tužitelj (pogrešno) izjednačava količinu eksploziva po stupnju paljenja koja se ne može mijenjati i koja je određena provjerenim Dopunskim rudarskim projektom, od dana 8. ožujka 2018. s količinom eksploziva u bušotini koju tužitelj može povećavati/smanjivati ovisno o promjeru bušotine (što proizlazi iz provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od dana 8. ožujka 2018. i iz Analize bušenja i miniranja). Tuženik da ocjenjuje da tužitelj svojim navodima u tužbi iz kojih se može zaključiti da su odstupanja od rudarskih projekata dopuštena, cit: „rudarska dokumentacija postavlja parametre temeljem iskustava dobre inženjerske prakse, koji se potom potvrđuju ili opovrgavaju u praksi, što nužno zahtijeva određene prilagodbe koje se poduzimaju prvenstveno u cilju sigurnosti i opreme“ umanjuje važnost rudarskih projekata na temelju kojih je dana koncesija. Kao što je i navedeno u obrazloženju utuženog rješenja, odstupanja od projekta nisu dopuštena, a pravno stajalište o tome zauzeo je i Upravni sud u Zagrebu u presudi Poslovni broj: UsI- 2737/19-12, od dana 17. studenoga 2020., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-334/21-2, od dana 9. prosinca 2021. Nastavno tome, da su bez utjecaja na zakonitost ovdje utuženog rješenja navodi tužitelja da "navedeni predmeti nemaju nikakve činjenične ni pravne analogije s ovim slučajem”. Osim navedenog, da tuženik ističe da je upravna mjera iz članka 158. stavka 1. točke 4. Zakona, imperativne naravi i ne ostavlja mogućnost inspektoru da po slobodnoj ocjeni odluči hoće li izreći navedenu upravnu mjeru ili ne, odnosno da mu ne ostavlja mogućnost da umjesto propisane upravne mjere donese neku drugu za tužitelja „blažu mjeru". Dalje, da tuženik navodi da utuženo rješenje sadrži sve obvezne sastojke propisane odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21), odnosno da sadrži kratko izlaganje žalbe žalitelja (ovdje tužitelja), utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranke (u konkretnom slučaju obrazloženi su gotovo svi žalbeni navodi žalitelja, ovdje tužitelja) te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Također, da tuženik ostaje kod navoda iz utuženog rješenja da žalitelj (ovdje tužitelj) u žalbi nije naveo niti jedan žalbeni navod zbog kojeg bi se dokazi u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja ukazali manjkavima, a time i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Slijedom svega navedenog, s obzirom da se tuženik u utuženom rješenju detaljno očitovao na iznesene žalbene navode žalitelja (ovdje tužitelja), a koje navode tužitelj ponavlja i u ovoj tužbi te kako tuženik u cijelosti ostaje pri svemu što je izneseno u utuženom rješenju, da tuženik smatra da nema potrebe za ponovnim navođenjem istog. Na temelju naprijed iznesenih razloga, kao i na temelju razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja, da tuženik predlaže da naslovljeni sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 12. rujna 2025. naveo kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i podnesku od dana 12. rujna 2025. Ugovor o koncesiji da je dodijeljen temeljem povjerenog rudarskog projekta kojim je određen način izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju Seget Sjever. Što se tiče maksimalne godišnje količine inspekcijskim nadzorom da je utvrđeno da je tužitelj istu prekoračio za 48%, odnosno 58.047 kubika što da ne može predstavljati dobru inženjersku praksu. Također, da je lokacijskom dozvolom određena količina godišnje eksploatacije od 120.000 m[3] mineralne sirovine tehničko građevnog kamena, a ista maksimalna količina da je određena projektnim zadatkom osnovom kojeg je izrađen dopunski rudarski projekt iz 2018. godine temeljem kojeg je trgovačko društvo odnosno koncesionar bio dužan izvoditi rudarske radove na eksploataciji mineralnih sirovina. Sam projektni zadatak da je odrađen od strane odgovornih osoba trgovačkog društva g. FU i g. ĐU. Također, da su režim rada, radni i neradni dani eksploatacijskog polja, određeni projektnim zadatkom, a što da je implementirano u dopunski rudarski projekt. Dopunski rudarski projekt iz 2018. godine da je izrađen u svrhu bitnih odstupanja od glavnog rudarskog projekta, a kojem je bio određen rad subotom, a što da je u ovom dopunskom rudarskom projektu izmijenjeno. Što se tiče prekomjerne količine u stupnju paljenja od 35 kg, a koje je miniranjima 30. studenog 2022. premašena količinom od 41,33 kg i 16. siječnja 2023. količinom od 56 kg, da smatra da se radi o bitnom odstupanju od projektnog rješenja jer da nisu provedena kontrolna mjerenja kojima bi koncesionar dokazao mogućnost većih količina miniranja po stupnju paljenja. Također, da u zaključku dopunskog rudarskog projekta 2018. godine, kojeg da je potpisao odgovorni projektant i čija projektna rješenja su prihvaćena od stručnog povjerenstva Ministarstva gospodarstva, da je razvidno da se navodi da se traži od ovlaštenika eksploatacijskog polja stroga kontrola dijela zaštite prilikom izvođenja tehnološke radnje miniranja zbog blizine štićenih objekata koji redstavljaju arheološko povijene spomenike. Također, da je postupkom inspekcijskog nadzora predočena analiza bušenja i miniranja na eksploatacijskom polju Seget Sjever iz 2018. koja da je izrađena od trgovačkog društva Geofon Split i u kojoj da stoji da zbog promjene povećanja promjera bušotine količina eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja ostaje 35 kg, ali da se eksplozivna punjenja odvajaju čepom. U predmetu UsI-1770/2024 da se radi o potpuno različitoj upravnoj stvari i da je državni inspektorat na istu uložio žalbu a koju Visoki Upravni sud nije donio odluku stoga je odluka nepravomoćna.
5. Osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-312- 01/23-01/3, URBROJ: 443-01-17-02-24-2 od dana 13. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje više rudarske inspektorice Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I-312-01/23-05/4, URBROJ: 443-01-12- 01-23-1, od dana 3. travnja 2023., a kojim rješenjem je pod točkom 1. trgovačkom društvu ALAS-SEGET d.o.o., Split, Ulica hrvatske neovisnosti 3, zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji navedenoj ugovorom o koncesiji i to: 1.1. godišnjom eksploatacijom koja je veća od projektirane godišnje eksploatacije mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u količini od 120.000,00 m[3] u sraslom stanju, 1.2. neradnim danom - subotom, 1.3. otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta miniranjem količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja većom od projektirane maksimalne količine po stupnju paljenja u količini od 35,00 kg. Točkom 2. rješenja određeno je da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša direktor tužitelja FU, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.
7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. ZUS-a, očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet ovog upravnog spora je, u skladu s odredbom čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
10. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ br. 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19, dalje u tekstu: Zakon o rudarstvu) propisano je da je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani tim Zakonom.
11. Člankom 11. st. 1. Zakona o rudarstvu propisano je da se eksploatacijom mineralnih sirovina, u smislu ovoga Zakona, smatra otkopavanje ili pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina, dok je odredbom st. 6. istog članka propisano da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo unutar utvrđenog eksploatacijskog polja mineralnih sirovina i u granicama provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dana koncesija.
12. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o rudarstvu propisano je da je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebn koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra prema Zakonu o koncesijama, odnosno koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina.
13. Prema odredbi čl. 76. st. 1. Zakona o rudarstvu temeljem odluke o davanju koncesije iz članka 75. ovoga Zakona, tijelo nadležno za rudarstvo mora rudarskom gospodarskom subjektu kojem se daje koncesija ponuditi na sklapanje i potpisivanje ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina (u daljnjem tekstu: ugovor o koncesiji). Ugovor o koncesiji se ne može sklopiti i potpisati prije izvršnosti odluke o davanju koncesije.
14. Shodno odredbi čl. 78. Zakona o rudarstvu ugovorom o koncesiji stječe se pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina, odnosno pravo za izvođenje rudarskih radova za izvanrednu sanaciju prostora.
15. Odredbom čl. 99. st. 1. Zakona o rudarstvu propisano je da se koncesija dodjeljuje na osnovi provjerenog glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta i to samo za opseg i količinu radova koji su utvrđenim tim projektima, dok je odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/pridobivanja određenih sukladno provjerenom glavnom i/ili dopunskom rudarskom projektu.
16. Člankom 158. st. 1. toč. 4. Zakona o rudarstvu propisano je da će se zabraniti izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralnih sirovina, ako se utvrdi da se rudarski radovi izvode bez ugovora o koncesiji, odnosno protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji navedenoj ugovorom o koncesiji, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da žalba izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata iz stavaka 1. i 2. toga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
17. Prema odredbi čl. 164. st. 1. toč. 4. Zakona o rudarstvu propisano je da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu toga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito: eksploatacija mineralne sirovine izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija, dok je odredbom stavka 1. točke 5. istog članka propisano da se eksploatacija mineralnih sirovina na zemljišnim česticama na kojima nije dodijeljena koncesija i/ili izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina.
18. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-312-01/23-01/3 utvrđeno je: da je inspektorica u razdoblju od 8. ožujka do 15. ožujka 2023. u nazočnosti FU, člana uprave tužitelja, direktora i odgovornog voditelja izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET- SJEVER (dalje u tekstu: eksploatacijsko polje SEGET-SJEVER), koje se nalazi na području Općine Seget u Splitsko-dalmatinskoj županiji, obavila inspekcijski nadzor poslovanja tužitelja i stanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju SEGET- SJEVER, o čemu da su dana 8. ožujka i 15. ožujka 2023. sastavljeni zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru; da iz Zapisnika od dana 8. ožujka 2023. proizlazi da je inspektorica u nazočnosti FU obavila obilazak eksploatacijskog polja SEGET-SJEVER, da je pregledala tehničku dokumentaciju, kartografski materijal i drugu poslovnu dokumentaciju te da je na temelju neposrednog opažanja na terenu utvrdila da su se u vrijeme inspekcijskog nadzora, na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, na platou etaže na koti + cca 120 m.n.m. u sjevernom dijelu obavljali rudarski radovi na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na način da se odminirana stijenska masa koja je prema izjavi g. FU odminirana 6. ožujka 2023. prema Planu miniranja broj 8/2023, od kote cca 135 m.n.m. prema koti cca 120 m.n.m., bagerom proizvođača CATERPILLAR 336 GC, kojim je rukovao radnik ČU, utovarivala u damper proizvođača KOMATSU HD325, kojim je upravljao radnik ZU i ista se navedenim damperom odvozila i dozirala u usipni bunker mobilnog postrojenja za oplemenjivanje koje je smješteno na platou etaže na koti + 150 m.n.m. u sjevernom dijelu; da iz Zapisnika od dana 15. ožujka 2023. proizlazi da je inspektorica u dokaznom postupku utvrdila da tužitelj za izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER posjeduje sljedeću dokumentaciju, u koju je inspektorica izvršila uvid: - Lokacijsku dozvolu, KLASA: UP/I-350-05/16-01/172, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-11, koju je dana 26. rujna 2017. izdalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za dozvole državnog značaja, Sektor lokacijskih dozvola i investicija (dalje u tekstu: Lokacijska dozvola), iz koje proizlazi između ostalog da kapacitet eksploatacije potvrđenih eksploatacijskih rezervi mineralne sirovine iznosi 1 179 651,00 m3 tehničko-građevnog kamena, što uz planirani godišnji kapacitet od oko 120 000,00 m[3] omogućava procijenjeni vijek eksploatacije od oko 10 godina; - Rješenje o utvrđivanju eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, KLASA: UP/I-310-01/18-03/122, URBROJ: 526-03-03-01-01/3-18-3, koje je dana 10. srpnja 2018. donijelo Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, a kojim se određuje Republika Hrvatska kao nositelj eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena SEGET- SJEVER i kojim se određuje trgovačko društvo ALAS-SEGET d.o.o., Split (ovdje tužitelj) kao ovlaštenik eksploatacijskog polja SEGET-SJEVER (na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-310-01/08-01/10, URBROJ: 2181-01-01-08-2-AV, od dana 18. rujna 2008. o prijenosu eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena SEGET- SJEVER, s pravnog prednika trgovačkog društva AGAN-SJEVER d.o.o., Split na pravnog slijednika trgovačkog društva ALAS-SEGET d.o.o., Split (ovdje tužitelj); - Odluku o davanju koncesije za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, KLASA: UP/I- 310-01/19-03/209, URBROJ: 526-03-03-01-02/3-19-3, koju je dana 6. rujna 2019. donijelo Ministarstvo (dalje u tekstu: Odluka o davanju koncesije), kojom je određeno da je trgovačko društvo ALAS-SEGET d.o.o., Split dužno s Ministarstvom sklopiti Ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER; - Ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko- građevnog kamena SEGET-SJEVER, KLASA: UP/I-310-01/19-03/209, URBROJ: 526-03-03-01-02/3-19-5, koji su dana 23. rujna 2019. sklopili Ministarstvo, kao davatelj koncesije i ovdje tužitelj, kao koncesionar (dalje u tekstu: Ugovor o koncesiji, od 23. rujna 2019.), kojim ugovorom se utvrđuju uvjeti, prava i obveze po kojima će se u suglasju s Odlukom o davanju koncesije, od dana 6. rujna 2019. obavljati eksploatacija tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko- građevnog kamena SEGET-SJEVER, površine 15,51 ha; da je inspektorica uvidom u Ugovor o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. utvrdila da je trgovačko društvo ALAS- SEGET d.o.o., Split (ovdje tužitelj) dužno ostvarivati koncesiju za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER u skladu s Dopunskim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, s klauzulom o izvršenoj provjeri KLASA: UP/I-310-01/18-03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-05, od dana 8. ožujka 2018., Glavnim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu SEGET-SJEVER, s klauzulom o izvršenoj provjeri KLASA: UP/I-310- 01/99-01/05, URBROJ: 2181-01-99-AV, od dana 24. rujna 1999. i Lokacijskom dozvolom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/16- 01/172, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-11, od dana 26. rujna 2017.; da je inspektorica uvidom u rješenje o utvrđivanju eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena
SEGET-SJEVER, KLASA: UP/I-310-01 /20-03/130, URBROJ: 526-03-03-02-01/1-20- 4, koje je dana 14. srpnja 2020. donijelo Ministarstvo, a kojim se određuje Republika Hrvatska kao nositelj eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena SEGET- SJEVER i određuje trgovačko društvo ALAS-SEGET d.o.o., Split kao ovlaštenik eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, na temelju Ugovora o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. utvrdila da je točkom 7. rješenja o utvrđivanju eksploatacijskog polja od dana 14. srpnja 2020. određeno da se na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER najmanja godišnja eksploatacija tehničko- građevnog kamena utvrđuje u iznosu od 30 000,00 m[3] u sraslom stanju te da se najveća godišnja eksploatacija tehničko-građevnog kamena utvrđuje u iznosu od 120 000,00 m[3] u sraslom stanju; da je inspektorica izvršila uvid u Obrasce broj 4, Stanje mineralnih sirovina (koje je tužitelj dostavio i Ministarstvu) te da je utvrdila količinu eksploatirane mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena za 2019. - 143 279,00 m[3] u sraslom stanju, za 2020. - 160 168,00 m u sraslom stanju i za 2021. - 172 271,00 m[3] u sraslom stanju; da je inspektorica uvidom u Planove - izvještaje miniranja trgovačkog društva GEOFON d.o.o. iz Splita za 2022. i u obrasce broj 5. Prijava za obračun varijabilnog dijela naknade za otkopanu količinu mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET - SJEVER - varijabilni dio naknade za 2022., I., II., III. IIV. kvartal utvrdila da je tužitelj na eksploatacijskom polju SEGET - SJEVER u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2022., eksploatirao stijensku masu mineralne sirovine za tehničko-građevni kamen u količini od 145 801,00 m[3] u sraslom stanju, što da uz popravni koeficijent 0,98 i eksploatacijski gubitak od 2% daje količinu eksploatirane mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena od 140 027,28 m[3] u sraslom stanju, da je u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2022. eksploatirao količinu stijenske mase od 39 585,00 m[3] u sraslom stanju, što uz popravni koeficijent 0,98 i eksploatacijski gubitak od 2% daje količinu eksploatirane mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena od 38 017,43 m[3] u sraslom stanju, iz čega da proizlazi da je tužitelj u 2022. na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER eksploatirao mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen u ukupnoj količini od 178 044,71 m[3] u sraslom stanju, što da je protivno Ugovoru o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. i provjerenom Dopunskom rudarskom projektu, od dana 8. ožujka 2018. (kojim je projektirana godišnja eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena od 120 000,00 m[3] u sraslom stanju) navedenim u Ugovoru o koncesiji, od dana 23. rujna 2019.; da je tužitelj inspektorici tijekom nadzora predočio Obrazac broj 4, Stanje mineralnih sirovina na dan 31. prosinca 2022. (koji još nije bio dostavljen Ministarstvu) te da je inspektorica uvidom u isti utvrdila da je tužitelj u 2022. eksploatirao mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen u količini od 185 388,00 m[3] u sraslom stanju te da joj je naknadno (dana 16. ožujka 2023.) dostavio isti obrazac koji je dostavljen i Ministarstvu, a u kojem je navedeno da je na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER u 2022. eksploatirao mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen u količini od 185 388,00 m[3] u sraslom stanju, odnosno 259 543,00 m[3] u rastresitom stanju. Nastavno na naprijed utvrđenu količinu, da je inspektorica u obrazloženju pobijanog rješenja konstatirala da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da do razlike u količini eksploatirane mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER u 2022. dolazi iz razloga što tužitelj kod obračuna