Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-133/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku JG iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivića, Margarete Krivić, Drage Aćimovića i Tihane Ranđelović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku GG iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-240/2024-18 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

Prihvaćaju se žalbe tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-240/2024-18 od 3. srpnja 2025. i sudi:

„I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 15. studenog 2024. donesena od strane poslodavca, tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Osijek I. Gundulića 5 B, Osijek, nepravilna, nedopuštena i nezakonita.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Osijek I. Gundulića 5 B, Osijek, vratiti tužiteljicu BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad te joj priznati sva prava iz radnog odnosa počevši od 22. studenog 2024. pa do dana vraćanja na rad, te isplatiti:

- plaću za mjesec studeni 2024. godine (za 8 dana) u iznosu od 489,88 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024 pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- kao i sve ostale dospjele plaće do dana povratka na posao sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa računajući od svakog 16-tog u mjesecu pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- kao i sve ostale novčane primitke, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa računajući od dana poslije svake pojedine uplate (ostalim radnicima tuženika) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 1.250,00 eura.“

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 15. studenog 2024. donesena od strane poslodavca, tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Osijek I. Gundulića 5 B, Osijek, nepravilna, nedopuštena i nezakonita. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Osijek I. Gundulića 5 B, Osijek, vratiti tužiteljicu BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad te joj priznati sva prava iz radnog odnosa počevši od 22. studenog 2024. pa do dana vraćanja na rad, te isplatiti:

- plaću za mjesec studeni 2024 godine (za 8 dana) u iznosu od 489,88 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024 pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- kao i sve ostale dospjele plaće do dana povratka na posao sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa računajući od svakog 16- tog u mjesecu pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

II. Nalaže se tužiteljici BG da tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.250,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 3. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 875,00 eura tuženik odbija.“

2. Protiv presude pravovremene žalbe podnijela je tužiteljica (osobno i po punomoćniku) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističe da je sud samoinicijativno uzeo druge osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, odnosno okolnosti i odlučio da radni odnos više nije moguć; da je naveo nove okolnosti zbog kojih je Odluka o otkazu zakonita od onih koje su navedene u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2024., kao i u Odluci o postojanju uznemiravanja; da se Odluka o otkazu temeljila na Odluci o postojanju uznemiravanja, a ne zaključku Analiza šteta i spornoj e-mail komunikaciji; da poslodavac u Odluci o otkazu nije naveo jasne razloge i okolnosti zbog kojih je otkazan ugovor o radu, razloge zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć; da je tužiteljica prijavljivala nepravilnosti u radu i predsjedniku uprave IG i ostalim odgovornim osobama društva; da je odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka ZG, ŠG i LG, kao i drugih dokaznih prijedloga tužiteljici uskraćena mogućnost dokazivanja; da joj je uskraćeno pravo na zaštitu svojih prava u postupku o postojanju uznemiravanja (na kojoj se temelji Odluka o izvanrednom otkazu); da joj je uskraćeno pravo na obranu u postupku povodom izvanrednog otkazivanja po članku 119. stavak 2. Zakona o radu. Ukazuje da joj Odluka o postojanju uznemiravanja nije dostavljena, a potom joj je i uskraćeno pravo na obranu u postupku izvanrednog otkazivanja. Osporava i da je prilikom otkaza ugovora o radu poštovan zakonski rok od 15 dana od saznanja za nedopušteno ponašanje radnice; da se iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne vidi odnosno nije naveden točan datum ili razdoblje na koje se odnosi otkaz, da je sud je neosnovano utvrdio postojanje roka od 15 dana računajući isti od provedbe tj. donošenja zaključka u Analizi šteta. Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo osobito čl. 116., čl. 119. st. 2. ZR i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinaku presudu, podredno ukinuti istu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

2.1. U osobno podnijetoj žalbi tužiteljica navodi u bitnom istovjetno ukazujući dodatno na iskaze svjedoka FG, CG, iz kojih da ne slijedi da se tužiteljica ponašala neprimjereno, neodgovorno i neprofesionalno prema ŽG, da sud nije utvrdio da bi postupanje tužiteljice imala karakter teške povrede tako da nastavak radnog odnosa nije moguć, da nije primila Odluku o postojanju uznemiravanja, a da sud navedeno ne smatra bitnim iako nedostatak obrazloženja u Odluci o otkazu obrazlaže postojanjem obrazloženja u Odluci o postojanju uznemiravanja; da joj je valjalo omogućiti iznošenje obrane. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje iste i vraćanje na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi, u bitnom, da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu presudu; ukazuje između ostalih i na odluku VSRH Revr- 112/2021-2 od 14. ožujka 2023. iz koje slijedi da je za opravdanost otkaza mjerodavan trenutak kada je poslodavac vršeći kontrolu saznao za neku osobito važnu činjenicu. Ističe i da je tužiteljica izjavila kako njezino postupanje „nije bilo primjereno“, pa joj je zakonito izvanredno otkazan ugovor o radu zbog nespornog vrijeđanja te neistinitog ukazivanja da bi radnik Nužda vršio kaznena djela „krađe“ u predmetima šteta na kojima radi, odnosno da bi štete obračunavao u višem iznosu od stvarnih šteta. Ističe i da iz Pravilnika tuženika vidljivo je da su predmetne radnje i postupanja tužiteljice opravdan razlog za izvanredni otkaz zbog grubog kršenja radnih obveza, a osnovnost predmetne odluke tuženika proizlazi iz stajališta sudske prakse, odluke Vrhovnog suda RH Revr-375/2009-2 od 03. lipnja 2009. Predlaže odbiti žalbe tužiteljice.

4. Žalbe tužiteljice su osnovane.

5. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 15. studenog 2024. donesena od strane tuženika nepravilna, nedopuštena i nezakonita, kao i zahtjev da se istu vrati na posao uz priznanje svih prava iz radnog odnosa počev od 22. studenog 2024. uz isplatu plaće za studeni 2024. i sve ostale dospjele plaće do dana povratka na posao sa zateznim kamatama, kao i svih ostalih novčanih primitaka sa zateznim kamatama tekućim od kada su isplaćeni drugim radnicima tuženika.

6. U tijeku postupka nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 15. svibnja 2007., da je ŽG neposredno nadređena osoba tužiteljici, da je ĆG direktor podružnice i neposredno nadređeni ŽG; da je ŽG **.**.2024. podnio pritužbu tuženiku za zaštitu od uznemiravanja od strane tužiteljice; da je 7. studenog 2024. donesena odluka kojom je tvrđeno da je tužiteljica uznemiravala podnositelja pritužbe ŽG; da je tuženik 15. studenog 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa; da je tužiteljica Odluku o otkazu primila 21. studenog 2024.; da se 2. prosinca 2024. obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava kojeg je tuženik primio 3. prosinca 2024. i odbio isti kao neosnovan odgovorom od 5. prosinca 2024. kojeg je tužiteljica primila 13. prosinca 2024.; da je tužba podnesena 24. prosinca 2024., da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti sindikalni povjerenik; da se tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije nigdje zaposlila; visina zahtjeva.

6.1. Sporno je:

- pravovremenost tužbe

- je li tužiteljica uznemiravala ŽG,

- je li počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa,

- je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

7. Presudu sud prvog stupnja obrazlaže utvrđenjima:

- da je tužiteljica sudsku zaštitu zatražila poštujući rokove iz odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje u tekstu ZR);

- da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu Odlukom od 15. studenog 2024. (dalje u tekstu Odluka o izvanrednom otkazu) jer da je počinila tri osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to:

- povrijedila odredbe općih akata poslodavca, točnije Pravilnika o radu, na način da u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala odredbe Pravilnika

- povrijedila odredbe Poslovnog kodeksa na način da u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala propisane obveze i upute

- neželjenim ponašanjem koje je imalo za cilj povredu dostojanstva osobe, konkretno povredu prava osobnosti, uznemiravala radnog kolegu ŽG za kojeg je takvo ponašanje predstavljalo neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08, 112/12, dalje u tekstu ZSD);

- da je tuženik (član Uprave HG) **.**.2024. zaprimio pritužbu radnika ŽG za zaštitu prava dostojanstva, putem e-maila, u kojoj je radnik naveo da je u zadnje vrijeme suočen s nizom optužbi i neistina od strane tužiteljice zbog čega predlaže da se napravi interna revizija svih predmeta kako bi se otklonile sve nejasnoće oko eventualnih nepravilnosti u radu procjene štete; da ga tužiteljica neopravdano vrijeđa, sramoti, omalovažava, podnosi upravi društva prijave osnovom lažnih i neistinitih tvrdnji; da to utječe na njegovo zdravlje;

- da je povodom pritužbe proveden postupak u kojem je utvrđeno da je tužiteljica uznemiravala ŽG na način da je povrijedila njegov osobni integritet u posljednjih godinu dana čime je počinila povredu prava osobnosti i dostojanstva kako u smislu odredbi Ustava Republike Hrvatske, tako i u smislu ZSD; da nije poštivala odredbe Poslovnog kodeksa tuženika kojim je određen način postupanja u slučaju nemogućnosti rješavanja problema sa svojim neposredno nadređenim te da je neistinito prijavila ŽG za nepravilnosti i nezakonitosti u radu budući da je izvanrednom kontrolom od strane Direkcije Sektora šteta tuženika utvrđeno da nikakve prijevarne ili zlonamjerne aktivnosti kod obrade odštetnih zahtjeva u Odjelu šteta Podružnice Osijek nije bilo;

- da je Odluka o otkazu valjano obrazložena jer je iz iste moguće zaključiti zbog čega je tužiteljici otkazan ugovor o radu budući je u istoj navedeno da je Odlukom o postajanju uznemiravanja u postupku povodom pritužbe radnika ŽG utvrđeno postojanje uznemiravanja radnika od strane tužiteljice, da tužiteljica u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala propisane obveze i upute te da je neistinito prijavila ŽG za nepravilnosti i nezakonitosti u radu,

- da je Odluka o otkazu donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR jer se rok od 15 dana u kojem se izvanredni otkaz može dati u ovom slučaju ne računa od dana donošenja Odluke o uznemiravanju 7. studenog 2025. kako to tvrdi tuženik, budući osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa predstavlja tužiteljičina komunikacija izrečena u e-mailovima od 8. i 23. listopada 2024. u kojima je grubo izvrijeđala i neistinito prijavila nepravilnosti u radu ŽG, da je o tome tuženik saznao istoga dana, da je odmah nakon saznanja pokrenuo postupak radi utvrđivanja osnovanosti optužbi i to na način da je prvo poslao izvršnog direktora HG da zajedno s direktorom podružnice ĆG prvo obavi razgovor s tužiteljicom i ŽG, nakon čega je u razdoblju od 25. listopada 2024. do 4. studenog 2024. proveo internu kontrolu te da je tuženik tek 5. studenog 2024. kada je napravljen zaključak u Analizi šteta utvrdio da su navedene optužbe tužiteljice neosnovane, od kada teče rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao izvanredno otkazati ugovor o radu tužiteljice;

- da tužiteljici nije dana mogućnost da prije otkaza iznese svoju obranu, ali da navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu budući je tuženik u Odluci o otkazu u obrazloženju iste naveo okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužiteljici prije otkaza omogući iznošenje obrane, odnosno naveo da je tužiteljica svojim ponašanjem povrijedila Pravilnik o radu poslodavca (jer i u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala odredbe općih akata poslodavca), da je kršila i odredbe Poslovnog kodeksa poslodavca te je utvrđeno da je neželjenim ponašanjem uznemiravala radnika ŽG, da to predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, da je naveo da su zbog takvog postupanja tužiteljice trajno narušeni odnosi između nje i tuženika kao poslodavca zbog čega nastavak suradnje više nije moguć te da je izgubio povjerenje u tužiteljicu;

- da se tužiteljica 8. listopada 2024. e-mailom obratila ŽG, a da je isti proslijedila i HG, AG i ĆG, da u e-mailu izražava svoje nezadovoljstvo načinom raspodjele posla od strane ŽG, te mu se obraća, između ostaloga, riječima: „I molim da Vas preduhitrim da ne probate s usjevima kompenzirati.“, "Poštovani direktore, to što je vama MG produžena ruka u sakupljanju dijelova i odvoženja istih u Slavonski Brod i obavljanje ostalih samo vama znanih poslova, to što Vam se računi originalnog vjetrobranskog stakla plaćaju u "idi mi dođi mi" servisu, bez kontrole na starim vozilima…to što su Vam imovinske štete neriješene od srpnja i stranke obmanjujete da se rješava (napominjem da ukoliko ste zaboravili, a često zaboravljate) je Vaš problem a nažalost postaje i sve veći problem Adriatic osiguranja d.d.", „Osupnuta sam količinom Vašeg pritiska prema meni…“;

- da se tužiteljica 23. listopada 2024. e-mailom obratila ŽG, a da je isti proslijedila i HG, AG, ĆG i IG; da u e- mailu navodi nepravilnosti u radu ŽG navodeći da je isti unazadio odjel šteta za 30 godina, da perfidno postupa prema dijelu djelatnika i da to mora stati, da njegova beskrupuloznost nema granica, da je "naše dečke" pokušao uvući u prljave poslove, da u usjevima jako „dobro“ vodi posao; da "Što očekivati od čovjeka koji na dan isteka police bez prijave riješi vlastitu štetu i prijavu i procjenu i isplatu (kadija te tuži, kadija te sudi) u tri dana i uzme si za obujmicu 50,00 eura.", „Što se tiče sakupljanja dijelova, kojima se kasnije gubi svaki trag (inače dok vi niste o tome odlučivali, skladištilo se na Autoslavoniji, transparentno)…“;

