K-313/23-55

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S P L I T

R E P U B L I K A H R VA T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anele Krolo kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ĆH, zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-317/2022 od 24. ožujka 2022., nakon javno održane i zaključene rasprave 25. rujna 2025. u nazočnosti okrivljenika ĆH, zamjenika opunomoćenika oštećenika, HH, odvjetničkog vježbenika, i savjetnika općinskog državnog odvjetnika u Splitu Ivana Šustića, 29. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i H, rođene N, rođen **.**.1969., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], adresa za primanje pismena – kod BH, [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stručni strojar, nezaposlen, ostvaruje povremena novčana sredstva popravkom brodova, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom Srednjom tehničkom školom, lošeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v j e :

I. što je 18. veljače 2022., oko 17,05, u Kaštel Novom, u blizini raskrižja ulica Ivana Kumbata i Bijačke, nakon verbalne prepirke fizički nasrnuo na VH, te u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, sa šakom i za sada nepoznatim predmetom ga najmanje dva puta udario u predjelu glave, uslijed čega je VH pao na pod gdje ga je nastavio udarati rukama i nogama u predjelu glave, te mu kazao "pun mi te je kurac, pička ti materina, ubit ću te", pa mu ponovio kako će ga ubiti, kojim postupanjem i riječima je izazvao strah za njegov život, i nanio mu tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, kao i krvne podljeve na čelu, nosu, licu, na kapcima desnog oka, koje ozljede su lake naravi,

dakle, drugome prijetio da će ga usmrtiti i drugoga teško tjelesno ozlijedio,

II. čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela, i to jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu – opisano u članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – djelo opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

III. Stoga se okrivljenom ĆH, na temelju čl. 118. st. 1. i čl. 51. st. 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora kako slijedi:

- zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, temeljem članka 118. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

- zbog kaznenog djela prijetnje, temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

IV. Potom se okrivljenik NH, na temelju čl. 118. st. 1. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

V. Nakon toga se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenom ĆH izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) HZZO se sa svojim imovinskopravnim

zahtjevom upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik NH oslobađa se dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-317/2022 od 24. ožujka 2022. protiv okrivljenika ĆH zbog dva kaznena djela, i to jednog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavku 1. KZ/11 te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz čl. 139. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je na raspravi održanoj 25. rujna 2025., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti optužbom.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, pročitan je i pregledan: nalaz Hitnog prijema, Zavoda za neurokirugiju za žrtvu VH (list 8, 51 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Kaštela broj KU-39/22 od 19. veljače 2022., serijskog broja [serijski broj] (list 23 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Kaštela broj KU-39/22 od 19. veljače 2022. (list 24 spisa), izlist Središnjeg informacijskog sustava MUP-a za okrivljenog ĆH (list 33 spisa), medicinska dokumentacija na ime VH (list 51 – 61 spisa), zapisnik o očevidu bez naloga od 3. ožujka 2022. (list 177- 181 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, Služba za očevide i krim tehniku broj:511-12-10-28- KU-39/22 od 19. veljače 2022. (list 182 spisa) te krim. tehničko izvješće PUSD, Sektora krim. policije, Službe za očevide i krim. tehniku broj 511-12-10-28-KU-39/22 od 8. ožujka 2022. (listovi 183-185 spisa).

4.1. Potom je u dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika-žrtve VH sa rasprave održane 6. ožujka 2025. (list 244 – 245 spisa) i zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka prim. prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića sa rasprave održane 14. travnja 2025.

(list 259 – 260 spisa).

4.2. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledan je izvadak iz kaznene evidencije od 25. rujna 2025. za okrivljenika (list 277 spisa).

4.3. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Iznoseći svoju obranu pred policijskim istražiteljem Policijske postaje Kaštela u skladu članka 208.a ZKP/08 (listovi 18-21, 26, 36-40 spisa) okrivljenik je u bitnome izjavio da je oštećenika koji je živio u njegovom kvartu vidio četiri puta u životu, svaki put je bio problem kada bi sreo oštećenika, a upravo je prilikom četvrtog susreta došlo do verbalnog sukoba. Oštećenik je prošao pokraj njega i zakačio ga je ramenom te mu se obratio, on mu je rekao da će ga udariti ako on prvi krene put njega, imao je u ruci jednu vrećicu. Oštećenik je zamahnuo put njega, on se odmaknuo, a imao je u drugoj ruci jedan gipsani predmet u vrećici kojom je zamahnuo i možda zakačio oštećenika, bacio je to, i udario je oštećenika par puta desnom rukom, nije ga udario lijevom rukom jer je imao torbicu s lijeve strane. Nije ga udario u potiljak jer bi mu mogao nanijeti ozljede a on nije takav, udario ga je dva puta šakom desne ruke. Nije mu prijetio već mu je rekao: "Nemoj zaboravit da si prvi počeo i da si prvi udario", okrenuo se i otišao je".

5.1. Iznoseći obranu pred državnim odvjetnikom (listovi 36-40 spisa), okrivljenik je u bitnome ponovio da je kritične prigode udario oštećenika, izražavajući pri tome sumnju da je oštećenik zadobio predmetne ozljede. Pojasnio je da je on bio isprovociran od strane VH prilikom njihova susreta kada mu je VH govorio "Ajde me udari", što on nije htio. Ponovio je da je VH zamahnuo šakom prema njemu i udario ga, kada je on instinktivno zamahnuo prema njemu s jednim okruglim predmetom od gipsa kojeg je imao kod sebe, nakon čega ga je udario dva, tri puta šakom. VH je potekla krv iz nosa i VH je pao. Nakon što je pao, udario ga je šakom još nekoliko puta u predjelu glave, ali ga nije udarao nogama. Isto tako, prilikom odlaska je s vanjske strane odjeće prepipao oštećenika jer se bojao da ima kod sebe pištolj. Nije VH govorio da će ga ubiti, on to nikada ne bi učinio, ali dozvoljava mogućnost da je to izgovorio u afektu. Moli da se VH izreče mjera da mu se ne približava i uspostavlja s njim kontakt.

5.2. Pri ovakvoj obrani okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 274-275 spisa) kada je negirao počinjanje utuženih kaznenih djela, u bitnome ponavljajući da je kritične prigode postupao "izrevoltiran" prethodnim ponašanjem oštećenika prema njemu. Pojasnio je da je jedno vrijeme boravio u jednoj kući koja se nalazila u blizini oštećenikove kuće. Oštećenika nije poznavao od ranije, ali bi se njih dvojica znali susresti na ulici. Oštećenik mu je nekoliko puta ničim izazvan pristupio, točnije, napao ga je bez ikakvog povoda, pa je tako jedne prigode dok se on nalazio na ulici nasuprot kuće u kojoj je tada boravio, dok je bio naslonjen na zid zgrade i pušio cigaru, oštećenik je naišao i iskočio iz auta, derao se na njega vičući u smislu: "pička ti materina, što tu stojiš". On tada nije ništa reagirao jer je oštećenika doživljavao kao "seosku budalu", međutim, oštećenik je ovako svoje postupanje prema njemu ponovio više puta, a kritične prigode oštećenik ga je zaustavio i udario. Zbog ovakvog oštećenikovog ponašanja prema njemu, on je oštećenika inkriminiranoga dana udario dva ili tri puta, možda i više puta, ne sjeća se.

5.3. Pojasnio je da je kritične prigode u ruci imao jednu vrećicu sa nekim predmetima koje je koristio za uređenje interijera kuće. Oštećenik ga je udario jednom šakom u glavu, on se nakon toga uspio izmaknuti te je oštećenika udario šakom tri puta u predjelu glave. Od ova tri udarca koja je usmjerio put oštećenikove glave, misli da je vrećica koju je držao u desnoj ruci sa ovim predmetima koje je koristio kritičnog dana za uređenje kuće, u jednom od ova tri njegova navrata kada je udario oštećenika, zakačila oštrećenikovu glavu, ili je odmah poletjela u zrak, međutim, to ne može sa sigurnošću tvrditi.

5.4. U bitnome je izjavio da je oštećeniku zadao jedan udarac desnom šakom u kojoj se nalazila naprijed spomenuta vrećica sa predmetima, i dva udarca sa lijevom šakom, odnosno lijevom rukom koja mu je bila slobodna. Ujedno, oštećeniku je kritične prigode izrekao grube riječi jer ga je isprovocirao. Ne može se sjetiti da li je kritične prigode izgovorio i utuženu prijetnju, a ako je to rekao, zasigurno to nije mislio ostvariti jer su njegove riječi kritične prigode bile izrečene u afektu. Nakon inkriminiranog događaja nije imao više incidentnih situacija sa oštećenikom, nisu se više sreli, a on je nakon završenog posla sa ovom kućom odselio iz Kaštela. Većinu vremena boravi u [adresa] i ostvaruje povremena mjesečna primanja popravljanjem brodova, ima svoju radionu.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik NH u stjecaju počinio jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavka 1. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje– iz čl. 139. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, upravo na način opisan u t. I. izreke.

7. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak.

8. Nadalje, kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je inkriminiranog dana došlo do verbalne prepirke između okrivljenika ĆH i oštećenika-žrtve VH. Ujedno, u postupku među strankama nije bilo prijeporno kako je kritične prigode okrivljenik NH udario u predjelu glave oštećenika VH uslijed čega je VH pao na pod.

9.1. Navedena utvrđenja proizlaze iz obrane okrivljenika te iskaza oštećenika-žrtve VH.

10. Spornim se, a obzirom na obranu okrivljenika postavilo pitanje da li je okrivljenik inkriminiranog dana fizički nasrnuo na oštećenika-žrtvu u nakani da ga teško tjelesno povrijedi. Nadalje, bilo je prijeporno da li je okrivljenik nanio oštećeniku-žrtvi predmetne ozljede te da li je okrivljenik inkriminiranim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Ujedno, u postupku je trebalo utvrditi da li je okrivljenik kritične prigode oštećeniku-žrtvi izrekao utužene riječi i time ostvario zakonska obilježja prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

11. Iako je okrivljenik porekao počinjenje utuženih kaznenih djela, zaključak suda da je isti ta djela počinio proizlazi iz iskaza ispitanog oštećenika-žrtve VH, a u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede na taj zaključak upućuje i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu te medicinska dokumentacija priložena spisu.

12. Ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka oštećenika-žrtve (listovi 244-245 spisa) VH je u bitnome izjavio kako ostaje u cijelosti pri navodima svog iskaza kojeg je iznio u prethodnom postupku. Ponovio je da ga je kritičnog dana okrivljenik fizički napao. Izjavio je da je inkriminiranog dana krenuo put kuće svoje majke, a koja kuća se nalazi poviše crkve, udaljena jedno 50 m zračne linije od njegove kuće, pojašnjavajući da između crkve i kuća postoji uska ulica "kaleta" 1,20 m širine gdje ga je sačekao okrivljenik. Istaknuo je da je okrivljenik nasrnuo na njega i da ga je ramenom udario u njegovo lijevo rame, a odmah potom je zamahnuo desnom rukom u kojoj je držao nekakav gipsani odljev s kojim ga je pogodio ravno u nos. On je odmah pao na pod. Okrivljenik da ga je potom u poluklečećem stavu nastavio tući šakama po nosu i glavi, a on se to vrijeme pokušao braniti rukama. Dok ga je tukao okrivljenik mu je govorio: "pun mi te k..., pička ti materina, ubit ću te", a što je ponovio jedno 3-4 puta. On se potom pokušao bočno okrenuti, međutim, okrivljenik je to zaustavio nogom, udario ga je u potiljak nogom, a potom i šakom, a za koje vrijeme je on stajao u polubočnom položaju na podu, nekako se uspio podići uz pomoć zida. Krenuo je put okrivljenika pokušavši ga udariti, međutim, nije u tome uspio, već se okrivljenik uspio okrenuti i trkom pobjeći put kuće gdje je tada stanovao. Nije čuo da mu je okrivljenik upućivao prijetnje nakon što je prestao okrivljenikov fizički napad na njega, u bitnome pojašnjavajući da mu je okrivljenik više puta prijetio dok ga je tukao, i tada mu je upućivao riječi: "pun mi te k..., pička ti materina, ubit ću te", a koje prijetnje je on shvatio ozbiljno. Nakon što je okrivljenik pobjegao, ubrzo je naletjela jedna muška osoba koju je zamolio da pozove hitnu pomoć. Kritične prigode zadobio je ozljede u vidu slomljenog nosa, pomaknuća kralješka i hematoma na čelu.

12.1. Pojasnio je da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio radnik na jednoj kući udaljenoj jedno 40-tak m sa sjeverozapadne strane od njegove kuće, navodeći da je prije inkriminiranog događaja dva puta potjerao okrivljenika zbog njegovog ponašanja. Dalje je izjavio da je okrivljenik nepozvan dva puta obilazio oko njegove kuće, pa da je tako jedne prigode ispod njegovog prozora došao četiri puta kada ga je on potjerao, te drugi put kada se okrivljenik naslonio na zid kuće koja je nasuprot njegove kuće, on (oštećenik) je u to vrijeme bio na vratima svoje garaže, koje prigode je opet potjerao okrivljenika jer je zaključio da se neprimjereno ponaša i da s njim nešto nije u redu. Pretpostavlja da je to bio povod zbog kojeg ga je okrivljenik napao inkriminiranog dana. Zainteresiran je za kazneni progon protiv okrivljenika.

12.2. Sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08, nakon što je svjedoku-oštećeniku-žrtvi zbog odstupanja u iskazivanju na raspravi, pročitan dio njegovog iskaza kojeg je dao u prethodnom postupku dana 1. ožujka 2022. (listovi 49-50 spisa) i to dio sa lista 50 spisa koji počinje riječima: "Dana 18. veljače 2022.", a završava riječima "nakon što su obavili medicinske preglede", oštećenik-žrtva je izjavio da je istina sve što je iskazivao u prethodnom postupku kada su njegova sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da su pojedina odstupanja u detaljima samih okolnosti odvijanja inkriminiranog događaja, rezultat proteka vremena od samog događaja .

13. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenika-žrtve VH koji je detaljno i okolnosno opisao inkriminirani događaj, te koji prema stavu ovog suda, nema razloga lažno teretiti okrivljenika, a iskaz imenovanog oštećenika potkrijepljen je sudskim medicinskim vještačenjem (listovi 63-66 spisa) iz kojeg proizlazi da je imenovani oštećenik kritične prigode zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, koji je nastao kao posljedica jakog udarca tupotvrdim sredstvom.

14. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji niti ne spori da je kritične prigode fizički nasrnuo na oštećenika-žrtvu i najmanje ga dva puta udario u predjelu glave, dok spori da bi oštećenik-žrtva uslijed njegovog inkriminiranog postupanja zadobio predmetne ozljede. Okrivljenik se u osnovi brani da je kritične prigode postupao isprovociran ranijim ponašanjem oštećenika-žrtve koji je prvi napao njega, dok dopušta mogućnost da je inkriminiranog dana u afektu izrekao utuženu prijetnju koju nije mislio realizirati. Ovakva obrana nelogična je i neživotna te je očito usmjerena izbjegavanju i umanjenju kaznene odgovornosti okrivljenika.

15. Nadalje, iskaz svjedoka oštećenika-žrtve VH je u odnosu na fizički napad od strane okrivljenika potkrijepljen nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Šimuna Anđelinovića kojeg sud prihvaća kao stručnim i kvalitetno obrazloženim te medicinskom dokumentacijom, slijedom čega se iskaz oštećenika- žrtve ukazuje uvjerljivim i vjerodostojnim.

16. Ispitan na raspravi (list 259 spisa) stalni sudski vještak dr. Šimun Anđelinović je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja priložen ovom predmetu od 14. ožujka 2022. (listovi 63-65 spisa) u bitnome navodeći da je iz nalaza razvidno da je oštećenik VH zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom koštanih ulomaka koji je nastao kao posljedica jakog udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju mogao je nastati kao posljedica udarca kacigom te predstavlja običnu tešku tjelesnu ozljedu. Osim ove ozljede imenovani je zadobio krvne podljeve na čelu, na licu, nosu, na kapcima desnog oka, a koji su nastali s najmanje dva neovisna udarca tupotvrdim sredstvom, te su u konkretnom slučaju isti mogli nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom, te pojedinačno u svom broju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Pojasnio je da je ozljeda nosne kosti mogla nastati s jednim udarcem, samo jakog intenziteta koji je bio dostatan da prijelom i pomak ulomaka izvede, te da isti nastane.

17. Analizirajući iskaz oštećenika-žrtve VH koji u bitnome navodi da je okrivljenik kritične prigode, prilikom susreta i mimoilaženja, zamahnuo desnom rukom u kojoj je držao gipsani odljev te ga udario u predjelu glave, navodeći da se on tada išao braniti upućujući šaku direkt u okrivljenikovi bradu ali ga je samo okrznuo, ističući da ga je okrivljenik ponovno udario sa tim gipsanim odljevom u predjelu glave nakon čega je on pao na pod gdje ga je okrivljenik tukao šakama po čelu i licu, i nogama po glavi u potiljak, vratu, leđima i u prsa, te ih dovodeći u vezu s navodima obrane okrivljenika proizlazi kako imenovani oštećenik-žrtva i okrivljenik različito iskazuju glede ključnih okolnosti koje i čine biće utuženog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, pa tako okrivljenik osporava tvrdnju da bi oštećenik kritične prigode zadobio predmetne ozljede, iako ne spori da ga je on najmanje dva puta udario u predjelu glave jer ga je oštećenik isprovocirao. Međutim, sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenika-žrtve VH koji je detaljno i okolnosno opisao inkriminirani događaj te koji prema stavu ovog suda nema razloga lažno teretiti okrivljenika, a koji iskaz je objektiviziran i provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, dok je obranu okrivljenika sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

18. Dakle, imajući sve naprijed navedeno, a posebno iskaz oštećenika-žrtve VH, kao i uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Šimuna Anđelinovića, sud drži dokazanim da je okrivljenik predmetne prigode, nakon verbalne prepirke fizički nasrnuo na VH, te u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, sa šakom i za sada nepoznatim predmetom ga najmanje dva puta udario u predjelu glave, uslijed čega je VH pao na pod gdje ga je nastavio udarati rukama i nogama u predjelu glave i nanio mu tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, kao i krvne podljeve na čelu, nosu, licu, na kapcima desnog oka, koje ozljede su lake naravi. Također, prihvaćajući iskaz oštećenika-žrtve VH sud drži utvrđenim da je okrivljenik kritične prigode oštećeniku-žrtvi kazao "pun mi te je kurac, pička ti materina, ubit ću te", te mu je ponovio kako će ga ubiti, kojim postupanjem i riječima je izazvao strah za njegov život.

19. Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika i upućivanjem prijetećih riječi okrivljenik je počinio kazneno djelo prijetnje, jer je oštećeniku ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Naime, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak su prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja.

19.1. Slijedom navedenog, s obzirom na sadržaj riječi te cijeneći okolnosti i kontekst cijelog događaja, riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku-žrtvi nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću.

20. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenog oštećenika-žrtve VH, provedenog sudsko-medicinskog vještačenja te drugih izvedenih dokaza utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana počinio kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

21. Napominje se kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka precizirao činjenični opis predmetnih kaznenih djela koji je usklađen sukladno utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome se ističe da ispušteni činjenični navodi nisu bitni za obilježja utuženih kaznenog djela, niti je ovakvom korekcijom došlo do prekoračenja optužnice, već naprotiv, na ovaj način išlo se u korist okrivljenika.

22. Valja naglasiti da je na okrivljenika primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis – Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela.

23. Glede subjektivne strane, treba kazati da ovaj sud smatra kako je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. čl. 139. stavka 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

24. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka uopće nije bila sporna, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja, dok nakon provedenog postupka sud na strani okrivljenika nije pronašao nijedan ispričavajući razlog.

25. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je istom potrebno odmjeriti.

25.1. Na strani okrivljenika sud je kao olakotnom okolnosti cijenu okrivljenikovu raniju kaznenu neosuđivanost, okolnosti koje su prethodile inkriminiranom događaju i oštećenikov doprinos istima, dok mu je kao otegotnom cijenio upornost u počinjenju predmetnih kaznenih djela.

25.2. Cijeneći sve naprijed iznesene okolnosti, pri tome vodeći računa o stupnju krivnje kod okrivljenika, zapriječenoj kazni za svako pojedino kazneno djelo za koje je proglašen krivim, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj sud je okrivljeniku prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz 118. stavak 1. KZ/11, temeljem čl. 118. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, temeljem čl. 139. stavak 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a potom je okrivljenika temeljem odredbe članka 118. stavak 1. u vezi članka 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, nakon čega mu je na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s tim da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

25.3. Ovako izrečenu sankcije, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne.

25.4. Izricanjem ovakve vrste sankcije moći će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

26. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 HZZO je upućen na pokretanje parničnog postupka u pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 289,20 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog računa pa do uplate duga, budući da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno, ni za djelomično presuđenje tog imovinskopravnog zahtjeva.

27. Konačno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljenika ĆH u cijelosti oslobodio obveze snošenja troškova predmetnog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. do 6. ovoga Zakona, budući da je sud zaključio, a imajući u vidu imovinsko stanje okrivljenika i njegovu nezaposlenost, da bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija okrivljenika.

U Splitu, 29. rujna 2025.

SUDAC

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku (ĆH)

-oštećeniku-žrtvi (VH),

- opunomoćeniku oštećenika, Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu,

- u spis.