Poslovni broj: Us I-1820/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje opunomoćenice za prijem pismena u [adresa] AE iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik EE, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-03/03601347461, URBROJ: 341-99-06/-2- 24-2172 od dana 4. lipnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 03/03601347461, URBROJ: 341-99-06/-2-24-2172 od dana 4. lipnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu podnio dana 27. rujna 2022. sukladno odredbama čl. 142. st. 1. Zakona o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, broj: 121/2017-u daljnjem tekstu: ZOHBDR). Pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela BiH, Županije Zapadnohercegovačke, općine [adresa], Službe za branitelje, broj: 10-02-41-418/06 od dana 20. srpnja 2006. da je utvrđeno da je ratni vojni invalid Domovinskog rata V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, po osnovu ranjavanja, ozljeđivanja i oboljenja na koje je služba u Oružanim snagama (HVO) utjecala na pogoršanje, te da mu se u istom utvrđuju i pripadajuća prava, odnosno pravo na osobnu invalidninu te ostala prava propisana Zakonom. U postupku revizije da nije pozivan na ponovno vještačenje zdravstvenog stanja, a podsjeća da je riječ o postupku koji Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata provodi po službenoj dužnosti, a isto tako da je Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji F BiH propisano da će se postupak medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja u postupku revizije provesti samo u predmetima gdje se to pronađe potrebitim, dakle ne svim predmetima. Slijedom navedenog da smatra neosnovanim tvrdnju tuženika da u postupku nije dostavljen Nalaz i mišljenje komisije u nadzoru i kontroli. Uz zahtjev da je priložio odgovarajuću dokumentaciju koja predstavlja materijalne dokaze u smislu Zakona o općem upravnom postupku, odnosno isprave u smislu članka 60. navedenog Zakona, a koja da nedvojbeno ide u prilog činjenici da je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996. te da je dana 15. rujna 1995., vršeći vojne dužnosti po zapovijedima nadređenih, ranjen u desno rame, te je došlo i do detonacije granate uz ozljede glave, kralježnice, desne noge, uz oštećenje sluha, te da je uslijed šoka i psihički obolio, a o čemu da je u spis dostavio pregršt dokumentacije iz koje da je vidljivo da je liječen od posljedica istog kao i da se danas kontinuirano liječi od navedenih posljedica. Međutim, da je u postupku navedeno da nije priložio medicinsku dokumentaciju nakon 2006. godine o liječenju, te da se po dostavljanju iste može ponoviti postupak vještačenja, stoga da iz navedenog proizlazi da mu na bilo koji način nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku u svojstvu stranke, a sve sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ukoliko je bilo potrebito i da je pravovremeno obaviješten o potrebi dostavljanja medicinske dokumentacije o liječenju novijeg datuma, da bi istu zatražio od svojih liječnika, a da i nekolicinu iste već posjeduje. Od posljedica stradavanja zadobivenog tijekom Domovinskog rata da se kontinuirano liječi do danas te da smatra da mu trebalo biti omogućeno sudjelovanje u postupku vještačenja, a ne samo mogućnost razgledavanja spisa predmeta. Citirajući odredbu čl. 185. ZOHBDR-a naveo je da je kao hrvatski branitelj trebao biti pozvan na vještačenje, a isto tako da mu nije dostavljen bilo koji od Nalaza i mišljenja koje je organ pribavio u postupku. Nadalje, naveo je kako su povrijeđene odredbe čl. 30. st. 2., 51., 52., 53., čl. 66. i čl. 98. st. 5. ZUP-a Imajući u vidu naprijed navedeno, da predlaže sudu poništiti osporeno rješenje tuženika te da se upravna stvar riješi u meritumu na način da mu se prizna status ratnog vojnog invalida i odgovarajuća prava ili da se predmet vrati na ponovni postupak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U žalbenom postupku da je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 1026637 od dana 8. ožujka 2024. kojim je utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, u skladu s čl. 133. st. 3. ZOMO, da je pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda evidencijski broj vještačenja: 1056542 od dana 23. svibnja 2024. Ističe se da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku suglasna da kod tužitelja po osnovi ranjavanja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema čl. 142. ZOHBDR-a te da je u žalbenom postupku utvrđeno da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 12. rujna 2025. opunomoćenik tuženika naveo je da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu.

4. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-03/03601347461, URBROJ: 341-99-06/-2- 24-2172 od dana 4. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/22-03/03601347461, URBROJ: 341-18-06/2-22-38418 od dana 19. ožujka 2024., a kojim rješenjem je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane JE, ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

5. Tijekom ovog upravnog spora izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

10. Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

11. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/II 141-02/24-03/03601347461 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja koji je podnesen dana 27. rujna 2022. nadležnoj ustanovi u Republici Hrvatskoj; da je tužitelj rođen dana **.**.1965. da je tužitelj hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od 18. rujna 1991. do 7. travnja 1992. od 8. travnja 1992. do 31. ožujka 1996.; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije zapadnohercegovačke, Općine Grude, Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: 10-02-41-418/06 od dana 20. srpnja 2006. priznato svojstvo RVI V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, stalno po osnovu ranjavanja, povređivanja, ozljeđivanja, zadobivenog kao pripadnik HVO-a počevši od dana 1. srpnja 2006.; da je prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, br. 07/57-45/1-372-02/23 od dana 29. svibnja 2023. ranjen dana 15. rujna 1995. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane u Rotimlji; da je prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, KLASA: 561-02/23-02/58, URBROJ: 426-04-06-01/2-24-3, evidencijski broj vještačenja: 1026637 od dana 8. ožujka 2024., utvrđeno da kod imenovanog invalidnost ne postoji jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

12. Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 1056542 od dana 23. svibnja 2024., u kojem je navedeno da 58/59 godišnji tužitelj, pripadnik HVO-a od 18. rujna 1991.-7. travnja 1992. i od 8. travnja 1992.-31. ožujka 1996. Stručni suradnik za popunu pričuvnim časnicima od 1. srpnja 1998. (rješenje FMO od 11. prosinca 2000.). Korisnik prijevremene starosne mirovine (rješenje 25. ožujka 2019.). Prebivalište: [adresa], Bosna i Hercegovina. Ostvario RVI od 70% za stalno po osnovi ranjavanja i povređivanja (LK II st. 31. kolovoza 2006., rješenje 20. srpnja 2006.). Prema Uvjerenju od dana 29. svibnja 2023. da je ranjen dana 15. rujna 1995. u desno rame te da je došlo do detonacije granate uz ozljede glave, kralježnice, desne noge, uz oštećenje sluha te da je psihički obolio. Prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji da je žalitelj pregledan po ortopedu 15. rujna 1995. zbog ranjavanja i ozljede na ratištu nastale eksplozijom i detonacijom granate pri čemu je odbačen na tvrdu podlogu uz ozljedu glave, vrata, leđa, obje noge, desno koljeno, lijevi nožni zglob i cijelo tijelo. Iduća kontrola 3. lipnja 1996. ukaže na tegobe leđa u pogoršanju s radijacijom u obje noge. Desno koljeno da je otečeno i bolno, ograničene pokretnosti. Nadalje, da se povremeno prati po ortopedu - u lipnju 1997. te srpnju 1998. kada se navode i tegobe desnog ramena, a nakon ozljede pri granatiranju, zatim u travnju 1999., svibnju 2000., srpnju 2001., srpnju 2002., siječnju 2003., rujnu 2004., prosincu 2005. Indicira se povremena fizikalna terapija zbog redukcije funkcionalnog kapaciteta kralježnice. CT 16. listopada 1995. i 28. travnja 2006. nalazi prolaps diska L4S1 i stenozu spinalnog kanala. 4. srpnja 1997. da je liječen operativno uz interlaminektomiju L5S1 uz naknadnu stacionarnu rehabilitaciju u SBMR Biokovka uz lagano poboljšanje (OP Biokovka 3. rujna1997.). Hospitaliziran u KB Mostar od 15. kolovoza-26. kolovoza 1998. kada se liječi uz punkciju lijevog koljena i depo preparat te je dobio blokadu u segment L4L5S1 uz poboljšanje. EMNG 26.lipnja 2006.-radikulopatija L5S1, a 20. srpnja 2006. radikulopatiju C6C7 C8Th1. Psihološko testiranje 28. lipnja 2006. da pokaže anksioznost, depresiju, strah i nekompetentnost. Pod kontrolom da je psihijatra jednom godišnje do 2005. godine (07.1997., 08.1998.,03.1999., 09.2000. 11.2001. ,03.2002. 02.2003., 09.2004., 02.2005.) uz navedenu posttraumatsku encefalopatiju. CT mozga od dana 23. listopada 2003. da je bez žarišnih promjena, umjerena kortkalna atrofija. Dostavljen da je nalaz audiograma od 27. lipnja 2006. uz gubitak sluha po J od 62.5% uz zamjedbeni gubitak sluha. Klinički ORL nalaz da je uredan. Vid je uredne vidne oštrine VOU 1.0 dana 06.07.2006. i 10.05.2012. Postupajući po žalbi, nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju i navode žalbe da ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene. Vještačenje da se provodi prema zahtjevu od dana 27. rujna 2022., a žalitelj da je za vještačenje priložio samo dokumentaciju nastalu do 2006. koja ne objektivizira sadašnje stanje prema kojem se treba vještačiti, a novi nalazi da nisu dostavljeni niti u žalbenom postupku. Nije dostavljen niti nalaz liječničke komisije u nadzoru i kontroli. Nakon kompletiranja dokumentacije s objektivizacijom sadašnjeg zdravstvenog stanja, a ne stanja do 2006. godine, da se može ponoviti postupak vještačenja pripadnika HVO-a.