eksploatirane mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta ne primjenjuje popravni koeficijent i eksploatacijski gubitak na količinu odminirane stijenske mase, odnosno količinu odminirane stijenske mase prikazuje kao količinu eksploatirane mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena); da je inspektorica u dokaznom postupku izvršila uvid u provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018., “točka 1.5. Najmanja i najveća godišnja količina eksploatacije mineralne sirovine s analizom iskoristivosti“, te je utvrdila da je navedenim projektom određena najmanja i najveća godišnja količina mineralne sirovine, da ukupna količina mineralne sirovine za tehničko-građevni kamen (stijenska masa) koju je potrebno otkopati iznosi 122 400,00 m[3] u sraslom stanju, odnosno 120 000,00 m č.m., sraslo stanje mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena. Jednako tako, uvidom u navedeni dopunski rudarski projekt da je utvrdila, između ostalog, da je miniranje predviđeno bušenjem dubokih minskih bušotina te da najveća količina eksploziva po razmaku paljenja iznosi 35,00 kg, dok ukupna dopuštena količina eksploziva u minskom polju iznosi 1 050,00 kg; da je inspektorica uvidom u provjereni Dopunski rudarski projekt, od dana 8. ožujka 2018., u poglavlje 1.3. "Režim rada i kapacitet površinskog kopa", utvrdila da je u istom navedeno da su nedjelje, subote, praznici i blagdani neradni dani te da se usvaja režim rada s 5 radnih dana u tjednu, da je broj radnih smjena u danu 3, broj sati u smjeni 8 te da se radi specifičnih uvjeta rada i potreba ovlaštenika eksploatacijskog polja tehnološki proces odvija na način: otkopavanje, utovar i odvoz u prvoj smjeni, oplemenjivanje, tj. sitnjenje i klasiranje u tri smjene; da iz Zapisnika od dana 15. ožujka 2023. proizlazi da je inspektorica izvršila uvid u dostavljenu radno- pravnu dokumentaciju tužitelja, odnosno u evidenciju radnog vremena za: siječanj, veljaču i ožujak 2023. iz koje proizlazi da tužitelj rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine obavlja radnim danom od ponedjeljka do petka u dvije smjene - prva smjena u radnom vremenu od 6,50 sati do 15,00 sati i druga smjena u radnom vremenu od 15,00 sati do 23,00 sata te subotom u dvije smjene - prva smjena u radnom vremenu od 6,50 sati do 12,00 sati i druga smjena od 12,00 sati do 18,00 sati, odnosno da je tužitelj rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena obavljao subotom dana: 14. siječnja 2023., 21. siječnja 2023., 28. siječnja 2023., 4. veljače 2023., 11. veljače 2023., 18. veljače 2023., 25. veljače 2023. i 4. ožujka 2023.; da je inspektorica u Zapisniku od dana 15. ožujka 2023. konstatirala da je provjerenim Dopunskim rudarskim projektom od dana 8. ožujka 2018. projektiran režim rada, odnosno broj radnih dana u tjednu: 5, broj radnih smjena u danu: 3, broj sati u smjeni: 8 te da se radi specifičnih uvjeta rada i potreba ovlaštenika eksploatacijskog polja tehnološki proces odvija na način: otkopavanje, utovar i odvoz u prvoj smjeni, oplemenjivanje tj. sitnjenje i klasiranje u tri smjene, dok su nedjelje, subote, praznici i blagdani neradni dani te da je tužitelj postupio protivno Ugovoru o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. i provjerenom Dopunskom rudarskom projektu od dana 8. ožujka 2018. navedenom u Ugovoru o koncesiji od dana 23. rujna 2019.; da iz Zapisnika od dana 15. ožujka 2023. nadalje proizlazi da je inspektorica uvidom u provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018. utvrdila da je miniranje na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER predviđeno bušenjem dubokih minskih bušotina te da najveća količina eksploziva po razmaku paljenja iznosi 35,00 kg, da je uvidom u dostavljene Planove - izvještaje miniranja za 2022. i u Planove - izvještaje miniranja trgovačkog društva GEOFON d.o.o. za 2023., utvrdila da je tužitelj na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER tijekom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta miniranjem dana 30. studenoga 2022. s maksimalnom količinom po stupnju paljenja od 41,33 kg i dana 16. siječnja 2023. s maksimalnom količinom po stupnju paljenja od 56,00 kg, prelazio maksimalnu količinu eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 35,00 kg koja je određena provjerenim Dopunskim rudarskim projektom od dana 8. ožujka 2018. pa da je inspektorica zaključila da je tužitelj postupio protivno Ugovoru o koncesiji od dana 23. rujna 2019. i provjerenom Dopunskom rudarskom projektu od dana 8. ožujka 2018. navedenom u Ugovoru o koncesiji od dana 23. rujna 2019.
19. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je rješavajući u žalbenom postupku Sektor za drugostupanjski upravni postupak utvrdio da je inspektorica u obavljenom inspekcijskom nadzoru, koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, uvidom u Planove miniranja - izvještaje miniranja za 2022. i u Varijabilni dio naknade za 2022., utvrdila da je tužitelj u 2022. na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER eksploatirao mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen u ukupnoj količini od 178 044,71 m[3] u sraslom stanju, a što da je protivno provjerenom Dopunskom rudarskom projektu od dana 8. ožujka 2018. kojim je žalitelj obradio bitna odstupanja od provjerenog Glavnog rudarskog projekta od dana 24. rujna 1999. Sektor da je uvidom u provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018., „točka 1.5. Najmanja i najveća godišnja količina eksploatacije mineralne sirovine s analizom iskoristivosti“, utvrdio da je projektnim rješenjem u navedenom rudarskom projektu na temelju odredbe članka 9. tada važećeg Pravilnika o obveznom sadržaju, elementima i načinu opremanja rudarskih projekata („Narodne novine“ broj 61/14, dalje u tekstu: tada važeći Pravilnik) projektirana najmanja i najveća godišnja količina otkopavanja mineralne sirovine za tehničko-građevni kamen (stijenske mase) na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, koja iznosi 122 400,00 m[3] č.m. (u sraslom stanju), što iznosi 120 000,00 m[3] tehničko građevnog kamena u sraslom stanju, na temelju kojeg provjerenog rudarskog projekta da su žalitelju Ugovorom o koncesiji, od dana 23. rujna 2019. određeni opseg i količina rudarskih radova. Naime, odredbom članka 9. točkom 4. tada važećeg Pravilnika (koji je bio na snazi u vrijeme izrade provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od 8. ožujka 2018.) da je bilo propisano, između ostalog, da rudarsko-tehnološki dio za mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala (u konkretnom slučaju za tehničko-građevni kamen) obvezno sadrži najmanju i najveću godišnju eksploataciju mineralne sirovine. U članku 3. Ugovora o koncesiji, od 23. rujna 2019. da je navedeno, između ostalog, da je (ovdje) žalitelj dužan ostvarivati koncesiju za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER u skladu s Dopunskim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER, s klauzulom o izvršenoj provjeri KLASA: UP/I-310-01/18-
03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-05 od dana 8. ožujka 2018. (ovdje provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018.). S tim u svezi, da Sektor upućuje na odredbu članka 78. Zakona kojom je propisano, između ostalog, da se ugovorom o koncesiji stječe pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina, dok je odredbom članka 99. stavka 1. Zakona propisano da se koncesija dodjeljuje na osnovi provjerenog glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta i to samo za opseg i količinu radova koji su utvrđeni tim projektima. Dakle, da je žalitelju Ugovorom o koncesiji od dana 23. rujna 2019. dodijeljena koncesija na temelju provjerenog Dopunskog rudarskog projekta od dana 8. ožujka 2018. (dopunski rudarski projekt se izrađuje za bitna odstupanja od glavnog rudarskog projekta pri izvođenju rudarskih radova) u kojem je projektirana najveća godišnja eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u količini od 120 000,00 m[3] č.m. (u sraslom stanju), a iz citirane odredbe članka 99. stavka 1. Zakona da nesporno proizlazi da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo u granicama provjerenog rudarskog projekta i to za opseg i količinu radova koji su utvrđeni provjerenim rudarskim projektima. Nastavno tome, da su bez utjecaja na drugačije rješavanje u ovoj upravnoj stvari navodi žalitelja da mu „nije limitirana godišnja eksploatacija mineralne sirovine u količini od 120 000,00 m[3] u sraslom stanju, nego da je samo dan okvir i duljina trajanja koncesije te da je svrha predviđene količine godišnje eksploatacije mineralne sirovine da se odredi duljina trajanja koncesije i dimenzioniranje potrebne rudarske opreme“. Iz istih naprijed navedenih razloga da su bez utjecaja na zakonitost ovdje pobijanog rješenja navodi žalitelja iz kojih u bitnom proizlazi da je zabrana iz točke 1.1. izreke rješenja protivna ustavnim načelima tržišne ekonomije i poduzetničke slobode, da se time neopravdano i suprotno stvarnoj svrsi i značenju odredbi Ugovora o koncesiji žalitelju zabranjuje da se ravnopravno natječe na tržištu te da opskrbljuje kupce mineralnom sirovinom na čiju eksploataciju je stekao valjano pravo i za koju uredno podmiruje sve naknade i davanja. Osim toga, da je potrebno istaknuti da je zakonodavac jasno propisao da je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu i da se iskorištava pod uvjetima i na način koji su propisani ovim Zakonom (odredba članka 4. stavka 1. Zakona) te da je odredbom članka 99. stavka 2. Zakona propisano da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/pridobivanja određenih sukladno provjerenom glavnom i/ili dopunskom rudarskom projektu. Također, da je odredbom članka 164. stavka 1. točke 4. Zakona propisano da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralne sirovine izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija, dok je odredbom stavka 1. točke 5. istog članka Zakona propisano, između ostalog, da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralnih sirovina izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina. Iz prethodno navedenih razloga da niti navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je takvo restriktivno tumačenje prvostupanjskog tijela protivno ustavnom pravu na poduzetničku i tržišnu slobodu zajamčenu člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (56/90-05/14) ne mogu utjecati na drugačije rješavanje u ovoj upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, da Sektor ocjenjuje da je u obavljenom inspekcijskom nadzoru nesporno utvrđeno da je žalitelj postupio protivno odredbi članka 76. i 78. Zakona, a u svezi s odredbom članka 11. stavka 6. i odredbom članka 99. stavka 1. Zakona, odnosno da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji te da je inspektorica zakonito postupila kada je donijela točku 1.1.1. pobijanog rješenja. Dalje, rješavajući u žalbenom postupku da je utvrđeno da je inspektorica uvidom u evidenciju radnog vremena žalitelja za: siječanj, veljaču i ožujak 2023. utvrdila da je žalitelj rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine obavljao radnim danom od ponedjeljka do petka u dvije smjene, prva smjena u radnom vremenu od 6,50 do 15,00 sati, druga smjena u radnom vremenu od 15,00 sati do 23,00 sata te subotom u dvije smjene, prva smjena u radnom vremenu od 6,50 do 12,00 sati i druga smjena od 12,00 do 18,00 sati, odnosno da je rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena obavljao subotom i to 14. siječnja, 21. siječnja, 28. siječnja, 4. veljače, 11. veljače, 18. veljače, 25. veljače i 4. ožujka 2023. Međutim, u provjerenom Dopunskom rudarskom projektu od dana 8. ožujka 2018. „točka 1.3. Režim rada i kapacitet površinskog kopa“ da je navedeno da su nedjelje, subote, praznici i blagdani neradni dani, da je broj radnih dana u tjednu: 5, broj radnih smjena u danu: 3 te broj sati u smjeni: 8. Slijedom navedenog, kako iz provjerenog Dopunskog rudarskog projekta, od 8. ožujka 2018. nesporno proizlazi da je žalitelj sam odredio da će subote, nedjelje, praznici i blagdani biti neradni dani, da Sektor ocjenjuje da je žalitelj postupio protivno Ugovoru o koncesiji, od 23. rujna 2019. i provjerenom Dopunskom rudarskom projektu, od dana 8. ožujka 2018. na temelju kojeg mu je dodijeljena koncesija, što da je protivno citiranoj odredbi članka 76. i 78. Zakona, a u svezi s odredbom članka 11. stavka 6. Zakona, odnosno da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji. Nastavno tome, da Sektor ocjenjuje da je inspektorica zakonito postupila kada je donijela točku 1.1.2. pobijanog rješenja, te da su bez utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari navodi žalitelja da se na raspored radnog vremena primjenjuju odredbe Zakona o radu kao lex specialis te da u tom smislu nije došlo do povrede Ugovora o koncesiji. Dalje, iz Zapisnika od dana 15. ožujka 2023. da proizlazi da je inspektorica uvidom u Planove- izvještaje miniranja za 2022. i u Planove - izvještaje miniranja za 2023. utvrdila da je žalitelj na eksploatacijskom polju SEGET-SJEVER tijekom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta miniranjem dana 30. studenog 2022. s maksimalnom količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 41,33 kg i dana 16. siječnja 2023. s maksimalnom količinom eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 56,00 kg, prelazio maksimalnu količinu eksplozivnog punjenja po stupnju paljenja od 35,00 kg koja je određena provjerenim Dopunskim rudarskim projektom, od dana 8. ožujka 2018. Razmatrajući žalbene navode žalitelja iz kojih proizlazi da provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018. ne zabranjuje žalitelju da koristi veću količinu eksploziva od 35,00 kg, da je Sektor izvršio uvid u provjereni Dopunski rudarski projekt, od dana 8. ožujka 2018., stranicu 8., „točka 2.2.
Tehnologija otkopavanja tehničko-građevnog kamena miniranjem“, navedenog projekta te da je utvrđeno da je u projektu navedeno da najveća količina eksploziva po stupnju paljenja (razmaku) paljenja iznosi 35 kg, a ukupno dopuštena količina eksploziva u minskom polju iznosi 1 050 kg. Također, da je na istoj stranici projekta navedeno da cit: „osnovom kontrolnih miniranja i seizmičkih mjerenja (ovisno od značajki radne sredine) u cilju optimalizacije utroška eksplozivnih sredstava i postizanja zadovoljavajuće sigurnosti ovlaštenik eksploatacijskog polja može količinu eksploziva povećati/smanjiti po bušotini kao i broj bušotina u minskom polju.“ Nastavno tome, da je izvršen uvid u dokument Analiza bušenja i miniranja na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena SEGET-SJEVER, koji je 2018. izradio GEOFON d.o.o. (dalje u tekstu: Analiza bušenja i miniranja), u točku 3. Zaključak u kojoj je navedeno da su u Dopunskom rudarskom projektu (ovdje provjereni Dopunski rudarski projekt od dana 8. ožujka 2018.) dani parametri bušenja i miniranja, ali a je naglašeno da se isti moraju provjeriti i korigirati u skladu s dobivenim veličinama te da se parametri miniranja mogu mijenjati (promjer bušotine, veličina izbojnice, razmak između redova, količina eksploziva u bušotini itd.). Dalje, iz Analize bušenja i miniranja da proizlazi da je zbog sigurnosti i zbog racionalnosti prilikom miniranja odlučeno povećati promjer bušenja, da je zbog povećanja promjera bušotine došlo i do povećanja količine eksploziva u bušotini, međutim da se ne bi prešlo maksimalnu količinu eksploziva po stupnju (razmaku) paljenja, predviđenu u provjerenom Dopunskom rudarskom projektu od dana 8. ožujka 2018., da je odlučeno da će se eksplozivno punjenje u minskoj bušotini odvojiti međučepom na način da svako eksplozivno punjenje otpucava u različitom vremenskom razmaku. Iz gore navedenih žalbenih navoda žalitelja da proizlazi da žalitelj izjednačava količinu eksploziva po stupnju paljenja koja se ne može mijenjati i koja je određena provjerenim Dopunskim rudarskim projektom od dana 8. ožujka 2018. s količinom eksploziva u bušotini koju žalitelj može povećavati/smanjivati ovisno o promjeru bušotine (što proizlazi iz provjerenog Dopunskog rudarskog projekta od dana 8. ožujka 2018. i iz Analize bušenja i miniranja). Slijedom navedenog, da nisu točni navodi žalitelja iz kojih proizlazi da mu provjerenim Dopunskim rudarskim projektom od dana 8. ožujka 2018. nije zabranjeno koristiti količinu eksploziva po stupnju paljenja veću od 35,00 kg te da Sektor ocjenjuje da je žalitelj postupio protivno odredbi članka 76. i 78. Zakona, a u svezi s odredbom članka 11. stavka 6. te odredbom članka 99. stavka 1. Zakona, iz čega proizlazi da je postupio protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji, odnosno da je točka 1.1.3. pobijanog rješenja zakonita. Naime, pravno stajalište o tome da odstupanja od rudarskih projekata nisu dopuštena, odnosno da je takvo postupanje protupravno da je zauzeo i Upravni sud u Zagrebu u presudi poslovni broj: UsI-2737/19-12 od dana 17. studenoga 2020., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-334/21-2 od dana 9. prosinca 2021. Kako žalitelj u svojoj žalbi nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg bi se dokazi izvedeni u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja ukazali manjkavima i time dovela u pitanje njihova vjerodostojnost, uzimajući u obzir da je u žalbenom postupku nesporno utvrđeno da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjen materijalni propis, da pobijano rješenje sadrži utvrđeno činjenično stanje, jasne i konkretne razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te konkretne razloge zbog kojih je doneseno pobijano rješenje te da se u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja vodilo računa o pravilima postupka da Sektor ocjenjuje da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito i pravilno, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.
20. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom ovog upravnog spora (koji su identični onim iznesenim u žalbi na prvostupanjsko upravno rješenje te pravilno ocijenjeni i otklonjeni u obrazloženju osporenog rješenja) nije doveo u pitanje zakonitost osporavanog rješenja tuženika, a u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
21. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška,valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Splitu, 29. rujna 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 8
- tuženiku Državnom inspektoratu, Središnjem uredu, Sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29
- u spis