- da mu se i prije toga obraćala e-mailovima (dva e-maila od 20. ožujka 2024., mail od 5. prosinca 2023., 17. studenog 2023. 29. ožujka 2024., 9. svibnja 2024.) na nepristojan i neprimjeren način riječima: „Poštovani direktore, molim za malo koncentracije i malo osvrta na spis prije nego pišete nonsensne stvari i gubimo dragocjeno vrijeme, ja svoje, a za vas ne znam.", "Uistinu ne vidim kojom mišlju ste se vodili kada iznosite tvrdnju da predmetni račun ja trebam uploadat.", "Molim ljubazno prije pisanja e-mailova provjeriti spis da ne gubim vrijeme na ovakve nepotrebne stvari…"; "Joj direktore, ma sve u redu, oprostite totalno sam "smetnula s uma" činjenicu da vi brzo zaboravite prosječnom čovjeku nezaboravljive stvari“; "Poštovani direktore Nužda, još jednom Vas ljubazno molim da me prestanete maltretirati.", „… te postavljam pitanje ako ju Vi sa Vašim stručnim znanjem i iskustvom niste uspjeli riješiti u dva tjedna uz možebitnu pomoć drugih djelatnika, kako mislite da ju ja riješim u dogledno vrijeme????“; „Cijenjeni direktore Nužda, zahvaljujem na odgovoru, iako moram priznati da mi je ostalo puno upitnika izdan glave, jer slabo razumijem političke govore…“; „Lijepo vas još jednom molim da me ne maltretirate, pišete mi svaki dan i ometate me u radu“, „…mislim da ste im veću konfuziju napravili Vi što niste otvarali štete na vrijeme, pa sam ja „raspetljavala“ ni kriva ni dužna“, „…u predmetnoj ste krivo obračunali štetu, pa ispravljali nakon što Vam je došapnuto……dajte molim Vas“; "Molila bih Vas da prije pisanja ovakvih rečenica: BG, molim te šalji oštećenicima i Obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi…“, koje su apsolutno neprimjerene i neutemeljene i kod nekog tko ne zna posao navelo bi na zaključak da konkretno BG ne šalje dopise, prvo proučite upute o dopisima i kako se šalju“;

- da u ostalim e-mailovima tužiteljica se uglavnom obraćala ŽG zbog osobnog nezadovoljstva načinom na koji je isti organizirao posao, predlažući mu način rješavanja problema uz molbu da ju se rastereti dodatnih opterećenja koja su joj se novom organizacijom poslovanja nametala;

- da je tuženik Odlukom o postojanju uznemiravanja od 7. studenog 2024. utvrdio da postoji uznemiravanje radnika ŽG od strane tužiteljice zbog čega je naloženo direktoru podružnice ĆG da u skladu sa svojim ovlastima poduzme sve mjere kako bi uznemiravanje prestalo; da je postupak donošenja te odluke proveden kao pisani postupak u kojem su se osobe ovlaštene za provođenje postupka (ĐG i DG) putem e-mailova obraćale tužiteljici, ŽG i direktoru podružnice ĆG koji su ovlaštenim osobama jednako tako putem e-mailova i odgovarali; da iz Odluke proizlazi kronološki slijed cjelokupnog događaja s gledišta svih sudionika u postupku, da je tuženik utvrdio da je ŽG tužiteljica neosnovano optužila za nepravilnosti i nezakonitosti u radu, što je potvrđeno zaključkom Analize šteta od 5. studenog 2024. koju Analizu su proveli izvršni direktori tuženika AG, RG, PG i član uprave HG u razdoblju od 25. listopada 2024. do 4. studenog 2024. te nisu utvrdili postojanje nepravilnosti u obradi odštetnih zahtjeva u smislu prijevarnog ili zlonamjernog postupanja ni prema prijavljenim nepravilnostima od strane tužiteljice ni prema ostalim parametrima korištenim u kontroli obrade odštetnih zahtjeva.

8. Iz takvih utvrđenja, prihvaćajući provedene dokaze, kao i iskaze svjedoka i tužiteljice zaključuje:

- da tužiteljica nije uznemiravala ŽG u smislu odredbi ZSD, a budući niti ŽG u postupku koji je prethodio donošenju Odluke o postojanju uznemiravanja nije naveo po kojoj diskriminacijskog osnovi smatra da je uznemiravan, da ta osnova nije navedena niti u Odluci o postojanju uznemiravanja niti u Odluci o otkazu, niti se o toj osnovi tuženik izjasnio tijekom postupka, dakle, da nije postojalo uznemiravanje sukladno odredbama ZSD čl. 1. st. 1. u vezi sa čl. 3. st. 1. ZSD;

- da se ne radi niti o mobingu u smislu sustavnog psihičkog, moralnog zlostavljanja i ponižavanja osobe s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta do eliminacije s radnog mjesta iako u e-mailovima od 17. studenog 2023., 5. prosinca 2023., 20. ožujka 2024., 29. ožujka 2024. i 9. svibnja 2024. tužiteljica se obraćala ŽG na neprimjeren način koristeći izraze poput: „molim za malo koncentracije“, „prije nego pišete nonsensne stvari“, „brzo zaboravite prosječnom čovjeku nezaboravljive stvari“, „Cijenjeni direktore Nužda, zahvaljujem na odgovoru, iako moram priznati da mi je ostalo puno upitnika iznad glave, jer slabo razumijem političke govore…“, „Lijepo vas još jednom molim da me ne maltretirate, pišete mi svaki dan i ometate me u radu“, „…mislim da ste im veću konfuziju napravili Vi što niste otvarali štete na vrijeme, pa sam ja „raspetljavala“ ni kriva ni dužna“, „…u predmetnoj ste krivo obračunali štetu, pa ispravljali nakon što Vam je došapnuto……dajte molim Vas“ koje je slala kao odgovor na prethodni e-mail od strane ŽG, a u kojem je isti nešto pitao ili rekao kako nešto treba ili ne treba napraviti, pa slijedom čega navedeni način komunikacije nije imao za cilj namjerno šikaniranje ŽG;

- da se svakako radi o neprimjerenom načinu komunikacije u normalnom poslovnom okruženju, a posebno u komunikaciji radnik – šef;

- da je tužiteljica i u e-mailu od 8. listopada 2024. i 23. listopada 2024. optužila ŽG za nepravilnosti i nezakonitosti u radu i da mu je u izrekla niz teških uvreda koje su neprihvatljive, ali da kako u vremenu od 9. svibnja 2024. do 8. listopada 2024. nije bilo drugih e-mailova u kojima bi tužiteljica vrijeđala, ponižavala, omalovažavala ili šikanirala ŽG, ne radi se o kontinuiranom i učestalom ponašanju koje se stalno ponavlja i koje traje duže vrijeme;

- da subjektivan osjećaj ŽG zbog načina komunikacije tužiteljice koji se osjećao uvrijeđeno i uznemiravano nije dovoljan da bi se utvrdilo da ga je tužiteljica uznemiravala u sferi mobinga;

- da tuženik nije dokazao niti da su kod ŽG postojale zdravstvene smetnje kao psihički, somatski ili psihosomatski simptomi i znakovi kao posljedica nakupljenog negativnog stresa uslijed psihoterora i moralnog nasilja na radnom mjestu;

- da tužiteljica ŽG nije mobingirala već je sa njim komunicirala na izrazito nepristojan i neprimjeren način čime je povrijedila pravila Kodeksa ponašanja tuženika;

- da se u e-mailovima, koji su također bili sastavni dio postupka povodom pritužbe ŽG za zaštitu dostojanstva (6. listopada 2023., 13. studeni 2023., 21. studeni 2023., 28. ožujak 2024., 8. svibnja 2024., 8 kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 31. kolovoza 2024.) ne nalazi sadržaj koji bi bio šikanirajući za ŽG jer je u tim e-mailovima tužiteljica izražavala isključivo svoje nezadovoljstvo organizacijom posla i podjelom radnih zadataka jer je smatrala da je preopterećena zbog čega je tražila pomoć, odnosno tražila dopuštenje za sudjelovanje na edukaciji, korištenju godišnjeg odmora; da je i Kodeksom ponašanja tuženika propisano da nadređeni mora biti spreman prihvatiti kritiku i sugestiju podređenog radnika kad je argumentirana i korisna;

- da je u e-mailovima, koji su sastavni dio postupka povodom pritužbe, 8. listopada 2024. i 23. listopada 2024. na izrazito neprimjeren način izvrijeđala i optužila ŽG za teške nepravilnosti i nezakonitosti u radu, za koje je kasnije internom kontrolom tuženika utvrđeno da ne postoje; da se radi o direktoru odjela tužiteljici neposredno nadređenoj osobi;

- da je takvim načinom komunikacije tužiteljica pokazala da ne poštuje pravila ponašanja i radnu disciplinu, da se nije ponašala primjereno odgovorno i profesionalno,

- da je direktor podružnice ĆG u više puta navrata bezuspješno pokušavao „popraviti“ narušene odnose između tužiteljice i Nužde, što nije bilo dovoljno da način komunikacije tužiteljica prilagodi poslovnim uvjetima i uspostavljenoj hijerarhiji;

- da je stoga tuženik dokazao da je kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužiteljicu zbog čega nastavak radnog odnosa više nije bio moguć, unatoč činjenici da je tužiteljica prije otkaza više od sedamnaest godina bila zaposlena kod tuženika i što ju je direktor podružnice ĆG ocijenio kao izvrsnu radnicu te što ista prije nije dobivala nikakve usmene niti pisane opomene;

- da cijeneći da je tužiteljica prethodno duže vrijeme imala neprimjerenu komunikaciju prema nadređenoj osobi i da nije poštivala radnu disciplinu te da je na kraju grubo izvrijeđala i neistinito prijavila nadređenu osobu za nepravilnosti u radu što je svakako utjecalo na njegov poslovni ugled jer su o tome bili obaviješteni izvršni direktori i članovi uprave, to ta zadnja komunikacija ima takvu težinu povrede obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz.

9. Zaključno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao da je tužiteljica svojim ponašanjem povrijedila odredbe Poslovnog kodeksa tuženika i čl. 4. i 8. Pravilnika o radu tuženika, kao i odredbu čl. 8. st. 1. ZR jer se u obavljanju posla nije pridržavala stegovnih pravila koja proizlaze iz organizacije posla i jer svoj poslovni odnos s radnim kolegom nije temeljila na načelima uzajamnog poštovanja i dobrog poslovnog morala, čime je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa; pa su postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu. Odluku temelji na odredbi čl. 116., čl. 135. st. 3. ZR, u svezi s odredbama ZSD.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbama te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u odluci u troškovima postupka (čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 433. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da se pobijana odluka ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita.

11. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojim nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih zapisnika i isprava.

13. Obrazloženje prvostupanjske odluke niti u odjeljcima 36. - 40. nije proturječno, nerazumljivo niti nejasno, ali je zaključak koji u konačnici izvodi sud prvog stupnja da je Odluka o izvanrednom otkazu zakonita jer je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa neprimjerenim vrijeđanjem i neistinitim optuživanjem ŽG za teške nepravilnosti, nezakonitosti u radu, a za koje je internom kontrolom utvrđeno da ne postoje, kao i da je izvanredni otkaz ugovora o radu dan u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, neprihvatljiv kao pravilan.

14. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer time što nisu izvedeni neki dokazi koje je predlagala tužiteljica nije istoj onemogućeno raspravljanje. Tužiteljici je pružena i imala je mogućnost raspravljanja u postupku, pa i predlaganja dokaza, a time što nije prihvaćeno izvesti sve što je predlagala ne vodi zaključku da je počinjena navedena bitna povreda.

14.1. Međutim, prvostupanjski sud je iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku i nastavno pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Odredbom čl. 116. st. 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. (2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

16. Nije sporno da je prije donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu osnovom pritužbe za zaštitu dostojanstva koju je podnio ŽG Nužda proveden postupak radi utvrđivanja potpunog i istinitog činjenog stanja u smislu je li došlo do povrede i je li nužno zaštititi dostojanstvo toga radnika, kao i da je u tom postupku donesena Odluka o postojanju uznemiravanja istog od strane tužiteljice, koja je odluka donesena 7. studenog 2024.

17. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu jasno slijedi da se izvanredni otkaz tužiteljici daje budući su Odlukom o uznemiravanju utvrđene tri osnove postupanja koje prema Pravilniku o radu tuženika predstavljaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno da je tužiteljica svojim ponašanjem u dužem vremenskom razdoblju kršila odredbe Pravilnika o radu poslodavca jer i u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala odredbe općih akata poslodavca, konkretno Pravilnika o radu koji u skladu sa Zakonom o radu zabranjuje uznemiravanje, kao niti odredbe Poslovnog kodeksa koncerna Agram jer i u komunikaciji i u ponašanju nije poštivala propisane obveze i upute i jer je utvrđeno da je ponašanje tužiteljice uzrokovano uznemiravanjem odnosno imalo za cilj ili stvarno predstavljalo povredu dostojanstva osobe, odnosno prava osobnosti drugog kolege radnika, a što uzrokuje neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje u smislu ZSD.

18. Dakle, Odlukom o izvanrednom otkazu se navode osobito teške povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret, međutim u čemu se sastoje te osobito teške povrede konkretno, odnosno kojim se to radnjama tužiteljice i u komunikaciji i u ponašanju ostvaruju odnosno nalaze, u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu se ne navodi. Dakle, iz Odluke o izvanrednom otkazu nije moguće nedvojbeno zaključiti koje to radnje, postupanja, odnosno koja to komunikacija i ponašanje tužiteljice su konkretno takve težine da predstavljaju navedene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih je istoj uručen izvanredni otkaz ugovora o radu.

19. Odredbom čl. 120. st. 2. ZR propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Dakle, odluka o otkazu mora sadržavati konkretne činjenične razloge iz kojih se nedvojbeno može zaključiti zašto se ugovor o radu otkazuje. U konkretnom slučaju tužiteljici je iz Odluke o otkazu jasno zašto se ugovor o radu izvanredno otkazuje - dakle jer nije i u komunikaciji i ponašanju poštivala odredbe općih akata poslodavca odnosno Pravilnika o radu i nije poštovala u ponašanju i komunikaciji propisane obveze i upute Poslovnog kodeksa, kao i jer je uznemiravala, odnosno svojim ponašanjem dovela do povrede prava osobnosti drugog radnika ŽG; međutim, na kojim se konkretno činjenicama te osobito teške povrede temelje točnije koje je to njezino konkretno neželjeno, neprimjereno ponašanje i komunikacija u kojem se ostvaruju navedene povrede, iz Odluke o izvanrednom otkazu nije razvidno niti se može iz Odluke o izvanrednom otkazu nedvojbeno zaključiti.