13. Naime, tužitelj ispunjava uvjete propisane odredbom čl. 142. ZHBDR iz razloga jer se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a i državljaninu Republike Hrvatske, kojem je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja, povređivanja, ozljeđivanja, zadobivenog kao pripadnik HVO-a, a što ne spori niti tuženik. Time su bili ostvareni uvjeti da se pristupi vještačenju tužiteljeve radne sposobnosti sukladno gore citiranoj odredbi čl. 39. ZOMO po osnovu ranjavanja, povređivanja, ozljeđivanja, zadobivenog kao pripadnik HVO-a jer mu je status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta priznat po toj osnovi, temeljem rješenja nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini-rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije zapadno hercegovačke, Općine Grude, Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: 10-02- 41-418/06 od dana 20. srpnja 2006.

14. Međutim, u Nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 1056542 od dana 23. svibnja 2024., pribavljenom u drugostupanjskom upravnom postupku, između ostalog, se navodi da se vještačenje provodi prema zahtjevu od dana 27. rujna 2022., a da je tužitelj za vještačenje priložio samo dokumentaciju nastalu do 2006. koja da ne objektivizira sadašnje stanje prema kojem se treba vještačiti. Nije dostavljen niti nalaz liječničke komisije u nadzoru i kontroli. Nakon kompletiranja dokumentacije s objektivizacijom sadašnjeg zdravstvenog stanja, a ne stanja do 2006. godine, da se može ponoviti postupak vještačenja pripadnika HVO-a pri čemu tužitelj u tužbi ističe da nije pozvan da dostavi medicinsku dokumentaciju niti je pozvan na pregled, a niti su mu dostavljeni nalazi i mišljenja pribavljeni u upravnom postupku pa da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku.

15. U izloženom, a obzirom da tužitelj nije pozvan na dostavu medicinske dokumentacije koja bi datirala iza 2006. godine, a tiče se liječenja od posljedica predmetnog ranjavanja, povređivanja i ozljeđivanja, zadobivenog kao pripadnik HVO- a, jasno i nedvojbeno proizlazi da su time povrijeđene odredbe čl. 8., 9., 47. i 58. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) iz razloga jer u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije utvrđeno pravo stanje stvari, nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, s tim da uopće nije ocijenjeno što proizlazi iz svakog dokaza pojedinačno, niti u njihovoj ukupnosti, a ujedno je tuženik povrijedio i odredbu čl. 98. st. 5. ZUP-a u vezi s čl. 120. st. 2. ZUP- a jer osporavano rješenje nije jasno niti dovoljno obrazložena kao uostalom ni nalaz i mišljenje na kojem se temelji.

16. Stoga, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

17. U ponovnom postupku tuženik je dužan pozvati tužitelja da u spis dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju nastalu i nakon 2006., a koja se odnosi na liječenje posljedica njegovog ranjavanja, povređivanja i ozljeđivanja, zadobivenog kao pripadnik HVO-a, a nakon čega će tuženik pribaviti novi nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja koje će tužitelja pozvati na pregled te će poslije ponovne analize cjelokupne medicinske i ostale dokumentacije kao i obavljenog osobnog pregleda tužitelja, u novom nalazu i mišljenju cjelovito obrazložiti svoju ocjenu (ne)postojanja gubitka radne sposobnosti kod tužitelja, a nakon čega će tuženik na temelju pravilno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novo i zakonito rješenje koje će biti obrazloženo sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS- a.

U Splitu, 29. rujna 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju putem opunomoćenice za prijem pismena u [adresa] AE iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis