REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-976/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv tužene ČPH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-136/2021-14 od 16. travnja 2025., 29. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-136/2021-14 od 16. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I Utvrđuje se da je tužena OPH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine stana u [adresa], II kat, stan 8, površine 34,20 m2, tako što je stupila u posjed navedene nekretnine na način da je uklonila bravu i službeni pečat i istu koristi.
II Nalaže se tuženoj OPH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da vrati uklonjenu bravu na vrata stana u [adresa], II. kat, stan 8, površine 34,20 m2 i opisanu nekretninu preda u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26,54 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana. “
2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga. Ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer nije obrazložio na temelju čega je iz zapisnika Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada od 15. ožujka 2021. utvrdio da je grad Zagreb bio posjednik spornog stana i jer postoji proturječnost između zaključaka suda koje je izveo na temelju iskaza tuženice i samo tog iskaza. S time u vezi osporava utvrđenje iz pobijanog rješenja da je tužena oduzela posjed predmetnog stana na način da je uklonila bravu na ulaznim vratima stana i službeni pečat, jer iz tuženičinog iskaza kojega je sud prihvatio proizlazi da ona nije prva ušla u predmetni stan niti je uklonila bravu i službeni pečat. Osporava i zaključak da je tužena postupala protupravno jer je ulaskom u tuđi stan znala da smeta tuđi posjed budući da iz tuženičinog iskaza proizlazi da je stan u trenutku ulaska tuženice bio otvoren i zapušten te da tuženica nije imala saznanja o vlasniku stana pa se može zaključiti da je riječ o napuštenom stanu te nikako nije u tom trenutku znala da smeta tuđi posjed. U vezi s navedenim osporava i utvrđeno činjenično stanje, kako u odnosu na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda tako i u odnosu na činjenicu načina ulaska u posjed. Predlaže ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem pružio tužitelju posjedovnu zaštitu stana u [adresa], II. kat, stan 8, površine 34,20 m2, nakon što je na temelju zapisnika Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada od 15. ožujka 2021. utvrdio da je Grad Zagreb bio posjednik spornog stana, dok je na temelju zapisnika istog upravnog tijela od 10. rujna 2021. utvrdio da je tužena ušla u sporni stan 9. rujna 2021. na način da je uklonila bravu na ulaznim vratima stana i službeni pečat te je odbila napustiti stan i predati ga tužitelju čime je postupala protupravno, jer je ulaskom u tuđi stan znala da poduzetom radnjom smeta tuđi posjed.
5. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a).
6. U prvostupanjskom postupku počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada sud navodi da prihvaća iskaz tuženice kao životan i logičan, a istovremeno zaključuje da je tuženica skinula bravu i pečat sa stana, jer je to u proturječju s tuženičinim iskazom u kome ona navodi da je stan bio otvoren. Međutim, budući da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, počinjena bitna povreda nije zapreka za odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijanog rješenja prema odredbi članka 373.a stavka 1. podstavka 2) i stavka 3. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.
7. Žaliteljica u žalbi ukazuje i na počinjenu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, ali kako ne navodi koju je odredbu ZPP-a sud pogrešno primijenio pa da bi se nastavno moglo zaključivati je li to bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.
8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Isto proizlazi iz članka 441. ZPP-a, kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj bio posjednik predmetnoga stana, čemu valja dodati i da je očito bio posljednji mirni posjednik jer je to pretpostavka za pružanje posjedovne zaštite. Ovu činjenicu je sud pravilno utvrdio na temelju zapisnika Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada od 15. ožujka 2021. kojim je utvrđeno kako je predmetni stan toga dana predan u posjed Gradu Zagrebu. Prema odredbi članka 19. stavka 2. ZVDSP-a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Budući da je tužitelj dokazao da je stekao posjed, a tuženica nije dokazala da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, pravilan je zaključak da tužitelju pripada pravo na posjedovnu zaštitu kao posljednjem mirnom posjedniku.
11. U odnosu na čin smetanja tuženica ne osporava da je ušla u posjed stana i da ga koristi. Tim je činom ona samovlasno smetala tužiteljev posjed u smislu odredbe članka 20. stavka 2. ZVDSP-a jer ga je posjedniku oduzela bez njegove volje, a takav čin nije dopušten zakonom niti odlukom suda odnosno drugoga tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta, u kojim se slučajevima jedino ne bi radilo o samovlasnom smetanju prema odredbi stavka 4. toga članka.
12. Činjenicu da je tuženica skinula bravu na stanu i službeni pečat sud prvog stupnja je utvrdio na temelju zapisnika nadležnog Gradskog ureda od 10. rujna 2021. iz kojega proizlazi da je prilikom ulaska službenih osoba u stan u hodniku zatečen provalnički alat i dijelovi potrgane brave i okova. S obzirom na ovu činjenicu osnovano je zaključiti da je upravo tuženica ili netko treći po njenom nalogu odnosno u njenu korist (što nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženice) poduzeo radnje skidanja brave i pečata.
13. Pravilna je stoga i odluka prvostupanjskog suda da tuženica vrati ranije posjedovno stanje na način da vrati bravu i preda stan tužitelju u posjed.
14. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 373.a stavkom 1. podstavkom 2) i stavkom 3. te člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, žalba je odbijena i potvrđeno je pobijano rješenje.
U Puli 29. rujna 2025.
Sutkinja
Iva Kancijanić
