Poslovni broj: P-2394/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista NG, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Barić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KG, odvjetničke vježbenice, i zamjenice punomoćnika tuženika ĆG, odvjetničke vježbenice, dana 29. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2023. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 144,91 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2025. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. srpnja 2024.g. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 36,79 eura radi isplate. Iz navoda u tužbi proizlazi da je kao kupac električne energije na obračunskom mjestu na adresi [adresa] broj: 0166410138, kategorija potrošnje kućanstvo, tarifni model plavi, evidentirana UG, [adresa] koja je preminula **.**.2022.g. Predmetno obračunsko mjesto nalazi se u kući na adresi [adresa]. 12, Zagreb, četverosobni stan u prizemlju, 4 S, površine 93,00 m2, spremište 1 površine 3,50 m2, spremište 4 površine 7,60 m2 i spremište 5 površine 7,10 m2, sve označeno žutom bojom, etažno vlasništvo E-1, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine tuženi se upisao kao suvlasnik 15/50 dijela predmetnog stana od 28.09.2015.g., a kao suvlasnik 35/50 dijela od 29.06.2021.g. Nakon stupanja u posjed nekretnine te smrti evidentiranog korisnika UG tuženi nije postupio sukladno čl. 39 st. 2 Općih uvjeta, odnosno nije obavijestio prednika tužitelja HEP Operator distribucijski sustav d.o.o. niti tužitelja da je UG preminula. Stoga je na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom periodu bila evidentirana sada pok. UG kao korisnik. Na ime potrošene, a neplaćene električne energije, tuženi duguje tužitelju iznos od 36,79 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana nakon od 13.03.2024. (datum izvoda iz poslovnih knjiga) koji se odnosi na potrošenu električnu energiju u periodu od srpnja 2023.g. do prosinca 2023. Kako je tuženik bio vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto u utuženom periodu te je obvezan snositi sve troškove u cijelosti koji se odnose na predmetnu nekretninu pa tako i na potrošenu električnu energiju. Kako tuženik nije podmirio dug, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. Sud je dana 27.09.2024.g. donio presudu zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-4378/2024 a koja je presuda zbog ogluhe ukinuta pravomoćnim rješenjem od 05.02.2025.g. kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje istaknut od strane tuženika, slijedom čega je postupak nastavljen pod novim poslovnim brojem P- 2394/2025.

3. Tuženik je pravodobno podnio odgovor na tužbu navodeći da je nesporna činjenica kako je tuženik uknjiženi vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjesto, i to etažno vlasništvo (E-1) upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], no međutim iz priloženih računa i dostavljenih računovodstvenih stavaka uz tužbu, razvidno je kako predmetna obveza glasi na prednicu tuženika UG, što ukazuje na činjenicu kako nesporno između ovdje parničnih stranaka ne postoji ugovor o opskrbi električnom energijom na predmetnoj nekretnini pa stoga niti obveza tuženika podmiriti račune koji glase na drugu fizičku osobu odnosno krajnjeg kupca. Nadalje ističe da se tužitelj u cijelosti poziva i zasniva svoj tužbeni zahtjev temeljem odredbi Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (NN 14/06), međutim, tuženik ističe kako taj podzakonski propis nije na snazi odnosno stavljen je izvan snage 01.04.2018.g., stupanjem na snagu Uredbe o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu (NN broj 7/18), a što je izričito propisano člankom 22. Stoga se neosnovano tužitelj poziva Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (NN 14/06) kao temelj za utuženje dugovanja, a koja pritom glase na drugu fizičku osobu jer je to nevažeći propis. S tim u vezi, ističe se članak 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN broj 85/15) koji propisuje obvezu ranijeg vlasnika nekretnine u roku od 30 dana obavijestiti opskrbljivača o promjeni vlasništva nekretnine te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, a što je UG propustila učiniti pa stoga ne može postojati ovdje obveza tuženika podmiriti utužene mjesečne iznose opskrbe mjesečnom energijom, posebno iz razloga što nikada nije niti sklopljen ugovor o opskrbi između stranaka, a što je temeljna pravna osnova za preuzimanje obveze plaćanja opskrbe električnom energijom. Također se opreza radi ističe kako od trenutka stjecanja isključivog vlasništva predmetne nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto tužitelja, nije bilo nikakve potrošnje električne energije pa stoga i iz tog razloga ne postoji bilo kakva eventualna i hipotetska obveza tuženika podmiriti utuženi iznos, a koju potrošnju tužitelj nije dokazao ni na koji način iz priloženih dokaza uz tužbu, jer je potrošnja uvidom u izdane račune, samo procijenjena, a ne stvarno utvrđena. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 6 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 20 spisa), prijepis utuženih računa (list 8-19 spisa), presliku z.k. izvatka za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 21-22 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Prvotno valja istaknuti je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i utuženi račun utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na platež iznosa od 36,79 eura za stambeni prostor na adresi u [adresa], po osnovi računa izdanog na ime ČG za akontacijske rate za period od mjeseca srpnja 2023.g. do studenog 2023.g. te na račun električne energije s dospijećem plaćanja na dan 25.01.2024.g. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog računa, sud svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

6. Tuženik tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na odredbe čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19 - dalje: ZTEE) koja određuje propisano je da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. U skladu s čl. 61. st. 2. ZTEE krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca. Nadalje, u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor. Također se poziva na Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne Novine broj 100/2022) prema kojem se pisanim ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor sadrži, između ostalog, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže. Smatra da nije u obvezi plaćanja utuženog potraživanja jer tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo postojanje ugovornog odnos s tuženikom u utuženom razdoblju odnosno nije dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog sa tuženikom iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kupac usluge tužitelja i kako računi glase na treću osobu i to na UG (prednika tuženika), s kojom tužitelj ima sklopljen ugovorni račun 2200282174.

7. Naime, iako je tuženik u pravu kada ističe da se tužitelj neosnovano poziva na Opće uvjete za opskrbu električnom energijom (NN 14/06) kao temelj za utuženje dugovanja, obzirom taj podzakonski propis nije na snazi odnosno stavljen je izvan snage 01.04.2018.g., stupanjem na snagu Uredbe o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu (NN broj 7/18), sud ocjenjuje tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, odnosno pasivne legitimacije na strani tuženika neosnovanim temeljem drugih zakonskih propisa.

8. Tako odredba čl. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO. -a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

9. Nadalje, čl. 26 Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne Novine broj 100/2022) određuje da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu s člankom 24. ovih Općih uvjeta. Iznimno od stavka 1. istog članka, ako se iz bilo kojega razloga ne može sklopiti novi ugovor o opskrbi električnom energijom te novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu građevine ili dijela građevine može podnijeti postojećem opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu. Postojeći opskrbljivač iz stavka 2. istog članka će, u roku od tri radna dana od dana sklapanja ugovora o opskrbi električnom energijom, putem sučelja za razmjenu podataka obavijestiti operatora sustava o sklopljenom ugovoru o opskrbi električnom energijom i zahtjevu za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz stavka 2. ovoga članka. Operator sustava će u roku od tri radna dana od dana zaprimanja obavijesti iz stavka 3. ovoga članka dostaviti opskrbljivaču putem sučelja za razmjenu podataka potvrdu o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže koji se smatra sklopljenim danom slanja potvrde. Ugovor o opskrbi električnom energijom iz stavka 3. ovoga članka stupa na snagu danom sklapanja ugovora o korištenju mreže na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja je u posjedu građevine ili dijela građevine. Opskrbljivač će fizičkoj ili pravnoj osobi koja je u posjedu građevine ili dijela građevine iz stavka 2. ovoga članka u roku od dva radna dana od dana zaprimanja potvrde iz stavka 4. ovoga članka proslijediti pisanu potvrdu operatora sustava o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže te dostaviti pisanu potvrdu o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom. Sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja je u posjedu građevine ili dijela građevine opskrbljivač može uvjetovati podmirenjem svih novčanih obveza dospjelih u posljednjih godinu dana za krajnjeg kupca fizičku osobu odnosno tri godine za krajnjeg kupca pravnu osobu. Ugovor o opskrbi električnom energijom i ugovor o korištenju mreže, sklopljeni s fizičkom ili pravnom osobom iz stavka 2. ovoga članka prestaju važiti danom sklapanja novog ugovora o opskrbi električnom energijom i novog ugovora o korištenju mreže s nasljednikom, pravnim sljednikom odnosno trećom osobom, o čemu je operator sustava dužan putem elektroničkog sučelja obavijestiti korisnika mjernih podataka. Ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklopi ugovor iz stavka 1. ili iz stavka 2. ovoga članka, a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju ne podmiruju se uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu.

10. Dakle, tuženik tijekom postupka citira odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, prema kojima je propisano da se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju. Stoga, ako novi vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom, takav ugovor se ni ne može sklopiti.

11. Sud nalazi da propuštanje tuženika kao novog vlasnika nekretnine da podnese zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom protupravnim postupanjem i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Dakle, propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno članku 24. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženik kao vlasnik s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekao status korisnika sukladno članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Utuženi računi temeljem kojih su određene utužene mjesečne novčane obveze izdani su na ime UG kao evidentiranog kupca električne energije u trenutku izdavanja računa, iz razloga što tuženik, kao novi vlasnik, nije sukladno odredbama Općih uvjeta tužitelja obavijestio tužitelja kao opskrbljivača i HEP ODS d.o.o. o promjeni korisnika, odnosno o činjenici promjene vlasništva, kao što nije niti tuženik zatražio sklapanje novog ugovora, odnosno promjenu korisnika. Za isporučitelja električne energije, u konkretnom slučaju tužitelja, obveznik plaćanja cijene usluge isporuke električne energije je ona osoba koja je upisana kao kupac u evidencijama tužitelja, koji nije ovlašten, a niti obvezan, ispitivati promjene kupaca, a zbog čega je i odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom predviđena dužnost pojedinih osoba da obavještavaju tužitelja o promjeni kupca (čl. 4 Općih uvjeta za isporuku električne energije).

12. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije te čl. 42.st.2. Zakona o tržištu električne energije, propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Tuženik je nakon stjecanja predmetne nekretnine nastavio koristiti tužiteljevu uslugu u navedenoj nekretnini i to bez plaćanja ikakve naknade, te je na taj način, koristeći uslugu tužitelja bez njenog plaćanja tužitelju, došlo do neosnovanog obogaćenja tuženika, odnosno do uvećanja vrijednosti njegove imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga. Slijedom toga, tuženik je i temeljem navedene odredbe dužan isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos, kao i na temelju odredbe čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj odredbi je vlasnik nekretnine dužan snositi sve javne obveze i terete vezane uz nekretninu. Osim kao vlasnik nekretnine, tuženik je jednako tako i kao stvarni potrošač odnosno krajnji kupac u smislu odredaba čl. 42. st. 2. u vezi s čl. 3. Zakona o tržištu električne energije u obvezi podmiriti ovdje utuženo potraživanje.

13. U odnosu na tuženikov prigovor da tužitelj za utuženo razdoblje nije izvršio očitanje stvarne potrošnje električne energije, već je izvršio procjenu potrošnje, sud je izvršio uvid u prijepis utuženih računa te je uvidom u iste utvrdio da se isti odnosi na obračunski period od mjeseca srpnja 2023.g. do studenog 2023.g. te je iz stavke obračun potrošnje utvrđeno da su u navedenom periodu izvršene procjene potrošnje te su izdane akontacijske rate za navedeni period.

14. Sukladno čl. 4 Pravilnika mjesečna novčana obveza krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo s polugodišnjim obračunskim razdobljem (u daljnjem tekstu: mjesečna novčana obveza) predstavlja iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo određen na temelju predviđene mjesečne potrošnje električne energije krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem. Nadalje, čl. 64 Pravilnika određuje da je korisnik mreže dužan omogućiti ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava iz članka 63. ovih Općih uvjeta očitanje stanja brojila. Ako ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava iz članka 63. ovih Općih uvjeta nije mogla očitati stanje brojila zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu, dužna je korisnika mreže o tome obavijestiti pisanim putem, a korisnik mreže dužan je, u roku navedenom u obavijesti ovlaštene osobe operatora distribucijskog sustava, dostaviti operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila. U slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, a korisnik mreže nije dostavio očitanje stanja brojila u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, operator sustava će procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju korisnika mreže u skladu s člankom 66. ovih Općih uvjeta.

15. Članak 66 Pravilnika nadalje propisuje da će operator sustava procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju električne energije krajnjeg kupca, aktivnog kupca, proizvođača ili operatora skladišta energije: u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, ako krajnji kupac iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta samostalno ili putem opskrbljivača ne dostavi operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila u roku te u formatu i na način iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta, ako krajnji kupac ne dostavi očitanje stanja brojila u skladu s člankom 84. ovih Općih uvjeta ili ako očitanje stanja brojila koje je dostavio krajnji kupac u skladu s člankom 84. ovih Općih uvjeta odstupa za više od 30% u odnosu na prvo isto obračunsko razdoblje iz prethodnih godina. Procijenjena potrošnja i/ili proizvodnja za krajnjeg kupca s mjesečnim obračunskim razdobljem ili aktivnog kupca ili proizvođača ili operatora skladišta energije određuje se na temelju potrošnje i/ili proizvodnje u prethodnom mjesečnom obračunskom razdoblju. Za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca u tarifnom modelu s tarifnim elementom obračunske vršne radne snage, ako se količina isporučene električne energije i snage ne može utvrditi na temelju registriranih podataka iz brojila, obračunska vršna radna snaga određuje se prema prvom dostupnom prethodnom odgovarajućem obračunskom razdoblju u kojem je vršna radna snaga iz članka 75. stavka 1. izmjerena. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, procijenjena potrošnja za krajnjeg kupca iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta određuje se na temelju zadnjeg dostavljenog očitanja stanja brojila. Procijenjena potrošnja za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem jednaka je predviđenoj potrošnji određenoj na temelju članka 67. ovih Općih uvjeta. Iznimno od stavka 4. ovoga članka, u slučaju iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka, potrošnja za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, u svrhu razgraničenja potrošnje prilikom obračuna električne energije, procjenjuje se za razdoblje od početka tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja do datuma primjene novih tarifnih stavki i/ili ostalih naknada.

16. Primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da tužitelj nije dokazao visinu potrošnje jer je potrošnja uvidom u izdane račune, samo procijenjena, a ne stvarno utvrđena, a iz čega proizlazi da je tužitelj po isteku određenog vremenskog razdoblja trebao napraviti obračun potrošnje temeljem očitanog stanja pa bi tek temeljem tako ispostavljenog računa tuženik eventualno bio u obvezi platiti. Naime, sam tuženik je tijekom postupka isticao kako nije bilo potrošnje električne energije dok iz stanja spisa proizlazi da je prostor bio prazan u utuženom periodu, obzirom je punomoćnik tuženika na ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje iskazao kako tuženik živi u [adresa], zbog čega je i imenovao navedenog odvjetnika za primanje pismena u RH. Kako iz stanja spisa proizlazi da je predmetna nekretnina bila prazna, to sud nedvojbeno nalazi da nije bilo moguće izvršiti očitanje električnog brojila u utuženom razdoblju. No navedena okolnost ne može ići na štetu tužitelja, već je o istome trebao brinuti tuženik koji je kao krajnji kupac dužan i u obvezi omogućiti očitanje brojila.

17. Kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da tuženik nije omogućio očitanje brojila za predmetni stan, niti je tuženik dokazao da je dostavio tužitelju podatke o očitanom brojilu (a niti se pozvao na isto), sud nalazi da je obračun potrošnje električne energije po procijenjenoj potrošnji izvršen u skladu s odredbama Pravilnika i važećim tarifnim stavkama te je nedvojbeno utvrđena visina naknade obračunate za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženog računa u smislu odredbi čl. 64., čl. 66 i čl. 69. Pravilnika.

18. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvod iz poslovnih knjiga i karticu analitičkog knjigovodstva kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu električnu energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 36,79 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

19. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Imajući u vidu da vrijednost predmeta spora iznosi manje od 132,72 eura, slijedom čega se primjenjuje u konkretnom slučaju jednokratna naknada za cjelokupni parnični postupak temeljem Tbr 7 toč. 8 u iznosu od 125,00 eura (50 bodova uvećan za 25% PDV-a) prema vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno važećoj Tarifi koja je stupila na snagu dana 25.11.2023.g.Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura, te na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 144,91 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.

21. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine