UsI-1660/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja BE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29A/I, protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske (OIB: 72193628411), Zagreb, Donje Svetice 38, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a, radi priznanja inozemne obrazovne kvalifikacije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 29. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske KLASA: UP/II-602-05/24-01/00002, URBROJ: 533-04- 24-0002 od 23. svibnja 2024.
II. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: UP/I-602-06/20-02/0689, URBROJ: 355-03-01/16-24-15 od 28. veljače 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.
III. Dužno je prvostupanjsko javnopravno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.
IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, dok se odbija njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu za iznos od 1.250,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 2. srpnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-602-05/24-01/00002, URBROJ: 533-04-24-0002 od 23. svibnja 2024. i Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: UP/I-602-06/20-02/0689, URBROJ: 355-03-01/16-24-15 od 28. veljače 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je riječ o nerazumljivim i neobrazloženim obrazloženjima koja ne sadrže argumentiranu ocjenu izvedenih dokaza, čime je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine. Tvrdi da mu nije priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa koju je on stekao, a koja mu je izdana od Visoke škola "CEPS - centar za poslovne studije", Kiseljak, Bosna i Hercegovina. Tvrdi i da je u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovoga suda broj UsI-3398/2021 od 23. lipnja 2022., zaključeno da nije zadovoljena razina kvalitete studiranja u skladu s propisanim studentskim opterećenjem nužnim za stjecanje konkretne razine, obujma, profila i kvalitete koji se stječu završetkom konkretnog studija, da se na temelju ECTS Users Guide-a (EU; 2015.) jednom godinom studija u pravilu stječe 60 ECTS bodova, da je on u jednoj godini studija ukupno stekao 83 ECTS bodova, da postoje bitne razlike kvalifikacije koju je on stekao s odgovarajućom razinom obrazovanja u Republici Hrvatskoj te da ju je on stekao u znatno kraćem roku od zakonom propisanog. Istaknuo je da iz Uvjerenja o uspjehu studija CMS – Centra za multidisciplinarne studije, Tuzla, Bosna i Hercegovina poslovni broj 187-2/18 od 24. kolovoza 2018. i rješenja o priznavanju ispita i utvrđivanju razlike konkretne Visoke škole CEPS poslovni broj 2128-133/18 od 29. rujna 2018. proizlazi da je tijekom studija na CMS položio 16 ispita, čime je stekao 101 ECTS bod tijekom prve i druge godine studija; da mu je pri upisu u CEPS priznat 21 ispit; da je utvrđeno da je on bio dužan položiti 9 ispita s osnova utvrđene razlike predmeta te mu je odobren upis u V. (peti) semestar III (treće) godine studija u akademskoj godini 2018/2019.
1.1. Tvrdi i da nije jasan i logična ocjena javnopravnih tijela da diploma o završetku konkretnog studija ne dokazuje da bi on bio sličan po razini, obujmu i vrsti stečenih kompetencija odgovarajućem studiju u Republici Hrvatskoj, a koji se i u tuzemstvu odvija tri godine i kojim se stječe isto 180 ECTS bodova, kao što je to slučaj službenog trajanja studija Cestovni promet na Visokoj školi CEPS. Istaknuo je i da je stekao 180 ECTS bodova tijekom tri godine studiranja na CMS-u (1. i 2. godina studija) i CEPS-u (3. godina studija); da je nakon polaganja razlike ispita koji se odnose na 1. i 2. godinu studiranja završio, peti i šesti semestar i nakon toga da je stekao diplomu o stečenoj kvalifikaciji broj 1333 od 31. srpnja 2019. Istaknuo je i da, u skladu s člankom 90. Statuta CEPS-a studenti imaju pravo završiti studij u kraćem roku, a koje pravo priznaju i javnopravna tijela u osporenim rješenjima, da je to moguće jedino ako student u semestru ostvaruje više od 30 bodova, odnosno 60 bodova u jednoj kalendarskoj godini, da ECTS Users guide nije obvezujući pravni akt Europske unije, već da je riječ o vodiču za primjenu ECTS bodova, da je riječ o biti o preporukama/savjetu, da nije riječ o zakonskom ili podzakonskom propisu te da priznavanje više od 60 ECTS bodova nije prepreka priznavanju njegove inozemne kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Istaknuo je i da je riječ o akreditiranoj instituciji u Bosni i Hercegovini, a da činjenica da CMS više nije na Listi akreditiranih visoko školskih ustanova u toj zemlji ne umanjuje značaj obrazovanja tužitelja, budući da su ispiti položeni prilikom studiranja pri toj instituciji, budući da su oni vrednovani od akreditirane institucije CEPS i to rješenjem od 29. rujna 2018., budući da je CMS imao dozvolu za rad od akademske godine 2015./2016. te budući da je u rujnu 2018. nastavio studiranje pri CEPS-u.
1.2. Zaključno je istaknuo da je točkom X Kriterija za vrednovanje u postupku stručnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija koji su sastavni dio Pravilnika o vrednovanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija propisano da se vrednovanjem inozemne visokoškolske kvalifikacije utvrđuju razlike u stečenim kompetencijama između inozemne visokoškolske kvalifikacije i relevantne kvalifikacije u Hrvatskoj a, ako su razlike značajne, vrednovanjem treba utvrditi može se dodijeliti alternativno, djelomično i/ili uvjetno priznavanje. Tvrdi i da je točkom XII tih kriterija propisano da, kada se uz određenu inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju vežu formalna prava, da se kvalifikacija treba procijeniti da bi se nositelju dala usporediva formalna prava u Republici Hrvatskoj u mjeri u kojoj postoji i izvire iz kompetencija koje potvrđuje kvalifikacija. Smatra da su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za priznavanje konkretne visokoškolske kvalifikacije inženjera cestovnog prometa za potrebe zapošljavanja. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: UP/I- 602-06/20-02/0689, URBROJ: 355-03-01/16-24-15 od 28. veljače 2024., a kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanjem inozemne visokoškolske kvalifikacije prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa koju je on stekao, odnosno koja mu je izdana od Visoke škola "CEPS - centar za poslovne studije", Kiseljak, Bosna i Hercegovina. Istaknuo je i da je u ponovljenom postupku pristupio ponovnoj valorizaciji zahtjeva i pripadajuće dokumentacije te da je utvrđeno pravo stanje stvari i pravilno primijenjen materijalni propis. Vezano za tvrdnju da su javnopravna tijela izvela pogrešan zaključak o broju ispita koje je trebao položiti na CEPS-u, istaknuo je da je nekoliko puta tužitelj, podnositelj zahtjeva pozvan da dostavi dokaze, iz kojih bi se nedvojbeno utvrdio tijek studiranja, a čemu, tvrdi, on nije udovoljio; da je zatraženo od njega i da dostavi presliku indeksa (o čemu je prvostupanjsko tijelo sastavilo službene bilješke od 16. srpnja, 17. srpnja i 5. listopada 2020 .). Vezano za tužiteljevo osporavanje primjene Europskog sustava prijenosa i akumulacije bodova (ili skraćeno: ECTS) i ECTS Users Guide nije obvezujući pravni akt, smatra da je upravo riječ o obvezujućem aktu, da je riječ o temeljnom alatu Europskog sustava visokog obrazovanja (ili skraćeno: EHEA) za povećanje transparentnosti studija, olakšano priznavanje kvalifikacija i za unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja i da taj dokument primjenjuju sve države potpisnice tzv. bolonjskog procesa. S obzirom na to da je Republike Hrvatska potpisnica pristupanja tom procesu od 2001., ona se time obvezala primjenjivati alate EHEA-a i ECTS-a. Istaknuo je i da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanjem inozemnih obrazovanih kvalifikacija na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija (NN, br. 158/03. do 45/11.) te da je člankom 12. toga zakona (koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva) propisano da se u konačnoj odluci o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije uzima u obzir samo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija stečenih kvalifikacijom. Smatra da taj zakon kao viši pravni akt ne propisuje mogućnost donošenja alternativnih, djelomičnih i uvjetnih rješenja. Najzad je istaknuo i da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe koja u članku III.2. propisuje obvezu nacionalnim zakonodavstvima da osiguraju da se u postupku priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije primjenjuju kriteriji i procedure priznavanja koji su transparentni, dosljedni i pouzdani te da su se on ali i prvostupanjsko tijelo vodili tim kriterijima pri rješavanju upravne stvari.
3. Ne iznosi se sadržaj podneska tuženika od 8. svibnja 2025., budući da je riječ o navodima i ocjenama koji su sadržani već u odgovoru na tužbu.
4. U dokaznom postupku čitani su: presuda i rješenje ovoga suda poslovni broj UsI-3398/2021-6 od 23. lipnja 2022., spis ovoga suda broj UsI-3398/21 i spis predmeta prvostupanjskog upravnog tijela KLASA: UP/I-602-06/20-01/0689.
4.1. Tužitelj je predložio da ga se sasluša kao stranku na okolnost trajanja studiranja/nastave, priznavanju ispita položenih na CMS – Centru za multidisciplinarne studije i utvrđivanja razlike predmeta Visoke škole CEPS – Centar poslovnih studija, Kiseljak. Sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi taj dokaz te je stoga on odbijen8 s obzirom na to da je mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja za priznavanjem visokoškolske kvalifikacije prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa koju je on stekao, odnosno koja mu je izdana od Visoke škola "CEPS - centar za poslovne studije", Kiseljak, Bosna i Hercegovina u Republici Hrvatskoj, a kojeg je on podnio 15. srpnja 2020. Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Taj zahtjev je odbijen primjenom odredbi članka 12. i 15. stavka 2. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj: 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11., u daljnjem tekstu: Zakon).
8. Ponajprije, nije sporno da su osporena rješenja donijeta u ponovljenom postupku u izvršenju pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj UsI-3398/2021 od 23. lipnja 2022. Nije sporno ni da je sud, tom presudom, ne ulazeći u meritum upravne stvari, poništio ranija rješenja i predmet vratio na ponovni postupak. Taj sud je dao uputu da se u ponovljenom postupku ocijene navodi stranke, podnositelja zahtjeva ali i oni koje je on iznio u tužbi povodom koje je donijeta navedena presuda.
8.1. U meritornom smislu nije sporno da je tužitelj uz zahtjev priložio Diplomu broj: [broj svjedodžbe], izdanu 31. srpnja 2019. u Kiseljaku, Bosna i Hercegovina, o stečenoj akademskoj tituli i stručnom zvanju – prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa, koju je on stekao na Visokoj školi "CEPS - centar za poslovne studije", Kiseljak, Bosna i Hercegovina. Nije sporno ni da je on 26. srpnja 2019. završio prvi ciklus studija u trajanju od 3 (tri) godine, 6 (šest) semestara te da je ostvario 180 ETCS bodova. Nije, u biti, sporno ni da je iz Dodatka diplomi od 31. srpnja 2019. (priložena je uz zahtjev i sadržana u spisu upravnog tijela) razvidno da je stupanj kvalifikacije: preddiplomski studij, a službena dužina programa iznosi šest semestara i da je u tom Dodatku sadržan popis 39 položenih ispita i završnog rada.
9. Pokazalo se spornim jesu li ispunjene pretpostavke za priznavanjem konkretne inozemne visokoškolske kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Supstancijalno se pokazalo spornim je li tužitelj navedenom inozemnom visokoškolskom kvalifikacijom postigao dostatan stupanj znanja, vještina i kompetencija koje se stječu završetkom istoga studija cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj.
10. Zakon je, u članku 2. stavku 1. podstavku 1., definirao „inozemnu obrazovnu kvalifikaciju“ kao formalni naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koju izdaje nadležna ustanova.
10.1. U skladu s člankom 2. stavkom 1. podstavkom 2. pod pojmom „priznavanje“ podrazumijeva se formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju.
10.2. Odredbom članka 9. stavkom 1. Zakona je propisano da Stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje, dok je stavkom 3. toga članka propisano da vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija provodi stručno tijelo visokog učilišta sukladno odredbama statuta.
10.3. Člankom 12. Zakona je propisano da se u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe nastavnih programa.
11. Kao što je ranije iznijeto, nije sporno da je tužitelj stekao visokoškolsku kvalifikaciju prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa završetkom studijskog programa Cestovni promet, a što dokazuje javnom ispravom Diplomom broj [broj svjedodžbe] Visoke škole "CEPS - centar za poslovne studije" iz Kiseljaka, Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: CEPS). Nije sporno ni da je službeno trajanja studija Cestovni promet na Visokoj školi CEPS tri godine i da se njegovim završetkom stječe 180 ECTS bodova.
11.1. Nije sporno da je tužitelju diplomu izdala akreditirana institucija u Bosni i Hercegovini nakon završetka studija i da je prethodna institucija na kojoj je on studirao tijekom dvogodišnjeg trajanja studiranja (2016./2017. i 2017./2018.) bila akreditirana, s obzirom na to da je dopusnicu/dozvolu za rad ishodila za akademsku godinu 2015./2016. na razdoblje od četiri godine. Nije dvojbeno i da je tužitelj nakon završene dvije godine studija na Visokoj školi CMS u rujnu 2018. nastavio studiranje na Visokoj školi CEPS, gdje je završio dva posljednja semestra. Nije, u biti, sporno ni da je podnositelj zahtjeva upisan na Visoku školu CEPS na temelju priznatog 21 ispita s Visoke škole CMS, što ukupno iznosi priznatih 96 ECTS bodova.
11.2. Iz sadržaja Uvjerenja o uspjehu studija CMS – Centra za multidisciplinarne studije, Tuzla, Bosna i Hercegovina poslovni broj 187-2/18 od 24. kolovoza 2018. i rješenja o priznavanju ispita i utvrđivanju razlike konkretne Visoke škole CEPS poslovni broj 2128-133/18 od 29. rujna 2018. proizlazi da je tijekom studija na CMS položio 16 ispita, čime je stekao 101 ECTS bodova tijekom prve i druge godine studija; da mu je pri upisu u CEPS priznat 21 ispit; da je utvrđeno da je on bio dužan položiti 9 ispita s osnova utvrđene razlike predmeta, da je bio dužan obraniti završni rad te da mu je odobren upis u V. (peti) semestar III (treće) godine studija u akademskoj godini 2018/2019. Te činjenice između stranaka, u biti, nisu ni dvojbene.
11.3. Nije sporno niti da je u ponovljenom postupku Nacionalni ured ENIC/NARIC proveo vrednovanje konkretne inozemne visokoškolske kvalifikacije u skladu s Pravilnikom o vrednovanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i kriterijima za vrednovanje u postupku stručnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 23. svibnja 2011. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) te da je nakon provedenoga postupka taj ured dao Mišljenje o vrednovanju KLASA: UP/I-602-06/20-01/0689, URBROJ: 355-03-01/16-24-14 od 6. veljače 2024. (u daljnjem tekstu: Mišljenje). Iz njega je, u bitnom, razvidno: - da je nominalno trajanje studija tri godine (180 ECTS bodova), - da je uvjet za upis studija srednja škola u četverogodišnjem trajanju, - da je podnositelj upisan na Visoku školu CEPS na temelju 21 priznatog ispita s Visoke škole CMS, - da je podnositelj zahtjeva od 29. rujna 2018. (kada je upisan na CEPS) do 26. srpnja 2019. (kada je završio studij) ukupno položio 18 ispita te napisao i obranio završni rad, što iznosi 85 ECTS bodova, - da je prema dostupnim informacijama utvrđeno da je on u jednoj godini studija za koje se za ishode učenja i optimalno radno opterećenje propisuje 60 ECTS bodova po semestru, ukupno stekao 85 ECTS bodova, a što je znatno više od definiranih ishoda učenja i pripadajućeg radnog opterećenja za jednu godinu studija, - da je uvidom u dodatak diplomi utvrđeno da navedeni ECTS bodovi u dodatku nisu usklađeni s dodijeljenim bodovima u rješenju o priznavanju ispita i utvrđivanja razlike predmeta poslovni broj 2128-133/18 koje je izdala Visoka škola CEPS od 29. rujna 2018. uočeno odstupanje od 1 ECTS boda. U zaključnom dijelu je istaknuto: Na temelju utvrđenih činjenica i u skladu s Pravilnikom o vrednovanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i kriterijima za vrednovanje u postupku stručnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Nacionalni ENIC/NARIC je mišljenja da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Prvostupnik (bachelor) inženjer cestovnog prometa stečene završetkom studijskog programa Cestovni promet na visokom učilištu Visoka škola CEPS – centar za poslovne studije, Kiseljak, Bosna i Hercegovina, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.
11.4. S obzirom na sadržaj obrazloženja osporenih odluka može se zaključiti da tužiteljeva inozemna visokoškolska kvalifikacija nije priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, jer su javnopravna tijela zaključila da iz raspoložive dokumentacije nije moguće jasno utvrditi broj ECTS bodova i tijek studiranja i da iz nje proizlazi da pri stjecanju te kvalifikacije nije zadovoljena optimalna razina kvalitete studiranja s propisanim studentskim opterećenjem nužnim za stjecanje planiranih ishoda učenja, odnosno razine, obujma, profila i kvalitete obrazovanja. Ona su zaključila da se bitna razlika očituje o tomu da je nužna kvalitetna izvedba studija u trajanju od tri do četiri godine, a da je podnositelj zahtjeva uspio svladati i steći kompetencije u značajno kraćem roku od zakonski propisanog.
11.5. Može se zaključiti da se ne priznavanje tužiteljeve kvalifikacije svodi, u biti, na tomu da je on, kao izvanredni student, u razdoblju od 29. rujna 2018. do 26. srpnja 2019. ukupno položio osamnaest ispita te napisao i obranio završni rad, čime je, prema mišljenju prvostupanjskog tijela, stekao 84 ECTS boda. Tuženik je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela, zaključivši da nije moguće jasno utvrditi tijek studiranja niti način stjecanja ECTS bodova, pri čemu nije konkretno ocijenio sadržaj Izvješća o priznavanju ispita i utvrđivanja razlike predmeta broj: 2126-132/18 od 29. rujna 2018. i rješenja broj: 2128-133/18 od 29. rujna 2018., dokaza koje je tužitelj priložio uz žalbu.
12. Osporene odluke nisu zakonite, a tuženik je počinio bitne procesne povrede, pogrešno je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno i nepravilno primijenio mjerodavni materijalni propis. On je svojim postupanjem, odlučujući o tužiteljevu zahtjevu/žalbi, povrijedio i niz osnovnih procesnih načela. Način na koji su javnopravna tijela protumačila i primijenila mjerodavne odredbe Zakona može se ocijeniti u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjenu da razinu konkretne inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj nisu iznijeli ikakve konkretne razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Osim arbitrarnošću, postupanje javnopravnog tijela je opterećeno i pretjeranim (ekscesivnim) pravnim formalizmom. Iz obrazloženja osporene odluke je razvidno i da čelnica AZVO-a nije uopće razmotrila a niti (konkretno) ocijenila (ne)osnovanost navoda stranke (osim što je puko prepisala sadržaj navedenog mišljenja). Naime, pravilno i potpuno obrazloženje po prirodi stvari neophodna je pretpostavka ostvarenja ustavnog prava stranke na sudsku zaštitu odnosno ocjenu zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu. Samo u izloženom su grubo povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Stajališta i ocjene AZVO-a u konkretnom predmetu su proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.
13. Štoviše, valja primijetiti da su osporene odluke u cijelosti nerazumljive, budući da su proturječne same sebi ali i sadržaju spisa upravnog tijela te sadržaju pisane dokumentacije koja je priložena zahtjevu za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije ali i one koju je on priložio uz žalbu. Kontradiktoran je zaključak javnopravnih tijela da razinu stečene kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, budući da studentsko opterećenje tužitelja na visokom učilištu u Bosni i Hercegovini znatno premašuje to opterećenje u Republici Hrvatskoj, iako je ona prethodno zaključila da nije moguće sa sigurnošću utvrditi tijek trajanja studija i broj ostvarenih ECTS bodova, pa time ni studentsko oterećenje podnositelja zahtjeva, tužitelja. Zdravorazumski se postavlja pitanje kako su ona zaključila da studentsko opterećenje tužitelja znatno premašuje to opterećenje u Republici Hrvatskoj ako je prethodno zaključila, u biti, da to opterećenje nije mogla sa sigurnošću utvrditi i ako je navela prethodno da nije moguće sa sigurnošću utvrditi tijek trajanja studija. Postavlja se i pitanje zbog čega javnopravna tijela nisu prije meritornog odlučivanja o zahtjevu utvrdila pravo stanje stvari pa i zatražila (druge) isprave glede dvojbenih ključnih činjenica od podnositelja zahtjeva ili visokog učilišta koje je dodijelilo tužitelju visokoškolsku kvalifikaciju. Njezina obveza prikupljanja svih drugih isprava koje su bitne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za priznavanjem inozemne visokoškolske kvalifikacije proizlazi iz članka 8. i 47. ZUP-a.
14. Sve izloženo vezano za nezakonitost osporenih odluka je dostatno utemeljeno i na pravnim stajalištima i ocjenama koje je Ustavni sud Republike Hrvatske iznio u odluci poslovni broj U-III-5703/2020 od 19. siječnja 2023. (dostupna na: www.usud.hr) u predmetu priznavanja, odnosno vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije. Kako ocjenjuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u tim vrstama predmeta nije najvažniji kriteriji broj godina studiranja nego broj (položenih i priznatih) predmeta i ostvarenih ECTS bodova.
15. Stoga, a budući da one nisu zakonite zbog, u bitnom, razloga koje je iznio sud, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te ga obvezati da je u ponovljenom postupku ono dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. do III. izreke.
15.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, razmotriti jesu li ispunjene zakonom kumulativno propisane pretpostavke za priznavanjem tužiteljeve inozemne visokoškolske kvalifikacije, a pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.
16. Sud nije sam riješio konkretnu upravnu stvar, s obzirom na stanje spisa predmeta upravnog tijela, s obzirom na sadržaj raspravne građe u sporu te s obzirom na procesnu pasivnost tužitelja, koji nije predložio izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza koji bi omogućili sudu donošenje reformacijske presude. Valja primijetiti da je tužiteljeva argumentacija, u biti, svedena na nedostatke koji su dostatni za poništenje osporenih odluka, a bez dostatnoga dokazivanja podloge nužne za reformacijsko odlučivanje.
17. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
17.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na dva ročišta (10. lipnja i 29. kolovoza 2025.) po 500 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (750,00 eura) iznosi ukupno 3.750,00 eura, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim postupanjem. Za preostali popisani trošak u iznosu od 1.250,00 eura odbijen je njegov zahtjev. Naime, nije mu priznat kao opravdan trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 30. lipnja 2025., budući da nije riječ o izdatku koji je bio nužan za (meritorno) rješavanje upravnog spora ali i ako se uzme u obzir da su stranke dužne, pri predlaganju personalnih dokaza odmah navesti zbog razjašnjenja kojih činjenica i okolnosti se taj dokaz predlaže.
U Splitu 29. rujna 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., članak 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29A/I,
- tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-602-06/20-02/0689 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.