20. Odluka o izvanrednom otkazu se u tom segmentu činjeničnih razloga poziva na Odluku o postojanju uznemiravanja, međutim, iako je u tom postupku sudjelovala i imala mogućnost očitovanja na pritužbu radnika ŽG, osnovano tužiteljica ukazuje da joj ta Odluka o postojanju uznemiravanja nije dostavljena, pa nije imala niti mogućnost saznati na čemu se ista temelji i zašto je utvrđeno postojanje uznemiravanja, odnosno čime ga je (kojim radnjama, ponašanjem, komunikacijom) to ona počinila. Ista je znala što joj se stavlja „na teret“, odnosno koja su ponašanja i komunikacija zbog kojih je podnijeta pritužba, ali u kojim se od tih ostvaruje uznemiravanje, pa nastavno i osobito teške povrede, da li u svim ili samo nekima nije znala jer nije znala obrazloženje Odluke o postojanju uznemiravanja.

21. Naime, kako i navodi sud prvog stupnja Pravilnikom o radu tuženika u Odjeljku II. st. 11. t. 14. propisan je način dostave pismena o pravima i obvezama iz radnog odnosa na način da se ista neposredno uručuju radniku u poslovnim prostorijama tuženika za radnog vremena… da ako radnik odbije primiti pismeno osoba koja ga dostavlja o tome će sačiniti pisanu bilješku s naznako datuma pokušaja dostave, da ako se radnik ne nalazi na radu pismena se dostavljaju preporučenom poštom s povratnicom na adresu stanovanja radnika koju je radnik prijavio poslodavcu, a ako se ne uspije izvršiti na taj način izvršit će se isticanjem pismena na oglasnim mjestima poslodavca te se protekom roka od tri dana od objave pismena na oglasnim mjestima poslodavca smatra kao dan uručenja pismena radniku.

22. U konkretnom slučaju nije niti sporno da Odluka o postojanju uznemiravanja nije na taj način dostavljena tužiteljici već putem e-maila 7. studenog 2024., a kojeg dana se tužiteljica nalazila na bolovanju. Dakle, Odluka o postojanju uznemiravanja nije uredno dostavljena tužiteljici, pa se ne može zaključiti da je istoj bilo nedvojbeno poznato koje je to njezino ponašanje i koja komunikacija ocijenjena kao uznemiravanje, odnosno kao neprimjerena u toj mjeri da predstavlja osnovan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Informatičko vještačenje koje je predlagao tuženik nije bilo potrebe provoditi jer Odluka o postojanju uznemiravanja trebala je tužiteljici biti dostavljena prema navedenim odredbama Pravilnika o radu tuženika.

23. Dakle, iako nema zapreke da se odluka o otkazu temelji na prethodnoj odluci poslodavca, Odluka o izvanrednom otkazu ne može prihvatiti kao valjano i potpuno obrazložena sagledavajući i uzimajući u obzir pritom i obrazloženje te Odluke o postojanju uznemiravanja kako to povezuje i čini sud prvog stupnja, kada ta Odluka o postojanju uznemiravanja nije uredno dostavljena tužiteljici i tužiteljica čije je i ponašanje i komunikacija ocijenjena uznemiravanjem nije upoznata s razlozima koji su opravdavali donošenje takve odluke; dakle tužiteljica nije upoznata s razlozima za koje su radnici koji su donijeli tu odluku kao ovlaštene osobe utvrdili da predstavljanju uznemiravanje radnika ŽG.

24. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici ne navodi se konkretno i činjenično jasno određeno u čemu se sastoje utvrđene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, pa nastavno niti sud prvog stupnja, u situaciji kada Odluka o postojanju uznemiravanja na koju se poziva tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu nije tužiteljici uredno dostavljena, nije mogao dani izvanredni otkaz ugovora o radu opravdavati okolnostima kako to čini - neprimjerenom komunikacijom u e-mailovima osobito od 8. i 23. listopada 2024.; rezultatima provedena analize rada Odjela odnosno izvanredne kontrole rada Odjela štete od strane Direkcije Sektora šteta - kada se u Odluci o izvanrednom otkazu ne navodi iz čega je to, kojih ponašanja, komunikacije tužiteljice konkretno zaključeno da tužiteljica nije poštovala odredbe općeg akta tuženika, odnosno Poslovnog kodeksa, a što sud prvog stupnja zaključuje upravo imajući saznanje i o obrazloženju Odluke o postojanju uznemiravanja. To saznanje, međutim, tužiteljica nije imala.

24.1. Osim toga, u Odluci o postojanju uznemiravanja navodi se da je ukazano i na okolnosti koje se mogu smatrati lakšom i osobito teškom povredom, ali niti u toj Odluci o postojanju uznemiravanja jer joj to nije niti bio predmet, odnosno predmet toga postupka već postojanje uznemiravanje ili ne, ne navodi se je li i koje ponašanje, komunikacija tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

25. Pritom valja primijetiti da i u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava u kojem tužiteljica ukazuje da Odluka o izvanrednom otkazu nije valjano obrazložena, tuženik navodi da je iz „Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2024. kao i Odluke o postojanju uznemiravanja podnositelja pritužbe od 7. studenog 2024. sasvim jasno vidljivo kako su utvrđene sve materijalno pravno odlučne činjenice iz kojih je vidljivo kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu… donesena pravilno...“.

26. Dakle, Odluka o izvanrednom otkazu ne može se prihvatiti kao valjano obrazložena, kako je zaključio prvostupanjski sud.

27. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

28. Postojanje Odluke o postojanju uznemiravanja u konkretnom slučaju jest okolnost koja se može podvesti pod okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje svoje obrane, cijeneći da je u tom postupku sudjelovala tužiteljica i imala se mogućnosti očitovati se na pritužbu, a da se nastavno Odluka o izvanrednom otkazu temelji na toj Odluci.

29. Međutim, kako je već navedeno, Odluka o izvanrednom otkazu nije valjano obrazložena i iz iste, u okolnostima kada tužiteljici nije niti uredno dostavljena Odluka o postojanju uznemiravanja, tužiteljica nije mogla nedvojbeno zaključiti koje su to okolnosti koje poslodavac nalazi da predstavljaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret. U Odluci o izvanrednom otkazu spominje se da je radnica u duljem vremenskom periodu kršila odredbe Pravilnika o radu Poslodavca, odnosno Poslovnog kodeksa, ali koje su to radnje – ponašanje i komunikacija koji predstavljaju navedene povrede nije moguće razabrati, kako je već navedeno, kao i što niti u Odluci o postojanju uznemiravanja iste nisu konkretizirane jer nisu niti bile predmet toga postupka.

30. Stoga, osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja našao nove razloge kojima opravdava Odluku o izvanrednom otkazu jer razlozi koje isti navodi ne mogu se kao takvi razabrati iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

31. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti niti utvrđenje suda prvog stupnja da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana u zakonom određenom roku od 15 dana iz članka 116. st. 2. Zakona o radu. Naime, u Odluci o otkazu ne navodi se da činjenica da je tužiteljica (neistinito) u e-mailu optuživala ŽG za nepravilnosti i nezakonitosti u radu, a da je izvanredna kontrola Odjela šteta od strane Direkcije Sektora šteta utvrdila da nema nikakvih prijevarnih niti zlonamjernih aktivnosti u svezi obrade odštetnih zahtjeva predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Stoga, niti od saznanja tuženika za rezultate te izvanredne kontrole ne može teći navedeni zakonski rok. Nastavno isti se ne može računati niti od donesene Odluke o postojanju uznemiravanja jer kako je to valjano obrazložio sud prvog stupnja niti uznemiravanja u smislu ZSD, niti mobinga ŽG od strane tužiteljice nije bilo. Bilo je neprimjerenog i nepristojnog komuniciranja u e- mailovima tužiteljice, ali tuženik nije jasno naznačio u Odluci o izvanrednom otkazu koja je to komunikacija koja bi predstavljala osobito tešku povredu, iz kojeg e-maila, osobito uvažavajući da se izvanredni otkaz može dati samo u roku od 15 dana od saznanja za učinjenu osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a za postojanje te neprimjerene i nepristojne komunikacije tuženik je imao saznanja već 24. studenog 2024. primitkom pritužbe radnika. Odlukom o postojanju uznemiravanja saznao je samo da je postojalo uznemiravanje radnika od strane tužiteljice, ali je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se nije radilo o uznemiravanju niti po ZSD, niti o mobingu radnika.

32. Dakle, Odluka o izvanrednom otkazu nije zakonita zbog ukazanih propusta i tužiteljicu je tuženik dužan vratiti na radno mjesto, čl. 124. st. 1. ZR uz priznanje svih prava iz radnog odnosa i isplatu svih zaostalih plaća i primitaka, čija visina između stranaka nije sporna.

33. Slijedom navedenog, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, primjenom odredbe čl. 373. st. 2. i 3. ZPP valjalo je preinačiti odluku prvostupanjskog suda.

34. Kako je tužiteljica u postupku uspjela pripada joj i trošak, čl. 154. st. 1. ZPP i to kako potražuje jednokratna naknada u iznosu 250 bodova, odnosno 625,00 eura - Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, 107/25), dok je zahtjev tuženika za naknadu troška valjalo odbiti kao neosnovan.

U Puli-Pola 29. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte